Marija Karamarko

Primjena laringealne maske u anesteziji

SAŽETAK

Britanski anesteziolog dr. Archie Brain je izumio laringealnu masku 1983. godine. Laringealna maska (LMA) služila je kao alternativno, supraglotično sredstvo za obezbjeđivanje disajnog puta i u upotrebi je od 1988. godine. Laringealnu masku koristi anesteziološki tim za: ventilaciju pacijenata tokom anestezije, u slučajevima nedovoljne ventilacije, pri oživljavanju kada se ne može izvršiti ventilacija pacijenta drugim načinom, kratkotrajnu anesteziju pacijenata koji dišu spontano. Postavlja se “slijepom” metodom, niz tvrdo nepce prateći njegovu fiziološku krivinu, obavezno zadnju stranu namazati nekim lubrikantom (npr. lidocain gel), namazati cuff sa lubrikantom da ne bi jezik otežavao postavljanje LMA, cuff se u potpunosti isprazni i oblikuje. Postavlja se u hipofarinks, napuhavanjem cuff-a zatvara se prostor oko glotisa, koji se nalazi se na raskrsnici respiratornog i digestivnog trakta. Idealna pozicija LMA je:baza jezika na gornjem rubu, gornji ezofagealni sfinkter na donjem rubu. Pri najboljoj poziciji maske moramo znati da ona ne štiti disajni put od aktivne aspiracije, a štiti od neaktivne aspiracije. auskultacija pluća kapnografija provjerava se strujanjem zraka vanjskim slušanjem oko usta, provjeriti eventualni porast volumena želudca. Kontraindikacije su: pacijenti sa velikim rizikom od aspiracije (pun stomak, ileus, hematemeza, dijabetičari, urgentne operacije..), pacijenti sa glotičnom ili subglotičnom opstrukcijom, veoma ograničeno otvaranje usta ili ekstenzija vrata, trudnice od 14-16 nedelje, pacijenti sa višestrukim i masivnim traumama, maksilofacijalne traume, potrbušni položaj, operacije duže od 2 sata. LMA je najefikasnije alternativno supraglotično sredstvo, lako za održavanje prohodnosti disajnih puteva, pogodna za sve vrste pacijenata. Ideja anesteziologa dr.Archie Brian-a je do sada korištena na preko 300 miliona pacijenata širom svijeta i bez sumnje je spasila mnoge živote.

Ključne riječi: laringealna maska, indikacije, kontraindikacije, značaj Nastavi čitati Primjena laringealne maske u anesteziji

Specifičnosti u dječijoj anesteziji

SAŽETAK

Dječija anestezija se razlikuje od anestezije odraslih jer svaki uzrast od novorođenčeta do adolescenta je povezan različitom anatomijom, fiziologijom i patafiziologijom različitih stanja. Pedijatrijski pacijenti se mogu podijeliti u četri grupe na osnovu uzrasta: novorođenče po rođenju do prvih 24 sata, novorođenče od 1-30 dana uzrasta, odojče od 1 mjesec do 12 mjeseci, dijete od 1 godine do početka puberteta. Pripremu za uvođenje u anesteziju, monitoring djeteta i buđenje obavlja anestetičar. Sama priprema i izvođenje anestezije je specifična kod ove vrste pacijenata,koji su u procesu brzog rasta, razvoja i sazrijevanja organskih sistema. Zadaci anestetičara su: kontrola, održavanje, priprema potrebne medicinske opreme, poznavanje i izvođenje kardiopulmonalne reanimacije, kontrola i održavanje aparata za anesteziju. Anestetičar je obavezan da poznaje: respiratornu funkciju, cirkulaciju, farmakokinetiku, način komuniciranja sa djecom i njihovim pratiocima.

U radu će biti prikazan monitoring anestezije djeteta i specifičnosti vezane za anesteziju u dječijem periodu. U radu će biti dat osvrt na procedure dječije anestezije i ulogu medicinskog tehničara-anestetičara.

Ključne riječi: anestezija, specifičnosti, djeca, anestetičar Nastavi čitati Specifičnosti u dječijoj anesteziji

Procedure endotrahealne intubacije

SAŽETAK

Endotrahealna intubacija je postupak zbrinjavanja disajnog puta gdje plasiramo endotrahealni tubus direktno u traheju. To je krajnja alternativa kad treba hitno uspostaviti prohodnost disajnih puteva pacijenata bez svijesti. Indikacije za endotrahealnu intubaciju su: srčani zastoj (provođenje kardiopulmonalne reanimacije), potreba za zaštitom i osiguranjem dišnog puta nemogućnost odgovarajuće oksigenacije i ventilacije pacijenta, toaleta dišnog puta, primjena lijekova intrapulmonalno, hipoksemija bilo kojeg uzroka, hiperkarbija bilo kojeg uzroka ozljede glave s GCS 9 i manje od 9, anestezija, operativni zahvati.

Medicinski pribor koji je potreban za endotrahealnu intubaciju: laringoskop, endotrahealni tubus različite veličine, uvođač, lokalni anestetik šprice, Magilova hvataljka, materijal za fiksaciju tubusa, aspirator i sukcioni kateter, stetoskop, kapnometar, rukavice, kiseonik i prateća oprema, oprema za oksigenaciju i ventilaciju prije postupka za intubaciju. Endotrahealna intubacija ne smije da traje duze od 30 sekundi. Ne smije se izvršiti preoksigenacija pacijenta sa visokim protokom kiseonika. Laringoskop se uvodi desnom stranom u usta, pomijera se centralno potiskujuci jezik u lijevo. Podvlači se vrh špatule pod vrh epiglotisa, povlači se laringoskop nagore i naprijed i izloži se larinks. Nakon toga se plasira endotrahealni tubus.

Osim tehnike izvođenja orotrahealne pomoću laringoskopa, postoje i druge: tehnika intubacije na slijepo, digitalna orotrahealna intubacija, retrogradna intubacija, intubacija traheje kod traheotomije.

U radu će biti prikazane tehnike plasiranja endotrahealnog tubusa, tehnike kod otežane intubacije, komplikacije i sl.

Ključne riječi: endotrahealna intubacija, indikacije, oprema, plasiranje, kompliklacije Nastavi čitati Procedure endotrahealne intubacije

Fenomen bola i terapija bola

SAŽETAK

Pojam boli je fenomen koji se spominje u svim kulturama od postanka čovjeka pa sve do danas. Bol je najčešći simptom bolesti koji dovodi većinu bolesnika ljekaru i predstavlja signal nastalog ili prijetećeg organskog ili funkcionalnog oštećenja tkiva.

Svjetska zdravstvena organizacija kaže da bol utiče na ukupni kvalitet života bolesnika, narušavajući: fizičko stanje usljed same bolesti ili postupka liječenja, emotivno stanje usljed stalnog osjećaja boli ili gubitka funkcionalnosti, duševno stanje usljed osjećaja krivice, preispitivanja samog sebe, financijsko stanje zbog nesposobnosti za rad ili troška postupka liječenja. Savremena terapija bola podrazumijeva prilagođavanje za svaku pojedinu vrstu bola obzirom da je paleta lijekova i postupaka velika. Također, važno je imati u vidu i visok stepen različitog reagovanja pacijenata kod iste bolesti i iste metode liječenja i na osnovu njih izvršiti prilagođavanje za svaki konkretan slučaj. U tom kontekstu rad nastoji predložiti mjere i aktivnosti svih subjekata sistema zdravstvene zaštite prilikom adekvatnog tretiranja boli.

Ključne riječi: bol, terapija boli, fenomen boli, kvalifikacija i kvantifikacija boli Nastavi čitati Fenomen bola i terapija bola