SAŽETAK
Intenzivno liječenje je multidisciplinarno i multiprofesionalno te predstavlja najvišu razinu medicinske njege. Izvodi se u posebnim radnim jedinicama, posebnim metodama i postupcima (koje izvode visoko školovani zdravstveni djelatnici), posebnom opremom i lijekovima. Specijalistička edukacija medicinskih sestara je potkrijepljena definicijom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) sestrinstva u intenzivnoj njezi: „Medicinska sestra koja radi u intenzivnoj njezi mora uspješno završiti specijastičku edukaciju iz oblasti sestrinske njege kritično oboljelih, koja se nadograđuje na opću edukaciju“. Ova dodatna edukacija će omogućiti medicinskoj sestri da: zadovolji kompleksne potrebe kritično oboljelih pacijenata, stekne dobro razvijenu bazu znanja, pokaže specijalističke vještine u dimenzijama tehnologije i njege, razvije ekspertizu da donosi razumne i brze kliničke odluke, prepozna i nosi se sa etičkim pitanjima u takvom okruženju. Kao odgovor na strategiju SZO Europska federacija medicinskih sestara za kritično oboljele (EffCNA) je iznijela stavove da bi istakli važnost specijalističkog treninga iz oblasti intenzivne njege, tako da medicinske sestre mogu da vode servise bazirane na protokolima i preuzmu veću odogovornost.
Minimum standarda edukacije za medicinske sestre bitan da bi se povećala standardizacija u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) kao ključni element koji vodi ka pacijentovoj sigurnosti, smanjila stopa neželjenih događaja, te prevenirala pojava profesionalnog sagorijevanja medicinskih sestara i tehničara. U oblasti edukacije sestara opisuju se dva nivoa edukacije: kao prvo, minimalan nivo koji je neophodan da bi se dozvolio ulazak novoj sestri u JIL da bi pružila sigurnu i adekvatnu njegu pacijentu unutar tri mjeseca od početka rada na JIL, te drugo, minimalan nivo koji je potreban za prepoznavanje sestre kao specijaliste u intenzivnoj njezi. SZO/WHO predlaže da takva spacijalistička edukacija treba početi nakon 2 godine rada medicinske sestre u JIL. Početnicima u JIL trening se može pružiti u obliku koncetrovanih blokova edukacije u početku rada u JIL ili kao program treninga koji se pruža u kraćim vremenskim intervalima tokom dužeg vremenskog perioda. Pored ekonomske koristi, drugi tip pristupa omogućava mogućnost učenja uz bolesničku postelju. Nedostatak je oklijevanje u uvođenju edukacijskih programa kada oni postanu niski prioritet kako se obim posla povećava. Diferencijacija kompetenci i demarkacija svakog od ovih nivoa rada nadalje komplikuje šta je osnovno za koga, te do kojeg nivoa ih treba podučavati.
Osnovne vještine se mogu podijeliti na: operacione aspekte prakse npr. prijem i otpust, zdravlje i sigurnost, pravna i etička pitanja; osnovna znanja o dobivanju informacija u praksi, npr. biopsihosojalne nauke; terapeutski aspekti njege, npr. tehnološka podrška, intervencije u njezi, farmakologija, psihosocijalna podrška pacijentu i rodbini, te efikasan timski rad (npr. komunikacijske vještine, interprofesionalna saradnja).
Ključne riječi: sestrinstvo, edukacija, JIL, specijalizacija, preporuke, SZO Nastavi čitati Minimalne potrebe za edukacijom medicinskih sestara tehničara za rad u jedinicama intenzivnog liječenja