Poštovana docentice Ilirijana, zadovoljstvo mi je da mogu obaviti sa Vama intervju, a koji će zasigurno privući pažnju naših čitatelja,
Hvala Vam na pozivu za intervju.
Najprije mi recite kako je biti žena u hirurgiji?
Kardiohirurgijom se bavim već 19 godina, i iza mene su stotine kardiohirurških operacija. Član sam (European Association For Cardio – Thoracic Surgery – EACTS), Evropskog udruženja za mehaničku cirkulatornu potporu srca (European Mechanical Circulatory Support – EUMS) i udruženja Ronald Hetzer International Cardiothoracic and Vascular Surgery Society (RHICS).
Biti žena u hirurgiji – kardiohirurgiji znači posjedovati ogromno znanje, psihofizičku snagu, samopouzdanje, stav, veliku ljubav prema poslu i talenat. S moje tačke gledišta mogu potvrditi da je kardiohirurgija za mene najljepši, najodgovorniji i u isto vrijeme najstresniji posao. U prošlosti je postojao stav da je hirurgija ekskluzivno grana samo za muškarce. Te predrasude su prisutne i danas, i to ne samo na Balkanu, nego i u razvijenim zemljama Evrope. Moji počeci u kardiohirurgiji su bili vrlo zahtjevni, jer sam se morala suočiti sa predrasudama koje nam nameće društvo i trebala sam dokazati da sam kao žena sposobna za rad u ovako visoko sofisticiranoj grani hirurgije.
Gdje ste se sve educirali u oblasti kardiohirurgije?
Edukaciju iz kardiohirurgije sam započela u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, gdje su dolazili edukacioni timovi iz Ženeve i Beča, a nastavila u Njemačkom centru za srce DHZB (Deutsche Herzzentrum Berlin) pod vodstvom Prof. dr. Ronalda Hetzera i Prof. Miralema Pašića.
Deutsche Herzzentrum Berlin predstavlja jedan od vodećih centara za srce u Evropi koji godišnje urade preko 5000 kardiohirurških operacija.
Budući da radite u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u BiH, da li je po Vašem mišljenju oblast kardiohirugije dovoljno razvijena, te šta bi bile Vaše preporuke za razvoj?
Moram reći da je oblast kardiohirurgije u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu razvijena, na vrlo visokom nivou te da smo osposobljeni za apsolutno sve operative zahvate iz kardiohirurške oblasti, uključujući i pedijatrijsku kardiohirurgiju. Jedina preporuka bi bilo dalje razvijanje u smjeru mehaničke cirkulatorne potpore srca i transplantacije srca.
Da li je po Vašem mišljenju kardiohirurgija profitabilna grana medicine i imate li neku viziju za razvoj iste u našoj zemlji?
Kardiohirurgija je prvenstveno profitabilna za naše pacijente koji dobijaju vrhunsku kardiohiruršku uslugu i imaju poboljšan kvalitet života. Moja vizija je put prema razvijanju programa transplantacije srca.
Zasigurno, volite posao koji radite, ali da li Vam je ponekad zahtjevno obavljati dugotrajne operacije na srcu?
Operacije na srcu su vrlo zahtjevne i dugotrajne, ali predstavljaju posebno zadovoljstvo i motivaciju za dalji rad kada vam pacijent nakon uspješne operacije sretan odlazi kući.
Možete li nam reći koje koje bolesti srca su najučestalije kod populacije u BiH, a koje zahtjevaju operacije na srcu?
Koronarna bolest ili bolest krvnih sudova srca predstavlja jedno od vodećih oboljenja populacije u Bosni i Hercegovini, i najviše ovoj populaciji podliježu pacijenti starosne dobi od 45 do 60 godina. Najčešće operacije koje zahtijevaju ovi pacijenti su aorto-koronarna premoštenja ili bypass operacije, te operacije zamjene srčanih zalistaka.
Koji su to najčešći rizici za srčana oboljenja kod stanovništva u BiH?
Brz tempo života i kontinuirani stres kojim je izloženo stanovništvo BiH predstavlja jedno od glavnih faktora za srčano oboljenje kao i predispoziciju za koronarnu bolest, onda slijede pušenje, diabetes, povišene masnoće, prekomjerna tjelesna težina i nedostatak adekvatne fizičke aktivnosti. Moramo vise raditi na prevenciji i edukaciji stanovnistva.
Koja dobna skupina i koji spol je najčešće zastupljen u Vašim operativnim programima?
Na Klinici za kardiohirurgiju najčešća dobna skupina pacijenata koji se operišu je između 45 i 60 godina, i procentualno je zastupljenost 60% muškaraca i 40% žena. Također želim naglasiti da se na našoj Klinici vrlo uspješno operišu i djeca sa urođenim srčanim manama i novorođenčad.
Vi ste i predsjednica Etičkog komiteta u KCUS, možete li nam kratko ukazati na neke etičke dileme u Vašoj praksi?
Etička pitanja u kliničkoj medicini postaju sve aktuelnija u kontekstu odnosa pacijent – ljekar. Ljekar treba da medicinski poduzima sve ono što je u najboljem interesu pacijenta, da ga ohrabruje. Opšte načelo je „ne čini nikakvu štetu“ je polazna tačka za ljekara prema pacijentu, ali ima i ograničenja jer mnoge medicinske procedure imaju svoje rizike. U svom dugogodišnjem radu bilo je etičkih dilema kada smo npr. imali pacijenta u terminalnoj fazi maligne bolesti, a imao je indikaciju za kardiohirurški zahvat.
Jedna od etičkih dilema je bio i slučaj pacijenta sa nestabilnom anginom – teškom koronarnom bolešću i srčanom snagom od 18-20%. Bila je postavljena indikacija za transplantaciju srca, ali pošto ta transplantacija nije mogla da se uradi u inozemstvu u narednih godinu i po dana, odluka je bila da ga ja operišem uprkos vrlo niskoj srčanoj snazi i njegovom teškom stanju. Taj pacijent je vrlo uspješno operisan i nakon osam dana operacije je otišao kući. Od tada je proslo tri godine. Ponekad se sretnemo u gradu i srdačno ispozdravljamo.
Da li ste se educirali za transplantacije srca i da li se iste izvode u BiH?
Za vrijeme mog boravka u Njemačkom centru za srce (Deutsche Herzzentrum Berlin) bila sam u timu za transplantaciju srca i u tom periodu sam bila educirana za ovu proceduru. Transplantacije srca su u tom periodu u DHZB učestale i obično su počinjale u kasnim večernjim satima i trajale do jutra narednog dana. Najupečatljiviji mi je bio prvi slučaj eksplantacije srca u Grazu, gdje smo moj kolega i ja otišli po srce avionom, a donor srca je bila pacijentica koja je bila iz Bosne i Hercegovine. U skoroj budućnosti se planira transplantacija srca u BiH. Jedan od glavnih problema u tom postupku će predstavljati obezbjeđenje donora što mora biti precizno zakonski regulisano, a ključna stvar bi bilo učlanjenje u Eurotransplant.
Vi ste i nastavnik studentima zdravstvenog usmjerenja, da li po Vašem mišljenju obrazovni sistem, danas, u BiH daje dovoljno mogućnosti da studenti steknu vještine i znanja za rad?
Zadovoljstvo je raditi sa studentima i njima prenositi svoje znanje i iskustvo. Mišljenja sam da obrazovni sistem u BiH daje mogućnost studentima da steknu vještine i znanje, a ključna stvar je njihova zainteresovanost za sticanje znanja .
Biti uspješna žena u karijeri, u porodičnom životu, da li je to danas teško? Kako Vi organizirate Vaše svakodnevne obaveze?
Sve je stvar organizacije. U mom slucaju sa zadovoljstvom moram reći da sam uspjela uskladiti profesionalni i porodični život. Ključnu ulogu ima razumijevanje i podrška moje porodice, supruga i djece .
Bilo mi je zadovoljstvo razgovarati sa Vama, te Vam se najiskrenije zahvaljujem na odvojenom vremenu i ukazanom povjerenju.
Hvala i Vama
Glavni i odgovorni urednik Zdravstvenog časopisa „Rauche“
Amer Ovčina