Sažetak
U radu su izneseni podaci o pacijentima hospitaliziranim i liječenim na urološkom odjelu Klinike za kirurgiju i urologiju KB Mostar za razdoblje od 1.1.2006. – 1.1.2007. g. Prema ovim podacima obrađena su najčešća hitna stanja i razlozi hospitalizacije i liječenja ovih bolesnika. Na osnovu navedenih podataka i iznesenih rezultata, može se zaključiti da je postignuta zavidna razina medicinske skrbi i liječenja bolesnika s hitnim urološkim stanjima, bez bitnih odstupanja i razlika u literaturnim preporukama i vodičima za liječenje pacijenata s urološkim bolestima.
Ključne riječi: urgentna stanja, urologija, medicinska skrb
Summary
In this work facts are given about patients who are hospitalized and treated on a Clinic for surgery and urology of Mostar in the period of 01.01.2006.-01.01.2007. According to these facts the most frequent urgent conditions and reasons for hospitalization and treatment of patients are discussed. Based on given facts and results we can conclude that enviable level of medical care and treatment of patients with urgent urology conditions is achieved, without significant exceptions and differences in literature references and guidelines for treatment of patients with urological illnesses.
Key words: emergencies, urology, medical care
Uvod
Niz je hitnih stanja u medicini koje zahtijevaju brzi dolazak do liječnika, brzu i preciznu dijagnostiku te brzu i učinkovitu pomoć, adekvatan terapijski pristup, s ciljem ili spašavanja života ili pojedinih dijelova tijela ili otklanjanja boli. Hitna stanja predstavljaju svakodnevnicu liječničkog poziva, stalni izazov i uvijek novu kušnju. Jasno je da i urologiji kao specijalističkoj grani medicine koja se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti urogenitalnog sustava ima niz hitnih stanja koja se jednako tako moraju rješavati. Važno ih je na vrijeme prepoznati kako bi se što prije pristupilo liječenju i tako spriječilo ili nepopravljiva oštećenja organa ili, u najgorem slučaju, gubitak života. Pored ozljeda mokraćno spolnog sustava, uzrokovanih najrazličitijim činiteljima (ozljede na poslu, u prometu, ratu, kod sportskih aktivnosti ili u svakodnevnom životu) koje u pravilu dovode oboljelog, relativno brzo urologu ili liječniku općenito, postoje bolesna stanja izazvana biološkim činiteljjima (infekcije) ili mehaničkim poremećajima, u širem smislu riječi ili ponekad kemijskim utjecajima kod kojih ne reagiramo pravovremeno iako to treba. Ta stanja, odnosno bolesti, u svakodnevnom urološkom žargonu, ali i u urološkoj literature, često se objedinjuju pod naslovom „hitna stanja u urologiji“ i predstavljaju važan segment urološke struke ali jednako tako i važan dio znanja liječnika opće prakse (1).
Izuzetno je važno da i ljudi izvan medicinske djelatnosti na vrijeme prepoznaju barem osnovna zbivanja kod tih bolesti i bez oklijevanja se jave liječniku ili urologu kako bi uspjeh liječenja bio što bolji, a patnje oboljelog manje i što kraće (2).
Urologija je grana medicine koja se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti urogenitalnog sustava. Vodi porijeklo od srednjevjekovnih litologa, putujućih liječnika koji su se specijalizirali za kirurško odstranjivanje bubrežnih kamenaca. Španjolski kirurg Francisco Díaz napisao je prvu raspravu o bolesti urinarnog sustava (1588.) i smatra se osnivačem moderne urologije. Urinarni sustav sastoji se od bubrega, uretera (mokraćovoda), mjehura i uretre (mokraćne cijevi) (3).
Pod hitnim stanjima u urologiji podrazumijevamo sljedeće: ureteralne (bubrežne) kolike, akutna retencija / zastoj mokraće, opstruktivna uropatija sa uremijom, septični (endotoksični) šok, hematurija i tamponada mjehura, akutni skrotum, trauma urinarnog sustava (4,5,6,7,8,9).
Postupci kod zbrinjavanja hitno zaprimljenih i uloga dipl. medicinske sestre
Bolesnika kojemu je potrebno hitno liječenje primamo na urološki odjel. Već kod samog prijema na odjel, medicinska sestra, promatrajući bolesnika, nalazi dosta načina kojima mu može pomoći da se ugodnije osjeća. Pri tom medicinska sestra ne smije promatrati bolest, poremećaje rada organa, već čovjeka s njegovim fizičkim, psihičkim, socijalnim i duhovnim potrebama. Bolesnikovo će povjerenje sestra zadobiti ako ga na njemu razumljiv način upućuje u intervencije s područja zdravstvene njege, objašnjava svrhu i važnost postupka, primjerice kateterizacije koja je neugodna za bolesnika. Hospitalizacija narušava zadovoljavanje ljudskih potreba, a to se u skrbi za bolesnika ne smije zanemariti.
Viša medicinska sestra voditeljica zdravstvene njege, prigodom prijama bolesnika, uz opće podatke o bolesniku, uzima sestrinsku anamnezu, pregledava bolesnika, postavlja sestrinsku dijagnozu, plan i program zdravstvene njege, te listu dokumentacije zdravstvene njege.
Bolesnikovo stanje utječe na njegovo ponašanje odnosno način na koji će se odnositi prema bolesti, boli, i eventualnoj operaciji. Sestra pri prikupljanju podataka o bolesniku postavlja pitanje o njegovim potrebama, navikama, a zatim o bolesti/dijagnozi i/ili eventualnoj operaciji. Te bi spoznaje morale utjecati i na standard zdravstvene njege. Stvoriti suradničke odnose osnova je za kvalitetnu skrb jer su bolesnikova očekivanja i nada za uklanjanje boli i/ili ozdravljenje u pravilu, veći od straha (7).
U sestrinskim intervencijama važno je smanjiti, odnosno, ukloniti utjecaj čimbenika koji pojačavaju bol.
Sestrinska procjena liječenja boli
Upitnik za procjenu boli
Ime i prezime
Medicinska dijagnoza
Lokalizacija boli
Intenzitet boli (skala 0-4)
Kakvoća boli
Pojava boli prvi put
Izražavanje boli
Okolnosti u kojima se bol javila
Trajanje bez analgezije
Djelovanje analgezije
Rezultati uspješnosti
Plan suzbijanja boli
Propisani lijekovi
Ostalo
Cilj istraživanja
Cilj ove studije je pokazati najčešća urgentna stanja u urologiji. Cilj rada je utvrditi koja su to oboljenja koja zahtijevaju hitnu hospitalizaciju, kako se liječe i koji je upozoravajući broj hospitalizacija. Istraživanje je provedeno na osnovu podataka prikupljenih na Klinici za kirurške bolesti i urologiju, točnije na Odjelu urologije.
Materijali i metode
Radi se o retrospektivnoj studiji koja obuhvaća sve evidentirane slučajeve, a prema podacima iz administracije i urološkog odjela u naprijed navedenom razdoblju. Uzorak čini ukupno 256 pacijenata svih životnih dobi. Analizirana su: najčešća hospitalizirana hitna stanja, broj hospitaliziranih bolesnika poradi navedenih stanja, dužina trajanja hospitalizacije i najčešći način liječenja. Zbog specifičnosti oblika podataka korištena je deskriptivna statistička metoda obrađivanja.
Ispitanici i metode
Istraživanje je provedeno na urološkom odjelu Klinike za kirurške bolesti i urologiju KB Mostar u razdoblju od 1.1.2006. – 1.6.2007. g. Ispitanici su bili svi bolesnici koji su hitno zaprimljeni na urološkom odjelu KB Mostar. Promatran je broj po dijagnozama, načinu liječenja, dobi i spolu. Do podataka sam došla analizom povijesti bolesti, protokola hitno zaprimljenih pacijenata, operativnog protokola i sve druge dostupne dokumentacije.
Ispitivane varijable i mjere ishoda
utvrditi najčešća hospitalizirana hitna stanja na odjelu urologije KB Mostar
utvrditi broj hospitaliziranih bolesnika poradi hitnih uroloških stanja
dužinu trajanja hospitalizacije
najčešći način liječenja
Rezultati
U razdoblju od 1.1.2006. do 1.1.2007. evidentirano je 256 pacijenata s hitnim urološkim stanjima. Od ukupnog broja 128 pacijenata (50%) dolazi pod dijagnozom bubrežnih kolika, 77 (30%) pacijenata dolazi pod dijagnozom kamenca u bubregu i ureteru, 38 pacijenata (15%) dolazi pod dijagnozom hematurije, a 13 (5%) pacijenata pod dijagnozom drugih poremećaja urinarnog sustava.
Tablica 1. Najčešća urološka stanja po dijagnozama
HITNO UROLOŠKO STANJE BROJ POSTOTAK
Bubrežne kolike 128 50,00
Kamenac u bubregu i ureteru 77 30,08
Hematurija 38 14,84
Drugi poremećaji urinarnog sustava 13 5,08
UKUPNO 256 100
Navedeno razdoblje pokazuje razliku između muških i ženskih pacijenata koji su boravili na odjelu za urologiju KB Mostar.
Tablica 2. Spolna razdioba
SPOL BROJ POSTOTAK
Ženski 123 48,05%
Muški 133 51,95%
UKUPNO 256 100
Tablica 3. Dobna podjela – hitno urološko stanje
Dobna skupina Hitno urološko stanje
Bubrežne kolike Kamenac u bubregu i ureteru Hematurija Drugi poremećaji
0-20 2 1 0 1
20-44 18 8 6 2
45-64 78 47 23 7
64 i više 30 21 9 3
UKUPNO 128 77 38 13
Tablica 4. Dužina trajanja hospitalizacije
HITNO UROLOŠKO STANJE BROJ DANA
Bubrežne kolike 7-10
Kamenac u bubregu i ureteru 10-12
Hematurija 5-7
Ostali poremećaji 0-5
Tablica 5. Najčešći način liječenja hitno zaprimljenih pacijenata na urološkom odjelu
NAČIN LIJEČENJA BROJ PACIJENATA
Konzervativno (analgezija) 120
kateterizacija; supravezikalna derivacija cistofiksom 60
Postavljanje double J proteze 40
Operativno 36
Rasprava
U navedenom periodu istraživanja od 1.1.2006. do 1.1.2007. g. zbog hitnih uroloških stanja na urološkom odjelu Klinike za kirurgiju i urologiju KB Mostar, ukupno je hospitalizirano i liječeno 256 pacijenata. Većina pacijenata hospitalizirana je zbog upornih i perzistentnih bubrežnih i ureteralnih kolika, te subfebrilnosti i tretirana uglavnom konzervativnim načinom liječenja, kupiranjem boli i hidracijom bolesnika. Otprilike, oko 20% navedenih pacijenata zahtijevalo je urološku intervenciju zbog zastojne uropatije i to najčešće implantacijom double J proteze u procentualnoj zastupljenosti od oko 25%, a oko 5% pacijenata zahtijevalo je perkutanu drenažu pod kontrolom ultrazvuka, tj. perkutanu nefrostomiju. Navedeni pacijenti liječeni su primjenom parenteralno antibiotika, te po sanaciji i oporavku otpuštani na nastavak liječenja u druge ustanove zbog nemogućnosti liječenja ekstrakorporalnom litotripsijom ili pak ureterorenoskopijom te perkutanom nefrolitotripsijom u našoj ustanovi. Prosječno vrijeme hospitalizacije zbog kolika ili pak zastojne uropatije iznosi 4,85 dana što se smatra dobrim terapeutskim prosjekom.
Od drugih uroloških stanja najčešći hospitalizacije bila je hematurija, od čega velika većina ili oko 75% hematurija bezbolnog karaktera, te s tamponadom mokraćnog mjehura koje su zahtijevale lavažu, te kontinuiranu perfuziju mjehura. Kod svih je verificiran neoplastički proces ili mokraćnog mjehura ili pak urotelija ili bubrega, te su navedeni pacijenti dijagnostički obrađeni i operacijski liječeni na odjelu. Dijagnostička obrada vršena je po sanaciji inicijalne hematurije, te potom kirurško liječenje na odjelu s prosječnom duljinom hospitalizacije od pet dana, kirurški liječen. Za tumore mokraćnog mjehura, a za tumore urotelija i bubrega u prosječnom trajanju hospitalizacije od šest dana.
Trauma bubrega bila je zastupljena u manjem postotku zajedno s ostalim hitnim stanjima u postotnoj zastupljenosti od oko 56,08%, i uglavnom je zbrinjavana konzervativno, s obzirom da je većina takvih ozljeda bila tupog karaktera, najčešće nastalih kontuzijama prilikom prometnih nezgoda. Prosječna duljina hospitalizacije ovakvih bolesnika iznosila je 4-6 dana.
Tijekom svih navedenih stanja bilježena je i vršena procjena i liječenje boli uz neizostavnu i značajnu ulogu medicinske sestre u kontinuiranom praćenju intenziteta boli, trajanju i planu suzbijanja boli.
Imajući u vidu navedeno, može se potvrditi prilično dobra razina medicinske skrbi u usluge obzirom da su navedeni podaci u manjim, ali dopuštenim odstupanjima od literature, te imajući u vidu i uvjete u kojima radimo, predstavljaju dobar rezultat i vrlo dobru razinu medicinske skrbi kod navedenih hitnih stanja u urologiji.
Zaključci
U navedenom razdoblju od 1.1.2006. do 1.1.2007. g. na urološkom odjelu Klinike za kirurgiju i urologiju KB Mostar liječeno je i hospitalizirano 256 pacijenata. Većina bolesnika hospitalizirana je zbog kalkuloza urinarnog trakta, te zastojne uropatije i liječena uglavnom konzervativno do kupiranja i prestanka boli. Zatim, nastavka dijagnostičke obrade i nastavka liječenja jednom od metoda za razbijanje kamenaca urinarnog trakta, s obzirom da se iste, iz tehničkih razloga nisu bile u mogućnosti obaviti u našoj ustanovi.
Prosječno vrijeme hospitalizacije, skrb i način liječenja u potpunosti su u skladu sa podacima i preporukama iz literature, te se tako može istaknuti solidna razina medicinske skrbi i usluge iz ove patologije, koja nažalost ostaje uskraćena za krajnji način liječenja odnosno litotripsiju iz tehničkih razloga, tj. kvara aparata ili pak, nedostatka opreme.
Ostala navedena stanja također su na odgovarajući način zbrinjavanja, a od navedenih podataka upozoravajući je broj hospitalizacija zbog makrohematurije i postotno, pojava novootkrivenih zloćudnih bolesti urinarnog sustava koje u posljednjih nekoliko godina posebice pokazuju porast broja novootkrivenih zloćudnih tumora. Također, iznesena je učinkovitost prilikom zbrinjavanja i liječenja ovih bolesnika.
Tijekom hospitalizacije i liječenja hitnih uroloških stanja značajna uloga pripada medicinskoj sestri u evaluaciji i praćenju, kao i liječenju boli, praćenju vitalnih parametara, te kontinuiranom nadzoru i monitoringu uz pravovremeno upoznavanje nadležnog liječnika o stanju bolesnika. Ovakvim aktivnim načinom u skrbi i liječenju ovih bolesnika nedvojbeno je da je zadovoljavajuća skrb i način liječenja nemoguć bez aktivnog sudjelovanja sestre u ovom procesu.
Literatura
Marković, Velibor, Urologija I i II, Hirurgija mokraćnih organa, Novinsko-izdavačka ustanova, Službeni list SRJ, Beograd, 1997., 6:137,2
Vidović, Mladen, Urologija, Školska knjiga, Zagreb, 1992., 13:64,79,85,3
Scherer JC, Timby B, Introduction to the Urinary Tract, Introductory Medical-Surgical Nursing, Sixth Edition, J.B. Lippincott Company, 1995., 3:13,19,22
Kalauz, Sonja, Zdravstvena njega kirurških bolesnika s odabranim specijalnim poglavljima, Zagreb, 2000., 1:19,37,45,59
Bradić, Ivan, Kirurgija, Medicinska naklada, Zagreb, 1992., 7:125,148,4
MSD Priručnik dijagnostike i terapije, Placebo d.o.o., Split, 2000., 2:12,37,42
Prpić, Ivan, Kirurgija za više medicinske škole, Medicinska naklada, Zagreb, 1996., 8:13,25,26
Fučkar, Gordana, Proces zdravstvene njege, Nacionalna i sveučilišna biblioteka Zagreb, Zagreb, 1995., 12:85,87,4
Jakovljević, doc. dr. sc. Miro, Psihijatrija za studente stručnih zdravstvenih studija, Nacionalna i sveučilišna biblioteka Zagreb, Zagreb, 1995., 11:137,7