Fenomen bola i terapija bola

SAŽETAK   

Pojam boli je fenomen koji se spominje u svim kulturama od postanka čovjeka pa sve do danas. Bol je najčešći simptom bolesti koji dovodi većinu bolesnika ljekaru i predstavlja signal nastalog ili prijetećeg organskog ili funkcionalnog oštećenja tkiva.

Svjetska zdravstvena organizacija kaže da bol utiče na ukupni kvalitet života bolesnika, narušavajući: fizičko stanje usljed same bolesti ili postupka liječenja, emotivno stanje usljed stalnog osjećaja boli ili gubitka funkcionalnosti, duševno stanje usljed osjećaja krivice, preispitivanja samog sebe, financijsko stanje zbog nesposobnosti za rad ili troška postupka liječenja. Savremena terapija bola podrazumijeva prilagođavanje za svaku pojedinu vrstu bola obzirom da je paleta lijekova i postupaka velika. Također, važno je imati u vidu i visok stepen različitog reagovanja pacijenata kod iste bolesti i iste metode liječenja  i na osnovu njih izvršiti prilagođavanje za svaki konkretan slučaj. U tom kontekstu rad nastoji predložiti mjere i aktivnosti svih subjekata sistema zdravstvene zaštite prilikom adekvatnog tretiranja boli.

Ključne riječi: bol, terapija boli, fenomen boli, kvalifikacija i kvantifikacija boli

 SUMMARY

The term pain stands for a phenomenon which is mentioned in almost all cultures since the inception of the mankind. The pain is most frequent symptom of the disease which brings most of the patients to the doctor and represents signal of the existing or threatening organic or functional tissue destruction. In accordance with World health Organization’s definition pain influences overall patient’s life quality, thus distorting his/her physical condition due to the disease itself or curing procedure; emotional condition as a consequence of the continuous sense of the pain or functionality loss; spiritual condition because of the sense of the guilt and self-cross examination; and financial condition, due to the working inability or cost of the medical treatment.   Contemporary pain therapy encompasses accommodation for each and every pain type given the wide spectrum of drugs and procedures. It is also important to keep considering high level of patients’ individual reaction even in case of same disease and same method of therapy which then should serve as a basis for adjustment in every single case. While emphasizing adequate pain treatment this article tries to articulate tasks and activities of every related subject taking place within the system of health protection.

Keywords: Pain, pain therapy, the phenomenon of pain, qualification and quantification of pain

UVOD

U uvodnom dijelu rada definiran je problem istraživanja, predmet istraživanja te su naznačeni objekti istraživanja. Nadalje, postavljena je hipoteza te određena svrha i ciljevi istraživanja. Data je ocjena dosadašnjih istraživanja predložene teme kao i najvažnije znanstvene metode koje su korištene tokom pisanja seminarskog rada. Na kraju je obrazložena struktura rada.

Savremena terapija bola usmjerena je na prikazivanje efikasnosti terapeutskog efekta ljekara i održivosti aktivnog i normalnog  života pacijenta. U kvalitetnom kupiranju bola koji zavisi od uzroka, okidača i faktora koji pojačavaju bol važno ga je brzo ukloniti kad god je to moguće.
PROBLEM ISTRAŽIVANJA, PROJEKTNI ZADATAK I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Okvir za determiniranje problema istraživanja u ovome seminarskom radu odredila je prethodno navedena problematika:

Način kupiranja bola kod pacijenata a posebno putem savremene terapije.

Rezultati istraživanja o aktualnim problemima vezanim za terapiju bola predstavlja platformu  za definiranje predmeta istraživanja, odnosno projektnog zadatka:

Istražiti aktuelne probleme u vezi sa terapijom bola i savremenim načinom liječenja.

Problem i predmet istraživanja odnose se na dva međusobno povezana objekta istraživanja i to: savremena terapija i bol.

HIPOTEZA

Sukladno problematici, problemu, predmetu i objektima istraživanja postavljena je  hipoteza:

Savremena terapija bola prati razvoj  najsavremenijih medicinskih dostignuća iz domena ove oblasti.

SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istraživanja u suštini omogućavaju misiju istraživanja koja omogućava adekvatno rješavanje znastvenog problema, ostvarivanje projektnog zadatka te dokazivanje postavljene  hipoteze.

U tom kontekstu misija ovog istraživanja glasi:

Osigurati što bolje razumjevanje svih  pojmova vezanih za ovo istraživanje, istražiti i analizirati aktuelne probleme savremene terapije bola te identificirati najpogodniji model o savremenom liječenju bola.

Svaki “radni dio” ovoga rada formuliran je sa po jednim konkretnim ciljem znanstvenog istraživanja.

“Povijesno-teorijski, retrospektivni i eksplikativni dijelovi” rada odnose se na razumjevanje fenomena boli te je  misija ovog dijela rada:

Osigurati razumjevanje mehanizma prijenosa impulsa boli i odgovora te klasifikacije boli. 

“Analitičko-eksperimentalni dijelovi” rada identificiraju terapiju boli pa njihov cilj glasi:

Istražiti i analizirati aktuelne probleme vezane za terapiju savremene akutne boli i savremene hronične boli.

“Prospektivni dio” rada se odnosi odnosi na prijedlog aktivnosti za sistematizirane  primjenu savremene terapije boli te je njegov cilj:

Identificirati najpogodniji model koji ostvaruje najpogodniju vezu između fenomena boli i terapije boli, te predložiti aktivnosti koje će doprinijeti boljem i kvalitetnijem životu pacijenata.

OCJENA DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA

Iščitavanjem literature i pretraživanjem internet stranica koje elaboriraju temu tretiranja boli došlo se do spoznaje da su javnosti predočene brojne bibliografske jedinice stranih i domaćih autora iz ove oblasti.

 ZNANSTVENE METODE

U ovom radu su korištene slijedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda apstrakcije i konkretizacije, deskriptivna metoda, metoda klasifikacije, metoda dokazivanja i opovrgavanja, komparativna metoda, metoda kompilacije te genetička metoda.

STRUKTURA RADA

 Rezultati istraživanja u ovom seminarskom radu s naslovom Savremena terapija bola predstavljeni su u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, definiran je problem istraživanja, projektni zadatak, odnosno predmet i objekti istraživanja, postavljena je hipoteza, određena svrha i ciljevi istraživanja. Nadalje, data je ocjena dosadašnjih istraživanja predložene teme, navedene najvažnije znanstvene metode koje su korištene u znanstvenom istrživanju te obrazložena struktura rada.

U drugom dijelu rada, koji nosi naslov FENOMEN BOLI, teorijski je elaboriran mehanizam prijenosa impulsa boli i odgovora na bol, klasifikacija boli te mjerenje intenziteta boli odnosno kvantifikacija.

Treći dio ima naslov TERAPIJA BOLI. U ovom dijelu uspostavljena je veza između problema i predmeta istraživanja te je opisana savremena terapija akutne boli i savremena terapija hronične boli kako bi lica oboljela od različitih vrsta bolesti imali što duži i kvalitetniji život.

Četvrti dio rada koji nosi naslov PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ZA SISTEMATIZIRANU PRIMJENU SAVREMENE TERAPIJE BOLI ponudio je određene mjere i aktivnosti koje treba provesti u cilju doprinosa što boljeg i kvalitetnijeg života pacijenata koji trpe bolove.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČKU, donešen je sud o održivosti  hipoteze.

FENOMEN BOLI

Pojam boli je fenomen koji se spominje u svim kulturama od postanka čovjeka pa sve do danas. U davna vremena pridavano mu je mistično značenje, ali u glavnom sa težnjom čovjeka da ga  pokuša otkloniti ili bar ublažiti. Bol je najčešći simptom bolesti koji dovodi većinu bolesnika ljekaru i predstavlja signal nastalog ili prijetećeg organskog ili funkcionalnog oštećenja tkiva. U nekim sociokulturološkim situacijama bol je pozitivno vrednovana. U gotovo svilm prošlim i savremenim kulturama, sposobnost savladavanja boli bila je dokaz zrelosti i duševne snage. Brojne civilizacije su se koristile složenim ritualima primjenjujući jake bolne podražaje kraćeg ili dužeg trajanja u svrhu inicijacije (svečanost kod primitivnih naroda kojom se omladina, muška i ženska, proglašava za punopravne članove plemenske zajednice – obično u 13. godini) djece i mlađih naraštaja.

Definicija boli prema Međunarodnom udruženju za proučavanje boli glasi: „Neugodno osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom ozljedom tkiva ili uvjetovano tom štetom ili ozljedom“. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da bol utiče na ukupni kvalitet života bolesnika, narušavajući: fizičko stanje usljed same bolesti ili postupka liječenja, emotivno stanje usljed stalnog osjećaja boli ili gubitka funkcionalnosti, duševno stanje usljed osjećaja krivice, preispitivanja samog sebe, financijsko stanje zbog nesposobnosti za rad ili troška postupka liječenja.

Sposobnost dijagnosticiranja različitih ozlijeda i oštećenja u velikoj mjeri zavisi od poznavanja različitih kvaliteta boli, od znanja kako bol može iradirati iz jednog dijela tijela u drugi, kako se širi u svim pravcima od bolnog mjesta te, šta sve može zrokovati. Bol je zaštitni mehanizam tijela, jer se ona javlja kad god se tkivo ošteti, a uzrokuje refleksnu reakciju čovjeka kako bi otklonio bolni stimulus.

MEHANIZAM PRIJENOSA IMPULSA BOLI I ODGOVORA

Mehanizam boli se razlikuje kod nociceptivne i neuropatske  boli. Neovisno o lokalizaciji početnog podražaja proces kroz koji organizam reaguje na bol je je slijedeći:

  • Stimulacija – nastanak štetnog događaja koji uzrokuje bol i pretvaranje u električni impuls koji putuje tijelom
  • transmisija – prijenos signala o boli s mjesta stimulacije do mozga
  • percepcija – proces prepoznavanja boli i odgovor na bol
  • modulacija – proces aktivacije sistema koji pojačava ili umanjuje odgovor na bol.

Pojavom živčanih impulsa u slobodnim živčanim završetcima započinje mehanizam boli a povodom određene intenzivne stimulacije. Slobodni živčani završetci su ogranci živčanih vlakana koji se nalaze u površinskim slojevima kože, pokosnici, zidovima arterija, zglobnim površinama te mnogim tkivima unutrašnjih organa. Osim receptora za bol oni primaju i druge kvalitete osjeta. Kod slabije stimulacije dolazi do pojave osjeta toplog, hladnog, dodira, pritiska, sve do jakog inteziteta podraživanja koji dovode do pojave bolnih impulsa koji putuju živčanim sistemom pod uticajem prošlog iskustva, kulture, očekivanja i drugih faktora. U selekciji i sintezi informacija aktivno učestvuju mozgovni procesi koji čine ukupni osjetni ulaz. Nociceptivni podražaji su podražaji koji izazivaju bol, a nociceptori su slobodni živčani završetci na koje ti podražaji djeluju. Nociceptori se dijele u tri grupe. Jedni reaguju na intenzivnu mehaničku stimulaciju – mehanosenzitivni nociceptori, kemosenzitivni nociceptori su drugi i oni su osjetljivi na različite hemijske tvari, dok treći termosenzitivni nociceptori reaguju na intenzivne podražaje toplog i hladnog.

Neuropatska bol uglavnom nastaje usljed ozljede samih neurona ili njihovog stalnog podražaja odnosno oštećenja nociceptivnih puteva te se na taj način poremeti reakcija na bol te nastaje stalna nervna podraženost. Prijenos signala sličan je prijenosu nociceptivnih podražaja. Ako se akutna bol ne liječi ona pokreće mehanizam sličan primarnoj neuropatskoj boli te time može prouzrokovati nastanak hronične boli. Što se tiče odgovora na bol važnu ulogu ima antinocicepcijski sistem. Najveće spoznaje su o sistemu signala koji moduliraju ulaz bolnih signala u kičmenu moždinu, dok su oni koji djeluju periferno i na nivou kore velikog mozga manje poznati. Odgovor na bolni podražaj kreće silaznim putem uključujući aktivaciju endogenog opijatnog sistema koji oslobađa endorfine koji onda aktiviraju opoidne receptore mijenjajući ili inhibirajući prijenos slijedećih bolnih impulsa.

KLASIFIKACIJA BOLI

Klasifikacija boli je slijedeća:

  • Bol prema trajanju
  • Bol prema jačini
  • Bol prema kvaliteti
  • Bol prema patofiziološkim promjrnama
  • Bol prema etiologiji (uzroku)

Osnova ove podjele je u patofiziološkim zbivanjima u organizmu.

Tabela 1:  Klasifikacija boli

Vrijeme

Patofiziološki 

Etiološki

akutna

nociceptivna

od raka

kronična

Somatska

od terapije

       incidentna visceralna

     Kemoterapija

neuropatska Zračenje
centralna

Operacija

periferna    Dijagnostika
simpatička    druge bolesti
psihogena Slabost
Anemija
Dekubitus

neovisno o raku i liječenju

Bol prema trajanju ili akutna bol ima zaštitnu ili biološku ulogu. Ova bol nastaje iznenada sa trajanjem od nekoliko sati do nekoliko dana, a za pacijenta je teško podnošljiva. lokaliziranje boli je lako a karakteriše je osjećaj pečenja ili rezanja. Pojačana je aktivnost autonomnog živčanog sistema  (simpatikusa) i znacima distresa. Ako se akutna bol uspješno ne liječi onda ona prelazi u hroničnu bol koja onda postaje sama po sebi bolest.

Hronična bol se razvija postepeno i traje mjesecima i godinama. Njene karakteristike su “tupi” osjećaj ili pritisak sa teškom lokalizacijom, difuznim širenjem na okolinu i teškim liječenjem. Kod hronične boli nema simpatičke aktivnosti. S vremenom pacijent se navikne na život s boli, a problem nastaje ako se uzrok ne može zadovoljavajuće riješiti usljed čega bol prelazi u hronicitet, odnosno u bolest. Između akutne i hronične boli nema jasne granice. Što se tiče jačine boli ona pomaže u ocjeni razvoja osnovne bolesti. Pojačavanje boli upozorava kliničara na potrebu neodgodive i agresivnije intervencije. Podjela prema kvaliteti boli određuje način liječenja.

Podjela prema patofiziološkim promjenama obuhvata somatsku bol, visceralnu bol, neuropatsku bol i psihogena bol.

Somatska bol potiče iz dubokih tkiva , mišića i zglobova, krvnih žila ovojnica te trbušnih organa. Bol je široko rasprostranjena (difuzna) i tupa, žareća ili sijevajuća te obično upućuje na ugroženost ili unutrašnjih organa, pa i životnih funkcija. Zbog toga je često prate afektivni i autonomni poremećaji kao što su mučnina, znejenje, bezvoljnost.

Visceralna bol nastaje usljed ozljede unutrašnjih organa koje inervira simpatički živčani sistem. Kontinuirana visceralna bol je bol organa. Bol može biti površna (kutana) ili duboka (somatska), loše se lokalizuje, često je iridirajuća (širi se) i znatno je udaljena od izvora bolnog podražaja (prenesena bol). Prenesena bol je bol koja se pojavljuje na površini tijela koja nije oštećena a javlja se u slučaju bolesti simpatički inerviranih vsceralnih struktura. Neuropatska bol je uzrokovana oštećenjem perifernih živčanih struktura (periferni živci, živčani pleksusi, pritisak na spinalnu moždinu). Duboka oštećenja mijenjaju neurofiziološke i biohemijske karakteristike živčanog tkiva, te dolazi  do neuriplastičnih promjena, što utiče na mehanizam nastanka, prijenosa i karaktera boli.

Psihogena bol je bol koja nema psihogene osnove, ali psihološki faktori mogu znatno uticati na već postojeću fizičku bol.

Što se tiče etiološke podjele odnosno prema uzroku uzimajući u obzir uzročne faktore bol može nastati usljed same bolesti, dijagnostičkih metoda i liječenja, opšte slabosti organizma ili da uopšte nema direktne veze sa osnovnom bolesti. Kod ove podjele najčešće se radi o malignoj boli. Maligna bol je jedan od oblika hronične boli koja se javlja u završnoj fazi neke bolesti kao što su maligni tumori, bolesti motornog neurona(…).

 MJERENJE INTENZITETA BOLI – KVANTIFIKACIJA

Procjena intenziteta boli temelji se na doživljaju samog bolesnika, jer objektivno mjerenje boli ne postoji. Pri procjeni boli važno je uzeti u obzir kulturno i socijalno okruženje bolesnika, njegovu vjeru, somatizaciju bolnih senzacija te kognitivni status (status mentalnih procesa za koje se pretpostavlja da ističu ponašanje). Temelji učinkovitog liječenja su mjerenje intenziteta boli i dokumentiranje vrijednosti. Mjerenje intenziteta boli se omogućuje pomoću jednodimenzionalnih i multidimenzionalnih ljestvica za određivanje intenziteta boli. Jedna od jednodimenzionalnih ljestvica je vizuelno – analogna skala (VAS) koja je najčešće u upotrebi. Od bolesnika se traži da na deset centimetara dugoj crti označi mjesto koje odgovara jačini njegove boli, nakon čega se s druge strane milimetarske ljestvice očita VAS broj. Nula označava da nema boli, a deset najjaču bol. Ako je VAS  od nula do tri, jačina boli ne zahtijeva analgetsku terapiju. Od ostalih jednodimenzionalnih ljestvica postoje:

  • Numerička ljestvica – intenzitet od nula do sto
  • Verbalna ljestvica sa četiri tačke boli – nema boli, malo boli, mnogo boli, jako boli.
  • Verbalna ljestvica sa pet tačaka – blaga bol, neugodna bol, prisutna bol, jaka bol, mučna bol.

Multidimenzionalne ljestvice se sastoje uglavnom od niza pitanja koja su međusobno povezana u sklopove. Naprimjer bolesniku se postavlja pitanje gdje vas boli, on označava bolno mjesto na slici ljudskog tijela. Ili pitanje kako je jaka vaša bol, on označava jačinu boli na VAS skali. Ovakav način mjerenja intenziteta boli primarno se koristi kod bolesnika sa hroničnom bolimalignog ili nemalignog porijekla. Procjenjujući jačinu boli, ujedno se procjenjuje i učinkovitost primjene analgetske terapije.

TERAPIJA BOLI

U terapiji bola jedan od značajnijih uspjeha ostvarila je tradicionalna kineska medicina kroz svoje discipline kao što su akupunktura, akupresura(…), ali sa uspjehom i ogranjčenjima u tretiranju  samo nekih bolnih stanja. Razvojem savremene medicine postiglo se bolje poznavanje neurofiziologije bola,  te se ukazalo na pravac tretiranja bolnih stanja. Liječenje bola je kompleksan problem jer pored fizičke ima i emocionalnu komponentu i psihičku nadogradnju te zahtijeva profesionalni pristup.

Nakon procjene stanja bolesnika potrebno je razmotriti plan liječenja. Nadalje, tu treba uključiti i specifične i realne ciljeve liječenja kao što su omogućavanje pacijentu miran san bez bolova, odlazak u kupovinu ili pak vraćanje na posao. Multidisciplinarni pristup obuhvata primjenu lijekova, savjetovanja, fizikalnu terapiju, blokatore nerva, pa čak i hirurško liječenje kako bi se poboljšao kvalitet života pacijenta.

SAVREMENA TERAPIJA AKUTNE BOLI

U program kvalitete liječenja bolesnika neophodno je uključiti učinkovitu prevenciju i liječnje akutne boli što je i etički i humani postupak. Akutna bol je proglašena petim vitalnim znakom zajedno sa pulsom, krvnim pritiskom, disanjem i temperaturom. Za što uspješnije liječenje akutne boli važno je poznavati i uvažavati individualne razlike u subjektivnom doživljaju intenziteta boli pri hirurškim procedurama, povredama ili drugim bolnim stanjima.

Također je važno napomenuti da genetika, spol i lična anamneza dovode do razlika u osjetljivosti na bol.Individualne razlike postoje i kod odgovora na analgetsku terapiju. Psihološki faktori poput očekivanja, depresije, anksioznosti i straha mogu pogoršati intenzitet i trajanje boli. Bez obzira na ogroman napredak i razumijevanje patofiziologije i neurobiologije boli kao i postojanju jakih lijekova i učinkovitih tehnika terapije boli, neadekvatna kontrola boli je češče pravilo nego izuzetak. Preduslov učinkovite analagezije je u prvom redu procjena svih faktora vezanih za bolni doživljaj.

Uzimanje anamneze, pregled i objektivna procjena stanja bolesnika obuhvataju upotrebu alata primjerenih za dob i kognitivne sposobnosti bolesnika, saznanja o lokaciji, intenzitetu i kavaliteti boli, pažljivo praćenoj evidenciji medikamentozne terapije koju bolesnik trenutno uzima i njezinoj učinkovitosti te pažljivo izvođenje fizikalnog pregleda bolesnika.

Procjena intenziteta akutne boli u kliničkoj praksi obuhvata korištenje jednodimenzionalnih ljestvica kao što su:

  • ljestvica izraza lica, od lica sa osmjehom do lica sa suzama pogodna za djecu , stare i osobe sa ograničenom komunikacijom.
  • Comfort ljestvica koja uključuje osam parametara: mirnoću, uznemirenost, respiratorni distres, vikanje, fizičke pokrete, mišićni tonus, izraz lica i promjene vitalnih funkcija.
  • Verbalna, numerička i vizuelno analogna (VAS) ljestvica za ocjenjivanje.

Farmakologija liječenja akutne boli obuhvata primjenu opoida koji se koriste za liječenje jake konstantne boli pri čemu se vodi računa o načinu primjene (peroralna ili parenteralna), trajanju učinka, analgetskom djelovanju te planiranom planiranom trajanju terapije. Opoidi se moraju pažljivo koristiti jer oni osim analgezije dovode do različitih učinaka poput respiratorne depresije, sedacije, breadikardije i hipotenzije, mučnine i povraćanja, euforije (…). Korištenje opoida se uglavnom primjenjuje kod liječenja umjerene do teške boli različitih etiologija. Opoidni analgetici se daju: bolesnicima koji imaju karcinom, preoperativno ili u toku same anestezije, za odvikavanje od drugih opoida u ovisnika. Sigurna primjena opoida u liječenju akutne boli podrazumijeva nisku početnu dozu lijeka koja se u odgovarajućim vremenskim intervalima ponavlja do zadovoljavajućeg odgovora. Ako se opoidi duže primjenjuju može doći do tolerancije i razvoja ovisnosti. Najčešće korišteni opoidi su: Morfij, Oksikodon, Hidromorfon, Fentanil, Sufentanil, Metadon, Petidin/meperidin, Kodein, Tramadol, Buprenorfin.

Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL) imaju nalgetski, protiv upalni i antipiretski učinak. U nižim dozama su učinkoviti za liječenje blage do umjerene boli, dok u većim dozama imaju izražen protivupalni učinak. Učinkoviti su u liječenju akutne boli u leđima, renelne kolike i primarne dismenoreje. U  liječenju teške postoperativne boli NSAIL se koristi uz opoide jer se tme postiže bolja analgezija.

Nuspojave pri upotrebi NSAIL-a su vezane za hroničnu upotrebu kod bolesnika s različitim faktorima rizika te kod starijih bolesnika. Najčešće korišten NSAIL – Nespecifični COX inhibitori: aspirin, diklofenak, ketorolak, indometacin, ibuprofen, naproksen, piroksikam, meloksikam, tenoksikam. Specifični COX – 2 inhibitori: celekoksib, rofekoksib. Nadalje u programu liječenja akutne boli koriste se paracetamol i metamizol. Kako bi se izbjegle nuspojave uzrokovane NSAIL– om važno je pridržavati se pravila da se kod liječenja akutne boli nikada ne kombinuju dva lijeka iz grupe NSAIL – a.

Kod liječenja akutne boli upotrebljavaju se i adjuvantni lijekovi (antidepresivi, antikopnvulzivi, alfa2 agonisti, NMDA antagonisti, topici). U adjuvantne lijekove se ubrajaju sve tvari kojima je analgetski učinak sekundaran ali kada se koriste u kombinaciji sa analgeticima pojačavaju njihov učinak.

SAVREMENA TERAPIJA HRONIČNE BOLI

Hroničnu bol u cijelom svijetu trpi 20-30% ljudi. Stalna bol im uzrokuje ozbiljne fizičke, psihičke, kognitivne, psihološke i psihosocijalne teškoće. Hronična bol je zbog toga veliki zdravstveni, ekonomski i socijalni problem. Patološka bol koja traje duže od uobičajenog vremena zarastanja ozljede ili liječenja bolesti naziva se hronična bol. Uzroci hronične boli mogu biti hronični patološki događaji u somatskim strukturama i organima ili hronični poremećaji u dijelu perifernoga ili srednjeg živčanog sistema ili oboje. Zbog tih sekundarnih promjena hronična bol više nije simptom bolesti ili ozljede, nego je samostalna bolest koju obilježavaju vlastiti simptomi, znakovi i komplikacije. Savremeno liječenje hronične boli temelji se na egzaktnom znanju o fiziologiji i patofiziologiji boli i na upotrebi provjerenih metoda liječenja. Liječenje boli koje je dugo bilo sporedni empirijski dio medicine postaje priznato medicinsko usmjerenje. U liječenju hronične boli se javljaju brojni problemi kao što su:

  • Uspješno liječenje uzrokuje nuspojave koje ga često ograničavaju,
  • Pojava placebnog odgovora na liječenje,
  • Nedovoljno iskustvo terapeuta,
  • Jednosmjerna obrada bolesnika,
  • Entuzijastički pristup pojedinaca izabranom načinu liječenja.

Na osnovu provjerenih načina liječenja formuliraju se savremene smjernice za liječenje hronične boli. Liječenje hronične boli se planira na osnovu pravilne procjene boli. Uz određivanje vrste boli moraju biti u procjeni boli određeni fizički, psihički i psihosocijalni činioci, ponašanje bolesnika i uticaj boli na normalne životne funkcije. Za ublažavanje hronične nociceptivne boli prikladni su nesteroidni protivupalni analgetici (NSA) i opoidni analgetici. Izbor lijeka zavisi o vrsti boli i nuspojavama lijeka. U liječenju hronične boli se upotrbljavaju i adjuvantni analgetici:

  • Antidepresivi –  amitriptilin, maprotilin,
  • antikonvulzivi – kerbamazepin, klonazepam, diprozin,
  • sistemski lokalni anestetici – lignokain, meksiletin,
  • blokatori NMDA- receptora – ketamin,
  • alfa2 agonisti – klonidin,
  • topici –  kapsaicin andol.

U liječenju hronične boli upotrebljavaju se i fizioterapijski, psihologojski i farmakoterapijski postupci liječenja.

ZAKLJUČAK        

Neliječena snažna bol  je uzrok niza patofizioloških promjena u brojnim organskim sistemima te značajno usporava oporavak i pojačava obolijevanje bolesnika. Sastavni dio liječenja od neke bolesti mora biti pravovremeno i pravilno uklanjanje boli bilo akutne ili hronične.

Svaka osoba bol osjeća i doživljava na drugačiji način zbog izrazite emocionalno – psihološke komponente boli. Može se reći da neliječena ili nedovoljno  liječena jaka akutna bol, te posebno hronična mogu snažno utjecati na emotivno stanje osobe, te time na psihu u vidu lošeg raspoloženja, osjećaja straha, uzrujanosti što dovodi do anksioznosti ili depresije.

Svaki bol se ne liječi na isti način, te je upravo zbog toga potrebno veliko iskustvo u radu sa pacijentima odgovarajuće patologije. U svijetu postoje klinike za bol gdje se tim ljekara bavi ovim problemom. Savremena terapija bola podrazumijeva prilagođavanje za svaku pojedinu vrstu bola obzirom da je paleta lijekova i postupaka velika. Također, važno je imati u vidu i visok stepen različitog reagovanja pacijenata kod iste bolesti i iste metode liječenja  i na osnovu njih izvršiti prilagođavanje za svaki konkretan slučaj.

Na osnovu svega navedenog može se zaključiti da je hipoteza koja glasi

„Savremena terapija bola prati razvoj najsavremenijih medicinskih dostignuća iz domena ove oblasti.“ u potpunosti potvrđena. 

LITERATURA

  1.  Klaić B. Rječnik stranih riječi. Nakladni zavod MH. Zagreb, 2004
  2. Guyton A. Medicinska fiziologija, drugo preštampano hrvatskosrpsko izdanje
  3. Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb, 1965.g.
  4. Kasper, D, et.al.: Harrisonov priručnik medicine, sedamnaesto izdanje, McGraw Hill, 2011
  5. Čengić A., Ovčina A. Menadžment njege u tretiranju bola. Zbornik radova. IV
  6. Kongres UINARS. Beograd, april 2013.g.
  7. Zurak, N.: Uvodnik, Medicus, Pliva Zagreb, vol.8,1999.,1
  8. Bulat, M.:Farmakologija analgetika, Medicus, Pliva Zagreb, vol.8,1999.,1
  9. Krčevski-Škvarc, N.: Kronična bol, Medicus, Pliva Zagreb, vol.8,1999.,1.
  10. http://drciric.com/nf1-i-terapija-bola/terapija-bola
  11. http://www.hlz.hr/smjernice/SMJERNICE ZA LIJEČENJE AKUTNE BOLI, HRVATSKODRUŠTVO ZA LIJEČENJE BOLI

Odgovori