Rauche časopis: Broj 4

Analiza uzročnika bolničkih infekcija u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu

SAŽETAK

Uvod: Bolničke, nozokomijalne infekcije predstavljaju tešku, često po život opasnu komplikaciju osnovne bolesti koja je bila razlog hospitalizacije.
Bolničke infekcije predstavljaju najčešći nus-efekat liječenja u bolnicama i prepoznate su kao veliki javno-zdravstveni problem u cijelom svijetu. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije upozoravaju da godišnje u svijetu milioni hospitaliziranih bolesnika dobiju bar jednu bolničku infekciju u toku liječenja i da je to razlog velikog broja smrti u bolnici ali i nakon bolničkog liječenja. Posljedica su brojnih endogenih i egzogenih faktora rizika čije je praćenje neophodno u prevenciji i kontroli razvoja bolničkih infekcija. Od ukupnog broja razvijenih bolničkih infekcija 30% je moguće prevenirati primjenom protokola i preporuka za spriječavanje i suzbijanje njihove pojave.
Cilj istraživanja: Prikazati vrste izoliranih uzročnika u jedinicama intenzivne njege KCUS u periodu 01.08.2012 god. do 01.09.2013. god., utvrditi najčešće puteve njihovog prenošenja te značaj riziko-faktora za nastanak bolničkih infekcija.
Materijal i metode istraživanja: Istraživanje je retrospektivno-prospektivno, analitičko i deskriptivno sa početkom od 01.08.2012 god. do 01.09.2013. god. Istraživanjem će biti obuhvaćeni bolesnici svih dobnih skupina i oba spola hospitalizirani u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Izvor radnog materijala će biti prijave bolničkih infekcija dostavljene Komisiji za prevenciju intrahospitalnih infekcija KCUS.
Rezultati istraživanja: Intezvna njega Klinike za pedijatriju imala je najveću incidencu 13%, potom Klinika za pastičnu hirurgiju 7%, Klinika za vaskularne bolesti 5%, Anestezija i reanimacija 2%, ostale klinike su manje ili jednako 1%. Najveći broj ispitanika sa izolovanim uzročnicima je na pedijatrijskoj int.njezi 51%, potom slijede, Klinka za anesteziju 11% i neurohiruška int.njega 10%. Ostale klinike su zastuplejne od 4-1%. Acinetobacter baumani, Seratia marscensens i Klebsiela pneumoniae dominiraju nad ostalim izolatima sa približnim udjelom od 17-15%, potom Clostridium difficilae 10%, MSSE 9%, MRSA i Enterococcus fecalis 6%, ostli uzročnici od 5-1%. Najkraća dužina hospitalizacije iznosila je 1 dan, a najduža 160 dana.
Zaključci: Intrahospitalne infekcije su prisutne i u KCUS na odjelima intezivne njege. Različita incidenca, pogotovu niska na pojedinim klinikama ukazuje na problem ne prepoznavanja IHI i ne adekvatnog prijavljivanja. Utvrdili smo da su produžena hospitalizacija i intubacija nejčešći egzogeni faktori rizika.Radi smanjenja incidence IHI neophodno je skratiti dužinu hospitalizacije i poštovanje protokola za sprečavanje horizontalnog širenja bolničkih uzročnika.

Ključne riječi: intrahospitalne infekcije, uzročnici, hospitalizacija, protokoli.

Nastavi čitati Analiza uzročnika bolničkih infekcija u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu

Karakteristike bolničkih infekcija uzrokovanih methicillin rezistentnim staphylococcus aureus sojevima u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu

SAŽETAK

Uvod: Methicillin – rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) je prema definiciji soj Staphylococcus aureus-a koji je rezistentan na veliku grupu antibiotika zvanih β – laktami koji uključuju peniciline i cefalosporine MRSA ne podrazumjeva samo methicillin rezistentni već multiplo rezistentni Staphylococcus aureus MRSA je glavni patogen u svijetu MRSA općenito nije virulentnija od ostalih sojeva, ali zbog svoje rezistencije, puno teže je izliječiti MRSA infekciju.
Ciljevi istraživanja: komparacija rezultata briseva iz perioda 2005.g. (oktobar-decembar) i 2009. g.(januar-juli) bolesnika liječenih na tri klinike KCU Sarajevo: Klinika za pedijatriju (neonatološka intenzivna njega), Klinika za neurohirurgiju (jedinica intenzivne njege) i Klinika za hemodijalizu; komparacija rezultata briseva za isti period kod uposlenika gore navedene tri klinike KCU Sarajevo. odnos kolonizacije/infekcije bolesnika i kolonizacije uposlenika na svakoj klinici.
Materijal i metode: Ispitivanje je bilo retrospektivno – prospektivno na Insitutu za Kliničku mikrobiologiju KCU u Sarajevu; Dostavljeno je ukupno 235 uzoraka u periodu oktobar-decembar 2005. g. i 960 uzoraka za period januar-juli 2009. godine različitog biološkog materijala sa tri navedene klinike; Obrađeno je ukupno 205 uzoraka u 2005. godini i 102 uzorka za 2009.g. kontrolnog brisa grla i nosa uposlenika sa istih klinika. Svi biološki materijali su obrađeni standardnim mikrobiološkim metodama.
Rezultati istraživanja: U tromjesečnom periodu 2005.g. broj izolacije MRSA je iznosio 105/235 (44,6%), dok je u 2009.g.(šestomjesečni period) iznosio 94/960 (9,79 %)
U 2005.g. najveći broj izolata je bio u brisu rane (57/54,2%), dok je u 2009.g. najveći broj izolirane MRSA je bio u brisu guše i nosa (40/ 42%)Prevalenca zastupljenosti MRSA i kod bolesnika i kod uposlenika je bila znatno veća u periodu 2005 u poređenju sa 2009 godinom.
Zaključak: Rezultati ove studije upućuju na značajno smanjenje kolonizacije i infekcije sa MRSA nakon primjene protokola o dekolonizaciji, te uvođenja skrininga pacijenata po prijemu.Primjena terapije sa mupirocinom dovela je do značajnog smanjenja kolonizacije kod pacijenata i osoblja klinika.Uvodjenje skrining testa po prijemu pacijenata igra veliku ulogu u ranoj detekciji koloniziranih pacijenata i blagovremenoj izolaciji istih što ima značaj u smanjenju bolničkih infekcija sa ovim uzročnikom. Skrining uposlenika je ekonomski opravdan samo u slučajevima povećanog broja pozitivnih uzoraka pacijenata na MRSA.

Ključne riječi: MRSA, skrining, nadzor, izolati, izolacija

Nastavi čitati Karakteristike bolničkih infekcija uzrokovanih methicillin rezistentnim staphylococcus aureus sojevima u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu

Nasljedni poremećaji hemostaze-epidemiološke i kliničke karakteristike kod bolesnika Odjeljenja hematologije interne Klinike Banja Luka

SAŽETAK

Uvod: Pod hemostazom se podrazumijeva ravnoteža između zgrušavanja krvi i održavanja krvi u tekućem stanju u krvnim sudovima. Bez hemostaze čovjek bi ili iskrvario ili bi stalno stvarao ugruške koji bi doveli do prestanka cirkulacije
Ciljevi istrživanja: Ukazati na učestalost hemofilije i von Willebrandove bolesti kod bolesnika na odjeljenju Hematologije – UKC Banja Luka
Prikazati epidemiološke karakteristike kod bolesnika oboljelih od hemofilije A i B i von Willebrandove bolesti.
Prikazati najčešće simptome oboljelih od hemofilije i von Willebrandove bolesti.
Pokazati vrste liječenja koje se primjenjuju kod hemofilije i von Willebrandove bolesti.
Metode istraživanja: Ispitivanje je učinjeno na odjeljenju za Hematologiju interne klinike UKC Banja Luka, u vremenskom periodu od 01.01.2006 – 30.06.2011. godine. Podaci su dobijeni iz protokola za bolesnike odjeljenja za Hematologiju i medicinske dokumentacije bolesnika. Svim oboljelim je učinjena kompletna klinička obrada (klinički pregled, kompletna diferentna laboratorijska, ultazvučna i radiološka obrada).
Rezultati istraživanja: Ispitivanje je učinjeno na odjeljenju za Hematologiju interne klinike UKC Banja Luka, u vremenskom periodu od 01.01.2006 – 30.06.2011. godine
Od ukupno 4336 bolesnika liječenih na Hematološkom odjeljenju interne klinike UKC Banja Luka u navedenom periodu, bilo je ukupno 36 bolesnika sa nasljednim poremećajima hemostaze.
Istraživanjem smo dobili sledeće rezultate od ukupnog broja liječenih bolesnika 4336 ili (100%) na Hematološkom odjeljenju interne klinike UKC Banja Luka, 21 bolesnik ili (0.48%) je bolovao od hemofilije A i B, a od von Willebrandove bolesti 15 (0.35%). Ostala hematološka oboljenja su zabilježena kod 4300 bolesnika (99,17%). Dakle, riječ je o rijetkim nasljednim bolestima, kako kod nas tako i u svijetu
Zaključci: Od ukupno 4336 bolesnika liječenih na Hematološkom odjeljenju Interne klinike UKC Banja Luka u, bilo je ukupno 36 bolesnika sa nasljednim poremećajima hemostaze. Sa područja regije grada Banja Luka je bilo 7 bolesnika (19%), a sa drugih regija 29 bolesnika (81%). Simptom koji se najčešće javlja kod bolesnika je krvarenje u zglobovima i otok zglobova. Smrt kao posljedica oboljenja hemofilije i von Willebrandove bolesti je niska, uz redovnu terapiju i higijensko dijetetski režim ovi bolesnici mogu doživjeti starost. Najčešće korišteni lijek je Factor VIII. Najučestalija komplikacija ovih bolesti je hepatitis B i C.

Ključne riječi: hemofilija, nasljedni poremećaji, hemostaza, interna klinika, hematologija

Nastavi čitati Nasljedni poremećaji hemostaze-epidemiološke i kliničke karakteristike kod bolesnika Odjeljenja hematologije interne Klinike Banja Luka

Vakum terapija u tretmanu hronične rane

SAŽETAK

Vakuum terapija koristi se u kliničkoj praksi, u liječenju rana, još od 1990-ih godina. Jednostavno rečeno, metoda se sastoji od aplikacije negtivnog pritiska (obično 75 do 120 mmHg) na gazu smještenu u ranu. Trenutačno zatvaranje rane nepropusnom, ljepljivom trakom sprječava dodatni ulazak zraka iz okoline, odatle naziv „vakuum zatvaranje“.
Najvažniji benefiti ove taerapije uključuju redukciju površine rane odmah po djelovanju negativnog pritiska na ranu, zajedno s poticanjem granulacije i stvaranja novog tkiva, efektivnog čišćenja rane i uklanjanja eksudata rane.
Najvažnija prednost ove terapije u smislu menadžmenta i komfora pacijenta ogleda se u higijenskom zatvaranju rane koji prevenira kontaminaciju rane te njenog okruženja.
Esencijalan preduslov uspjeha vakuum terapije je čista rana. Posljedično, adekvatna primarna hirurška obrada rane mora biti urađena, ukoliko je potrebno.
VAC terapija je dokazana terapija s više od 765 recenziranih članaka o kliničkim i ekonomskim koristima VAC® (Vacuum Assisted Closure®) terapije, također poznate kao NPWT (Terapija Negativnim Pritiskom Rane). Međutim, jednako je važno razumjeti kako VAC terapija djeluje duboko u ranu za postizanje tih rezultata.

Nastavi čitati Vakum terapija u tretmanu hronične rane