SAŽETAK
Sigurnost pacijenta u operacionoj sali,kao i cijeli njegov boravak u zdravstvenoj ustanovi, mora biti jedan od najvažnijih,a u širem smislu i najvažniji zadatak anestetičara.
Primum non nocere!Najprije ne naškoditi-stara je latinska izreka koja bi trebala uvijek biti na umu medicinskom osoblju,pa tako i anestetičaru.
Kako je to pravilo važilo u dalekoj prošlosti, tako je i u savremenoj medicini neophodno posvetiti punu pažnju pacijentu kao kompletnoj ličnosti i svesti na minimum sve moguće rizike koji bi dodatno,osim osnovne bolesti ili stanja,mogli ugroziti zdravlje, pa i život pacijenta.
Ovu tvrdnju osnažuje činjenica da je SZO/WHO 2009.g. ustanovila devet ciljeva za bezbijednost pacijenta. Rizik po pacijenta u operacionoj sali, ukoliko nisu ispoštovani protokoli,praktično predstavlja kompletno okruženje, što podrazumijeva sam operacioni trakt u smislu postojanja uslova za aseptičan rad(“čisto“ okruženje), ispravna aparatura i oprema, adekvatan i upotrebljiv materijal za rad, te najvažniji faktor-medicinsko osoblje, u našem slučaju-anestetičar.
Ukoliko imamo dobro obrazovanog, educiranog i odgovornog anestetičara u operacionoj sali, on će se potruditi da čitavo okruženje podredi sigurnosti pacijenta, a mogućnost incidenta ili pogreške u svome radu svede na najmanju moguću mjeru.
Neophodni su određeni postupci i radnje koji doprinose sigurnosti a mogu se podijeliti u tri faze: preoperativna faza, operativna faza i postoperativna faza.
Timski rad neophodan je preduslov za uspjeh operativnog tretmana,ali su odgovornosti medicinskog osoblja podijeljene i individualne-svako je odgovoran za svoj dio posla,kako moralno tako i pravno.
Postojanje protokola za sigurnost pacijenta u opreacionoj sali predstavlja sredstvo zaštite i pacijenta, ali i anestetičara. Da li ih imamo?
Ključne riječi: sigurnost pacijenta, edukacija, sigurno okruženje, protokoli, odgovornost.
SUMMARY
Patient safety and his hospitalization in general is one of the most important task in anesthetist responsibility.
Primum non nocere!Do no harm,is the old Latin phrase,which any medical stuff as well as anesthetist should keep on their mind during work.According to this ancient rule it is necessary to give your full attention to any patient,reduce to minimum all possible risks that might compromise health and life of the patient.In 2009 WHO establish nine goals about patient’s safety
If the official protocol is not used as it should be multiple risks for the patient in operation room are highly possible.To avoid risks it is necessary to make safe environment including asepsis, correct equiptments and the most important part professional medical stuff or in our case anesthetist.Having professional,well educated,responsible anestetist in operation room will provide safe environment for the patient,and minimise accidents and mistakes.Necessary steps to provide safety can be divided in three phases: preoperative phase, operative phase, postoperative phase. Tim work is precondition for successful operation treatment, but responsibility of the medical stuff is divided and individual,each one is responsible for his own duties,morally and legally.
Established patient safety protocol in operation room is the main goal, do we have it yet?
Keywords: patient safety, education, safe environment,protocol, responsibility;
UVOD
Mnogo je faktora koji utiču na sigurnost pacijenta u operacionoj sali.Svjesni činjenice da je ljudski griješiti,ne smijemo zanemariti našu obavezu maksimalnog angažovanja na radnom mjestu i poziciji koja nam je dodijeljena kako bi ishod operativnog zahvata bio što povoljniji za pacijenta,a njegov boravak u operacionoj sali što bezbijedniji.U ovom radu sam pokušao staviti u fokus radnje i procedure koje će rizik za pacijenta svesti na najmanju moguću mjeru.
Svjetska zdravstvena organizacija je 2004.g. osnovala Svjetsku alijansu za bezbijednost pacijenata.Takođe,SZO je 2009.g. ustanovila devet ciljeva za bezbijednost pacijenata;
poboljšati identifikaciju pacijenata
poboljšati komunikaciju
poboljšati bezbijednost korištenja lijekova
poboljšati medikaciju tokom kontinuiranog liječenja
poboljšati aktivno učešće pacijenata
redukovati rizik od influence i pneumokoknih infekcija
redukovati rizik od hirurških infekcija
redukovati rizik od dekubitalnih ulkusa
redukovati rizik od povređivanja padovima.(1)
Primum non nocere! Najprije ne naškoditi! Rizik po pacijenta u operacionoj sali, ukoliko nisu ispoštovani protokoli, praktično predstavlja kompletno okruženje, što podrazumijeva sam operacioni trakt u smislu postojanja uslova za aseptičan rad (“čisto “okruženje), ispravna aparatura i oprema, adekvatan i upotrebljiv materijal za rad, te najvažniji faktor-medicinsko osoblje, u našem slučaju-anestetičar.
Ukoliko imamo dobro obrazovanog, educiranog i odgovornog anestetičara u operacionoj sali, on će se potruditi da čitavo okruženje podredi sigurnosti pacijenta, a mogućnost incidenta ili pogreške u svome radu svede na najmanju moguću mjeru.
Slabost bilo koje od ovih karika imat će za posljedicu ugrožavanje pacijenta.Može doći do dodatnog ugrožavanja zdravlja, pa i života pacijenta, produženja hospitalizacije, povećanja materijalnih troškova, kao i pravnih posljedica po medicinsko osoblje, pa i anestetičara.
Od posebne važnosti je kultura dijaloga između zdravstvenog osoblja u operacionoj Sali
David Feldman, MD, podpredsjednik perioperativnih usluga i podpredsjednik odjela za operacije u Maimonides Medical Center-Brooklyn, New York kaže da je “imperativ raditi zajedno”, te da je zastario način rada gdje je “hirurg odgovoran, a niko ne dovodi u pitanje hirurga”.(2).
Ovo shvatamo samo sa aspekta opštih odnosa u operacionoj sali, a ne sa aspekta struke i hirurške prakse.
Timski rad je neophodan preduslov za uspjeh operativnog tretmana, ali su odgovornosti medicinskog osoblja podijeljene i individualne – svako je odgovoran za svoj dio posla, kako moralno tako i pravno.
SVAKODNEVNI TEHNIČKI POSTUPCI I RADNJE
Kako bi mogućnosti činjenja pogrešaka sveli na najmanju moguću mjeru,neophodni su svakodnevni tehnički postupci i radnje koji će nam pomoći da izbjegnemo neželjene situacije i incidente koji mogu ugroziti pacijenta i nas same.
Podijelili smo ih na one koji se obavljaju prije, za vrijeme i na kraju operativnog programa.
Prije operativnog programa potrebno je:
provjeriti konekciju plinova na anesteziološki aparat
provjeriti napajanje aparata el. energijom
provjeriti količinu volatilnog anestetika u vaporizeru
postaviti na aparat sve skinute dijelove(spremnik za CO2 apsorber, vodeni trap, filtere, O2 senzor, CO2 liniju, respiratorna crijeva ili druge skinute dijelove aparata)
testirati aparat (obratiti pažnju na sve faze testa-lekaža sistema,propusnost ventilatora, provjera funkcije softvera i svih konekcija)
provjeriti dostupnost otopina i potrošnog materijala (šprice, igle, dezinfekciono sredstvo, vata, braunile, leukoplast, sonde, electrode za EKG, tubusi, laringealne maske, air-way, infuzioni i transfuzioni sistemi
provjeriti dostupnosti neophodnih medikamenata
provjeriti defibrilator
pripremiti i obilježiti lijekove
provjeriti laringoskop i špatule
provjeriti dostupnost ambu balona
provjeriti cuff tubusa i laringealnih maski.
U toku operativnog programa potrebno je:
pratiti funkciju anesteziološkog aparata i monitora
po potrebi dosuti volatilni anestetik
odgovorno rukovati anesteziološkim aparatom i opremom
održavati urednim radne površine i korištenu opremu (DEZINFEKCIJA)
odlagati upotrebljeni materijal na za to određeno mjesto.
Nakon operativnog programa potrebno je:
diskonektovati dotok plinova
isključiti anesteziološki aparat i monitore
očistiti i dezinfikovati konekcije za EKG, SpO2 i NBP
istresti CO2 apsorber i oprati spremnikdosuti po potrebi volatilni anestetik
dezinfikovati i isprati respiratorna crijeva
očistiti i dezinfikovati radne površine i upotrebljenu opremu
dopuniti ormar i radni sto potrošnim materijalom,rastvorima i lijekovima
evidentirati sve urađene provjere i radnje, notirati eventualne greške aparata, notirati nedostatak neophodne opreme ili kvarove na istoj, te potpisati sa datumom.
PACIJENT U FOKUSU NAŠE PAŽNJE
Kada smo obezbijedili sve tehničke i materijalne preduslove za izvođenje anestezije, svakako je potrebno posvetiti pažnju pacijentu koji dolazi u operacioni trakt
Nepotrebno požurivanje početka same operacije može samo negativno uticati na sigurno izvođenje potrebnih preoperativnih radnji, a donosi nepotrebni stres za cijeli tim.
Preoperativni “time-out” je bitna karika koja će nam pomoći da još jednom provjerimo sve neophodne činjenice važne za tok i ishod operativnog zahvata.
U preoperativnoj fazi anestetičar se upoznaje sa vrstom operativnog tretmana,provjerava premedikacijski list (da li je pacijent potpisao pristanak na operativni tretman) i dostupnost traženih pretraga, provjerava dostupnost dovoljnih doza krvi i krvne plazme za eventualnu transfuziju.
Pri prijemu pacijenta u operacioni trakt obavezno provjerava identitet istog,vrši inspekciju i utvrđuje eventualne promjene na pacijentu, da li je pacijent febrilan, kašlje li, te da li je uzimao hranu ili piće i izvadio zubnu protezu-ukoliko je inače nosi.
Neposredno nakon premještanja pacijenta na operacijski stol obezbijeđujemo ga od pada,tako što ga fiksiramo za stol,zatim provjeravamo venski put i obezbijeđujemo ga.
Obavezno aktiviramo monitoring i provjeravamo vitalne parametre, te o njima obavještavamo anesteziologa.
Operativna faza sa sigurnosnog aspekta podrazumijeva dobru saradnju anestetičara i anesteziologa, te dosljedno sprovođenje instrukcija anesteziologa.
Potrebno je obratiti pažnju na sprječavanje ekstubacije, aspiracije, korektnu oksigenaciju, praćenje vitalnih parametara i izgled pacijenta, zaštitu očiju, prevenciju laringospazma i bronhospazma i na kraju “sigurna” ekstubacija pacijenta.
Postoperativna faza uglavnom kratko traje i podrazumijeva sigurno premiještanje pacijenta na transportni ležaj i prijevoz do sobe za oporavak ili bolesničke sobe.
DISKUSIJA
Savremena medicina ne želi ništa prepuštati slučaju, nego nastoji savremena tehnička dostignuća i naučna saznanja iskoristiti na najboji mogući način kako bi pacijent dobio maksimalnuo kvalitetnu i kompletnu zdravstvenu uslugu.
“Operacija uspjela-pacijent zadovoljan” bi bio idealan završetak operativnog tretmana, a to se nastoji postići nizom mjera i ciljeva koje koordinira SZO u saradnji sa nacionalnim vladama i ministarstvima zdravstva.
Takođe nastojanja zdravstvenih radnika idu u pravcu primjene dobre prakse i teorije, čemu doprinose domaći i međunarodni susreti, razni stručni kongresi, simpoziji i sl.
Postojanje protokola i standarda kvaliteta pomoći će anestetičarima da greške u procesu rada i zdravstvene njege svedu na minimum.
ZAKLJUČAK
Kako bi izvršili našu misiju i pružili pacijentu najbolju moguću zdravstvenu uslugu, neophodna je primjena dobre prakse, zasnovane na naučnim saznanjima i ranijim iskustvima.
Takođe primjena smjernica SZO, koje su već usvojene,ali i koje se još dopunjavaju i revidiraju, a i izrada protokola o sigurnosti pacijenta u operacionoj sali i njihova primjena,otežati će pravljenje stručnih pogrešaka i nanošenje štete pacijentu,nama a i zdravstvenoj ustanovi.
Ulaganje u kadrove i podrška njihovoj formalnoj i neformalnoj edukaciji je najbolja garancija za kvalitetnu zdravstvenu uslugu.
LITERATURA
Stojanović D. Bezbijednost bolesnika u hospitalnim uslovima; 5. Međunarodna naučna konferencija-Razvoj fokusa za sestrinstvo kroz bolje razumijevanje i implementaciju bezbijednosti,produktivnosti i unapređenje kvaliteta; Beograd 2011.
http://www.hhnmag.com. Patient Safety in the operating Room;H:HN digital magazine.