Sigurno radno okružje za zdravstvene djelatnike

SAŽETAK

U svom radnom okruženju medicinske sestre mogu biti izložene brojnim patogenim mikroorganizmima koji se prenose krvlju (IPK). Kada govorimo o uzročnicima infekcija koje se prenose krvlju, najčešće govorimo o infekcijama virusima he­patitisa B (HBV), hepatitisa C (HCV) te virusom humane imunodeficijencije (HIV).
Osiguranje integriranog pristupa u prevencijiozljeda oštrim predmetima uključuje procjenu i prevenciju rizika, edukaciju i monitoriranje.
Zdravstveni i nezdravstveni radnici moraju biti upoznat s postupcima u slučaju incidenta (povrede oštrim predmetima, ili prskanja tjelesnih tekučina na sluznice, oštećenu kožu, oči). Pisane upute su dostupne kroz pisane smjernice i plakate. Direktiva 2010/32 EU obvezavajuća je od 1.5 2013. u svim zemljama članicama EU. Direktivom su propisane mjere prevencije ubodnih incidenata i to kroz primjenu zaštitne opreme, zabrana vračanja kapice na igle, upotreba neprobojnih kontenjera na mjestu provođenja intervencija, te promoviranje no blame kulture.
U radu će biti prikazani najčešći uzročnici infekcija, te rezultati provedenog istraživanja o ubodnim incidentima s naglaskom važnosti provedbe kontinuirane edukacije za sve zdravstvene i nezdravstvene radnike, studente, učenike i pripravnike.

Ključne riječi : Directive 2010/32EU, prevencija incidenata, ozljede oštrim iglama, edukacija, primjena sigurnih materijala, medicinske sestre. Nastavi čitati Sigurno radno okružje za zdravstvene djelatnike

Intrahospitane infekcije u jedinicama intenzivnog liječenja

SAŽETAK

Tokom svoje dugogodišnje karijere diplomiranog medicinskog tehničara susretao sam se sa mnogim pacijentima koji su imali nozokomijalne infekcije tokom svoje hospitalizacije. U ovom radu ćemo prezentirati uobičajene uzročnike intrahospitalnih infekcija kod pacijenata na intenzivnoj njezi, kao i primjere najboljih strategija prevencije širom svijeta. Također će biti prezentirane stope mortaliteta među pacijentima hospitaliziranim na jednicima intenzivne njege u razvijenim u odnosu na zemlje u razvoju. Kao važan segment u radu je obrađen rad na edukaciji medicinskog i nemedicinskog osoblja u prevenciji infekcija i najbolje strategije u smanjenju stope ovih infekcija među pacijentima. Kao zaključak možemo reći da je veoma bitno razgovarati o ovoj temi sa svim pružaocima medicinskih usluga, jer se na taj način može spriječiti nepotrebno produljenje hospitalizacije kao i moguće komplikacije za pacijente.

Ključne riječi: intrahospitalne infekcije, prevencija, edukacija Nastavi čitati Intrahospitane infekcije u jedinicama intenzivnog liječenja

Značaj edukacije anestezioloških tehničara i medicinskih sestri/tehničara u jedinicama intenzivnog liječenja

SAŽETAK

Anestezija, reanimacija i intenzivna medicina je izrazito dinamična grana medicine gdje se liječnik često mora osloniti na pomoć svojih zdravstvenih tehničara. Pred anesteziološke tehničare i medicinske sestre se svakodnevno postavljaju novi zahtjevi i rastu očekivanja u svezi sa njihovom ulogom u pružanju zdravstvene njege. Osnivaju se studiji za specijalizirane anesteziološke tehničare, u pojedinim dijelovima svijeta se očekuje od njih da samostalno vode anesteziju  relativno zdravih bolesnika, a pred sestre/tehničare u jedinicama intenzivnog liječenja se postavljaju zahtjevi za stalnom edukacijom, jer studije pokazuju da je edukacija ovog dijela zdravstvenog osoblja povezana sa manjim brojem komplikacija i manjom smrtnošću u jedinicima intenzivnog liječenja.

Ključne riječi: anesteziološki tehničar, edukacija, jedinica intenzivnog liječenja, medicinska sestra Nastavi čitati Značaj edukacije anestezioloških tehničara i medicinskih sestri/tehničara u jedinicama intenzivnog liječenja

Minimalne potrebe za edukacijom medicinskih sestara tehničara za rad u jedinicama intenzivnog liječenja

SAŽETAK

Intenzivno liječenje je multidisciplinarno i multiprofesionalno te predstavlja najvišu razinu medicinske njege. Izvodi se u posebnim radnim jedinicama, posebnim metodama i postupcima (koje izvode visoko školovani zdravstveni djelatnici), posebnom opremom i lijekovima. Specijalistička edukacija medicinskih sestara je potkrijepljena definicijom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) sestrinstva u intenzivnoj njezi: „Medicinska sestra koja radi u intenzivnoj njezi mora uspješno završiti specijastičku edukaciju iz oblasti sestrinske njege kritično oboljelih, koja se nadograđuje na opću edukaciju“. Ova dodatna edukacija će omogućiti medicinskoj sestri da: zadovolji kompleksne potrebe kritično oboljelih pacijenata, stekne dobro razvijenu bazu znanja, pokaže specijalističke vještine u dimenzijama tehnologije i njege, razvije ekspertizu da donosi razumne i brze kliničke odluke, prepozna i nosi se sa etičkim pitanjima u takvom okruženju. Kao odgovor na strategiju SZO Europska federacija  medicinskih sestara za kritično oboljele (EffCNA) je iznijela stavove da bi istakli važnost specijalističkog treninga iz oblasti intenzivne njege, tako da medicinske sestre mogu da vode servise bazirane na protokolima i preuzmu veću odogovornost.

Minimum standarda edukacije za medicinske sestre bitan da bi se povećala standardizacija u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) kao ključni element koji vodi ka pacijentovoj sigurnosti, smanjila stopa neželjenih događaja, te prevenirala pojava profesionalnog sagorijevanja medicinskih sestara i tehničara. U oblasti edukacije sestara opisuju se dva nivoa edukacije: kao prvo, minimalan nivo koji je neophodan da bi se dozvolio ulazak novoj sestri u JIL da bi pružila sigurnu i adekvatnu njegu pacijentu unutar tri mjeseca od početka rada na JIL, te drugo, minimalan nivo koji je potreban za prepoznavanje sestre kao specijaliste u intenzivnoj njezi. SZO/WHO predlaže da takva spacijalistička edukacija treba početi nakon 2 godine rada medicinske sestre u JIL. Početnicima u JIL trening se može pružiti u obliku koncetrovanih blokova edukacije u početku rada u JIL ili kao program treninga koji se pruža u kraćim vremenskim intervalima tokom dužeg vremenskog perioda. Pored ekonomske koristi, drugi tip pristupa omogućava mogućnost učenja uz bolesničku postelju. Nedostatak je oklijevanje u uvođenju edukacijskih programa kada oni postanu niski prioritet kako se obim posla povećava. Diferencijacija kompetenci i demarkacija svakog od ovih nivoa rada nadalje komplikuje šta je osnovno za koga, te do kojeg nivoa ih treba podučavati.

Osnovne vještine se mogu podijeliti na: operacione aspekte prakse npr. prijem i otpust,  zdravlje i sigurnost, pravna i etička pitanja; osnovna znanja o dobivanju informacija u praksi, npr. biopsihosojalne nauke; terapeutski aspekti njege, npr. tehnološka podrška, intervencije u njezi, farmakologija, psihosocijalna podrška pacijentu i rodbini, te efikasan timski rad (npr. komunikacijske vještine, interprofesionalna saradnja).

Ključne riječi: sestrinstvo, edukacija, JIL, specijalizacija, preporuke, SZO Nastavi čitati Minimalne potrebe za edukacijom medicinskih sestara tehničara za rad u jedinicama intenzivnog liječenja