Etiologija gnojnih meningitisa na populaciji bolesnika infektivne klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu

SAŽETAK

Uvod: Gnojni meningitis je teško infektivno oboljenje izazvano različitim bakterijama, koje dovodi do stvaranja gnojnog eksudata u subarahnoidalnom prostoru. Potencijalno ozbiljna neurološka oštećenja se javljaju u 40%, a smrt u 25% slučajeva, što podstiče na promptnu medicinsku intervenciju. Bakterije koje najčešće uzrokuju gnojni meningitis su: Neisseria meningitidis (meningokok), Streptococcus pneumoniae (pneumokok), Haemophilus influenzae
Gnojni meningitis je najčešće bolest djeteta, jer približno 70% oboljelih pripada dobi do 5 godina.
Ciljevi istraživanja: 1. Utvrditi zastupljenost etiološki verificiranih gnojnih meningitisa u odnosu na ukupan broj hospitaliziranih od gnojnog meningitisa na Klinici za Infektivne bolesti. KCUS u periodu od 01. januara 2005. godine do 01. januara 2011. godine.
2.Utvrditi učestalost pojedinih uzročnika gnojnog meningitisa i njihovu distribuciju prema dobnim i spolnim skupinama. 3. Registrirati sociodemografske karakteristike i specifičnosti toka bolesti gnojnog meningitisa izazvanog različitim uzročnicima.
Metode rada: Istraživanje uključuje pacijente sa otpusnom dijagnozom gnojnog meningitisa, koji su liječeni na Klinici za Infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu u periodu od 01. januara 2005. godine do 01. januara 2011. godine. U ovom periodu je na Klinici za Infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu liječeno 199 pacijenata sa infekcijom centralnog nervnog sistema. Od toga, 74 (37%) pacijenata je liječeno od gnojnog meningitisa. Od ovih 74 pacijenata, 19 istorija bolesti je bilo nedostupno, tako da ukupni uzorak za analizu podrazumijeva 55 pacijenta, što predstavlja određenu limitaciju za pojedine metode analize.
Rezultati istraživanaja: U ukupnom uzorku, najčešći uzročnik gnojnog meningitisa je Neisserie meningitidis 48%, Streptococus pneumoniae (27%) i Haemophilus influenzae (15%), što je u skladu sa podacima u literaturi. Gnojni meningitis je bolest djece i mladih, te je najzastupljeniji u uzrastu od 6 mjeseci do 5 godina (31%) i od 5 do 18 godina (31%). Odraslih pacijenata (od 18 do 65 godina) je bilo 22%, dok je djece ispod 6 mjeseci bilo 12%. Pacijenti stariji od 65 godina čine 4% ukupnog uzorka. U uzrastu iznad 65 godina, ukupno su zabilježena 2 slučaja gnojnog meningitisa od kojih je jedan etiološki neverificiran.
Zaključci: Uzročnik gnojnog meningitisa je potvrđen u 61% slučajeva. U slučaju vanbolnički nastalog meningitisa, najzastupljenija je Neisseria meningitidis, potom slijede Sterptococcus pneumoneae i Haemophilus infuenzae, a kod meningitisa nastalih u bolnici nalaze se Staphylococcus epidermidis i Serratia marcenses (ESBL soj). Gnojni meningitis je najzastupljeniji u dobi od 6 mjeseci do 18 godina. Dužina ambulantnog trajanja bolesti je kratka za Neisseria meningitidis i β hemolitički Streptococcus grupe B, što potvrđuje brzu progresiju i traži brzu dijagnostičku potvrdu i terapijsko reagovanje. Hospitalni tretman je najduži kod pneumokoknog meningitisa, koji može imati teži klinički tok praćen komplikacijama.
Nespecifični laboratorijski parametri upale (CRP, L) su patološki povišeni.

Ključne riječi: gnojni meningitis, Neisseria meningitidis, etiologija, hospitalizacija Nastavi čitati Etiologija gnojnih meningitisa na populaciji bolesnika infektivne klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu

Analiza uzročnika bolničkih infekcija u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu

SAŽETAK

Uvod: Bolničke, nozokomijalne infekcije predstavljaju tešku, često po život opasnu komplikaciju osnovne bolesti koja je bila razlog hospitalizacije.
Bolničke infekcije predstavljaju najčešći nus-efekat liječenja u bolnicama i prepoznate su kao veliki javno-zdravstveni problem u cijelom svijetu. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije upozoravaju da godišnje u svijetu milioni hospitaliziranih bolesnika dobiju bar jednu bolničku infekciju u toku liječenja i da je to razlog velikog broja smrti u bolnici ali i nakon bolničkog liječenja. Posljedica su brojnih endogenih i egzogenih faktora rizika čije je praćenje neophodno u prevenciji i kontroli razvoja bolničkih infekcija. Od ukupnog broja razvijenih bolničkih infekcija 30% je moguće prevenirati primjenom protokola i preporuka za spriječavanje i suzbijanje njihove pojave.
Cilj istraživanja: Prikazati vrste izoliranih uzročnika u jedinicama intenzivne njege KCUS u periodu 01.08.2012 god. do 01.09.2013. god., utvrditi najčešće puteve njihovog prenošenja te značaj riziko-faktora za nastanak bolničkih infekcija.
Materijal i metode istraživanja: Istraživanje je retrospektivno-prospektivno, analitičko i deskriptivno sa početkom od 01.08.2012 god. do 01.09.2013. god. Istraživanjem će biti obuhvaćeni bolesnici svih dobnih skupina i oba spola hospitalizirani u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Izvor radnog materijala će biti prijave bolničkih infekcija dostavljene Komisiji za prevenciju intrahospitalnih infekcija KCUS.
Rezultati istraživanja: Intezvna njega Klinike za pedijatriju imala je najveću incidencu 13%, potom Klinika za pastičnu hirurgiju 7%, Klinika za vaskularne bolesti 5%, Anestezija i reanimacija 2%, ostale klinike su manje ili jednako 1%. Najveći broj ispitanika sa izolovanim uzročnicima je na pedijatrijskoj int.njezi 51%, potom slijede, Klinka za anesteziju 11% i neurohiruška int.njega 10%. Ostale klinike su zastuplejne od 4-1%. Acinetobacter baumani, Seratia marscensens i Klebsiela pneumoniae dominiraju nad ostalim izolatima sa približnim udjelom od 17-15%, potom Clostridium difficilae 10%, MSSE 9%, MRSA i Enterococcus fecalis 6%, ostli uzročnici od 5-1%. Najkraća dužina hospitalizacije iznosila je 1 dan, a najduža 160 dana.
Zaključci: Intrahospitalne infekcije su prisutne i u KCUS na odjelima intezivne njege. Različita incidenca, pogotovu niska na pojedinim klinikama ukazuje na problem ne prepoznavanja IHI i ne adekvatnog prijavljivanja. Utvrdili smo da su produžena hospitalizacija i intubacija nejčešći egzogeni faktori rizika.Radi smanjenja incidence IHI neophodno je skratiti dužinu hospitalizacije i poštovanje protokola za sprečavanje horizontalnog širenja bolničkih uzročnika.

Ključne riječi: intrahospitalne infekcije, uzročnici, hospitalizacija, protokoli.

Nastavi čitati Analiza uzročnika bolničkih infekcija u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu