Dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Predstojnik Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje KBC Rijeka
Poštovani prof. Šustić, čast mi je i zadovoljstvo da mogu obaviti kratak razgovor sa Vama koji će biti od posebnog značaja za naše čitetelje.
Prije svega možete li nam reći da li je zahtjevna uloga istovremeno biti Dekan Medicinskog fakulteta, šef Klinike za anesteziju i intenzivno liječenje i obiteljski čovjek. Gdje pronalazite energiju za uspješan rad?
Naravno da su obje profesionalne funkcije vrlo zahtjevne i traže puni angažman, ali i dobru organizaciju i kvalitetan izbor suradnika. Mislim da sam relativno dobro organizirana osoba, a imam zaista jako dobre suradnike i u upravi fakulteta i na Klinici. Također, neobično je bitno imati podršku obitelji, koju ja imam i na što sam posebno ponosan.
Upoznali smo se na IV Simpozijumu medicinskih sestara i tehničara intenzivne medicine održanom na u decembru 2012.g. na Jahorini. Govorili ste o promjenana u obrazovnom procesu i svojim izlaganjem fascinirali auditorij od oko 200 učesnika Simpozijuma. Možete li nam ukratko navesti koje su to ključne promjene koje se dešavaju u obrazovnom procesu?
U svom izlaganju naglasak sam stavio na brojne promjene koje su se desile u obrazovnom procesu u posljednjih godina, kao i na one koje nas očekuju u godinama pred nama. S aspekta edukacije medicinskih sestara posebno sam istaknuo tzv. „task shifting“ (prebacivanje obaveza ili zadataka), tj. činjenicu kako će u vremenima koje dolaze potrebne kompetencije medicinskih sestara biti značajno šire i veće, i očekuje se da brojne, do sada liječničke kompetencije u budućnosti dođu pod jurisdikciju medicinskih sestara. Ne trebam posebno naglašavati koliko to povećava odgovornost i obaveze svih nas koji sudjelujemo u obrazovnom procesu medicinskih sestara.
Kako je Medicinski fakultet u Rijeci, dočekao i prihvatio obrazovne reforme?
Naš fakultet rano je prepoznao najvažnije specifičnosti koje donosi Bolonjski proces. Implementacija Bolonjskog procesa teška je, zahtjevna i „bolna“ te traži istinsko razumjevanje samog procesa kao i dodatne napore svih dionika – studenta i nastavnika, ali i stručnih službi svake visokoobrazovne ustanove. Posebno je zahtjevna na visokim učilištima zdravstvenog usmjerenja gdje dodatno opterećuje već ionako preopterećana klinička radilišta. Mi smo djelomično uspjeli u tome, vjerojatno ponajviše stoga što smo u cijeli proces krenuli dosta rano i promjene uvodili postepeno. Naravno, taj proces nismo još dovršili, a pitanje je da li se uopće i može dovršiti. Naime, implementaciju Bolonjskog procesa moramo shvatiti kao dinamičan i fleksibilan proces koji neprekidno otvara nove vidike i drugačije načine edukacije, a tu ponajviše mislim na neformalne i informalne oblike učenja.Temeljni cilj, a to je pozicioniranje studenta u središte trokuta znanja, u potpunosti je teško ostvariv, ali mislim da je Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci na dobrom putu.
U okviru Medicinskog fakulteta u Rijeci djeluje i više stručnih studijskih programa za različite zdravstvene profile. Za ove zdravstvene stručnjake upravo osnivate zasebni Fakultet zdravstvenih studija. Koje su po Vašem mišljenju prednosti, a koje mane ovakvog načina organiziranja ustanove?
U ovom trenutku, u fazi osnivanja novog, autonomnog fakulteta za različite neliječničke zdravstvene profile, vidimo samo prednosti. Naime, mišljenja smo kako je edukacija neliječničkih zdravstvenih djelatnika, a posebno medicinskih sestara, previše zahtjevna, specifična i društveno važna da bi se vodila pod okriljem medicinskog fakulteta i isključivo liječničke profesije. Uostalom, to je model koji je uopće priznat u EU, gdje su u pravilu ovakvi fakulteti za odgovarajuće zdravstvene neliječničke profile zasebne jedinke unutar zajedničkog sveučilišta.
Da li je obrazovni proces studenata Medicinskog fakulteta i studenata budućeg Fakulteta zdravstvenih studija u potpunosti u skladu sa EU direktivama?
Da, mi smo u proteklom petogodišnjem razdoblju, tijekom predpristupnih pregovora RH s EU, u potpunosti uskladili sve naše „kurikulume“ s Europskom direktivom (2005.), a u skladu s naputcima Europske komisije (EK). Naposlijetku, posljednja, prošlogodišnja „peer“ misija EK ocijenila je naše „kurikulume“ kao posve usklađene i ulaskom RH u EU u srpnju ove godine diplome naših studenata biti će važeće i automatski priznate u svim zemljama EU.
Koji su primarni zadaci edukacije studenata Fakulteta zdravstvenih studija i koji je krajnji cilj njihove izobrazbe?
Svakako, primarni je zadatak postići da studenti steknu sve potrebne kompetencije, dakle znanja i vještine, koje zahtjeva odgovarajući zdravstveni profil. Osim toga, potrebno je usaditi u studente i više stupnjeve korištenja znanja kao što su analiza i sinteza informacija te kvalitetna i objektivna evaluacija stečenih znanja.
Koliko je danas moguće da zdravstveni kadar nakon završenog Fakulteta zdravstvenih studija plasira stečeno znanje na tržištu rada? Da li su prepoznati u zdravstvenom sistemu RH?
Objektivno, tržište diljem Europe je „gladno“ za kvalitetnim zdravstvenim kadrom i dobro educiran kadar vrlo lako nalazi adekvatnu poziciju u društvu. Većina je prepoznata i u RH iako se svi profili još nisu jasno pozicionirali, međutim, mislim da će se i to vrlo brzo ispraviti.
Smatrate li da politika utiče na kreiranje zdravstva općenito?
Jasno, politika svugdje ima određeni utjecaj na zdravstvo, što je i logično. Zdravstvo, odnosno zdravlje, je ipak jedan od najbitnijih aspekata društvene zajednice uopće. Naravno, nije dobro kada je utjecaj politike prevelik, odnosno kada se politika postavlja iznad struke što je katkada slučaj.
Koliko je po Vama primjena savremene medicinske tehnolologije doprinjela kvaliteti liječenja i zdravstvenoj njezi bolesnika?
Utjecaj tehnologije u biomedicini je vrlo velik i sigurno značajno doprinosi kvaliteti medicinskih usluga uopće. Mislim da zdravstvena njega nije iznimka.
Kakav je Vaš stav po pitanju današnje sestrinske prakse?
Teško mi je preciznije odgovoriti na ovo pitanje obzirom da ne poznam dobro baš sve oblike sestrinske prakse. Djelatnosti medicinske sestre u zdravstvenom sustavu modernog društva su izrazito široke i kreću se u rasponu od intenzivne medicine do vanbolničke, primarne prakse, od palijativne medicine pa do javno zdravstvenih aktivnosti. Dakle, medicinska sestra danas definitivno predstavlja stup zdravstvenog sustava u svakom razvijenom društvu.
Da li su po Vašem mišljenju sestre u JIL adekvatno vrednovane u skladu sa obimom poslova koje obavljaju?
U RH mislim da nisu, a u većini europskih zemalja i u SAD-u vjerojatno jesu.
Koji bi bio Vaš recept za ostvarivanje uspješnosti u svakodnevnom poslu, odnosima sa kolegama i studentima?
Mislim da je najvažnije iskreno uvažavati i cijeniti kolege i suradnike na poslu kao i studente. Važno je postići, barem koliko je moguće, i dobro ozračje na poslu, posebice u ovom kojim se mi bavimo, a koji je vrlo zahtjevan i stresan.
Vaša Vizija sestrinstva u budućnosti?
Medicinske sestre, kao profesija, imaju sjajnu budućnost. Medicinskih sestara biti će potrebno sve više, a njihove kompetencije, a samim time i uloga u društvu, biti će sve veće i veće. Prognoza je kako će 2020. u EU nedostajati približno 600 000 medicinskih sestara različitog stupnja izobrazbe, a iz nekih segmenata zdravstvenog sustava, kao npr. iz javnog zdravstva, u potpunosti će istisnuti liječničku profesiju.
Poštovani prof. Šustić iskreno Hvala za odvojeno vrijeme za razgovor.