Neke karakteristike osoba koje su se prijavile za boravak u terapijskoj zajednici kampus

Sažetak

Da bi se moglo govoriti o programu oporavka u terapijskoj zajednici potrebno je izvršiti niz koraka kako bi budući korisnik usluga bio kvalitetno i profesionalno zbrinut. Veoma važna procedura koja prethodi ulasku u tretman u zajednici jeste prolazak pripremno-prijemnog programa, koji uključuje i dobijanje bitnih informacija koje će stručnom osoblju dati što jasniju sliku o profile ovisnika. Na osnovu ovih procedura je moguće steći uvid u trenutno stanje ovisne osobe, kako bi se budući proces oporavka kontinuirano prilagođavao njegovim potrebama.

Ključne riječi: terapijski program, zajednica, podrška, resocijalizacija, rehabilitacija, ovisnici o psihoaktivnim supstancama

Abstract

To be able to speak about the program of recovery in the therapeutic community, its necessary to carry out a series of steps, to provide high quality and professionally care for future users of services. A very important procedure that precedes entry into the treatment community is the procedure of the preparatory-enrollment program that includes obtaining relevant information that will provide a clearer picture of the profile of drug addicts. Based on these procedures it is possible to gain insight into the current status of drug addicts, which will help program of recovery adapt to their needs.

Keywords: therapeutic program, community support, resocialization, rehabilitation, addicted to psychoactive substances

Uvod

Poslednjih nekoliko decenija se kao konstruktivan i naučno prihvatljiv model psiho-socijalnog oporavka i liječenja osoba ovisnih o psihoaktivnim supstancama pojavio koncept nazvan terapijska zajednica. Prošavši dosta faza i mutacija, ponekad, na prvi pogled, odlazeći od svoje primarne forme i namjene, ovaj koncept je uspio održati svoju fundamentalnu namjenu. To je oblik tretmana ovisnika koji je danas veoma važna faza njihove rehabilitacije. Terapijska zajednica je strukturisana metoda i okruženje namjenjeno promjeni ljudskog ponašanja u kontekstu preuzimanja odgovornosti i novog načina života u zajednici(1). Terapijska zajednica predstavlja rezidencijalni i dizajnirani model koji podrazumjeva pristup u tretmanu i rehabilitaciji osoba koje imaju problem sa ovisnošću o drogama ili probleme slične prirode. Ona podrazumjeva okruženje bez droge u kojem osobe sa problemom ovisnosti žive zajedno na organizovan i strukturiran način kako bi se učinile promjene kada je u pitanju njihovo psiho-fizičko i zdravstveno stanje. Terapijska zajednica predstavlja minijaturno društvo u kojem klijenti preuzimaju karakteristične uloge i pridržavaju se jasnih pravila dizajniranih da promovišu tranzicijske procese njihovog oporavka(2). Krajnji cilj boravka u terapijskoj zajednici je trajna promjena stila života za klijente što se ogleda kroz razvoj društvenih, obrazovnih i životnih vještina uopšte, kako bi se omogućio proces promjena veznih za stavove i ponašanja u odnosu na ovisnost (3). Terapijska zajednica se po mnogo čemu razlikuje od drugih oblika tretmana ovisnika. Bitno je naglasiti da je dolazak u terapijsku zajednicu, u biti, dobrovoljan. Ove zajednice su dizajnirane tako da naglašavju zajednički život unutar zajednice. Broj osoba koje borave u zajednici zavisi od modela terapijske zajednice, kao i od fizičkih mogućnosti objekata zajednice (4). Tako se ovakav koncept pokazao kao moćan pristup u oporavku od ovisnosti o drogama. Svoje bazične pristupe, u poimanju problema rehabilitacije, terapijska zajednica je preuzela prvenstveno iz matične psihijatrije, psihologije i medicine. Danas je terapijska zajednica sofisticiran pristup sačinjen od velikog raspona rehabilitacijskih usluga koji je baziran na sklopu različitih terapeutskih i tretmanskih istraživanja (5). Uspješno provođenje rehabilitacije od ovisnosti u terapijskoj zajednici i drugim rehabilitacijskim centrima zahtjeva ispunjavanje određenih kriterijuma. Poznavanje prirodnog toka poremećaja ovisnosti tj. poznavanje smjera kojim se ovisnost kretala kako bi se utvrdio najprikladniji oblik tretmana za nas su od velike važnosti. Primjenom jasnih dijagnostičkih kriterijuma se sumiraju sva znanja i iskustva o procesu ovisnosti kod ovisne osobe kako bi se budući tok rehabilitacije planirao (6). Oporavak od ovisnosti je najčešće dugotrajan proces u kojem se ciljevi ne postižu odmah. Kroz postavljanje razumnih i realnih ciljeva vrši se analiza trenutnih potreba u odnosu na postojeći koncept oporavka. U tom smislu, potrebno je poznavati i shvatiti potencijalne razloge i ciljeve ovisne osobe za ulazak u terapijsku zajednicu. Savjetodavni rad sa ovisnom osobom je bitan faktor u motivaciji kako bi se tretman započeo i uspješno završio(7). Terapijska zajednica kao model nudi izgrađen dugoročan sistem obaveza u smislu oporavka koji se manifestuje kroz hijerarhijski model organizacije i jasno strukturisane dnevne aktivnosti. Nivoi i faze oporavka u terapijskoj zajednici nude osobama sa problemom ovisnosti mogućnost i šansu da, uz stručno-terapijski rad, postanu značajni faktori sopstvene promjene. Terapijska zajednica svojom filozofijom teži da utiče i mijenja stavove, ponašanja, spoznaje koje imaju veze sa drogom i da ih kod ovisne osobe mijenja(8). Kroz korištenje svih mogućih potencijala u rehabilitaciji, počevši od porodice, rodbine i prijatelja stvara se osjećaj sigurnosti za uspjeh i konkretizuju se šanse za lakši povratak u normalne društvene tokove (5).

Cilj rada

Prikazati određene karakteristike i indikatore kod osoba koje su se prijavile za boravak u terapijskoj zajednici Kampus.
Utvrditi profil populacije ovisnika koja se prijavljuje na tretman u terapijsku zajednicu

Materijal i metode

Urađena je studija opštih pokazatelja kod osoba koje su se prijavile za ulazak u tretman u terapijskoj zajednici Kampus u periodu od 2008. do 2010. godine. Rezultati su dobijeni analizom Inicijalnog upitnika koji se koristi prilikom prvog intervjua sa ispitanikom i na osnovu standardizovanog Pompidou upitnika. Ispitivanje je urađeno na uzorku od 102 muška ispitanika kod kojih su odgovori na tražena pitanja uglavnom bili potpuni i poznati.

Rezultati

Istraživanjem su dobijeni rezultati koji su statistički obrađeni u softverskom paketu SPSS koji podržava Windows platforma. Rezultati su grafički prikazani na slijedeći način.

Grafikon 1. Bračno stanje ispitanika

Grafikon 2. Radni status ispitanika

Grafikon 3. Stručna sprema ispitanika

Grafikon 4. Poznavanje stranih jezika kod ispitanika

Grafikon 5. Poznavanje ispitanika rada na računaru

Grafikon 6. Boravak ispitanika u metadonskom programu

Grafikon 7. Raniji boravak ispitanika u nekoj terapijskoj zajednici

Grafikon 8. Terapijske zajednice u kojima su boravili ispitanici

Grafikon 9. Distribucija ukupnog broja ispitanika testiranih na HIV, hepatitis B i hepatitis C

Grafikon 10. Distribucija ispitanika pozitivnih na HIV, hepatitis B i hepatitis C

Grafikon 11. Psihoaktivne supstance korištene od strane ispitanika

Grafikon 12. Način korištenja psihoaktivne supstance

Grafikon 13. Dob ispitanika kada su počeli konzumirati psihoaktivne supstance

Tabela 1. Prosječni period konzumiranja psihoaktivnih supstanci od strane ispitanika
HEROIN 5 godina i 4 mjeseca
KOKAIN 4 godine i 9 mjeseci
SPEED 6 godina i 5 mjeseci
ECSTASY 6 godina i 5 mjeseci
MARIHUANA 9 godina i 7 mjeseci

Diskusija

Kada je u pitanju bračno stanje ispitanika 72 % je neoženjeno, 13,4% je oženjeno, 9,2 % je rastavljeno i 5,1 % živi u vanbračnoj zajednici. Kada je u pitanju radni status ispitanika su dobiveni podaci su sljedeći: 86 % je nezaposleno, 11,6% je zaposleno, dok je 2,3% ispitanika izjavilo da su povremeno zaposleni na crnom tržištu rada. Kao jedan od mogućih razloga za ulazak u problem ovisnosti o psihoaktivnim supstancama jeste postojanje velike nezaposlenosti kod mladih ljudi što se negativno odražava i na druge aspekte života. Podaci koji se odnose na stručnu spremu ispitanika nam govore da njih 75,2 % imaju završenu srednju školu, 20,6% ima završenu osnovnu školu, a 3 % nemaju završenu ni osnovnu školu. Samo 1% ispitanika ima završen fakultet, 68,8% ispitanika govori jedan ili više stranih jezika a 31,1% ispitanika ne govore strane jezike. Njih 51% poznaje, a 49% ne poznaje osnove rada na računaru. Ovi pokazatelji mogu biti veoma korisni ako program oporavka uključuje faze resocijalizacije i reintegracije ovisnika u društvo. Projekti opšteg obrazovanja i doškolovavanja kao i razvoj određenih vještina su kvalitetan alat kojim ovisnik, koji je u završnim fazama tretmana, ima priliku da radi na izgradnji ličnih kapaciteta.
Prije prijavljivanja u program Terapijske zajednice “Kampus” 56,8% ispitanika je bilo uključeno u metadonski program, dok njih 43,1% nije koristilo ovaj vid terapije.
Od ukupnog broja ispitanika, za koje postoje podaci o boravku u drugoj terapijskoj zajednici, 75,4% je izjavilo da nije boravilo u nekoj drugoj terapijskoj zajednici prije prijavljivanja za tretman u Kampusu, dok je 24,5% na ovo pitanje dalo potvrdan odgovor. Iako razlozi za ulazak u neki od tretmana mogu biti različiti, značajna je činjenica da postoje pokušaji uspostavljanja apstinencije, liječenja i oporavka od ovisnosti. Zdravstvena slika prijavljenih osoba je interesantna kada je u pitanju testiranje na HIV, Hepatitis B i Hepatitis C.
Podaci o testiranju na HIV su poznati za 77 ispitanika, za Hepatitis B za 75 ispitanika a za Hepatitis C za 74 ispitanika. Ostali ispitanici nisu imali nalaze za navedena testiranja.
Na osnovu analize utvrđeno je da nije bilo ispitanika sa HIV pozitivnim nalazom, dok su 2 ispitanika bila pozitivna na Hepatitis B, a 21 ispitanik bio je pozitivan na Hepatitis C.
Ovim podaci su veoma korisni obzirom na rezidencijalnu prirodu koncepta terapijske zajednice ali i prilikom kreiranja i provođenja terapijskih procesa za koje je bitno fizičko i zdravstveno stanje klijenta, naročito kada je u pitanju radno-okupaciona ili sportska terapija.
Iz prikupljenih podataka može se zaključiti da je 93,1% ispitanika najviše koristilo heroin. Kanabis je koristilo 83, 3% ispitanika, ekstazi je korsitilo 65,6% ispitanika, metamfetamine 58,8% a kokain je 40,1% ispitanika. LSD je korišten u procentu od 30,3%.
Analgetike opijatskog tipa je koristilo 23,5% ispitanika, a benzodiazepine je koristilo 15,6% ispitanika. Ukupno 6,8% ispitanika je koristilo alkohol. Sintelan je koristilo 5,8% ispitanika, dok je 3,9% ispitanika navelo da je koristilo metadon na ilegalan način.
Medicinski morfij koristilo je 1,9% ispitanika. Navedene brojke nam govore da su kod ovisničke populacije, na našim prostorima, zastupljene skoro sve vrste psihoaktivnih supstanci. Procenat od 60,1 % ispitanika je psihoaktivne supstance koristilo intravenozno, pod čime se misli uglavnom na heroin. Psihoaktivne supstance korištene su oralnim putem kod 89,3% ispitanika. Svi ispitanici naveli su da su konzumirali marihuanu. Psihoaktivne supstance koje se koriste ušmrkivanjem koristilo je 83,4% ispitanika. Analizom podataka došli smo do saznanja da je 5% ispitanika prvi put koristilo psihoaktivne supstance sa 12 godina. Prvo eksperimentisanje sa psihoaktivnim supstancama 57,5% ispitanika imalo je do napunjene osamnaeste godine, odnosno za vrijeme adolescencije i pohađanja srednje škole.
Analizom je, također, utvrđeno da se od strane ispitanika heroin prosječno koristio 5 godina i 4 mjeseca; kokain 4 godine i 9 mjeseci; speed 6 godina i 5 mjeseci; ecstasy 6 godina i 5 mjeseci i marihuana prosječno 9 godina i 7 mjeseci.

Zaključak

Ovakve studije nam daju opšti prikaz osobe koja se prijavila za tretman u terapijskoj zajednici ili u nekom drugom rehabilitacijskom centru. Od velike je važnosti imati osnovne pokazatelje koji mogu dati odgovore na pitanja vezana za etiologiju ovisnosti, eventualne procese oporavka, socio-demografske pokazatelje koji se odnose na ovisnu osobu. Na taj način se može pristupiti izradi i provedbi programa oporavka koji će, cijeneći sve kliničke ekspertize i kompetencije, biti usmjeren i prilagođen potrebama ovisnih osoba

Literatura

Hayton, R. The Therapeutic Community. Kansas City, MO: Mid-America Addiction Technology Transfer Center (ATTC). 1998.
Fisher L. G, Roget A.N. Encyclopedia of Substance Abuse Prevention, Treatment and Recovery, London, Sage Publications Ltd 2009.
De Leon G. Community As Method, Westport, Connecticut, Praeger Publishers 1997.
Perfas, F. B, Therapeutic Community/Social Systems Perspective, New York, iUniverse, Inc 2004.
De Leon G. The Therapeutic Community ( Theory, Model, and Method), New York, Springer Publishing Company, Inc. 2000.
Schuckit A. M. Drug and Alcohol Abuse-A Clinical Guide to Diagnosis and Treatment, Springer Science and Business Media, Inc 2006.
Klingemann H. and Sobell L.C. Promoting Self-Change From Addictive Behaviors Practical Implications for Policy, Prevention, and Treatment. Springer Science and Business Media, LLC 2007.
Rawlings, B. and Yates, R. Therapeutic communities for the treatment of drug users. London: Jessica Kingsley Publishers 2001.

Odgovori