SAŽETAK
Uvod: Sredstva i sistemi savremene sofisticirane tehnologije imaju veoma značajnu ulogu kako bi se i pored znatno redukovanih funkcionalnih sposobnosti, osobi s onesposobljenjem omogućila što veća samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života, pružile mnogo veće mogućnosti u učenju i razvijanju funkcionalnih sposobnosti, steklo određeno obrazovanje i osposobljavanje za obavljanje određenih radnih aktivnosti. Mobilnost je važna za djelatnost, učešće i samozadovoljnost. Smanjuje ovisnost o starateljima i okolišu. Ortopedska, odnosno funkcionalna pomagala imaju zadatak da uspostave ili poprave funkciju kod određenih oštećenja lokomotornog sistema. Ortopedska pomagala se dijele na: terapijska pomagala, pomagala za kretanje, pomagala u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, pomagala i tehničke olakšice u kući i na radnom mjestu.
Cilj rada: Opisati razna funkcionalna pomagala i objasniti njihovu svrhu i ulogu kao i prikazati njihovu funkcionalnost kod djece i odraslih kod različitih oboljenja.
Zaključci: Kvaliteta prevencija zavisi od ortopedskih i sanitarnih pomagala što znatno smanjuje mogućnost pojave bolesti. Prevencija ublažava razne posljedice. Potrebno je preventivno djelovati da se izbjegnu teže komplikacije koje zahtijevaju liječenje. One su za pacijenta dugotrajne i bolne, a skupe za državu. Ne mogu se ostvariti osnovna ljudska prava na normalan život, edukaciju, zapošljavanje, druženje i porodicu bez maksimalne psiho-fizičke pripremljenosti. Preduslov za to su ortopedska i druga pomagala i sanitarne sprave.
Ključne riječi: funkcionalna pomagala, djeca, odrasli
SUMMARY
Introduction: Resources and systems of modern sophisticated technologies have an important role in providing a person with disability, even with greatly reduced functional abilities, a greater independence in activities of daily living, greater opportunities to learn and develop functional skills, to acquire education and training to perform certain work activities. Mobility is important for activity, participation and self-satisfaction. It reduces dependency on caregivers and environment. Orthopedic or functional aids are tasked with establishing or repairing function defects of the musculoskeletal system. Orthopedic appliances can be classified as therapeutic aids, mobility aids, aids in performing everyday activities, aids and technical facilities for the home and workplace.
The aim: is to describe the various functional devices and explain their purpose and role, as well as to display their functionality in children and adults with various diseases.
Conclusions: Quality of prevention depends on orthopedic and sanitary assistive devices, which significantly reduce and the potential for a disease. Prevention mitigates a variety of consequences. It is necessary to prevent severe complications that require treatments. They last long and are painful for the patients and costly for the state.
Basic human rights to normal life, education, employment, relationships and family are not feasible without the maximum psycho – physical preparation. Orthopedic and other assistive devices and sanitatary equipment are prerequisite.
Keywords: functional toys, kids, adults.
UVOD
U današnje vrijeme nevjerovatnih naučnih i tehničkih dostignuća, savremena softicirana tehnologija mnogim osobama s onesposobljenjem otvara vrata mogućnosti komunikacije s okolinom, samostalniji, kvalitetniji i dostojanstveniji život. Sredstva i sistemi ove asisitivne tehnologije imaju veoma značajnu ulogu kako bi se i pored znatno redukovanih funkcionalnih sposobnosti, osobi s onesposobljenjem omogućila što veća samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života, pružila mnogo veće mogućnosti u učenju i razvijanju funkcionalnih sposobnosti, steklo određeno obrazovanje i osposobljavanje za obavljanje određenih radnih aktivnosti. “Savremena tehnologija” pomaže da žive svoj život prema svojim potrebama i mogućnostima pružajući njima i njihovim porodicama maksimalno kvalitetniji život. (1)
Mobilnost je važna za djelatnost, učešće i samozadovoljnosti, smanjujući ovisnost o starateljima i okolišu. (2)
Ortopedska, odnosno funkcionalna pomagala imaju zadatak da uspostave ili poprave funkciju kod određenih oštećenja lokomotornog sistema. Pored statičkog riješenja problema ortopedskim pomagalima, posebno protezama se vraća i izgubljena funkcija organa za kretanje. (3) Ortopedska pomagala koriste energiju od samog pacijenta ili iz spoljne sredine. Poseban vid korištenja energije je korištenje bioelektričnog potencijala od samog pacijenta kod posebnih proteza za podlakticu kojima se postiže i pokret ili akt hvata.
Ortodska pomagala se djele na: terapijska pomagala, pomagala za kretanja, pomagala u obavljanju aktivnosti dnevnog života, pomagala i tehničke olakšice u kući i radnom mjestu.
Terapijska pomagala: aparati (ortoze za gornje i donje ekstremitete, ortoze za kičmeni stub, mideri, okovratnici i sl.) splintovi i ortopedska obuća.
Pomagala za kretanje su: štake, štapovi i invalidska, sobna ili terenska kolica, sa ručnim ili električnim pogonom kao i automobile posebno izrađeni.
Protetska sredstva su proteze kojim se nadoknađuju funkcionalni i estetski amputirani ekstremitet ili dio ekstremiteta (4)
Protetska sredstva
Proteza spade u ortopedska pomagala, kojom se nadoknađuje funkcionalno i estetski amputirani ekstremitet ili dio ekstremiteta. Dijelovi proteze se izrađuju od drveta, metala, plastike, kože. Ležište proteze je najvažniji njen dio.Ležište mora odgovarati obliku bataljka. Ležište mora biti izrađeno od takvog materijala, koje tijelo osjeća ugodnim, da ne izaziva osjećaj hladnoće, da dobro podnosi znoj i da se lahko obrađuje. Danas se ležišta proteze izrađuju od plastičnog materijala, a nekada su se izrađivale od drveta. Kožna ležišta su rijetka. Proteza mora imati određenu težinu da se ne bi kod previše lahkih proteza javila nagla kretnja, što stvara osjećaj nestabilnosti. (3)
Broj amputacija na donjim ekstremitetima je mnogo veći nego na gornjim ekstremitetima. Muškarci su sa većim brojem proteza nego žene. Funkcionalni zadatak proteza je na donjim ekstremitetima mnogo lakši nego na gornjim. Pored estetskog značaja proteza na donjim ekstremitetima treba da omogući stajanje i hodanje, a na gornjim nadoknađuje funkciju šake i drugih dijelova ruke. Tipovi proteza za donje ekstremitete su: za amputaciju stopala, potkoljenice, koljena, natkoljenice, i egzartikulacije zgloba kuka. Mnogo je veći problem izgradnja proteza za gornje ekstremitete nego za donje, jer se od tih proteza očekuje funkcija šake i prstiju što je uglavnom lošijeg rezultata. Uglavnom se postiže u najvećem dijelu zadovoljenje kozmetske komponente što vjernijim oblikovanjem nedostajućih dijelova ruke. Zadnjih decenija kod podlaktičnih amputacija izrađuju se proteze sa raznim nastavcima, u vidu kuka, viljuški, noževa i sl. kako bi funkcionalno odgovorili svakodnevnim zahtjevima. Kineplastične proteze su mehaničke proteze koje se ugrađuju kod podlaktične amputacije nakon prethodno urađenih plastičnih operativnih zahvata, prekrivenih tunela kožom u tijelu m.bicepsa i m.tricepsa.
Ovakve proteze su skupe, komplikovane, lahko se kvare, teško popravljaju, nisu namijenjene za većinu aktivnosti.
Postoje i druge konstrukcije proteza, kao što su pneumatske proteze, električne, hidraulične, i elektronske proteze. Tipovi klasičnih proteza za gornje ekstremitete su: šaka, podlaktica, lakat, nadlaktica, i proteza za egzartikulaciju ramena. Kozmetički su napredak plastične rukavice.
One se navlače na protezu. Obojene su raznim nijansama da što bolje imitiraju boju kože.Poslije 6 – 8 mjeseci gubi se boja i one se mjenjaju.
S protezom se djeca brzo srode. Kod njih protezu treba primjeniti odmah nakon amputacije. Danas je ekonomičnost izrade proteza riješena serijskom proizvodnjom poluproizvoda, pa i pojedinih tipiziranih dijelova proteza. Pri primjeni proteza izrađuje se samo ležište prema bataljku kao individualni dio, ali ostali se djelovi samo spajaju. (3)
Ortoze
Ortoze, se danas upotrebljavaju znatno manje nego ranije. Danas se savremenim operativnim metodama dobijaju mnogo bolja funkcionalna rješenja, što oslobađa bolesnika glomaznih i teških aparata.
Kao privremena sredstva u određenim fazama liječenja sada se još rjeđe upotrebljavaju. Kod propisivanja ortoza (aparata) važan je tačan plan izrade i svrha koja se želi postići.
Ortoze se mogu primjeniti:
radi limitiranja kretnji pojedinih zglobova ili potpunog ukočenja (artroze, paralize itd.)
radi regulisanja kretnje u određenim osovinama (nestabilan zglob, pseudoartroza),
radi rasterećenja ekstremiteta ili dijela tijela,
radi nadoknade funkcije (pes ekvinus poslije hemiplegije),
za korekciju deformiteta: profilaktički – noćne udlage tokom liječenja pes ekvinovarus, da se spriječi recidiv i terapijski (noćni aparati u liječenju pes ekvinovarusa),
radi podupiranja (steznik kod paralitične skolioze i sl.),
radi osiguranja rezultata postignutom operacijom (artrodeze itd.).
Pri izradi aparata vrši se uzimanje mjere i izrada gipsanih odljevaka. Pri izradi odljevka gips treba dobro izmodelirati, označiti uporišne tačke i osovine zgloba. Neophodna je podudarnost osovina zglobova aparata i zglobova tijela. U izradi aparata učestvuju ortopedski mehaničar i bandažer na osnovu tačnog propisa ortopeda. (3)
Ortoze (steznici za kičmu)
Ortoze za kičmu mogu biti:
otvorene, izgrađeni od čeličnih šipki sa slobodnim međuprostorima. Ugodni su zbog kože koja je slobodna.
zatvorene, kožni, gdje koža ispunjava prostor između šipki. Prednost je što se koža može oblikovati i prema najtežim deformacujama.
plastični, izrađeni od plastičnih masa.
Po svom djelovanju steznici mogu biti:
pasivni, koji mogu biti zaštitni – potporno rasteretni kod spondilitisa, prijeloma kičme, diskus hernije, paralitični skolioza i dr.
aktivni, gdje se pomoću gumenih traka, kožnih kaiša ili drugih mehaničkih rješenja vrši stalni korektivni pritisak.
Ovakvi korektivni steznici se upotrebljavaju u toku liječenja skolioza. Posebna vrsta u konstrukciji su steznici (korzeti), koji imaju tri uporišne tačke: krista iliaka, pubis i grudna kost.Steznici po obliku mogu biti: kratki lumbalni, torako–lumbalni, torako–lumbalni s naramenicama. (3)
Od ortoza za vratnu kralježnicu (CO) najčešće je u primjeni Shanzov okovratnik, elastični ili kruti. (4)
Ortoze za ekstremitete
Ortoze za ekstremitete mogu biti:
otvorene, gdje je glavno djelovanje čelične šipke, obično postavljene sa strane i spojene poprečnim obručima. Lahko se primjenjuju prema rastu,a loša im je strana što su trake dosta uske te može doći do dekubitusa.
zatvorene, najčešće izrađene od plastike ili kože sa pojačanjima na statički opterećenim mjestima. Aparati se na rukama rijetko upotrebljavaju. Za rameni pojas nema efikasnog aparata. Kod pseudoartroze ili podlaktice primjenjuju se aparati.
Aparati za lakatni zglob s posebnim uređajem se mogu fiksirati pod raznim uglovima. Aparati se na nogama nešto češće primjenjuju, sa svrhom da nose tjelesnu težinu i time omoguće stajanje i kretanje. Najčešće završavaju ortopedskim cipelama. U dječijoj ortopediji kod urođenog iščašenja kuka često se primjenjuje aparat Hilgenreiner, Pavlikovi remeni, Atlanta aparat, te za pes ekvinovarus Denis, Homann i dr. Danas u konstrukciji i izradi aparata ima veliku primjenu i elektronika. (3)
Ortopedske cipele
U ortopedska pomagala spadaju i ortopedske cipele. One se individualno izrađuju ručno prema gipsanom modelu i otisku. Zadatak im je da:
izjednače razliku u dužini donjih ekstremiteta,
da omogući hodanje osobama sa deformacijom, gdje konvencijonalna obuća to ne omogućava,
da omogući hodanje osobama sa amputacijama dijela stopala i prstiju,
dopunski ortopetski aparat, bez obzira na prijenos težine na cipelu.
Sve elemente za izradu ortopedskih cipela mora dati ortoped. Uzimanje mjere se vrši plantogramom, koji ocrtava profil stopala i uzimanje potrebnih mjera obima i izradu gipsanog modela. Na osnovu toga pravi se kalup i cipele. Pri kontrukciji ortopedskih cipela u cilju postizanja određene svrhe upotrebljavaju se sljedeći tehnički instrumenti:
povišenjem podpetice cipele, stopalo se dovodi u ekvinus položaj. Peta može dobiti posebne oblike: produljena, leptirasta, klinasta sa supinacijom ili pronacijom itd.
prirodni način razvoja stopala, kod ukočenja stopala može se nadoknaditi valjkastom tabanicom.
Položaj valjka usmjerava razvoj stopala, skraćenje poluge i sl.
Ležište je veoma važan dio cipele. Ono prima stopalo iomogućuje stajanje na podlozi. Ortopedskom cipelom se može nadoknatiti skraćenje noge do 3cm.
To se postiže podizanjem podpetice ili petnog dijela dok kod većih skraćenja treba tačno izmjeriti koliko treba nadoknaditi skraćenje.
Kod djelimičnih amputacija stopala ili kratkih stopala potrebno je nadoknaditi djelove kojih nema. Uporište cipele treba da leži na smjeru težišta tijela. Kod teških deformacija i nestabilnosti stopala, potrebno je staviti unutar cipela kajševe koji će čvrsto stabilizirati stopalo ili skočni zglob. (3)
Ortopedsko – Bandadžerska sredstva, pomagala
Ortopedsku ulošci imaju najširu primjenu u odnosu na ortopedska pomagala. Najčešće primjenjivani ulošci su kod spuštenih stopala, koji podupiranjem odozdo smanjuje rad mišića potkoljenice i stopala, a time se smanjuju subjektvine i objektivne tegobe nastale popuštanjem stopala. Kod djece se oni primjenjuju privremeno, a cilj je liječenja, uspostava normalnog razvoja stopala do završetka rasta stopala. Kod odraslih zadatak uloška je smanjnje tegoba i suzbijanje napredovanja deformiteta. Odrasli treba da nose stalno uloške, naročito osobe koje pri svom zanimanju dugo stoje. Ulošci se uzimaju po mjeri, a može i putem gipsanog modela. Svod od uloška mora odgovarati svodu stopala. Ulošcima se koriguje uzdužni svod stopala, simpleks. Za korekciju uzdužnog i poprečnog svoda, primjenjuje se ortopedski uložak sa metatarzalnim jastučićem. Kod djece pedes planovalgi se koriguje supinacijskim klinom.
Kod calcar calcanei, tegobe se otklanjaju stavljanjem ispod pete spužvica ili otvorom ispod pete. Trbušni pojasevi podržavaju prednji trbušni zid, čime se otklanjaju tegobe u slabinskom djelu kičme i leđima, nastale povećanjem lumbalne lordoze. Primjenjuju se i u trudnoći. Pojasi za hernije se primjenjuju kod raznih hernija, posebno ingvinalnih i femoralnih.
Elastične čarape, imaju najčešću primjenu kod proširenja vena, blaže nestabilnosti skočnog zgloba, koljena i dr.
Čarapa ( navlaka) se aplicira na amputacioni bataljak. Umjetna dojka sa grudnjakom primjenjuje se nakon ablacija dojke kod malignih oboljenja, a kožne kape se apliciraju kod defekta neurokranija. (3)
Štake, štapovi i hodalice
Štake – omogućuju sigurnost kod stajanja, hodanja, kao i rasterećenje donjih ekstremiteta i kičmenog stuba. Dijele se na podlaktne i podpazušne. Hod sa štakama je moguć na više načina: dvotaktni hod sa dvije tačke oslonca, trotaktni hod sa tri tačke oslonca ( kad se obje štake pomiču istovremeno, nakon toga pomjeramo zdravu nogu, a bolesna se privuče). Četverotaktni hod, sa četiri tačke oslonca omogućuje maksimalnu stabilnost – uvijek su 3 tačke na podu. Hoda se po principu: desna noga – lijeva štaka i obrnuto. Posebna vrsta hoda je hod “njihanjem”, bolesnik ispruži štake prema naprijed, zatim tijelo zanjiše do štaka ili ispred njih.
Štap – ima zadatak da omogući bolju stabilizaciju stajanja i kod hoda da rastereti donji ekstremitet suprotne strane. Propisuju se individualno prema visini. Nose se uvijek u suprotnoj ruci od bolesne noge. Mogu biti jednostavni ili s 4 kraka. (5)
Ortopedska kolica
Najveći čovjekov izum je točak. Kombinacija točka i stolice dovela je do razvoja ortopedskih kolica. Danas u XXI vijeku ima na stotine vrsta ortopedskih kolica s mehaničkim i motornim pogonom za različite namjene: stan, gradska šetnja, atletika, košarka, teniska, skijaška. Važnost ortopedskih kolica se ogleda u tome, da se trenutno u svijetu njima koristi oko 24 miliona ljudi. Kolica se razlikuju u tri veličine: mala, srednja i velika.
U standardnom program izrade kolica 10 % se izrađuje za izrazito male i velike osobe, dok 90% su izrada standardnih kolica. Kolica se za razlišite uslove prilagođavaju dimenzijama, veličinom i položajem točkova pa mogu biti:
standardna,
terenska,
sa jednoručnim pogonom desna ili lijeva strana,
kolica za prevoz,
toaletna,
kolica za dvostruku amputaciju, sportska.
Izbor kolica za svaku osobu sa stanjem paraplegije predstavlja životno riješenje za svakodnevne aktivnosti, društvenu komunikaciju, zadovoljenje duhovnih potreba. Kolica moraju zadovoljavati potreba: udobnosti, sigurnosti pri sjedenju i kretanju, rekreacionim i sportskim aktivnostima.
Kolica se mogu klasificirati i kao:
pasivna, koja nisu pogodna za samostalno kretanje,
aktivna, namjenjena za funkcionalnu
aktivnost i
specijalna, na električni pogon.
Djeci starijoj od 16 godina života, peporučuju se elektromotorna ortopedska kolica ukoliko postoji potpuna oduzetost donjih ekstremiteta, a zbog djelimične oduzetosti ruku, ne može aktivno da pokreće kolica na ručni pogon, ali pokretom glave ili prstiju može da bezbjedno upravlja elektromotornim kolicima. (1)
CILJ RADA
Cilj ovog rada je opisati razna funkcionalna pomagala i objasniti njihovu svrhu i ulogu kao i prikazati njihovu funkcionalnost kod djece i odraslih kod različitih oboljenja.
DISKUSIJA
Djeca s cerebralnom paralizom imaju problema s razvojem normalnog hoda, kao rezultat smanjene kontrole i poremećaj mišića sinergista donjih ekstremiteta. Standardna pomagala za hodanje ne pružaju odgovarajuću stabilnost za ovu grupu djece. U relativno malom uzorku djece s cerebralnom paralizom, pomagala za hodanje sa pazušnom podrškom su se pokazala korisnim za mišićni sinergizam donjih ekstremiteta tokom hoda. (2)
Istraživanje u okviru projekta “Ostvarivanje ravnopravnosti djece i adolescenata s DCP Kantona Sarajevo” 2008.godine. Od ukupnog uzroka od 121 participanta, ortopedska kolica koristi 47(38,84%) osoba s CP (cerebralnom paralizom): 30 s quadriparezom, 3 s triparezom, 2 hemiparezom, 5 paraparezom, 2 s mješovitim oblikom CP, 4 s diskinetičkim oblikom CP i 1 osoba s težim motornim onesposobljenjem,ali nepotpunim nalazima. Pelene koriste 43 (35,54%) osobe s CP:27 s quadriparezom, 1 s triparezom, 4 s hemiparezom, 2 s paraparezom, 1 s mješovitim oblikom CP, 5 s diskinetičkom CP i 3 člana udruženja s nepotpunim nalazima. (1)
Od 30 ispitanika majki s oboljenjima u trudnoći 13 (43,3%) koristi ortopedska kolica, a 17 (56,7%) ne koristi. Od 50 ispitanika bez oboljenja u trudnoći, 21 (42%) koristi ortopedska kolica, a 29 (58%) ne koristi. (1)
U ovom istraživanju ima značaj i kućna fizikalna terapija u tretmanu multiplih oštećenja gdje od ukupnog uzorka 94% ispitanika, 41 (43,62%) koristi ortopedska kolica. (1)
Koretktivne ortoze za kralježnicu primjenjuju se u liječenju skolioza i kifoza.Učinak ortoza u liječenju kifoza mnogo je uspješniji.
Istraživanja su pokazala da za korekciju skolioza u primjeni su najčešće torakolumbosakralne ortoze TLSO i lumbosakralne ortoze LSO. Dok od ortoza za vratnu kičmu (CO) najčešće se primjenjuje Schanzov okovratnik. (4)
Luksacija je jedna od najčešćih komplikacija nakon aloartroplastike kuka. Ispitivanje je provedeno kao retrospektivno prospektivna studija. U ispitivanje su uključeni pacijenti kojima je urađena aloartroplastična operacija na kuku u ortopedskoj službi Hirurškog odjeljenja, Kliničkog centra istočno Sarajevo u periodu od 01.01. 1999. pa do 01. 01. 2007. Studijom je obuhvaćeno 245 pacijenata. Pacijenti su praćeni tokom hospitalizacije, na redovnim kontrolnim pregledima u ortopedskoj ambulanti nakon prvog i trećeg mjeseca, te poslije prve i treće godine poslije operacije, kao i u slučaju javljanja radi komplikacija nakon tog perioda. Prosječna životna dob bolesnika sa aloartroplastikom kuka obuhvaćenih u ovom ispitivanju bila je preko 67 godina. Gotovo dvije trećine bolesnika bilo je ženskog pola. Podaci pokazuju da je najveći broj bolesnika (nešto manje od polovine) imao prelom vrata butne kosti, a značajan je i broj koksartroza.
Najviše je bilo implantirano totalnih cementnih endoproteza kuka i to nešto više od jedne trećine, a potom slijede modularna parcijalna proteza sa cementom sa nešto manje od jedne trećine svih implantata. Potom slijede Ostin Moore-ova proteza sa cementom, te totalna bescementna proteza, dok su ostali implantati bili nešto rjeđi. Incidenca dislokacija je veća kod žena u odnosu 2:1. (6)
Od ortoza za kuk najpoznatija je Hilgenreinova ortoza, koja se najčešće primjenjuje u liječenju prirodnog iščašenja dječijeg kuka. Ovisno o stanju dojenačkog kuka (displazije, subluxsacije, luxsacije) primjenjuje se i druge ortoze kao npr.Pavlikovi ramenčići. (4)
Mnogi pacijenti sa reumatoidnim artritisom osjećat će potrebu za nekim oblicima pomoći za smanjenje opterećenja težinom kod oboljenja gdje su zahvaćeni donji ekstremiteti. U početku, štap za hodanje pomoći će u određenom prenošenju težine kod bolno oteklih koljena i kuka. Mnogi pacijenti će na kraju trebati upotrebu štaka, ali podpazušne štake treba izbjegavati, zbog njihovog potencijalnog šretnog djelovanja na glenohumeralne zglobove i na “plexus brachialis”. Najprihvatljivijom alternativom se smatraju lakatne štake i olučne štake, ali ručni dijelovi i podlaktični žljebovi trebaju biti zaštićeni jastučićima. (5)
ZAKLJUČCI
Ortopedska pomagala stabiliziraju položaj djeteta za funkciju i komunikaciju.
Adekvatnim pomagalima omogućava se osobama sa fizičkim i senzornim invaliditetom kretanje i aktivna participacija u socijalnu sredinu i društvo, u sistem školovanja, edukacije, zapošljavanja, zadovoljavanje kulturnih i drugih potreba.
Kvalitetna prevencija ovisi od ortopedskih i sanitarnih pomagala znatno smanjuje mogućnost pojave i ublažava razne posljedice. Potrebno je prevenirati teže komplikacije koje kasnije zahtijevaju liječenja, za pacijenta su dugotrajne i bolne, a skupe za državu. Ostvarenje osnovnih ljudskih prava na normalan život, edukaciju, zapošljavanje, druženje, porodicu nije ostvarljivo bez maksimalno moguće psiho-fizičke pripremljenosti za šta su preduslov ortopedska i druga pomagala i sanitarne sprave.
LITERATURA
Švraka E., Avdić D., Hasanbegović- Anić E., Okupaciona terapija, Sarajevo 2012.
Bousquet R. E., Department of Orthopaedics, Lund University, University Hospital, 221 85 Lund, Sweden, 2012.
Ćibo S., Opšta ortopedija: Ortopedija I. Sarajevo, 1996.
Pećina M. i sar., Ortopedija, Zagreb 2004.
Kapetanović H., Pecar Dž., Vodič u rehabilitaciju, Sarajevo, 2005.
Kovačević M., Ristić S., Biomedicinska istraživanja, Luksacija kao komplikacija artroplastike kuka, klinički centar istočno Sarajevo, klinike i bolničke službe Foča, BIH, 2011.