Ispitivanje odnosa između dijagnoze kojom se traži EEG snimanje i EEG nalaza u ambulantnim uslovima na neurološkoj klinici univerzitetsko kliničkog centra Sarajevo

Sažetak

Uvod: Elektroencefalografija je metoda registrovanja električnih potencijala mozga upotrebom makroelektroda i njihove interpretacije na osnovu saznanja nauke o nervnom sistemu.

Najčešće indikacije za EEG snimanje u svakodnevnoj praksi čini pacijentova glavobolja nepoznate etiologije. Osim glavobolje česta indikacija su: infektivne bolesti mozga, sumnje na krvarenja u mozgu, metaboličke i vaskularne encefalopatije, neurološke degenerativne bolesti i s dr. Postoje dva načina EEG registracija: monopolarno dovođenje i bipolarno odvođenje

Cilj rada: Evaluirati ukupan broj snimljenih elektroencefalograma u periodu od augusta 2013. do septembra 2014. godine na Neurološkoj klinici KCUS kod pacijenata koji na snimanje dolaze po prvi put. Na osnovu rezultata dobivenih pod tačkom 1, napraviti ispitivanje i obradu podataka koji se odnose na spol, životnu dob, uputnu dijagnozu i EEG promjene kod ispitanika.

Metode istraživanja: Uzorak za ovo istraživanje predstavljaju svi pacijenti kojima je po prvi put snimljen EEG na Neurološkoj klinici KCUS u periodu od augusta 2013. do septembra 2014. godine. Materijal za evaluaciju predstavljaju zaključci (interpretacija) EEG nalaza za pacijente kod kojih je snimanje rađeno, a koji se na odgovarajući način koreliraju sa uputnom dijagnozom, životnom dobi i spolom pacijenta.

Rezultati istraživanja: Ukupan broj snimljenih EEG-a u periodu od augusta 2013.god. do septembra 2014. god. na Neurološkoj klinici KCU Sarajevo, kod pacijenata koji na snimanje dolaze po prvi put je 500. Od ukupno 500 snimljenih EEG-a, najveći broj je bio normalan (290, odnosno 58,0%). Od promijenjenih EEG-a, na prvom mjestu je “disritmičan” (121, odnosno 24,2%), potom “lako promjenjen” (51, odnosno 10,2%), “nespecifično promjenjen” (21, odnosno 4,2%).Kad govorimo o dobi u poređenju sa polom, možemo reći da ne postoji značajnija razlika, te da je i kod muškaraca i kod žena najzastupljenija dobna skupina 41-60 godina, a najmanje zastupljena skupina preko 61 godinu.

Zaključci: Rezultati ovog ispitivanja impliciraju najveću važnost kod EEG snimanja za dijagnozu “kriza svijesti”, a potom za dijagnoze “vertigo – syndroma vertebrobasilare” i “cephalea – glavobolja”. Dakle, u ovim kliničkim kategorijama EEG je od najveće važnosti.

Examination of the relationship between the diagnosis that requesting EEG recording and EEG findings in an outpatients at department of neurology – university clinical center Sarajevo

SUMMARY

Introduction: Electroencephalography is a method of registration of electrical potentials of the brain using a macro electrodes and their interpretation based on the scientific evidence of the nervous system.

The most common indications for EEG recording in daily practice makes the patient’s headache of unknown etiology. In addition to headaches frequent indications are: Infectious diseases of the brain, suspected bleeding in the brain, metabolic and vascular encephalopathy, a neurological degenerative disease is Dr. There are two ways of EEG registration: monopolar bringing and bipolar vaporization.

Objective of the research: Evaluate the total number of recorded electroencephalograms during the period from August 2013 to September 2014 in the Department of Neurology KCUS on patients who come to the recording for the first time. Based on the obtained results, conduct testing and processing of data relating to gender, age, admission diagnosis and EEG changes in patients.

Methods of the research: The sample for this study represent all patients which first EEG was recorded in the Neurological Clinic of the University Clinical Centre in Sarajevo in the period from August 2013 to September 2014. Material for evaluation are the conclusions (interpretation) EEG findings in patients who are recording done, which is appropriately correlated with the diagnosis, and age and sex of the patient.

Results of the research: The total number of patients who came for the EEG recordings in the period from August 2013 September 2014 by the Sarajevo Department of Neurology was 500. Of the total of 500 recorded EEG, most were normal (290 patients, or 58.0%). Since altered EEG, in the first place is ” dysrhythmia” (121, or 24.2%), followed by “easily changed” (51 or 10.2%), “non-specifically changed” (21, or 4.2%) .When we speak of age compared to the back, we can say that there is no significant difference, and that both men and women, the most common age group 41-60 years, and the least represented group over 61 years.

Conclusions: The results of this study imply the greatest importance with the EEG recording for diagnosis “crisis of consciousness”, and then the diagnosis “vertigo – vertebrobasilar syndrome” and “cephalea – headache”. So, in these clinical categories EEG is of paramount importance.

UVOD

Elektroencefalografija je metoda registrovanja električnih potencijala mozga upotrebom makroelektroda i njihove interpretacije na osnovu saznanja nauke o nervnom sistemu.

Historijat

Električne potencijale mozga prvi je registrovao Richard caton,hirurg iz Liverpula koristeći elektrode postavljene na lobanju pacova i majmuna.On je objavio 1875.god.zapažanje da se u mozgu javljaju električne struje, kao odgovor na senzorne stimulanse.

Pored ostalih dokaza Hans Berger je registrovao električne potencijale direktno sa mozga čovjeka u toku neurohirurških intervencija. Berger je opisao ritmične električne oscilacije koje je nazvao ” alfa talasi” i zapazio je njihovu zavisnost od psihičke aktivnosti mozga, opisao je fokalne elektrografske promjene kod napada,postiktalnu depresiju,promjene u EEG-u uzrokovane opštom anastezijom, promjene kod moždanih tumora, cerebrovaskularnih oboljenja, te moždanih povreda.

Elektroencefaligrafija ( EEG )

Elektroencefalografija je mlada metoda koja je u kliničku praksu ušla neposredno poslije Drugog svjetskog rata.

EEG krivulja predstavlja rezultat interferencije električnih kolebanja ogromnog broja nervnih ćelija koje uvijek mijenjaju potencijal po vremenu u odnosu na polarnost faze,formu i brzinu nastanka i pada potencijala.

Postoje dva načina EEG registracija.

1. Monopolarno dovođenje kod koje je jedna elektroda aktivna i fiksirana je za kožu glave određene regije mozga, a druga, neaktivna ili indiferentna.

2.Bipolarno odvođenje je ona vrsta EEG registracije kod koje su obje elektrode aktivne,tj. nalaze se na površini glave iznad određenih regija mozga uz rastojanje jedne od druge elektrode 1-5 cm i više.

Treba naglasiti da pri procijenjivanju i evaluaciji EEG krivulja skoro da i ne postoje apsolutna pravila.Pri interpretaciji je potrebno voditi računa ne samo o dobi i stanju svijesti pacijenta, o vrsti i dubini sna, tehnici EEG registracije, medikamentima koje pacijent uzima, da li je pacijent sit ili gladan, nego i različitim fiziološkim i patološkim stanjima koja imaju odraze na EEG.

Indikacije EEG-a

Najčešće indikacije za EEG snimanje u svakodnevnoj praksi čini pacijentova glavobolja nepoznate etiologije. EEG snimak može u takvim slučajevima znatno da doprinese sužavanju diferencijalne dijagnoze i da ukaže na eventualno postojanje organske moždane lazije ili neorganskog uzroka glavobolje.

Indikacije EEG-a su: krize svijesti, sinkope koje nastaju kao posljedica moždane ishemija uzrokovane nekim ekstrakranijalnim uzrokom. Najčešće je u pitanju

Vaso-vagalni refleks koji dovodi do pada krvnog pritiska, bradikardije, bljedila,

znojenja i mišićne relaksacije. Gubitak svijesti je postepen,padanje obično nije naglo, inkontinencija je rijetka.

Sinkope u adolescenata i mladih odraslih osoba najčešće su provocirane naglim ustajanjem,dugim stajanjem, bolom i emocionalnim šokom. Sinkopa može biti uzrokovana spriječavanjem proticanja venske krvi u srce, zatim kardijalnom disritmijom.

Najčešće indikacije za EEG pregled

Najčešću indikaciju za snimanje EEG-a u svakodnevnoj praksi čini glavobolja nepoznate etiologije. EEG snimak zbatno doprinosi sužavanju diferencijalne dijagnoze i može da ukaže na eventualno postojanje organske moždane lazije ili neuoranski uzrok glavobolje. Glavobolja zbog “napetosti” praćena je normalnim nalazom ili minimalnim nespacifičnim promjenama.

Migrena i vaskularne glavobolje često su praćene nalazom u EEG snimku nespacifičnih abnormalnosti.

Posttraumatske glavobolje.na osnovu jednog EEG snimka kod pacijenata sa posttraumatskom glavoboljom ne može se donijeti nikakav zaključak. Abnormalnosti u EEG snimku ne ukazuju uvijek na prisustvo organske lezije, a normalan EEG ne isključuje postojanje moždane lezije.

Neinfektivne encefalopatije čine najraznovrsniju skupinu oboljenja,pa se ne može ni očekivati uniforman EEG odgovor.

Metaboličke encefalopatije daju najčešče difuznu bradiritmičnu disfunkciju vrlo rijetko samo spacifičnu epileptičnu aktivnost.

Vaskularne encefalopatije nejčešće daju nespacifične promjene u EEG-u.

Vaskularni poremećaji moždanog stabla

Vertebrobazilarna insuficijencija. EEG je najčešće normalan ili su promjene vrlo blage.

Kod čisto psihijatrijskih oboljenja EEG nama dijagnostičke vrijednosti,tj.na osnovu EEG snimka ne može se razlikovati “normalan” čovjek od pacijenta sa psihičkim poremećajem.

Promjene u snimku kod akutnog encefalitisa zavise od težine i opsega promjena na mozgu, stepena poremećaja svijesti i drugih metaboličkih poremećaja.

Apsces mozga. EEG slika kod apscesa mozga je vrlo slična onoj kod cerebralnih tumora. EEG je promjenjen u visokom procentu (90%-95%).

Kod pacijenta sa teškim kraniocerebralnim povredama ima teškoća tehničke i teorijske prirode. Promjene na EEG snimku uzrokovane kraniocerebralnim povredama mogu da budu generalizirane ili fokalne.

Subduralni hematom. Elektroencefalografske promjene su vrlo česte i mogu imati najrazličitije forme.Čak i hronični subduralni hematom pokazuje u 50% slučajeva abnormalan EEG.

Epiduralni hematom. EEG nalaz kod epiduralnog hematoma mogu biti vrlo različiti.U najvećem broju slučajeva EEG pokazuje difuznu i visokovoltiranu bradiritmičnu aktivnost, najčešće 1-3 Hz/sec

EEG promjene u prvom redu zavise od površine i lokalizacije neoplazme. EEG abnormalnosti se javljaju samo onda kada se jave promjene na cerebralnom korteksu. Najčešće se sreću pojave ritmične,skoro bradiritmične aktivnosti theta i delta ritmova.

Multipla skleroza.EEG nalaz nije spacifičan.U početnoj fazi bolesti EEG je najčešće normalan,a napredovanjm bolesti registruje se nepravilna bradiritmična disfunkcija najčešće obostrano frontalno i temporalno.

Hidrocephalus. EEG promjene zavise u prvom redu od stepena i veličine hidrocephalusa.U početku opstruktivnog hidrocephalsa EEG promjene su blage u vidu bradiritmične disfunkcije obostrano. Razvojem i napredovanjem hidrocephalusa i EEG su promjene značajnije (difuzna spora aktivnost, Theta-delta ritmovi povišene amplitude).

CILJEVI ISTRAŽIVANJA
  1. Evaluirati ukupan broj snimljenih elektroencefalograma u periodu od augusta 2013. do septembra 2014. godine na Neurološkoj klinici KCUS kod pacijenata koji na snimanje dolaze po prvi put.
  2. Na osnovu rezultata dobivenih pod tačkom 1, napraviti ispitivanje i obradu podataka koji se odnose na spol, životnu dob, uputnu dijagnozu i EEG promjene kod ispitanika.
METODA RADA

Uzorak za ovo istrživanje predstavljaju svi pacijenti kojima je po prvi put snimljen EEG na Neurološkoj klinici KCUS u periodu od augusta 2002. do septembra 2003. godine.

Uz osnovne podatke o svakom pacijentu, na prvom mjestu se bilježi i evaluira uputna dijagnoza koja se dijeli u 9 sljedećih kategorija :

  1. Kriza svijesti
  2. Cephalea
  3. Vertigo, VB insufficiencija
  4. ICV
  5. Upale CNS-a
  6. Povrede CNS-a
  7. Tu mozga
  8. Psihijatrijske dg.
  9. Ostala obolenja

Pomenute kategorije predstavljaju najčećšće uputne dijagnoze za snimanje EEG-a za ambulantne pacijente. Uz uputnu dijagnozu, za svakog pacijenta se upisuje pol i životna dob.

MATERIJAL ZA EVALUACIJU

Materijal za evaluaciju predstavljaju zaključci (interpretacija) EEG nalaza za pacijente kod kojih je snimanje rađeno, a koji se na odgovarajući način koreliraju sa uputnom dijagnozom, životnom dobi i spolom pacijenta.

EEG nalazi (zaključci) su podijeljeni u 6 sljedećih kategorija:

  1. Normalan
  2. Disritmičan
  3. Lako promijenjen
  4. Specifičan
  5. Granično specifičan
  6. Nespecifičan
REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Picture1 Picture2 Picture3 Picture4 Picture5 Picture6 Picture7 table1 table2 table3 table4 table5 table6 table7 table8 table9 table10 table11

DISKUSIJA I ZAKLJUČCI

Ukupan broj snimljenih EEG-a u periodu od augusta 2013.god. do septembra 2014. god. na Neurološkoj klinici KCU Sarajevo, kod pacijenata koji na snimanje dolaze po prvi put je 500.

Od tog broja je 224 pacijenta muškog i 276 pacijenata ženskog spola.

Što se tiče starosne strukture pacijenata, najviše ih je životne dobi 41-60 godina (201, odnosno 40,2%), potom u životnoj dobi 21-40 godina (124, odnosno 24,8%).

Posmatrajući i muški i ženski spol, najveći broj pacijenata je u tranši starosne dobi od 41 do 60 godina.

U pogledu uputne dijagnoze, najveći je broj pacijenata upućen pod dijagnozom “glavobolje” (174 pacijenata, odnosno 34%) zatim pod dijagnozom “kriza svijesti” (124 pacijenta, odnosno 23%), pa pod dijagnozom “vertigo i insuff. VB” 97 pacijenata, odnosno 18%. Potom dolaze: povrede CNS-a, ICV, psihijatrijska oboljenja i ostala oboljenja.

Od ukupno 500 snimljenih EEG-a, najveći broj je bio normalan (290, odnosno 58,0%). Od promijenjenih EEG-a, na prvom mjestu je “disritmičan” (121, odnosno 24,2%), potom “lako promjenjen” (51, odnosno 10,2%), “nespecifično promjenjen” (21, odnosno 4,2%).

Tabele po pojedinim dijagnozama takođe pružaju procente u ukupoj muškoj i ženskoj populaciji pacijenata.

Dijagnoza “kriza svijesti” najčešće je imala normalan EEG nalaz (61 pacijent), potom “disritmičan nalaz” kod 25 pacijenata i “lako promijenjen” kod 13 pacijenata. Ističemo da je jedino u ovoj grupi dijagnoza bilo 8 pacijenata sa “specifičnim” EEG nalazom i 8 pacijenata sa “granično specifičnim” EEG nalazom.

U grupi “glavobolja”, pored normalnog EEG nalaza najčešće nalazimo “disritmičan” i “lako promijemjen” EEG nalaz.

Slično ovome je i sa dijagnozama: “vertigo”, “ICV”, “psihijatrijska oboljenja” i “povrede CNS-a”.U kategoriji tumor mozga bilo je 6 muškaraca i 3 žene. Najviše je bilo “lako promijenjenih” i “specifičnih” EEG-a.

Odnos između EEG nalaza i dijagnoze pokazuje signifikantan koeficijent korelacije za sljedeće parametre:

  • Dijagnoza,”glavobolja” i ” disritmičan” EEG;
  • Dijagnoza “ICV” i “disritmičan” EEG;
  • Dijagnoza “Tu mozga” i “lako promjenjen” EEG;
  • Dijagnoza “povrede CNS-a” i “disritmičan” EEG, kao i “lako promjenjen” EEG;
  • Dijagnoza “ostale bolesti” i “disritmičan ” EEG.

Kad govorimo o dobi u poređenju sa polom, možemo reći da ne postoji značajnija razlika, te da je i kod muškaraca i kod žena najzastupljenija dobna skupina 41-60 godina, a najmanje zastupljena skupina preko 61 godinu.

Rezultati ovog ispitivanja impliciraju najveću važnost kod EEG snimanja za dijagnozu “kriza svijesti”, a potom za dijagnoze “vertigo – syndroma vertebrobasilare” i “cephalea – glavobolja”. Dakle, u ovim kliničkim kategorijama EEG je od najveće važnosti.

U ostalim kategorijama, neurofiziološko snimanje je od manje važnosti nego pojedini drugi dijagnostički postupci, koji osvjetljavaju morfološke segmenta (npr. CT mozga, MRI mozga + angiografija, lumbalna punkcija, laboratorijski pregledi i dr.). To se posebno odnosi na cerebrovaskularni inzult, upalna oboljenja CNS-a, povrede CNS-a i tumore mozga.

LITERATURA
  1. Demarin V. Glavobolja i druga bolna stanja. Zagreb, 2011.g.
  2. Bertoša P. i sar. Napredne metode digitalne obrade signala. Analiza EEG. Fakultet elektrotehnike i računarstva, Univerzitet u Zagrebu. Zagreb, 2012.g.
  3. Kapidžić A, Kovačević L. Klinička elektroencefalografija. U: Sinanović i saradnici. Neurologija; Tuzla: Infograf: Udruženje neurologa, 2012; 55-58.
  4. Martinović Ž. Klinička elektroencefalografija. Naučna, Zagreb, 2009.
  5. Lević Z. Osnovi savremene Neurologije, Osmo izdanje, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003.
  6. Nikolić M. Propedevtika i tehnika neurološkog pregleda,četvrto dopunjeno i prerađeno izdanje, Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb,1980.
  7. Radojčić B. Klinička Neurologija, trinaesto izdanje, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1995.
  8. Vujisić S. i sar. Epilepsija u starijem životnom dobu. Aktuelnosti iz neurologije, psihijatrije i graničnih područja, god X, br. 1-2, 2002.
  9. Sung CY, Chu NS: Status epilepticus in the elderly: etiology, seizure type and outcome. Acta. Neurol Scand 1989; 80:51-56
  10. Hauser. AW. Seizures and Epilepsy in the Elderly. Butterworth-Heinemann, Boston. 1997
  11. Kilpatrick CJ, Davis SM, Tress BM et al: Epileptic seizures in acute stroke. Arch Neurol 1990; 47:157-160
  12. Bladin CF, Norris WJ: Stroke and seizures/eplepsy: Primer on cerebrovascular Diseases. Academic Press, San Diego 1997; 355-58