Korelacija između načina života i rizika od infekcija patogenima koji se prenose krvlju i seksualnim putem kod osoba muškog spola

Sažetak

Uvod: Spolnoprenosive infekcije su globalni javnozdravstveni problem zbog epidemijske raširenosti, mnogobrojnih komplikacija i trajnih posljedica po zdravlje. Način života je bitan faktor za izloženost pojedinca ovim oboljenjima, a edukacija zdrave populacije po ovom pitanju neophodna je i urgentna. Zbog različitih psihičkih i društvenih uticaja, muškarci ovih prostora su vulnerabilniji po pitanju obolijevanja od spolnoprenosivih infekcija što smo kroz posmatrane grupe ovog istraživanja i dokazali.

Cilj rada:Prikazati bitnost povezanosti načina života i širenja spolnoprenosivih oboljenja u cilju uticaja na svijest zdrave populacije i suzbijanja širenja krvlju i spolnoprenosivih infekcija. mUticaj na faktore stila življenja kod muške populacije na ovim prostorima, a samim tim i na suzbijanje transmisije infekcije i veće izloženosti ovog dijela populacije.

Metode istraživanja: Istraživanje je retrospektivna studija rađena u OJ Klinička Mikrobiologija, KCUS i u Zavodu za biomedicnsku dijagnostiku i ispitivanje NALAZ u periodu od januara do decembra 2013. godine. U datom periodu ukupno je pregledano je 925 ispitanika, a ispitanici su podjeljeni u 3 grupe. Grupa zatvorenika (413), romske populacije (289) i profesionalnih vozača (223), a kao kontrolnu grupu smo koristili pripadnike Armije BiH. Svi ispitanici su dali pisani pristanak da budu testirani na prisustvo infekcija sa: Hepatits B virus, Hepatitis C virus, virus HIV-a i infekcije sa Treponemae pallidum.Testiranje je bilo anonimno,a ispitanii stariji od 18 godina.

Rezultati istraživanja: Rezultati su nam pokazali da je posmatrana grupa ispitanika iz zatvorskih jedinica imala najveći postotak inficiranosti krvlju i spolnoprenosivim patogenima. U mnogo manjem postotku su bili ispitanici skupine Roma, a najmanju pozitivnost na infekcije pomenutim patogenima imala je skupina ispitanika profesionalnih vozača. Statistički su značajne razlike između posmatranih grupa i kontrolne grupe mladih regruta Armije BiH, po pitanju seropozitivnosti na krvlju i spolnoprenosive patogene, međutim ova grupa, obzirom na odlično cjelokupno zdravstveno stanje kao uslov pripadanja grupi, ne odražava kompletnu zdravstvenu situaciju u sveukupnoj vojnoj populaciji.

Zaključak: Spolno prenosive infekcije (SPI) su veliki javnozdravstveni problem kako globalno, tako i u našem društvu. Razlog tome su njihova velika proširenost, ali i mogućnost brojnih komplikacija te veliki ekonomski troškovi koje iziskuje njihovo liječenje. SPI uzrokuje više od 30 mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica i drugih raznih vrsta parazita), a godišnje u svijetu od ovih infekcija oboli nekoliko stotina miliona ljudi. Prevencija je ključni segment u suzbijanju ovih infekcija, a obzirom da su faktori koji utiču na širenje raznoliki potreban je veliki napor zdravstvenog i socijalnog sektora kako bi se ovaj problem riješio.Uticaj na modifikaciju stila življenja muške populacije ovih prostora je takođe neophodan obzirom da su načinom života izloženiji transmisiji infekcija za što je potreban angažman na polju promocije zdravlja, kao i poboljšanja finansijskih, socijalnih i društvenih faktora u državi.


Summary

Introduction: Sexually transmitted infections are a global public health problem because of the epidemic prevalence, many complications and permanent health consequences. The lifestyle is an important factor for exposure of the individuals to these diseases, and education of the healthy population on this issue is necessary and urgent. Because of the different psychological and social influences, men are more vulnerable in this area when it comes to these sexually transmitted infections, that is what we proved while doing this research in these observed groups.

Aim: The aim was to show the importance of connection between lifestyle and the spread of sexually transmitted diseases in order to influence the awareness of healthy populations and combating the spread of sexually transmitted infections and blood. Influence on lifestyle factors of men in this region, and therefore the suppression of transmission of infection and bigger exposure of this population.

Methods of the research: This research was a retrospecive study conducted in the OJ Clincal Microbiology Clinical Center University of Sarajevo, and the Institute for Biomedical diagnostics and testing lab. report in the period from January to December 2013. In the abovementioned period, a total of 925 examinees were examined, and the they were divided into 3 groups. A group of the prisoners (413), the Roma population (289) and professional drivers (223), and as a control group we used members of the Army of Bosnia and Herzegovina. All examinees gave written consent to be tested on the presence of infection with: hepatitis B virus, hepatitis C virus, HIV, and infection with Treponemae pallidum.Testing was anonymous, and the examinees were older than 18 years.

Research results: Results showed us that group of exeminees from the prison units had the highest rate of infection with blood and sexually transmitted pathogens. In a much smaller percentage were exeminees from the group of Roma population, while the least positive for infection by the abovementioned pathogens had the exeminees from the group of professional drivers. Statistically differences between the observed groups and the control group of young recruits of the Army of Bosnia and Herzegovina, in terms of seropositivity in blood and sexually transmitted pathogens are significant, but this group, given the excellent overall health as a condition of belonging to a group, does not reflect the complete health situation in the entire military population.

Conclusion: Sexually transmitted infections (STIs) are a major public health issue, globally and in our society. The reason is it’s great extent, but also the possibility of a number of complications and major economic costs that tratment requires. SPI causes more than 30 microorganisms (viruses, bacteria, fungi and other various types of parasites), and each year a several hundred million people are dagnosed with these infections. Prevention is a key element in combating these infections, and also the factors that influence the spread of it are diverse it requires a major effort of the health and social sector in order to solve this problem. The impact to the modification of lifestyle of male population in this area is also necessary given that they are exposed to the transmission of infections through the lifestyle which requires engagement in the field of health promotion, as well as improving the financial, social and cultural factors in the country.

Uvod

Riziku od infekcija patogenima koje se prenose krvlju ili seksualnim putem izloženi su i muškarci i žene, ali muška populacija je izloženija zbog stila i načina života. Obzirom da u Bosni i Hercegovini još uvijek imamo očuvan tradicionalni model porodice u kojem je muškarac nosilac obaveza i odgovornosti za članove porodice na njemu je i veliki psihološki pritisak.

Vulnerabilnost se definiše kao osobina, svojstvo, ranjivost pojedinca da bude povrijeđen na različite načine, a to se dešava zbog nedostatka mehanizama odbrane i podrške svih nivoa, od porodice, prijatelja, poslovnog okruženja, pa do same države. Vulnerabilna je dakle ona osoba koja nema kapacitet i sposobnost da kontroliše svoje rizike u različitim segmentima, a između ostalog i rizike da se dovede u situaciju da se inficira bilo krvlju ili spolno prenosivom infekcijom.

Naša zemlja je u tranziciji, ekonomski nerazvijena, a stopa nezaposlenosti visoka, jako su niski lični dohodci onih koji rade, privreda i industrija nerazvijeni, a kriminalne djelatnosti u porastu. Tako da je muško radno sposobno stanovništvo pod velikim pritiskom što uzrokuje razne deformacije ponašanja u smislu konzumacije alkohola i psihoaktivnih supstanci, promiskuitetnog i destruktivnog ponašanja koje ih između ostalog dovodi u rizik od inficiranja nekom seksualno i krvlju prenosivom bolešću.

Jedna od modernih bolesti ovisnosti je i ovisnost o seksu koja je puno češća kod muškaraca nego kod žena i nažalost dovodi do širenja promiskuiteta, a samim tim i svih rizika koji takvo seksualno ponašanje nosi. Seksopatija ili zavisnička hiperseksualnost (satirijaza kod muškaraca, nimfomanija kod žena) je gubljenje kontrole nad seksualnim nagonom, što rezultira poremećajem seksualnog ponašanja. Ovisnost o seksu vrlo često je ukomponovana sa drugim ovisnostima (alkoholizam, narkomanija) što dovodi u pitanje sposobnost svjesnosti rizika i korištenja zaštite. Ovaj poremećaj karakterišu osobine koje dovode osobe koje ga imaju i osobe sa kojima stupaju u spolni odnos pod visoki rizik, a to su: nemogućnost obuzdavanja seksualnog nagona, upražnjavanje čestih, svakodnevnih seksualnih odnosa različite vrste, nemogućnost vjernosti jednom seksualnom partneru. Obzirom da je poremećaj seksopatija češći kod muškaraca, da u mnogim društvima promiskuitetno ponašanje muškarca biva pohvaljeno i odobravano kao izraz muškosti, da je vijekovno seksualna sloboda muškarca podržavana u odnosu na žene, daje im određenu vulnerabilnost da se inficiraju spolno prenosivim oboljenjima i prenose ih dalje (3).

Ranjivost može biti uslovljenja subjektivnim i objektivnim faktorima. Subjektivni faktori su vezani za ličnost, odrastanje i odgoj, kao i za biološko-medicinske faktore. Objektivni faktori su vezani za spoljnu situaciju i uticaje kao i za ekonomsku i socijalnu situaciju.

Kada vulnerabilnost kombinujemo sa rizičnim ponašanjem kao što je korištenje droge, seksualni odnosi sa istim polom, nezaštičeni seksuani odnosi i drugo, onda dolazi do slabih ili nikakvih razvojnih i životnih potencijala i zdravstvenih ishoda. Prisustvo samo rizika ne vodi isključivo negativnom ishodu, ali mu znatno povećava vjerovatnoću.

Faktori koji dovode do vulnerabilnosti osoba su: nizak stepen opšte osvješćenosti i zdravstvenog odgoja što rezultira nedostatkom informacija, razvojem i porodičnih problema, emocionalnom nezrelošću, mladost,seksualna orjentacija, nedostatak socijalne podrške,pripadnost nacionalnoj manjini, statusu izbjeglice ili raseljene osobe i rizično ponašanje (pojedinac ostvaruje blizak kontakt sa rizikom ne uzimajući u obzir posljedice koje mogu nastati njegovim postupcima).

Vulnerabilne grupe

Vulnerabilne grupe prema literaturnim podatcima su: seksualni radnici/radnice, injekcioni korisnici droga, muškarci koji imaju seksualne odnose sa muškarcima, zatvorenici i osobe u pritvoru, žrtve trgovine ljudima, migranti i beskućnici.

Među navedenim grupama (zatvorenici, romska polulacija, profesinoalni vozači) u velikom broju zemalja stopa infekcije patogenima i seksualno prenosivim infekcijama je veća u odnosu na opštu populaciju, zato što su uključene u model ponašanja koje ih stavlja u veći rizik da se inficiraju, a nemaju mehanizme socijalne i individualne odbrane.

Smatra se da su zatvorenici, Romi i profesinoalni vozači vulnerabilne grupe sa različitom problematikom.

Vrste spolno prenosivih infekcija

Uzročnici infektivnih oboljenja su različite vrste mikroorganizma: bakterije, gljivice, paraziti, protozoe i virusi. Način života i seksualnog ponašanja određuje visinu rizika od oboljevanja, a što je osoba sklonija rizičnom ponašanju veći je rizik od infekcije.

Najčešća podjela spolno prenosivih oboljenja je prema vrsti mikroorganizama koji ih uzrokuju:

  • Bakterijske od kojih su najčešće gonoreja, infekcije izazvane mikoplazmama i hlamidijama, sifilis.
  • Gljivične koje su uzrokovane različitim vrstama gljivica, a najčešća je genitalna kandidijaza (candidiasis)
  • Parazitne od kojih je vodeća infekcija trihomonijaza (trihomoniasis)
  • Virusne koje su uzrokovane različitim vrstama virusa, a najčeše su: genitalni herpes, genitalni kondilomi, infekcija virusom hepatitisa B i infekcija HIV virusom.

Simptomi seksualno prenosivih oboljenja često su karakteristični za pojedinu bolest, tako da se mogu prepoznati na osnovu tegoba pacijenta u vidu: bola, pruritusa, osjećaja peckanja u genitalno-analnoj regiji, pojačanim iscjedkom iz genitalnih organa, smetnjama pri mokrenju, boli i krvarenju pri seksualnim odnosima. Ako se ne prepoznaju i ne liječe blagovremeno spolno prenosive bolesti mogu uzrokovati različite komplikacije sa uticajem na cjelokupuno zdravlje osobe, neplodnost kod mušaraca i žena, bolesti novorođenčadi, spontani abortus i izvanmateričnu trudnoću.

Prevencija

Spolni kontakt bez odgovarajuće zaštite je vrlo rizičan za prijenos mnogih spolno prenosivih bolesti i krvlju prenosivih infekcija, kao što su HIV/AIDS, sifilis, gonoreja, HPV infekcija, klamidijaza, hepatitis B i C.

Najučinkovitija i najpouzdanija metoda prevencije spolno prenosivih bolesti je apstinencija te izbjegavanje korištenja intravenoznih opojnih sredstava te dijelenje odnosno zadjedničko korištenje igala i neadekvatno sterislisanim priborom za tetoviranje te priborom za higijenu kao što su četkica za zube i britvice i drugi oštri predmeti preko kojih se može prenjeti krvlju prenosiva infekcija, sa osobom zaraženom sa krvlju prenosivom infekcijom.

Izbjegavanje rizičnog ponašanja (spolnog kontakta bez zaštite te korištenje zaraženih predmeta) znači brigu o vlastitom zdravlju i zdravlju partnera te zdravlju zajednice.

Ciljevi i zadaci istraživanja
  1. Odrediti ukupnu seropozitivnost na HbsAg, anti HCV, anti HIV i VDRL kod zatvorenika, romske populacije, profesionalnih vozača ispitivanim skupinama
  2. Odrediti seropozitivnost na HbsAg, antiHCV, antiHIV i VDRL u grupi regruta (kontrolna grupa)
  3. Uporediti seropozitivnost skupine zatvorenika sa kontrolnom grupom
  4. Uporediti seropozitivnost skupine profesionalnih vozača sa kontrolnom grupom
  5. Uporediti seropozitivnost skupine romskog stanovništva sa kontrolnom grupom
  6. Uporediti sve tri testirane skupine između sebe

Radna hipoteza

Sero-prevalenca HCV, HBV, HIV i Treponema pallidum je signifikantno veća u grupi ispitanika (Romi, profesionalni vozači i zatvorenici) nego u kontrolnoj grupi (regruti Armije BiH).

  1. Postoji statistički značajna razlika u seroprevalenci između ispitivanih skupina.
  2. HCV i HBV su vodeće infekcije u svim ispitivanim grupama

Nulta hipoteza

  1. Ne postoji razlika u seroprevalnci na HCV, HBV, HIV i Treponema pallidum između ispitanika u grupi Roma, profesionalnih vozača i zatvorenika i kontrolnoj skupini regruta Armije BiH.
  2. Ne postoji statisttički značajna razlika u seroprevalenci između ispitivanih skupina.
  3. HCV i HBV nisu vodeće infekcije u ispitivanim grupama
Materijal i metode istraživanja

Ispitanici

Istraživanje je retrospektivna studija rađena u OJ Klinička Mikrobiologija, KCUS i u Zavodu za biomedicnsku dijagnostiku i ispitivanje NALAZ u periodu od januara do decembra 2013. godine. U datom periodu ukupno je pregledano je 925 ispitanika, a ispitanici su podjeljeni u 3 grupe. Grupa zatvorenika (413), romske populacije (289) i profesionalnih vozača (223), a kao kontrolnu grupu smo koristili pripadnike Armije BiH. Svi ispitanici su dali pisani pristanak da budu testirani na prisustvo infekcija sa: Hepatits B virus, Hepatitis C virus, virus HIV-a i infekcije sa Treponemae pallidum.

Testiranje je bilo anonimno. Od ispitanika su uzeti podatci da su stariji od 18 godina, o spolu i pripadnosti grupi iz Romske populacije, profesionalnih vozača, zatvorenika ili pripadnicima Armije BiH.

Kriteriji za uključivanje u studiju su:

Da su ispitanici stariji od 18 godina, da su muškog spola, da su dali pisani pristanak za testiranje na HbsAg, anti HCV, anti HIV i VDRL, da su urađene sve 4 predviđene analize: prisustvo antitijela na HIV, HbsAg, anti-HCV i na VDRL.

Kriteriji za isključivaje iz studije:

Da su osobe mlađe od 18 godina, da nisu dali pisani pristanak, da su iz bilo kojeg razloga odustali od ispitivanja, da im nisu urađene sve četiri analize ili ako rezultati testova nisu bili validni.

Način uzimanja materijala

Način uzimanja:

Uzimanje i testiranje uzoraka krvi radile su dvije osobe, kako bi se garantovala anonimnost. Uzorci su uzimani na terenu: KPD Zenica, Tuzla, Mostar te na graničnim prelazima Izačić, Doljani i Halilovići, od regruta na sistematskim pregledima u KCU Sarajevo a od populacije Roma u opštinama Gradiška, Bijeljina ,Banja Luka, Prnjavor, Prijedor, Modriča, Kakanj, Banoviči, Kakanj, Visoko, Ilijaš, Sarajevo, Vitez, Živinice, Kalesija, Srebrenik, Lukavac.

Za analizu je uzeta puna krv iz kubitalne vene, venepunkcijom, sterilnom iglom za jednokratnu upotrebu. Krv se centrifugira 10 minuta na 3000 obrtaja nakon čega se izdvoji serum u vacutainera nakon čega se serum presipa u sterilne epruvete. Krv se pri obradi u laboratoriju standardno dijeli na „ćelije” i „serum“ pri čemu serum predstavlja sve komponente krvi osim ćelija. Uzorci nisu bili testirani isti dan, nego su skupljani i pohranjeni pod istim uslovima na propisanoj temperaturi od +2 do +8°C najduže 7 dana.

Metode istraživanja

Svi uzorci testirani na HBsAg, anti HCV i HIV Ag/Ab su sa dvije metode (CMIA i MEIA), na analizatorima AxSym i Architect i2000SR iz kompanije Abbott Technologies, a interpretacija svih rezultata vršena je u skladu sa uputstvom proizvođača. Svi uzorci na VDRL su testirani metodom flokulacije na pločici.

Rezultati istraživanja

Tokom istraživanja u 2013. godini sa CMIA (Architect i2000SR) i MEIA (AxSym) metodoma ispitano je ukupno 925 uzoraka seruma na anti HIV, HbsAg, HCV i VDRL. Ispitanici su bili anonimni i uzorci su uzeti sa raznih lokaliteta gdje smo ispitivali ugrožene populacije odnosno ispitanike koji su spadali u rizik grupe za spolno prenosive bolesti.

image017

Grafikon br. 1. Distribucija ispitanika po skupinama

U našem istraživanju smo koristili ukupno 925 uzoraka seruma testiranih ispitanika na seksualno i krvlju prenosive patogene i 300 uzoraka seruma kontrolne grupe regruta. U istraživanju od ukupno 925 ispitanika bilo je ukupno 92 ispitanika seropozitivne na spolno i krvlju prenosive patogene. U našoj kontrolnoj skupini regruta nije bilo pozitivnih na bilo koje od spolno prenosivih bolesti koje smo koristili kao predmet u našem istraživanju.

Od ukupno 92 seropozitivna ispitanika imali smo 18 ispitanika pozitivna na HbsAg i 74 ispitanika pozitivna na HCV.

image018

Grafikon br. 2. Ukupan broj pozitivnih ispitanika na spolno prenosive infekcije

Tabela br. 1. Broj ispitanika i podjela prema skupinama i infekciji spolno prenosivim bolestima

Ispitanici Vojnici regruti Profesionalni vozači Romska populacija Zatvorenici
Ukupno 300 223 289 413
Ukupno pozitivnih 0 7 11 74
Pozitivni na HIV 0 0 0 0
Pozitivni na HbsAg 0 5 5 8
Pozitivni na HCV 0 2 6 66
Pozitivni na T.pallidum 0 0 0 0

Profesionalni vozači

image019

Grafikon br. 3. Procentualna distribucija ispitanika vozača sa spolno prenosivim infekcijama

U našem istraživanju iz riziko grupe vozača negativno je bilo 96,8 % , dok je 2,2% ispitanika bilo pozitivno na HbsAg i 1% ispitnika pozitivno na HCV.

image020

Grafikon br. 4. Prikaz poređenja kontrolne grupe sa grupom vozača

U grupi profesionalnih vozača bilo je ukupno 7 ispitanika pozitivna na infekciju patogenima koji se prenose krvlju i seksualnim putem, odnosno 5 ispitanika pozitivna na HbsAg i 2 ispitanika pozitivna na HCV.

Romska populacija

image021

Grafikon br. 5. Procentualni iznos ispitanika iz romske populacije pozitivna na spolno prenosive bolesti

U našem istraživanju iz riziko grupe romske populacije negativno je bilo 96 % , dok je 2% ispitanika bilo pozitivno na HbsAg i 2% ispitnika pozitivno na HCV.

image022

Grafikon br. 6. Prikaz poređenja kontrolne grupe sa Romskom populacijom

Od ukupno 289 ispitanika romske populacije bilo je ukupno 11 ispitanika pozitivna na infekcije koje su prenosive krvlju ili seksualnim kontaktom, odnosno 5 ispitanika pozitivna na HbsAg i 6 ispitanika pozitivna na HCV.

Zatvorenici

image023

Grafikon br. 7. Procentualna zastupljenost spolnih infekcija kod ispitanika iz zatvora

U našem istraživanju iz riziko grupe zatvorenika negativno je bilo 83,1 % , dok je 1,9% ispitanika bilo pozitivno na HbsAg i 16% ispitnika pozitivno na HCV.

image024

Grafikon br. 8. Poređenje kontrolne skupine sa skupinom zatvorenika

U grupi ispitanika iz zatvorskih jedinica bilo je ukupno 74 ispitanika pozitivna na infekciju patogenima koji se prenose krvlju i seksualnim putem, odnosno 8 ispitanika pozitivna na HBsAg i 66 ispitanika pozitivna na HCV.

Međugrupna analiza

image025

Grafikon br. 9. Poređenje seroprevalence između grupa

Diskusija

Spolno prenosive infekcije (SPI) su veliki javnozdravstveni problem kako globalno, tako i u našem društvu. Razlog tome su njihova velika proširenost, ali i mogućnost brojnih komplikacija te veliki ekonomski troškovi koje iziskuje njihovo liječenje. SPI uzrokuje više od 30 mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica i drugih raznih vrsta parazita), a godišnje u svijetu od ovih infekcija oboli nekoliko stotina miliona ljudi.

Hepatitis B je jedna od najčešćih infektivnih bolesti u svijetu. Procjenjuje se da hronični oblik bolesti ima oko 350 miliona ljudi. Od ovog broja, 500.000 do 1.000.000 ljudi umre od hroničnog hepatitisa, ciroze ili karcinoma jetre vezanog za hepatitis B. Prevalenca hepatitisa B širom svijeta je različita. Za područje naše zemlje se procjenjuje na 2-7% u općoj populaciji.

Infekcija virusom hepatitisa C (HCV) predstavlja globalni svjetski problem. Može se reći da je u pitanju tiha pandemija. Ovaj pridjev “tiha” potiče od činjenice da veliki broj inficiranih i dalje ostaje neprepoznat ili se prepozna u fazi uznapredovale bolesti jetre. Prevalenca infekcije širom svijeta je veoma različita, u razvijenim zemljama zapadne Europe i Sjedinjenim Američkim Državama prevalenca je do 1% (te se računa sa brojem od 4.000.000 inficiranih) dok je u nekim afričkim i latinoameričkim državama i do 10%. U našoj zemlji, prevalenca je procjenjena na 1-2.4% i prema podacima Ministarstva Zdravstva Feredacije BIH i RS oko 50.000 osoba u Bosni i hercegovini je inficirano virusom hepatitisa C. Ove procjene ne uključuju skupine sa značajno povišenom prevalencom infekcije kao osobe u zatvorenim zajednicama, beskućnike, osobe institucionalizirane radi mentalnih oboljenja i narkomane.

U našem istraživanju na seroprevalncu kod HbsAg kod ispitanika iz zatvorskih jedinica, romske populacije te profesionalnih vozača dobili smo da je seroprevalnca na HbsAg kod ispitanika iz romske populacije iznosila 2% (5/289) na HbsAg, zatim kod zatvorenika iz zatvorskih jedinica 1,9% (8/413) te kod profesionalnih vozača prevalenca na HbsAg iznosila je 2,2% (5/223).

Seroprevalenca na HCV kod ispitanika iz zatvorskih jedinica iznosila je 16% (66/413), a kod ispitanika iz romske populacije iznosila je 2% (6/289) te kod profesionalnih vozača prevalenca na HCV je iznosila 1% na HCV (2/223), te je utvrđena statistička značajna razlika u dobivenim rezultatima.

Centar za kontrolu i prevenciju bolesti je takođe objavio da je izvještaj pokazao da je 20% hepatitis B slučajeva u zatvorima posljedica seksualnih aktivnosti među zatvorenicima. ( Center for Disease Control and Prevention). Human Rights Watch je još daleke 2001. godine izvjestio da nekoliko intervjuisanih zatvorenika vjeruje da su inficirani HIV virusom tokom silovanja u zatvoru, što potvrđuje studije o seksualnom nasilju u zatvorima, gdje je objavljeno da je 44% muških zatvorenika seksualno zlostavljano u zatvorima i izjavilo da se boji infekcije HIV-om Osobe koje su prije zatvora bile injekcioni korisnici droga, pronalaze načine da koriste droge i u zatvorskom okruženju. Neke osobe prestaju sa korištenjem droga u zatvorskim ustanovama, a neke počinju korištenje droge tamo kako bi smanjili stres zatvorskog okruženja (seksualno nasilje, fizičko i psihičko nasilje).

U studiji Prevahelp sprovedenoj u španskim zatvorima kod zatvorenika utvrđivala se prevalenca HCV i HBV virusa kod zatvorenika iz 18 španskih zatvora u kojem je sudjelovalo po 21 zatvorenika iz svakog zatvora. Ukupno je bilo izabrano 378 zatvorenika, od kojih je njih 370 bilo serološki pozitivno na HCV i 342 zatvorenika koji su imali podatke infekcije sa HBV. Zatvorenici su pretežno bili muškog spola sa historijom korištenja i ubrizgavanja opojnih supstanci. Prevalenca HCV infekcije je iznosila 22,7% odnosno 84 pozitivna, a sa HBV infekcijom je iznosila 2,6% odnosno 9 pozitivnih ispitanika. Od bolesnika sa HCV (40,5%) su bili zaraženi i sa HIV dok je nekih 0,3% bilo zaraženo i sa HBV koinfekcijom, dok je 1,5% imalo trostruku virusnu koinfekciju sa HCV, HBV, HIV.

U našem istraživanju se pokazalo da zatvorenici iz FBiH imaju približnu prevalencu na HCV i HBV u odnosu na ispitanike Španske studije prevodeneoj u 18 Španskih zatvora.(17)

Hepatitis B i C prevalencija među Romima srednje Europe je vrlo slabo istražena. Do danas smo uspjeli pronaći samo jedan rad u „Medline“ bazi podataka u kojoj se pokušala mapirati prevalenca hepatitisa B u mađarskim romskim populacijama. Autori su testirali 64 pacijenata u Džumbuji regiji, 50 Roma i 14 ljudi iz većinskog stanovništva. Nijedan pacijent nije imao aktivni hepatitis, 26% ispitanika romske populacije i 28,6% ispitanika većinskog stanovništa je došla u kontakt s hepatitisom B u prošlosti (18).

U drugom istraživanju grčkih autora testirano je 216 djece (118 Roma) s prosječnom dobi od 9 godina. Dvadeset i dva posto romske djece su imali prevaziđenu hepatitis B infekciju i bila su anti-HBc pozitivna, dok je 4% bilo HBsAg pozitivno. No djeca iz većinske grupe su bila HBsAg pozitivna (19).

Doznalo se da je iznos učestalosti aktivnog hepatitisa B u romskoj populaciji u izdvojenim zajednicama 12,5%, znatno više nego što je prosječna prevalencija u Slovačkoj (1,7%). Ukupno je 53% njih došlo u kontakt s virusom hepatitisa B u prošlosti ili sadašnjosti (12,5% HBsAg pozitivni, a 40,4% HBsAg negativni, ali pozitivni na HBcIgG). Opća prevalenca hepatitisa B u SAD-u je oko 0,3%, ali je mnogo veća u zajednicama ljudi iz jugoistočne Azije (Kinezi 10%, 14% Vijetnamci, Laotianci 14%) (20). Visoka prevalencija hepatitisa B mogla bi ustrajati u relativno zatvorenim zajednicama: zbog neadekvatnih anti-epidemioloških postupaka. Dakle, te zajednice bi mogle biti izvor infekcije za ne-vakcinisano ostalo stanovništvo.

Romi ne čine homogenu etničku skupinu. Španjolski autori usporedili su prevalencije hepatitisa B u dvije zajednice („ciganes“ i Romi), vjerovatno se odnose na iste etničke skupine i smatraju da imaju visok rizik za bolesti. Serološki markeri su bili određivani u 245 cigana (65% od ukupnog „ciganskog“ stanovništva) i 127 Roma (45% od ukupnog „ciganskog“ stanovništva). HBsAg je bio negativan u onome što su „cigani“ i pozitivan u 27% kod Roma. Antitijela su pronađena u 12% Roma i 72% „Cigana“ (21). Jedan mogući put infekcije je vertikalni prijenos s majke na dijete pri rođenju. Hepatitis B prevalencija u romskim majkama je puno veća nego u općoj populaciji. U španjolskoj studiji određivanje HBsAg u 3.404 trudnica pokazao je 84 pozitivna slučaja (2: 46%), što je iznad prosjeka za španjolske populacije. „Ciganske“ žene pokazala je statistički viši stupanj hronične infekcije HBV (8,4%) u odnosu na ne-romsko stanovništvo (1,4%) (16). Slovački autor je objavio da je hepatitis B u manjoj prevalenci kod trudnica u regijama gdje je manje od 5% romske populacije i to 0,98% u usporedbi s 2,72% u regijama u kojima je broj Roma veči od 5% stanovnika.

U našem istraživanju provedenom u Romskoj populaciji pokazalo se da je prevalenca na HBV manja u odnosu na studiju provedenu u Mađarskoj, zatim u Španiji gdje je prevalenca na HbsAg bila veća te u Grčkoj gdje je prevalenca na HBV bila jednaka sa našim istraživanjem.

U studiji Prevahelp sprovedenoj u španskim zatvorima kod zatvorenika utvrđivala se prevalenca na HCV i HBV virus kod zatvorenika iz 18 španskih zatvora u kojem je sudjelovalo po 21 zatvorenik iz svakog zatvora. Ukupno je bilo izabrano 378 zatvorenika, od kojih je njih 370 bilo serološki pozitivno na HCV i 342 zatvorenika koji su imali podatke infekcije sa HBV. Zatvorenici su pretežno bili muškog spola sa historijom korištenja i ubrizgavanja opojnih supstanci. Prevalenca HCV infekcije je iznosila 22,7% odnosno 84 pozitivna, a sa HBV infekcijom prevalenca je iznosila 2,6% odnosno 9 pozitivnih ispitanika. Od bolesnika sa HCV (40,5%) su bili zaraženi i sa HIV dok je nekih 0,3% bilo zaraženo i sa HBV ko-infekcijom, dok je 1,5% imalo trostruku virusnu koinfekciju sa HCV,HBV,HIV. (18)

U našem istraživanju od ukupno 413 zatvorenika pozitivno na spolno prenosivu bolest bilo je 1,9% ispitanika pozitivna na HbsAg i 16% ispitanika pozitivna na HCV infekciju što ukazuje da su zatvorenici najranjivija populaciona grupa na patogene koji se prenose krvlju i seksualnim kontaktom. Zbog rizičnog ponašanja i uslova u kojim borave zatvorenici su ranjiva grupa koja se može inficirati spolno i krvno prenosivim infekcijama.

U studiji „Utvrđivanje i skrining kod seksualno prenosivih infekcija, HIV, i hepatitis virus kod vozača u Novom Meksiku iz godine 2004-2006.“ Od 652 učesnika u istraživanju, 21% su se izjasnili da su imali seksualni kontakt sa seksualnim radnicima ili povremenim partnerima u odnosu na prethodnu godinu. Vožnja bez pratioca, povijest korištenja opojnih droga, te povijest infekcija koje se prenose seksualnim kontaktom ili krvlju su bila neovisno povezana s visokorizičnim seksualnim ponašanjem. Četrnaest posto ispitanika navelo je korištenje droga u prethodnoj godini, a 11% izvijestili da nikada nisu ubrizgavali drogu. Sudionici su pozitivni na sljedeće infekcije: 54 za HCV antitijela (8,5%), 66 za hepatitis B anti-HBc antitijela (10,4%), 8 za hlamidiju (1,3%), jedan za gonoreju (0,2%), jedan za sifilis (0,2%), i jedan za HIV (0,2%). Povijest injiciranja opojnih droga i povijest anti-HBc antitijela povezana su sa HCV infekcijom. Ova studija je provedena 2 do 3 puta mjesečno od decembra 2004 do marta 2006 u transportnim terminalima ili odmaralištima za vozače. Ukupno 652 vozača je bilo uključeno u studiju. Većina vozača živjeli su u 44 od 48 susjednih država SAD-a, uz par koji živi u Kanadi. Trideset i devet (6%) je vozilo za manje od 1 godine, a polovica vozača je vozilo više od 10 godina (srednja vrijednost = 13 godina, raspon = 1 do 48 godina). Vozači su pretežno odsustvovali od kuće oko 288 dana godišnje (raspon = 60-365 noći). Međutim, vrijeme daleko od kuće nije ravnomjerno raspoređena tijekom cijele godine. Neki vozači (<10%) imalo je redovit raspored, ali većina nije. Dakle, vozač bi mogao biti daleko od kuće za nekoliko sedmica ili mjeseci, a zatim imati 1 do 2 sedmice slobodno. Više od 70% vozača su vozili sami i potrebno je bilo da se odmaraju 10 sati dnevno kako je propisano zakonom. Devetnaest posto vozača uvijek je vozilo kao dio tima i bili su na cesti 24 sata dnevno, zaustavljajući se samo za kratko vrijeme za obroke i nadolijevanje goriva.

Slično rezultatima studije vozača kamiona kao u zemljama u razvoju te na Floridi, vozači u ovoj studiji su imali rizična ponašanja povezane s infekcijama koje se prenose krvlju i seksualnim kontaktom. Međutim, prevalencija je bila niska. Višestruki faktori mogu pridonijeti tom rezultatu. Prvo, stope spolno prenosivih bolesti u SAD-u i općoj populaciji su niže nego u zemljama u razvoju, posebno za zemlje s visokim stopama zaraze HIV-om. Drugo, seksualni kontakt s komercijalnim seksualnim radnicima je bio dio kod manjine studijskih sudionika. Osim toga, polovica studijskih sudionika su koristili kondom tokom zadnjeg seksualnog susreta . Konačno, uzorak je bio dobrovoljan. Moguće je i da sudionici s spolno prenosivim bolestima nisu volontirali.(22)

U našem istraživanju provedenoj na populaciji profesionalnih vozača pokazalo se da je prevalenca na HbsAg i antiHCV manja u odnosu na studiju provedenoj u Novom Meksiku.

Rezultati koje smo dobili jasno govore da u komparaciji posmatranih grupa imamo najviše inficiranih u grupi zatvorenika, dok grupe Roma i profesionalnih vozača imaju znatno manji broj inficiranih, a kontrolna grupa vojnika nema inficiranih za koje smo već naveli da vode zdrav način života, pod stalnim su medicinskim nadzorom. Sve nas to navodi da obratimo pažnju na socijalne i sociološke aspekte posmatranja ovih grupa.

Zatvorenici su najvulnerabilnija grupa u odnosu na rizik inficiranja krvlju i spolno prenosivih oboljenja, što su nam pokazali i rezultati.

Zaključci
  1. U grupi ispitanika iz zatvorskih jedinica bilo je ukupno 17,9% (74/413) pozitivno na infekciju patogenima koji se prenose krvlju i seksualnim putem, odnosno 1,9% (8/413) na HbsAg i 16% (66/413) pozitivnih na HCV.
  2. U grupi ispitanika iz Romske populacije bilo je ukupno 4% (11/289) pozitivno na infekciju patogenima koji se prenose krvlju i seksualnim putem, odnosno 2% (5/289) na HbsAg i 2% (6/289) pozitivnih na HCV.
  3. U grupi ispitanika profesionalnih vozača bilo je ukupno 3,2% (7/223) pozitivno na infekciju sa patogenima koji se prenose krvlju i seksualnim putem, odnosno 2,2% (5/223) na HbsAg i 1% (2/223) pozitivnih na HCV.
  4. Postoji statistički značajna razlika (p<0,05) u broju pozitivnih na HbsAg između kontrolne grupe i vozača profesionalaca
  5. Postoji statistički značajna razlika (p<0,05) u broju pozitivnih na HbsAg i HCV između kontrolne grupe i romske populacije
  6. Postoji statistički vrlo značajna razlika (p<0,01) u broju pozitivnih na HbsAg i HCV između kontrolne grupe i zatvorenika.
  7. Postoji statistički vrlo značajna razlika (p<0,01) u broju pozitivnih na HCV između profesionalnih vozača i zatvorenika.
  8. Postoji statistički vrlo značajna razlika (p<0,01) u broju pozitivnih na HCV između romske populacije i zatvorenika.
  9. Postoji statistički vrlo značajna razlika (p<0,01) u ukupnom broju pozitivnih na HbsAg i HCV između profesionalnih vozača i zatvorenika
  10. Postoji statistički vrlo značajna razlika (p< 0,01) u ukupnom broju pozitivnih na HbsAg i HCV između Romske populacije i zatvorenika
  11. Kontrolna grupa su mladi ljudi regruti dobrog zdravstvenog stanja koji se prijavljuju svjesni svoga zdravstvenog stanja u instituciju kakva je Armija BiH koja zahtjeva veće fizičke napore. Ali ova grupa ne odražava kompletnu zdravstvenu situaciju u sveukupnoj vojnoj populaciji.
Literatura
  1. http://www.zzjzdnz.hr/hr/zdravlje/spolnost_i_zdravlje/351-ch-0?&l_over=1
  2. Izvor: Romi i rodna pitanja, razgvori u zajednici o rodu i njihovom uticaju na HIV vulnerabilnost, FPH i NSHC, Novi Sad 2009.god.
  3. Vesna Hadžiosmanović, Jelena Firesku, Danijela Ovčina, Amer Paripović;Seksualno prenosive infekcije i HIV za visokorizična zanimanja,udruženje partnerstvo za zdravlje,Sarajevo 2010 str.11-19, str.51
  4. Zvizdić Š.; Virusologija,Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009
  5. Prevencija hepatitisa B: http://www.udrugaterra.hr/programi/harmreduction/hepatitis/
  6. Hukić M.; Bakteriologija, Jež Sarajevo,Sarajevo 2005
  7. Prevencija Sifilisa: http://www.healthline.com/health/std/syphilis#Treatment4
  8. Numanović F, Hukić M, Aščerić M, Delibegović Z, Nurkić J. Medicinska mikrobiologija sa imunologijom i parazitologijom. OFF-SET Tuzla, Tuzla 2014.
  9. Prevencija hepatitis C: http://www.udrugaterra.hr/programi/harmreduction/hepatitis/
  10. Weis R.A How dose HIV cause AIDS?. Scince. 1993;260:1273-8
  11. Serokonverzja HIV-a: http://www.medicina.hr/clanci/hiv_i_aids.htm.
  12. MacFarlane G, D. Scheller, Ersfeld D.; pojednostavljeni krvi enzim-ELISA; 18: 698-705
  13. http://www.zcloznica.co.rs/biblioteka_files/laboradorijska dijagnostika HIV infekcije.pdf
  14. Prevencija HIV-a: http://www.aids.hr/hiv/prevencija/
  15. Petz B. (1997): Osnovne statističke metode za nematematičare. III dopunjeno izdanje. Naklada Slap, Zagreb.
  16. Servicios Médicos, Centro Penitenciario Fontcalent, 03113, Alicante, Spain. European Journal of Clinical Microbiology (Impact Factor: 3.02). 01/2011; 30(7):857-62. DOI: 10.1007/s10096-011-1166-5 Source: PubMed
  17. Gyarmathy VA, Ujhelyi E, Neaigus A. HIV and selected blood-borne and sexually transmitted infections in a predominantly Roma (Gypsy) neighbourhood in Budapest, Hungary: a rapid assessment. Cent Eur J Public Health. 2008 Sep;16(3):124-7.
  18. Michos A, Terzidis A, Kalampoki V, Pantelakis K, Spanos T, Petridou ET. Seroprevalence and risk factors for hepatitis A, B, and C among Roma and non-Roma children in a deprived area of Athens, Greece. J Med Virol. 2008 May;80(5):791-7.
  19. Do S. The natural history of hepatitis B in Asian Americans. Asian Am Pac Isl J Health. 2001 Summer-Fall;9(2):141-53
  20. Virto Ruiz MT, Marín Alcalá MPL, Pascual Val T, López Morrás C, Aramburu Bergua I, Zubicoa Ventura J. Endemic hepatitis B in 2 marginal ethnic minorities. Comparative study. Med Clin (Barc). 1993 Sep 11;101(7):245-8. (In Spanish.)
  21. Risk Assessment and Screening for Sexually Transmitted Infections, HIV, and Hepatitis Virus Among Long-Distance Truck Drivers in New Mexico, 2004 2006 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2759793/ (dostupno 10.09.2014.)
  22. http://ecdc.europa.eu/en/publications/Publications/0909_TER_Mapping_of_HIV_STI_Behavioural_Surveillance_in_Europe.pdf
  23. http://www.ecdc.europa.eu/en/publications/Publications/110526_SUR_STI_in_Europe_1990-2009.pdf
  24. 24.ECDC activities in the field of sexually transmitted infections. http://www2.keelpno.gr/blog/?p=2611&lang=en