Sestrinska njega i edukacija pacijenata u cilju poboljšanja kvaliteta života bolesnika na programu peritoneumske dijalize

Sažetak

Peritoneumska dijaliza (PD) je zamjena bubrežne funkcije i koristi se od 1976.godine za liječenje bolesnika sa terminalnim stadijumom bolesti bubega. Terminalni stadij oštećenja bubrega, ima za posljedicu poremećaj mnogih homeostaza u organizmu, kao što su poremećaj metabolizma vode, eletrolita i acidobazne ravnoteže. Postupkom PD se nastoji vratiti ravnoteža između tjelesnih tečnosti i elektrolita uklanjanjem tih materija procesima difuzije i ultrafiltracije, preko membrane peritoneuma. Pacijenti se obučavaju za samoliječenje u kućnim uslovima, bez direktnog nadzora zdravstvenih radnika. Bolesnici u terminalnom stadijumu zatajenja bubrega imaju potrebu za integrisanom zdravstvenom njegom, koja uključuje sve segmente zdravstvenog sistema i socijalne zaštite, radi održavanja kvaliteta života.

Ključne riječ: peritoneumska dijaliza, zatajenje bubrega, edukacija, medicinska sestra

Nursing care and education of patients to improve quality of life patients on peritoneal dialysis

Abstract

Peritoneal dialysis (PD) is the replacement of renal function and is used in 1976 to treat patients with end-stage disease bubega. End-stage renal failure, results in many homeostasis disorder in an organism, such as a metabolic disorder of water, electrolyte and acid-base balance. PD procedure aims to restore the balance between body fluids and electrolytes removing these substances processes of diffusion and ultrafiltration across the peritoneum membrane. Patients are trained for self-treatment at home without direct supervision of health workers. Patients with end-stage renal failure have a need for an integrated health care, which includes all segments of the health system and social security, to maintain quality of life.

Key words: peritoneal dialysis, renal failure, education, nurse

Edukacija pacijenata o značaju peritoneumske dijalize

Njega bolesnika sa hroničnim oštećenje bubrega predstavlja poseban izazov za medicinske sestre i ostale praktičare iz srodnih disciplna u zdravstvenom sistemu. Kako je dijaliza jedini način liječenja i održavanja života za bolesnike koji čekaju transplantaciju, a za neke predstavlja i trajno rješenje, tretman koji pruža medicinska sestara, zahtjeva kompleksan pristup sa ciljem da se produži životni vijek, ali i održe, u najvećoj mogućoj mjeri, pacijentovo fizičko, psihičko i socijalno blagostanje, a samim time i kvalitet života. Izazovi za medicinske sestre u brizi za pacijenta na peritoneumskoj dijalizi (PD) ogledaju se u poticaju da se ohrabre da aktivno učestvuju u rješavanju svojih problema. Motivacijski razgovori sa pacijentima imaju za cilj pridobijanje pacijenta da aktivno učestvuje u poboljšanju kvaliteta svoga liječenja, a samim time i života.[1]

Značaj primjene obrazovnih programa sa ciljem podizanja svijesti pacijenta, prikazan je u studiji sprovedenoj 2010. god. (Susan Ka Yee Chow et Frances K.Y.Wong), koja je obuhvatila 85 ispitanika, i to 43 pacijenta u studiji i 42 pacijenta u kontrolnoj skupini.[1] Kvalitet života je ispitan kod svakog pacijenta u tri vremenska intervala: prije uključenja u program peritoneumske dijalize, 6 nedelja nakon uključenja i 6 nedelja po završenom programu obuke za liječenje peritoneumskom dijalizom. Kontrolna grupa nije imala dodatne edukacijske programe o načinu izvođenja peritoneumske dijalize u kućnim uslovima. U studijskoj grupi je sproveden sveobuhvatni edukacijski program prije otpusta iz bolnice. To je podrazumijevalo da se svakom pacijenatu detaljno objasni značaj pravilnog izvođenja PD u kućnim uslovima, moguća pojava nekih od simptoma kao što su bol, znaci infekcije, promjena tjelesne težine, značaj fiziče aktivnosti i sl. Značaj ovakog pristupa pacijentu, ogleda se u poboljšanju opšteg stanja pacijenta i to naročito u periodu prelaska pacijenta iz bolnice u kućne uslove. U usporedbi sa kontrolnom grupom, pacijenti u ispitivanoj grupi su imali bolji kvalitet života. U ovoj studiji su korišteni telefonski pozivi kao način održavanja kontakta sa pacijentom nakon otpusta iz bolnice. Na ovaj način se povećala bliskost između medicinske sestre i pacijenta.

Rezultati ove studije mogu poslužiti kao primjer efikasnosti rada medicinskih sestara na poboljšanju kvaliteta života pacijenata i značaj edukacije pacijenata za samostalno izvođenje PD u kućnim uslovima.

Edukacija pacijenata se dopunjuje praćenjem i kontrolom prehrane pacijenta, unosa lijekova i tečnosti, kontrolom različitih procedura koje mogu uticati na promjenu načina života. Edukacija pacijenta je veoma važna jer režim PD nije namjenjen da bude doživotni tretman. Dijaliza ne može zamjeniti sve funkcije bubrega, a pacijenti na dijalizi ne mogu vratiti svoje zdravstveno stanje koje su imali prije obolijevanja.

Izbor terapijske metode zamjene bubrežne funkcije

Pacijenti imaju važnu ulogu prilikom izbora modaliteta liječenja. Bitno je da shvate šta je to važno za njih prilikom odlučivanja o načinu liječenja. Na izbor metode liječenja, utiče percepcija pacijenta, kako on doživljava kućnu dijalizu, kako će savladati kompleksni i napredni tretman, kako će živjeti svakodnevni život ukoliko se odluče za ovaj modalitet liječenja, a sve to bez svakodnevnog nadzora zdravstvenog osoblja. Medicinska sestra mora vjerovati da pacijent može da savlada sve prepreke i da će uspjeti u tome.

Nekoliko studija su pokazale, da ukoliko su pacijenti aktivno uključeni u proces izbora načina njihovog liječenja, vjerovatnost da će izabrati PD je veća. Ovo zahtijeva nepristrasno savjetovanje prije dijalize, razmatranje sklonosti pacijenta i njegovih životnih navika.

Ellen Rygh i saradnici su 2008. god. sproveli studiju u koju su pacijenti regrutovani od strane medicinske sestre na dijalizi. Bilo je 16 bolesnika na PD u to vrijeme, 9 je uključeno u razgovor, 6 je smatralo da nije sposobno da učestvuje (1 pacijent je imao psihološke probleme, 4 pacijenta su imala ozbiljne komplikacije ili su u palijativnoj njezi, a jedna osoba je odbila da učestvuje). Anketari nisu imali nikakve veze sa pacijentima unaprijed. Glavne teme koje su se nalazile u intervjuu, bile su: izbor modaliteta liječenja, suočavanje sa obukom, komunikacija sa zdravstvenim radnicima, kvalitet života i potencijal za telemedicinu. Gotovo svi ispitanici su se osjećali dobro, smatrali su da su dobili dovoljno informacija u bolnici. Tradicija liječenja, dostupnost kapaciteta i osoblja, uticali su na izbor načina liječenja. Ova studija je ukazala na mogućnost povećanja stope kućne dijalize u Norveškoj, posebno za pacijente koji ne mogu proći transplantaciju, a za pacijente koji čekaju transplantaciju, PD se smatra najboljim i najjeftinijim modalitetom.[2]

Studija koja je sprovedena u Australiji, uključivala je 400 pacijenata na PD, iz 12 gradova različitog miljea, od udaljenih aboridžinskih zajednica, do gradskih predgrađa. Sa ispitanicima je sproveden individualni interviju, a sudionici su svoju privatnost zaštitili pseudonimom. Studija je pokazala da uspješnost provođenja PD ne zavisi samo od pacijenta, već da na uspjeh utiču i porodica, okruženje, medicinska sestra i dr. Istraživanje u formi individualnog intervjua, vodili su iskusni anketari, bez ličnog uplitanja u problem.[3]

Jedna od najvećih stopa zastupljenosti PD u svijetu je u Hong Kongu, gdje se ovom metodom liječi 80% pacijenata sa terminalnom bubrežnom insuficijencijom. Ovo je posljedica uvođenja principa „PD kao prvi izbor“, koja je uvedena i usvojena sredinom 1980. god. sa ciljem zadovoljenja velikih potreba za liječenjem ovih bolesnika. Dobro osmišljen program obuke, uključuje, obrazovanje pacijenata i članova porodice kako bi pojačali znanja i tehnike rada, kao i podršku pacijentu u pravcu njegove samostalnosti. Dobro osmišljen program PD, uz dobar tim doktora i medicinskih sestara koji profesionalno obavljaju svoju funkciju, važni su faktori u sprovođenju uspješnih PD programa.[4]

Uticaj edukacije na razvoj komplikacija kod pacijenata na peritoneumskoj dijalizi

Peritonitis je glavna komplikacija i jedan od glavnih uzroka neuspjeha PD, koja ozbiljno utiče na morbiditet i mortalitet bolesnika Retrospektivna studija koja je sprovedena u Urugvaju, procjenjivala je mjere koje se koriste za procjenu sposobnosti pacijenta kao i uticaj novog multidisciplinarnog obrazovnog programa o PD.. Obrazovni program koristi motivacijske razgovore, a multidisciplinarni pristup „terapeutskog obrazovanja“ postaje važno sredstvo procjene. Uticaj pacijentovog znanja o svojoj bolesti, na ishod, dobro je utemeljen kod pacijenata sa dijabetesom. Zaključeno je da se programom obrazovanja može smanjiti incidenca peritonitisa.[5]

Gljivični peritonitis je veoma rijetka, ali ozbiljna komlikacija kod pacijenata na PD i povezana je sa velikom stopom smrtnosti. Prevalenca gljivične upale kod bolesnika na PD kreče se u rasponu 3% do 7%.[6]

Infekcije dijaliznog katetera predstavljaju problem za pacijente na PD. Većina peritonitisa nastaje usljed infekcije Staphylococcom koji potiče iz katetera. Peritonitisi izazvani gramm negativnim bakterijama su povezani sa kolonizacijom izlaznog katetera. Peritonitis i infekcija izlaznog mjesta katetera, predstavljaju najvažnije komplkacije kod pacijenata na peritoneumskoj dijalizi i ujedno su jedan od uzroka smrtnosti ovih pacijenata.

Retrospektivna studija provedena je u Turskoj kod 322 pacijenta na PD, koji su bili praćeni od januara 2001.do decembra 2010. godine. U toku studije, 214 pacijenata je bar jednom imalo infekciju potrbušnice, a 87 njih je imalo peritonitis i infekciju izlaznog dijela katetera. Nije bilo statistički značajne razlike u skupinama kada su u pitanju, dob, pol ili dužina hemodijaliznog tretmana prije PD. Takođe je ustanovljeno da prisutnost dijabetesa nije imala uticaja na smrtnost kod pacijenata sa komplikacijama. Istraživanja su potvrdila povezanost između uzročnika i smrtnosti. Uočena je povećana smrtnost kod prisustva gram negativnih bakterija, gljivica a glavni razlog smrti je bio peritonitis i sepsa.[7]

Zaključak

Jedini način liječenja i održavanja života pacijenata sa hroničnim oštećenjem bubrega, dok čekaju transplantaciju, je dijaliza. Za neke je to doživotno liječenje. Kako su ovo veoma kompleksi bolesnici, zahtjevaju i poseban pristup svakog zdravstvenih radnika, a posebno medicinskih sestara. Primjena različitih edukativnih i obrazovnih programa, utiče na fizičko, psihičko i socijalno blagostanje a time i na kvalitet života. Podizanje svijesti pacijenta i rad medicinskih sestara na njihovoj edukaciji, dovode do poboljšanja opšteg stanja. Takođe, zahvaljujući dobro sprovedenoj obuci svakog pacijenta i članova porodice, smanjuje se incidenca infekcija i peritonitisa. Medicinska sestra koja sprovodi ovaj vid edukacije, u svemu ovome, ima veliki značaj.

Literatura
  1. Susan K.Y.C, Frances K.Y.W, – Zdravlje vezano uz kvalitet života bolesnika na PD, Journal of Advanced Nursing, 2010; 66(8); 1780-1792
  2. Ellen R, Elin J, Eli A, et al. – Život sa pacijentom na kućnoj PD, iskustva i potencijal za telemedicinu, BMC Nephrolgy, 2012; 13:13
  3. Alexandra McM, Cook Ps, Fairweather C, et al.- Usklađenost u peritoneumskoj dijalizi, International Journal of Nursing Practice, 2009; 15:219-226
  4. Yang X, Mao H.P, Guo Q.Y, et al. – Uspješno upravljanje PD programom u Južnoj Kini, Chin Med Juornal, 2011; 124 (17); 2696-2700
  5. Liliana G, Carla P, Robert N, et al. – Korištenje multidisciplinarnih programa u sprečavanju peritonitsa kod pacijenata na PD, Perit Dyalisis International, 2011; 33:38-44
  6. T. Bastuk, Y. Koc, A. Vusal, et al.- Gljivični peritonitis kod PD, desetogodišnja retrospektivna studija u jednom centru, Eur. Rew. For Med. And Pharmasy Sci. 2012; 16:1696-1700
  7. Sinangil, Z. Koc, A. Unasal et al. – Efekti infektivnih komlikacija kod pacijenata na PD European Review for Medical and Pharmacological Sciences, 2011; 17:1064-1072