Spolna distribucija strukturnih aberacija kod osoba profesionalno izloženih jonizirajućem zračenju

Sažetak

Uvod: Živi organizmi su na Zemlji od svog nastanka do danas izloženi utjecaju zračenja u obliku zračenja visoke energije, ultravioletne svjetlosti, vidljivog dijela svjetlosti i infracrvenih zraka. Prema karakteru, svi genotoksični agensi se mogu podijeliti na fizičke, hemijske i biološke. Jonizirajuća zračenja obuhvataju: elektromagnetne talase vrlo kratke talasne dužine (X-zraci i gama zraci) i energijom bogate čestice (alfa čestice, beta čestice, protoni, neutroni i deuteroni). Hromosomske aberacije mogu nastati u bilo kojem periodu razvoja i života čovjeka, pa razlikujemo konstitucijske i stečene aberacije. Konstitucijske su prisutne već u zigotu (naslijeđene od roditelja) ili pak nastaju tokom intrauterinog razvoja, što znači da se dijete rodi sa tom aberacijom . Stečene su nastale poslije, tokom života i uglavnom su prisutne samo u ćelijama određenih tkiva (najčešće u ćelijama tumora), a ponekad su privremene odnosno prolazne (aberacije inducirane nekim mutagenima, npr.rendgenskim zračenjem).

Cilj rada: je usporediti spolne distribucije strukturnih aberacija po spolu u dobi od 25-45 godina, utvrditi koje su najčešće strukturne hromosomske aberacije inducirane pri izlaganju jonizirajućem zračenju, te procijenit eventualne razlike u strukturnim aberacijama prema spolnoj distribuciji kod osoba profesionalno izloženih jonizirajućem zračenju.

Metode istraživanja: Citogenetička istraživanja su vršena kod osoba koje su bile profesionalno izložene jonizirajućem zračenju, a koje su podložne redovnoj kontroli koja se vrši u laboratoriju Centra za humanu genetiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, te Laboratoriji za citogenetiku i genotoksikologiju Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Uzorak je obuhvatao 50 ispitanika iz grupe zdravstvenih radnika od toga 22 žene i 28 muškaraca, koji su ratni i postratni period provele na području Sarajeva, te bile izložene ratnim dejstvima.

Rezultati istraživanja: Analizom limfocita periferne krvi u uzorku od 50 ispitanika koji su bili profesionalno izloženi jonizirajućem zračenju utvrđeno su kod svih ispitanika hromosomske aberacije. Kod 50 ispitanika detektovano je je ukupno 129 hromosomskih aberacija. Najučestalije su hromatični lomovi sa frekvencijom sa učestalošću 33,89% i minute 33,34%. U skupini žena, najzastupljenije hromosomske aberacije su minute sa učestalošću 32,82%, zatim hromatični lomovi 26,56%, dok kod muškaraca najzastupljenije hromosomske aberacije su hromatični lomovi 43,07%, te minute sa 33,85%. Nije zabilježena statistički značajna (P0.05) razlika u proporcijama učestalosti aberacija između skupina žena i muškaraca.

Zaključci: Rezultati analiza (broj hromosomskih aberacija indiktatora povećanog izlaganja jonizirajućem zračenju, distribucija po spolovima, itd.) ukazuju na to da se danas radi sa modernijim aparatima koji daju kvalitetniju sliku uz minimalno zračenje, te da je vjerovatno pobuđena i svijest radnika koji rade sa jonizirajućim zračenjem i koji u svom radu koriste raspoložive mogućnosti zaštite na radu.

Ključne riječi: jonizirajuća zračenja, istraživanja, hromozomske aberacije, zdravstveni radnici

Summary

Introduction: Living organisms on Earth are exposed to radiation from its inception to the present in the form of high-energy radiation, ultraviolet light, visible part of the light and infrared rays. According to the character, all genotoxic agents can be divided into physical, chemical and biological. Ionizing radiation include electromagnetic waves very short wavelengths (X-rays and gamma rays) and energy-rich particles (alpha particles, beta particles, protons, neutrons and deuterons). Chromosomal aberrations can occur at any time of the development of human life, so we recognize constitutional and acquired aberrations. Constitutional exist already in the zygote (inherited from parents), or could occur during intrauterine development, which means that a child is born with this abnormality. Acquired occurred later, during their lifetime and are generally present only in cells of a particular tissue (usually in tumor cells), and sometimes are temporary and transient (aberrations induced some mutagens, for instance: rendgen radiation).

Objective of the research: Comparison of gender distribution of structural aberrations by sex in the age of 25-45 years, aiming to determine which are the most common structural chromosomal aberrations induced when exposed to ionizing radiation, and evaluate possible differences in structural aberrations of the gender distribution in persons that are occupationally exposed to ionizing radiation.

Methods of the research: Cytogenetic studies were done on people that are occupationally exposed to ionizing radiation, and which are subject to regular controls carried by the Laboratory of the Center for Human Genetics, School of Medicine, University of Sarajevo, and the Laboratory for Cytogenetics and genotoksikologiju Institute for Genetic Engineering and Biotechnology. The sample included 50 patients from the group of health workers (22 women and 28 men), who spent in Sarajevo war and post-war period and were exposed to war.

Research results: The analysis of peripheral blood lymphocytes in a sample of 50 patients who were occupationally exposed to ionizing radiation and chromosomal aberrations were found in all subjects . In all 50 patients was detected a total of 129 of chromosome aberrations. The most common fractures are chromatic with the frequency of 33.89% and 33.34%. In women, the most common chromosomal aberrations were with frequency of 32,82%, then chromatic fractures 26.56%, while for men the most common chromosomal aberrations were chromatic fractures of 43.07%, and 33.85%. There was not recorded statistically significant difference in the proportions of the frequency of aberrations between groups of women and men (P> 0.05).

Conclusions: Analysis of the results(number of chromosome aberrations indicators increased exposure to ionizing radiation, the distribution by gender, etc.) indicate that we presently work with more modern appliances which provide quality video with minimal radiation, and that is probably developed awareness of employees who work with ionizing radiation and who in their everyday work use the available protection for their safety.

Keywords: Ionizing radiation, Research, Chromosome aberrations, Health care workers

UVOD

Živi organizmi su na Zemlji od svog nastanka do danas izloženi utjecaju zračenja u obliku zračenja visoke energije, ultravioletne svjetlosti, vidljivog dijela svjetlosti i infracrvenih zraka.

Prema karakteru, svi genotoksični agensi se mogu podijeliti na fizičke, hemijske i biološke . Fizički su svrstani u tri grupe: prvu grupu čine jonizirajuća zračenja: rendgensko zračenje, alfa čestice (), beta čestice (), gama zračenje (), neutronsko i kosmičko zračenje.

U drugu grupu spadaju nejonizirajuća zračenja: ultravioletno i gotovo vidljiva svjetlost. Treća grupa genotoksičnih faktora predstavljena je temperaturnim promjenama u ekstremnom obliku: visoke i niske temperature .

Jonizirajuća zračenja su ona zračenja koja imaju dovoljno energije da na svom putu kroz materiju izbacuju elektrone iz njihovih putanja i tako proizvode jone.

Jonizirajuća zračenja obuhvataju: elektromagnetne talase vrlo kratke talasne dužine (X-zraci i gama zraci) i energijom bogate čestice (alfa čestice, beta čestice, protoni, neutroni i deuteroni) .

Njemački fizičar Röentgen je 1895. godine otkrio „novu vrstu zraka“ koje je nazvao X-zracima, gdje je slovo „X“ značilo „nepoznati“.

Becquerel je otkrio radioaktivnost 1898. godine, a iste godine Pierre i Marie Curie otkrili su radij. Ubrzo nakon otkrića X zraka i radioaktivnosti uočeno je da su ćelije živog organizma veoma podložne radijacionoj povredi.

RTG zraci sprečavaju diobu ćelije i lakše uništavaju mlađe ćelije od evaluiranih. Ovo biološko djelovanje X-zraka koristi se za razaranje kancerogenih ćelija u rendgen terapiji malignih tumora.

Zaštita od rentgen zračenja se provodi na sljedeći način:

  • stavljanjem olovne zaštitne pregače na gonade pacijenata;
  • stavljanjem olovne zaštitne pregače na grudnu kost i štitnu žlijezdu pacijenta;
  • korištenjm visokoosjetljivih filmova (kada se upotrebljavaju visoko osjetljivi filmovi doze zračenja se smanjuju na minimum);
  • korištenjem visoko osjetljivih filmova;
  • suženjem blende tj. širine izvora zračenja:
  • redovna kontrola rendgen aparata i osoblja;
  • zaštitna kecelja za stručno lice .

Radijaciona genetika proučava promjene u živim sistemima (posebno u nasljednoj osnovi organizma) pod djelovanjem jonizirajućeg zračenja čiji je primarni zadatak da što preciznije procjeni genetički rizik .

Mnogim istraživanjima dokazano je da različite vrste zračenja uzrokuju pojavu raznovrsnih numeričkih (aneuploidije) i strukturnih hromosomskih aberacija (prekidi, delicije, translokacije, prstenasti i dicentrični hromosomi i sl.) kako u in vivo tako i u in vitro uslovima.

Osnovna za radijaciju karakteristična hromosomska aberacija je hromosomski lom. Samo mali broj lomova nastaje izravnim djelovanjem zračenja na molekulu DNK. Većina lomova je posljedica interakcije radikala vode nastalih zračenjem, sa DNK molekulom .

Značajna karakteristika radijacije je oslobađanje velikih količina energije. Energija zračenja reagira sa atomima i molekulama u ćeliji, što vodi ka pojavi radijaciono- hemijskih procesa putem kojih dolazi do izmjene biohemijskih, a kasnije i do izmjene bioloških osobina ćelije.

Biološki efekti radijacije

Termin hromosom uveo je Waldeyer 1888., što znači „obojeno tijelo“, jer se nakon bojenja specifičnim bojama u određenim fazama ćelijskog ciklusa, mikroskopski posmatrano, hromosomi uočavaju kao obojene „štapićaste“ strukture.

Glavni materijal hromosoma je hromatin kompleks koji se sastoji od DNK, proteina (histonskih i nehistonskih) i ribonukleinske kiseline (RNK). DNK je u ćeliijskom jedru raspoređeno u 46 hromosoma (po 23 naslijeđena od svakog roditelja).

Spolne ćelije sadrže duplo manje genetičkog materijala u odnosu na somatske ćelije.

Šematski prikaz pozicije gene na hromosomu u jedru

Biološki efekti radijacije su posljedica uglavnom oštećenja molekule DNK koja predstavlja kritičnu metu.

S obzirom na izmjenjen broj ili strukturu hromosoma, razlikuju se numeričke i strukturne aberacije. Ako je aberacijom zahvaćen neki od spolnih hromosoma, onda razlikujemo numeričke i strukturne aberacije spolnih hromosoma, odnosno gonosoma.

Hromosomske aberacije mogu nastati u bilo kojem periodu razvoja i života čovjeka, pa razlikujemo konstitucijske i stečene aberacije . Konstitucijske su prisutne već u zigotu (naslijeđene od roditelja) ili pak nastaju tokom intrauterinog razvoja, što znači da se dijete rodi sa tom aberacijom . Stečene su nastale poslije, tokom života i uglavnom su prisutne samo u ćelijama određenih tkiva (najčešće u ćelijama tumora), a ponekad su privremene odnosno prolazne (aberacije inducirane nekim mutagenima, npr.rendgenskim zračenjem).

Najčešće i osnovne strukturne aberacije su hromosomski i hromatidni lomovi ili prekidi. Većina hromosomskih lomova spontano zacijeli i ne dovodi do strukturnih promjena.

Elektromagnetna radijacija (rengenski ili X zraci i γ- zraci) je indirektno jonizirajuća.

Radijacija može uzajamno djelovati sa drugim atomima ili molekulama u ćeliji (posebno molekulama vode) i proizvoditi slobodne radikale koji mogu da difundiraju dovoljno daleko, dostignu i oštete kritične mete. Ovo je indirektno djelovanje radijacije.

Smatra se da je DNK glavna meta pri biološkim efektima radijacije, uključujući smrt ćelije, mutacije i kancerogenezu.

Strukturne aberacije hromosoma nastaju kao posljedica manjka, viška ili prestrukturiranja dijelova hromosoma primarno uzrokovanih poprečnim lomom (prekidom).

Biološki efekti radijacije

Acentrični fragmenti, dicentrični i prstenasti hromosomi su nestabilne aberacije, jer onemogućavaju normalnu raspodjelu genetičkog materijala tokom diobe ćelije i vjerovatno kroz nekoliko ćelijskih dioba uzrokuju smrt ćelije.

Stanovništvo BiH je tokom agresije na ovu državu u periodu 1992-1995 bilo izloženo uticaju brojnih genotoksičnih agenasa, čiji uticaji na genetičku konstituciju pogođenih osoba do danas nisu specificirani niti evaluirani.

Jedan od potencijalnih genotoksina čije je prisustvo na određenim lokalitetima BiH dokazano je i osiromašeni uranijum.

Izloženost povećanim dozama zračenja se određuje na osnovu frekvencije nestabilnih hromosomskih aberacija (dicentrika, acentrika i ring hromosoma).

Životni vijek humanih limfocita periferne krvi 1,5-10 g, te imaju sposobnost „pamćenja“ antigena s kojima su došli u dodir, realna je mogućnost procjene djelovanja genotoksičnih agenasa i više godina nakon prestanka ekspozicije.

Limfociti periferne krvi predstavljaju cirkulirajuće višemilionske „mikrodozimetre“.

CILJEVI RADA

Cilj rada je usporediti spolne distribucije strukturnih aberacija po spolu u dobi od 25-45 godina, utvrditi koje su najčešće strukturne hromosomske aberacije inducirane pri izlaganju jonizirajućem zračenju, te procijenit eventualne razlike u strukturnim aberacijama prema spolnoj distribuciji kod osoba profesionalno izloženih jonizirajućem zračenju.

MATERIJAL I METODE RADA

Citogenetička istraživanja su vršena kod osoba koje su bile profesionalno izložene jonizirajućem zračenju, a koje su podložne redovnoj kontroli koja se vrši u laboratoriju Centra za humanu genetiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, te Laboratoriji za citogenetiku i genotoksikologiju Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju.

Uzorak je obuhvatao 50 ispitanika iz grupe zdravstvenih radnika od toga 22 žene i 28 muškaraca, koji su ratni i postratni period provele na području Sarajeva, te bile izložene ratnim dejstvima.

Hromosomski preparati su dobiveni iz kratkotrajnih kultura limfocita periferne krvi metodom modificiranom u skladu sa Moorheadom . Krv se kultivira u podlozi koja sadrži fetalni teleći serum, a limfociti se stimuliraju na diobu fitohemaglutinom. Inkubacija traje 48 sati. Dodavanjem Colcemida dva sata prije kraja uzgoja kultura, diobe limfocita se zaustavljaju u metafazi kada su hromosomi maksimalno kontrahirani.

Na kraju tretmana Colcemidom vrši se obrada hipotonikom kako bi se postigla disperzija hromosoma, a poslije toga vršena fiksacija.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Ispitanici Broj ispitanika Broj aberacija %
Ispitanici bez aberacija 0 0 0
Ispitanici sa aberacijama 50 129 100%
Acentrični fragmenti 12 9,31%
Minute 43 33,34%
Bicentrični hromosomi 1 0,78%
Hromatični lomovi 45 34,89%
Aneuploidija 26 20,16%
Poliploidija 1 0,78%
Hromosomski lomovi 1 0,78%
UKUPNO 50 129 100%

graf-001

Grafikon 1. Učestalost različitih tipova aberacija u skupini ispitanika koji rade sa jonizirajućim zračenje

Tabela 1. Učestalost različitih tipova aberacija u skupini ispitanika svrstanih prema spolu koji rade sa jonizirajućim zračenjem i njihove razlike s obzirom na spolnu distribuciju

Ispitanici Žene %

žene

Muškarci % muškarci 2 test

P vrijednost

Ispitanici bez aberacija 0 0% 0 0%
Ispitanici sa aberacijama 22 44% 28 56%
Acentrični fragmenti 8 12,5% 4 6,15% 2=0.881

P = 0.3480

Minute 21 32,82% 22 33,85% 2=0.00393

P = 0.9500

Bicentrični hromosomi 0 0% 1 1,54% 2=0.0000460

P = 0.9946

Hromatični lomovi 17 26,56% 28 43,07% 2=3.177

P = 0.0747

Aneuploidije 17 26,56% 9 13,85% 2=2.495

P = 0.1142

Poliploidija 1 1,56% 0 0% 2=0.0000381

P = 0.9951

Hromozomski lomovi 0 0% 1 1,54% 2=0.0000460

P = 0.9946

Ukupno aberacija 64 100% 65 100%

 

graf-02

Grafikon 2. Prikaz učestalosti pojedinih tipova hromosomskih aberacija prema spolu

DISKUSIJA

Najznačajnije promjene u jedru pod djelovanjem radijacije su strukturne hromosomske aberacije, koje se mogu uočiti i pri djelovanju malih doza zračenja. Hromosomske aberacije nastaju ubrzo poslije zračenja , a vidljive su prilikom diobe ćelije.

Molekule DNK u hromosomima se nalaze u čvrstom stanju što ukazuje da u ovom slučaju pojava slobodnih radikala ima ograničeno značenje. Genetički efekat zračenja je u osnovi povezan sa direktnim djelovanjem zračenja energije kvanta na hromosom .

Sa razvojem industrije i povećanjem zagađenja životne sredine raznim mutagenima raste i genetičko opterećenje populacije živih bića na planeti. Jedan od najugroženijih vrsta u tom pogledu je čovjek koji je dodatno izložen i mutagenima u radnoj sredini, a često i najekstremnijim uslovima preživljavanja u ratnom i poslijeratnom periodu .

Prisustvo hromosomskih aberacija u perifernim limfocitima koristi se kao biomarker izlaganja radijaciji. U uzorcima krvi koji se uzimaju za citogenetičku analizu u periodu od nekoliko dana do nekoliko sedmica nakon što se tijelo ozrači, frekvencija aberacija u limfocitima odražava primljenu dozu . Ozračavanje DNK izaziva snažno smanjenje njene vezljivosti što uvjetuje kidanje lanaca polimerne strukture.

Pod uticajem zračenja ne dolazi samo do kidanja polimerne strukture DNK, nego i do različitih promjena u hemijskoj strukturi molekule.

Radijacija u visokom stepenu mijenja nasljedna svojstva organizma. Postoje dva tipa mutacija: hromosomske aberacije i tačkaste mutacije. Hromosomske aberacije predstavljaju strukturne promjene hromosoma uzrokovane visokim dozama radijacije.

Jonizirajuća zračenja izazivaju mutacije ne samo u gametima nego i u somatskim ćelijama. Ako radijacija djeluje kada je hromosom predstavljen jednom niti nastaju hromosomske preraspodjele.

Prema „Target“ teoriji (target-cilj engl.) direktan pogodak hromosoma rezultira njegovim prekidom.

Druga, hemijska teorija, pojavu prekida objašnjava posrednim putem: radijacija inducira pojavu različitih supstanci i radikala u ćeliji koji su snažni klastogeni i koji vrše prekide na hromosomima.

Analizom limfocita periferne krvi u uzorku od 50 ispitanika koji su bili profesionalno izloženi jonizirajućem zračenju utvrđeno su kod svih ispitanika hromosomske aberacije. Kod 50 ispitanika detektovano je je ukupno 129 hromosomskih aberacija. Najučestalije su hromatični lomovi sa frekvencijom sa učestalošću 33,89% i minute 33,34%. U skupini žena, najzastupljenije hromosomske aberacije su minute sa učestalošću 32,82%, zatim hromatični lomovi 26,56%, dok kod muškaraca najzastupljenije hromosomske aberacije su hromatični lomovi 43,07%, te minute sa 33,85%.

Provedenim istraživanjem je utvrđeno da je povećana frekvencija aberacija hromatidnog tipa i minuta fragmenti što nam ukazuje da su ove najčešće vrste aberacija nastale kao moguća posljedica djelovanja fizičkog faktora-jonizirajućeg zračenja.

Bicentrični hromosomi su aberacije koje se u citogenetičkoj dozimetriji vrlo često koriste kao jasan pokazatelj izloženosti zračenju, jer je pojava bicentrika u zdravoj populaciji veoma niska (1 bicentrik na 1000 pregledanih limfocita).

Bitno je istaći da nije zabilježena statistički značajna (P0.05) razlika u proporcijama učestalosti aberacija između skupina žena i muškaraca. Ovakav rezlutat se podudara sa rezultatima ranijih istraživanja uglednih autora koji se bave mikronukleus testom.

Rezultati ove studije (broj hromosomskih aberacija indiktatora povećanog izlaganja jonizirajućem zračenju, distribucija po spolovima) su vjerovatno posljedica rada sa modernijim, sigurnijim i redovno kontrolisanim aparatima kojima je poboljšana dijagnostika, a smanjeno rasipno zračenje, te na taj način smanjeno izlaganje jonizirajućem zračenju zdravstvenih radnika. Ovi aparati nam omogućavaju precizniju i kvalitetniju dijagnostiku, kvalitetnije slike. Korištenje kvalitetnih i osjetljivijih mikrofilmova omogućava nam dobivanje kvalitetnijih slika, kao i smanjivanje doze zračenja.

Također, korištenjem sredstava za zaštitu pri radu (olovne zaštitne kecelje, olovna zaštita za štitnu žlijezdu i dr.), kao i redovne kontrole osoblja koji rade sa jonizirajućim zračenjem omogućavaju praćenje hromosomskih aberacija i eventualno rano otkrivanje promjena, kao i izolovanje radnika na vrijeme iz zone zračenja.

I na kraju razvojem i modernizacijom aparata omogućit će nam još sigurniji i kvalitetniji rad zdravstvenih radnika koji rade sa izvorima zračenja.

ZAKLJUČCI

Na osnovu dobijenih rezultata dolazimo do zaključka da od ukupno 50 ispitanika koji rade sa izvorima jonizirajućeg zračenja kojima su konstatovane hromosomske aberacije, najučestalije su hromatični lomovi sa frekvencijom od 45 (33,89%), zatim minute sa 43 (33,34%) i aneuploidije sa 26 (20,16%), te acentrični fragmenti sa 12 (9,31%), bicentrični hromosomi, poliploidija i hromosomski lomovi sa 1 (0,78%) (Tabela 1, Slika 2.).

U skupini žena (22 individue) najzastupljenije hromosomske aberacije su minute sa frekvencijom 21 (32,82%), zatim hromatični lomovi 17 (26,56%), aneuploidije 17 (26,56%), acentrični fragmenti sa 8 (12,50%), i poliploidije sa 1 ( 1,56%). U skupini muškaraca (28 individua) najzastupljenije hromosomske aberacije su hromatični lomovi sa frekvencijom 28 (43,07%), zatim minute sa 22 (33,85%), aneuploidije 9 (13,85%), te acentrični fragmenti sa 4 (6,15%), bicentrični hromosomi 1 (1,54%) i hromozomski lomovi sa 1 ( 1,54%).

Nije zabilježena statistički značajna (P0.05) razlika u proporcijama učestalosti aberacija između skupina žena i muškaraca.

Rezultati analiza (broj hromosomskih aberacija indiktatora povećanog izlaganja jonizirajućem zračenju, distribucija po spolovima, itd.) ukazuje na to da se danas radi sa modernijim aparatima koji daju kvalitetniju sliku uz minimalno zračenje, te da je vjerovatno pobuđena i svijest radnika koji rade sa jonizirajućim zračenjem i koji u svom radu koriste raspoložive mogućnosti zaštite na radu

LITERATURA
  1. Lovrinčević A.: Opšta i specijalna radiologija,Udžbenici, priručnici i didaktička sredstva, Sarajevo; 1988.
  2. Neftić H: Hromosomske aberacije inducirane radijacijom, Medicinski arhiv 2008;62(1):4-7.
  3. Spasojević V.: Citogenetika, Naučna knjiga, Beograd 1976 ;(17-18).
  4. Sofradžija A., Hadžiselimović R., Maslić E.: Genotoksičnost pesticida, Svjetlost Sarajevo1989; 6-8.
  5. Zimonjić D.B., Savković N.,Anđelković M.: Genotoksični agensi;efekti, principi i metodologija detekcije, Naučna knjiga Beograd; 1990; 12-13.
  6. http://Wikipedia.org./Wiki/Radiologija
  7. Emery AEH.: Osnovi medicinske genetike, Savremena administracija Beograd 1982; 6-8.
  8. Marinković D., Tucić N., Kekić N.: Genetika, Naučna knjiga, Beograd 1982;20-21.
  9. Ibrulj S., Haverić S., Haverić A.:Citogenetičke metode-primjena u medicini, Institut za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo 2008:13,14,65,151, 20.
  10. Haverić S.: Komparativna genotoksikološka istraživanja bh stanovništva izloženog mutagenima životne sredine u ratnom i poratnom periodu, Magistarski rad, Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo 2005; 10.
  11. Zegollern Lj. Et all: Humana genetika (odabrana poglavlja), Medicinska naklada Zagreb, Zagreb 1994;18-19.
  12. Martinović J.: Biološki efekti zračenja, Univerzitet u Beogradu, Beograd 1981;31-34.
  13. Zovko E.Pujić Z.: Radioaktivnost u prirodi uran i osiromašeni uran, Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, 2003 Sarajevo;12.
  14. Lebana J.J., Patwardhan U.N, Samuel A.M.: Frequency of micronuclei in peripheral blood lymphocytes from subjects occuoationally exposed to low levels of ionizing rediation 2004, Mutation Research. Toxicology & Environmental Mutagenesis 564 (1): 123-124.