Značaj standarda za zdravstvenu njegu u jedinicama za intenzivno liječenje

SAŽETAK

Uvod: Zdravstvena njega pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja je holistička. Ona podrazumjeva niz standardiziranih postupaka koje se vrše u cilju ranog prepoznavanja komplikacija osnovne bolesti, procedura koje se izvode u cilju bržeg ozdravljenja pacijenta.Intenzivna njega je više od nadziranja stanja bolesnika i životne potpore jer intenzivna njega uključuje i druge faktore (zakonske odredbe, etičke norme, raspoložive gospodarske mogućnosti i drugo). U jednici intenzivne njege bolesnik mora biti u središtu pažnje, njega mora biti pružena na vrijeme, njega mora biti sigurna, njega mora biti učinkovita, osoblje mora biti osposobljeno za svoj rad, njega mora biti pravična. Sestrinski standardi su validne definicije dogovorenog i prihvatljivog kvaliteta sestrinske njege na određenom random mjestu ili kontekstu kojima se prosuđuje i evaluira sadašnja sestrinska praksa. Donošenje sestrinskih standard često se opisuje kao drugi korak procesa definisanja i mjerenja kvaliteta sestrinstva. Standardi djeluju kao smjernice ili ciljevi prema kojima određujemo da li ili ne sestrinske aktivnosti ispunjavaju predhodno određen nivo kvaliteta.

Ciljevi rada: Ispitati postojanje standarda u zdravstvenoj njezi, a koji su primjenjivi za pacijente u jedinicama intenzivne njege i terapijeKliničkog centraUniverziteta u Sarajevu; Utvrditi postojanje pisanih protokola i procedura koji se odnose na process zdravstvene njege u JIL; Ispitati zadovoljstvo medicinskih sestara i tehničara postojećim standardima za zdravstvenu njegu u JIL; Utvrditi značaj postojanja standarda u zdravstvenoj njezi i njihov uticaj na krajnji ishod njege pacijenata u JIL.

Hipoteze: Radne hipoteze: U jedinicama intenzivne njege i terapije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nisu uspostavljeni jasni standardi i kriteriji za zdravstvenu njegu; Postojanje standard za zdravstvenu njegu ima uticaj na zadovoljstvo radnim aktivnostima i radnom sredinom kod medicinskih sestara i tehničara; U jedinicama intenzivne njege i terapije Kliničkog centraUniverziteta u Sarajevu ne postoje pisane procedure i protokoli za zdravstvenu njegu; Postojanje pisanih procedura i protokola za zdravstvenu njegu u jednicama znatno utiče na krajnji ishod zdravstvene njege pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja u KCUS. Nulte hipoteze: Negiraju radne hipoteze

Ispitanici i metode istraživanja: Studija je obuhvatila medicinske sestre-tehničare koji učestvuju u procesu zdravstvene njege pacijenata hospitaliziranih u jedinicama intenzivnog liječenja internističkog tipa u KCUS. Istraživanje je provedeno na uzorku 55 medicinskih sestara-tehničara koje rade u jedinicama intenzivne njege i terapije. Za istraživanje je korišten modifikovani anketni upitnik Evropske federacije medicinskih sestara za kritično oboljele pacijente (EffCNa). Istraživanje je retrospektivno deskriptivna studija i provedeno je pu periodu od 01.05.2014. do 01.06.2014. godine.

Zaključci: Istraživanjem su se dobili podaci koji ukazuju na postojeće probleme u zdravstvenoj njezi zbog nepostojanja jasnih kriterija i standarda koji utiču na kvalitet zdravstvene njege pacijenata u JIL. Očekivano je da postoji nezadovoljstvo medicinskih sestara i tehničara koji sudjeluju u procesu zdravstvene njege u JIL, zbog nedostatka jasnih smjernica i protokola.

Ključne riječi: standardi, JIL, sestrinstvo, zdravstvena njega

Summary

Introduction: Health care of patients in intensive care units is holistic. It includes a series of standardized procedures that are performed for early recognition of the complications of the underlying disease, procedures to be performed in order to speed the healing of the patient. ICU is more than monitor the status of patients and life support because intensive care involves other factors (legislation, ethical norms, economic opportunities available, etc.). In the intensive care unit the patient must be at the center of attention, care must be given on time, it must be safe, it must be effective, staff must be trained for their work, care must be fair. Nursing standards are valid definitions agreed and acceptable quality of nursing care in a particular workplace or context that is judged and evaluated by current nursing practice. Adoption of the standard of nursing is often described as the second step of the process of defining and measuring the quality of nursing. Standards act as guidelines or targets to determine whether or not the nursing activities meet the pre-specified level of quality.

Goals: To check the existence of standards in health care, which are applicable for patients in unites of intensive care and therapy of the Clinical Center of the University of Sarajevo; Establishing the existence of written protocols and procedures related to the process of health care in the ICU; Check the satisfaction of nurses and technicians of the existing standards for health care in the ICU; To determine the importance of having standards in health care and their impact on the final outcome of patient care in the ICU.

Hypothesis: working hypothesis: In the intensive care and therapy unites of the Clinical Center of the University of Sarajevo have not established clear standards and criteria for health care; The existence of standards in health care has an impact on job satisfaction and working environment activities in nurses and medical technicians; In the intensive care and therapy unites of the Clinical Center University of Sarajevo there are no written procedures and protocols for health care; The existence of written procedures and protocols for health care in units significantly affects the final outcome of the health care of patients in intensive care units in KCUS. Null hypothesis: Deny working hypothesis.

Subjects and Methods: The study included nurses and technicians participating in the health care of patients hospitalized in internist intensive care units in KCUS. The study was conducted on a sample of 55 nurses and technicians who work in the intensive care and therapy units. It was used a modified questionnaire of the European Federation of Nurses for critically ill patients (EffCNa). The study was retrospective and descriptive and was conducted in the period from 05/01/2014 to 06/01/2014.

Conclusions: Information got from survey indicate the existing problems in health care because of the lack of clear criteria and standards that affect the quality of care of patients in ICU. It is expected that there is dissatisfaction with the nurses and technicians involved in the process of health care in the ICU, due to the lack of clear guidelines and protocols.

Keywords: Standards, ICU, nursing, health care

Uvod

Standardi i normativi zdravstvenih usluga, predstavljaju stručno, naučno i iskustveno dogovorene norme, kojima se na realnim osnovama objektivizira rad u zdravstvu i garantuje kvalitet usluga. Realni normativi u zdravstvenoj zaštiti, obezbjeđuju standardizovanost zdravstvenih usluga, kao i sigurnost i stabilnost zdravstvenog sistema. Sestrinski standardi mjerljive su definicije dogovorenog i prihvatljivog kvaliteta sestrinske njege na određenom radnom mjestu, kojima se prosuđuje i evaluira sadašnja sestrinska praksa. Zdravstvena njega i zaštita je sistem državnih, skupnih i individualnih mjera za unapređenje, čuvanje i vraćanje zdravlja.

Cilj zdravstvene zaštite je promocija, odnosno unapređenje zdravlja, prevencija, odnosno sprječavanje bolesti, pravovremeno otkrivanje bolesti, učinkovito liječenje i rehabilitacija. Postiže se osiguravanjem visokog kvaliteta i dobrom praksom u sestrinstvu. Za organizaciju je bitno da definiše koji su standardi potrebni za postizanje kvaliteta. Zbog praktičnosti, preporučuje se postavljanje standarda, metodom “korak-po korak”. Veoma značajna komponenta standarda je opis kako će se primjena određenog standarda mjeriti odnosno vrijednovati, kao i koja vrsta dokaza vezanih za izvršenje se zahtijeva, kao npr. dokumentacija vezana za pacijenta ili pak agregirani podaci vezani za osiguranje kvaliteta.(6) Standardi djeluju kao smjernice ili ciljevi prema kojima se određuju i ispunjavaju sestrinske aktivnosti prethodno određenog nivoa kvaliteta. Standard definiše usklađen nivo kvaliteta i kvantiteta rada. Za sve sestrinske kliničke procedure potrebno je izraditi standarde sestrinske prakse, a obično se usklađuje i napiše jedan ili više standarda. U praksi je potrebno donošenje pisanih standarda koji mogu biti regionalni (oni su širi stavovi o nivou poželjne sestrinske njege u svim ustanovama na teritoriji jedne regije i za sve vrste bolesnika) ili lokalni (koji su specifični za određenu radnu jedinicu i definišu ih sestre te jedinice). Neki od postojećih standarda su npr. upute o broju zaposlenih, načinu čuvanja lijekova, razne upute za procedure i zahvate. Neke su date od strane sestara iz određenih odjela, neke od uprave, a neke su zajednički dogovorene.

Kako bi se odredili standardi u sestrinskoj njezi potrebno je: poboljšati razumijevanje koncepta kvaliteta zdravstvene njege, povećati svijest u vezi između sestrinske prakse i donošenja eksplicitnih zaključaka o kvalitetu njege, analizirati proces stvaranja sestrinskih standarda kao zaključaka o usklađenim očekivanjima u vezi s kvalitetom sestrinske njege, standarde sestrinstva gledati kao oruđe koje se može koristiti u procesu procjenjivanja kvaliteta sestrinstva, ranim studijama sestrinstva uvesti garanciju kvaliteta u praksi, započeti s donošenjem standarda zdravstvene njege. U osiguravanju kvaliteta potrebno je imati viziju toga kakva se služba želi postići i koje su vrijednosti važne, definisati kvalitet koji se želi postići. Postaviti određene standarde koji, ako su zadovoljeni trebaju osigurati postizanje željenog kvaliteta. Postaviti sistem monitoringa, stepena zadovoljenja tih standarda, gdje nisu zadovoljeni standardi, potrebno je utvrditi i zašto nisu. Pronaći sredstva za promjene, te imati ukupan pregled napretka u smjeru ukupne vizije i ciljeva.(8) Program za osiguravanje kvaliteta uključuje niz koraka za opisivanje i procjenjivanje standarda, a to su: identifikacija ključnih područja, izbor kriterija za mjerenje standarda, upoređivanje prakse sa standardom, određivanje razloga prakse i standarda, poduzimanje akcije i analiziranje prethodne studije.

Upis. Sve izmjene i dodatna upisivanja u sestrinsku dokumentaciju moraju sadržati datum, vrijeme, ime i prezime (ili faksimil), kao i potpis osobe koja vrši izmjene, odnosno dodatna upisivanja. Izmjene se upisuju tako da se mogu pročitati prvobitno upisani podaci. Ovo su pravila koja svaka sestra treba poštivati.

Standardi zdravstvene njege u jedinicama intenzivnog liječenja

Teško oboljeli bolesnici liječe se u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL). Te jedinice pružaju najviši mogući nivo medicinske njege. Svrha i cilj intenzivnog liječenja je da prepozna ugrožene bolesnike, da ih stalno nadzire, rano prepozna znakove koji najavljuju kritično stanje, da brzo i učinkovito suzbije i liječi poremećaje funkcije organa i organizma u cjelini. Ako nastupi kritično stanje, da održava život dokle god ima izgleda da će se vitalne funkcije uspostaviti.

Odlike intenzivnog liječenja su: nadziranje funkcije organa i organizma u cjelini, te brzo i specifično liječenje kad je to potrebno. Stalno nadziranje bolesnikovih vitalnih znakova i funkcije organa omogućava zapažanje i malih promjena, te provođenje brzog liječenja i povrata funkcije organa, pa time sprečava trajno oštećenje organa koje može dovesti i do smrti organizma.

Intenzivno liječenje je multidisciplinarno i multiprofesionalno te predstavlja najviši nivo medicinske njege. Izvodi se u posebnim radnim jedinicama, posebnim metodama i postupcima (koje izvode školovani zdravstveni radnici), posebnom opremom i lijekovima. Rad u jedinici intenzivne njege predstavlja nauku i vještinu otkrivanja i rada sa pacijentima koji su u kritičnom stanju, a zadatak je sprječavanje pogoršanja pacijentovog stanja i postizanje najboljeg mogućeg ishoda za pacijenta. Prilikom hospitalizacije pacijenta, bilo da se radi o hitnom ili zakazanom prijemu, postoje obavezni zadaci i procedure koje se moraju primjeniti. Pacijenti koji se hospitaliziraju u JIL najčešće ne podliježu rutinskoj proceduri prijema, jer je kod takvih pacijenata neophodna brza primjena hitnih dijagnostičkih i terapiskih intervencija. U tom slučaju , poterbno je zabilježiti sve primjenjene intervencije, provjeriti sve vitalne znake pacijenta, te pratiti upute ljekara vezane za liječenje. Tek kada zdravstveno stanje pacijenta dozvoli, nastaviti sa obaveznom rutinskom procedurom prijema. M

edicinska sestra kod prvog kontakta sa bolesnikom, prikuplja informacije, nastoji da dobije detaljnu zdravstvenu analizu, ali prikuplja podatke iz drugih pouzdanih izvora. Dobijeni podaci su osnova za utvrđivanje zdravstvenih potreba. U obrazac za planiranje zdravstvene njege, medicinska sestra unosi potrebe za zdravstvenom njegom. Kada provjeri sve postupke sa bolesnikom, unosi ciljeve u plan njege, planirane zahvate, kao i rezultate koje očekuje. Zdravstvenu njegu provodimo onako kako smo je utvrdili planom, a to je treća faza u procesu zdravstvene njege.

SZO je zdravstvenu njegu definisala kao „ sprovođenje zahvata, koji vode specifičnom cilju. Oni obuhvataju sve što medicinska sestra učini za bolesnika, da bi postigla ciljeve zdravstvene njege. Bolesnik sam ili/i njegova rodbina aktivno učestvuju“. Sistematski pripremljen plan garantuje kontinuiranu zdravstvenu njegu.

Visok nivo kvaliteta njege pacijenata zavisi od savršenog poklapanja dva faktora:

  • Otvoren i cjelovit pristup pacijentu, traženje, evaluacija i integracija prioriteta i zadataka za njegu pacijenta bilo kratkoročnu ili dugoročnu.
  • Poseban prostor za tu namjenu, u kojem je pacijent pod nadzorom svih dostupnih aparata, ima pristup velikom, multidiscipliniranom, visoko obrazovanom timu stručnjaka, sa visokim odnosom broja medicinskih sestara i ljekara na pacijenta: jedinica intenzivne njege.

Treba poštovati 6 glavnih faktora pri određivanju zdravstvene njege:

bolesnik mora biti u središtu pažnje, njega mora biti pružena na vrijeme, njega mora biti sigurna, njega mora biti učinkovita, osoblje mora biti osposobljeno za svoj rad, njega mora biti pravedna.

HIPOTEZE

Nulta hipoteza:

  • U jedinicama intenzivne njege i terapije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu uspostavljeni su jasni standardi i kriteriji za zdravstvenu njegu

Radna hipoteza:

  • U jedinicama intenzivne njege i terapije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nisu uspostavljeni jasni standardi i kriteriji za zdravstvenu njegu
CILJEVI ISTRAŽIVANJA
  1. Ispitati postojanje standarda u zdravstvenoj njezi, a koji su primjenjivi za pacijente u jedinicama intenzivne njege i terapije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu
  2. Utvrditi postojanje pisanih protokola i procedura koji se odnose na proces zdravstvene njege u JIL
  3. Ispitati zadovoljstvo medicinskih sestara i tehničara postojećim standardima za zdravstvenu njegu u JIL
  4. Utvrditi značaj postojanja standarda u zdravstvenoj njezi i njihov uticaj na krajnji ishod njege pacijenata u JIL.
ISPITANICI I METODE ISTRAŽIVANJA

Ispitanici

Studijom su obuhvaćene sve medicinske sestre-tehničari koji učestvuju u procesu pružanja zdravstvene njege pacijenata hospitaliziranih u jedinicama intenzivnog liječenja internističkog tipa KCUS (Klinika za infektivne bolesti, Jedinica intenzivne internističke terapije, Institut za srce, Klinika za bolesti srca i reumatizma, Klinika za endokrinologiju, Klinika za hematologiju), njih 55. Postoji JIL internisičkog i hirurškog tipa.

Metode istraživanja

Za istraživanje je korišten modifikovani anketni upitnik Evropske federacije medicinskih sestara za kritično oboljele pacijente (EffCNa). Upitnik je namjenjen za ispitivanje kvalitete i sigurnosti zdravstvene njege i zadovoljstva kod medicinskih sestara i tehničara u jedinicama intenzivne njege. Upitnik je anoniman, te se iz odgovora nije mogao saznati identitet ispitanika-ce. Zavisne varijable koje su praćene: standardi za zdravstvenu njegu u JIL, pisane procedure i protokoli za zdravstvenu njegu, uticaj standardizacije zdravstvene njege na zadovoljstvo medicinskih sestara i tehničara procesom rada i kvalitetom radne sredine, krajnji ishod zdravstvene njege, a nepromjenljive su dobijeni rezultati.

Istraživanje je retrospektivno, deskriptivna studija. Istraživanje je provedeno u periodu od maj-juni 2014. godine.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je provedeno Kliničkom centru Univerziteta Sarajevo (KCUS) pri čemu je fokus stavljen na medicinske sestre – tehničare koji učestvuju u procesu zdravstvene njege pacijenata hospitaliziranih u jedinicima intenzivnog liječenja internističkog tipa: Infektivna klinika, Jedinica intenzivne internističke terapije, Institut za srce, Klinika za bolesti srca i reumatizma, Klinika za endokrinologiju, Klinika za hematologiju. Da bi pojedini segmenti ovog rada, tačnije ankete bili relavantniji u objašnjenju, uzela sam i primjere obrađivanih klinika, tačnije podataka o posteljnom kapacitetu, zauzetosti postelja, obrtu pacijenata u 2013. godini i dužini hospitalizacije. Dobiveni podaci su zvanični podaci iz analize podataka KCUS i tabelarno će biti prikazani.

Tabela 1. Zauzetost postelja i obrt pacijenata u KCUS u toku 2013.godine

Redni

broj

Naziv OJ posteljni kapaciteti na dan 31.12.2013.god. %

Zauzetosti

Postelja

Broj ispisanih pacijenata u 2013.god. Broj ispisanih pacijenata po krevetu
1. Infektivna klinika 80 55,0 % 1.579 20
2. JIIT 5 93,5% 183 37
3. Hematološka klinika 56 71,0% 1.274 23
4. Centar za srce 35 47,7% 1.692 48
5. Klinika za endokrinologiju 52 67,4% 918 18
6. Klinika za bolesti srca i reumatizma 122 78,5% 2.985 24

U istraživanju je učestvovalo 55 medicinskih sestara – tehničara koji rade u jedinicama intenzivne njege i terapije. Na određena pitanja ispitanici nisu bili spremni davati odgovore te su ovom prilikom obrađeni prema prikupljenim podacima. Ukupan broj ispitanika, kako brojčano tako i procentualno po klinikama na kojima obavljaju radne aktivnosti, smatra se prihvatljivim i reprezentativnim za ovo istraživanje. Tačnije, prikupljeni podaci su dovoljni i relevantni za ocjenu definisanih polaznih hipoteza istraživanja.

Sruktura ispitanika prema polu i prema klinikama data je tabelom koja slijedi:

Tabela 2. Struktura ispitanika prema polu

KLINIKA Ispitanici prema polu Struktura po klinikama
Žene Muškarci Ukupno
N % N % N %
Institut za srce 11 22% 2 50% 13 24% 24%
Infektivna klinika 11 22% 2 50% 13 24% 24%
Jedinica intenzivne internističke terapije 9 18% 0 0% 9 16% 16%
Klinika za bolesti srca i reumatizma 9 18% 0 0% 9 16% 16%
Klinika za endokrinologiju 5 10% 0 0% 5 9% 9%
Klinika za hematologiju 6 12%  0 0% 6 11% 11%
UKUPNO 51 100% 4 100% 55 100% 100%

Tabela 3. Struktura uzorka prema godinama starosti

KLINIKA Ispitanici prema godinama starosti
od 21 do 30 od 31 do 40 od 41 do 50 51 i više
Institut za srce 5 7 1 0
Struktura 38% 28% 11% 0%
Infektivna klinika 5 7 1 0
Struktura 38% 28% 11% 0%
Jedinica intenzivne internističke terapije 3 1 2 0
Struktura 24% 4% 22% 0%
Klinika za bolesti srca i reumatizma 0 8 0 1
Struktura 0% 32% 0% 33%
Klinika za endokrinologiju 0 1 3 1
Struktura 0% 4% 33% 33%
Klinika za hematologiju 0 1 2 1
Struktura 0% 4% 22% 33%
UKUPNO 13 25 9 3

image001

Grafikon 1. Ispitanici prema funkciji koju obavljaju

Grafikon 2. Ispitanici prema dužini radnog staža (brojčano)

Tabela 4. Zadovoljstvo uposlenika pruženom zdravstvenom uslugom

Odgovori N %
DA 42 76%
NE 5 9%
Djelimično 8 15%
UKUPNO 55 100.00%

 

Tabela 5. Posjedovanje pisanih procedura i protokola

 

2=16,802, df=10, p=0,0788)

Tabela 6. Standardi zdravstvene njege sa kojima su upoznati uposlenici

2=40,606, df=20, p=0,004)

image005

Grafikon 3. Posjedovanje stanadrdizovane sestrinske dokumentacije

Grafikon 4. Posjedovanje pisanih procedura i protokola za zdravstvenu njegu

Na ovo pitanje odgovor je dalo 54 ispitnika.Kako se primjećuje, najveći broj ispitanika ne učestvuje u izradi protokola za zdravstvenu njegu. Čak njih 46. Ispitanici, koji učestvuju u izradi ovih procedura, uglavnom nisu navodili o kojim se procedurama radi. U ovom slučaju istraženo je u kojoj mjeri postoji statsitička zavisnost između toga koliko se učestvuje u izradi ovih procedura u odnosu na kliniku kojoj pripadaju ispitanici.

image007

Grafikon 5. Koliko pomažu pisane procedure i protokoli

image009

Grafikon 6. Zadovoljstvo brojem medicinskih sestara

image010

Grafikon 7. Struktura kontinuiranih edukacija za poboljšanje zdravstvene njege u JIL

image011

Grafikon 8. Učestalost zaposlenih u edukacijama

2=53,103, df=20, p=0,045)

image011

Grafikon 9. Implementacija standarda i pozitivan uticaj na ishod lijčenja u JIL

2=12,975df=10, p=0,004

image012

Grafikon 10. Ocjena zdravstvene njege

image013

Grafikon 11. Zadovoljstvo kvalitetom radne sredine

image014

Grafikon 12. Indikatori zdravstvene njege koji se prate tokom hopitalizacije

image015

Grafikon 13. Ne postojanje standarda i ut icaj na preopterećnost medicinsih sestara

image015 image016

Grafikon 14. Preopterećenost zadacima koji nisu u vezi sa zdravstvenom njegom pacijenata

Na osnovu rezultata statsitičkog testa (Х2=13,625, df=10) može se tvrditi da ne postoji statistički značajna razlika u stavovima ispitanika po klinikama kada je u pitanju ocjena preopterećenosti zadacima koji nisu u direktnoj vezi sa njegom pacijenata.

DISKUSIJA

U osnovi, istraživanje koje je provedeno, imalo je za cilj da pokaže u kojoj mjeri postoje standardi medicinske njege koji se primjenjuju u jedinicama intenzivne njege i terapije Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo. Istraživanje je, pored ovog primarnog cilja, ocjenilo i koliki je stepen zadovoljstva zaposlenih medicinskih sestara, odnosno na koji način ispitanici ocjenjuju radno okruženje kao i šta smatraju uzrokom lošeg radnog okruženja. Korišten je modifikovani anketni upitnik Evropske federacije medicinskih sestara za kritično oboljele pacijente (EffCNa), elementi ovog upitnika su: lični podaci, zadovoljsto pruženom zdravstevnom njegom, postojanje standarda, zadovoljstvo radnim okruženjem, edukacija, evaluacija procesa i indikatori zdravstvene njege.

Iz istraživanja smo saznali da čak 93% osoblja JIL internističkog tipa u KCUS čine žene, da najviše ispitanika radi na Institutu za srce i Infektivnoj klinici 47,2% te da najveći broj zaposlenih imeđu 31 i 40 godina, 50%. Slijedeći segment ocjene i analize odnosio se na strukturu ispitanika prema funkciji koju obavljaju na klinikama. U ukupnoj strukturi istraživanja najviše učestvuju medicinske sestre – tehničari. Od ukupno 55 ispitanih 48 obavljaju funkciju medicinske sestre-tehničara u smjenskom radu, dok je svega jedna medicinska sestra-tehničar zadužena za dokumentaciju i 6 glavnih sestara, po jedna iz posmatranih klinika, što odgovara i standardima organizacije JIL, da svaka organizaciona jedinica ima po jednog voditelja. Ovi podaci ukazuju da će najveći doprinos u rezultatima istraživanja i ocjena primjene standarda imaju medicinske sestre – tehničari. Oni su najveći nosioci radnih zadataka, a njih je sve manje zbog nepravilnih proračuna za potrebama istih ili demotivacije za rad sa teškim pacijentima.

U Belgiji postoji manjak medicinskih sestara, obrazovanje medicinskih sestara nije problem, međutim mnoge medicinske sestre intenzivnih njega odlaze zbog lošeg imidža i loših uslova rada.

Uočava se da u JIL-u nema multidisciplinarnog zdravstvenog kadra koji je preporučen od Evropskog udruženja za intenzivnu medicinu, kao i visokog broja visokoeduciranih i specijaliziranih medicinskih sestara. U razvijenim zemljama kao što je npr. Francuska zakonski je definisana i standardizirana struktura humanih i materijalnih resursa u jedinicama za intenzivno liječenje. U Francuskoj broj sestara je 2 visokoobrazovane i specijalizirane medicinske sestre na 5 pacijenata plus 1 bolničarka za 3 pacijenta.

U Sloveniji postoji postoji manjak medicinskih sestara i sve veći broj tehničkih saradnika. U JIL u Sloveniji nije ni približno odnos 1:1 medicinska sestra – pacijent. Zbog krize nema zapošljavanja novih medicinskih sestara i svim zaposlenim u institucijama koje vodi država će se smanjiti plata za 8% od juna 2012. i još neki bonusi

Prema dokazima, efekti smanjenja brojčanog odnosa medicinska sestra – pacijent povezani su sa: produženjem vremena koje je potrebno za odvikavanje pacijenata sa mehaničke ventilacije, nepovoljan efekat na procenat nozokomijalnih infekcija, povećanje procenta ponovljenih prijema pacijenta u jedinicu intenzivne njege, porast grešaka u liječenju, povećanje dužine ležanja u JIL, stopa mortaliteta se također, povećava i neželjeni događaji dovode do izazivanja sekundarnog povećanja bolničkih troškova.

Radno vrijeme zdravstvenih radnika u JIL bi se trebalo modificirati u skladu sa proračunima opterećenja poslom, te početi primjenjivati u cilju efikasnosti rada i smanjenja grešaka u poslu. Istraživanja su pokazala da je između polovine i dvije trećine opterećenja poslom tokom cijelog dana koncentrisano tokom dnevne smjene. Tokom večernje smjene, opterećenje poslom je između jedne trećine do gotovo polovine 24 časovnog opterećenja poslom. Tokom noćne smjene, opterećenje poslom je od jedne osmine do jedne dvanaestine od ukupnog dana. Rogers (2004) je pronašao da su se rizici za pravljenje grešaka značajno povećali tokom radne smjene duže od 12 sati, kada med. sestre rade prekovremeno ili kada rade više od 40 sati sedmično.

U različitim studijama Mills i saradnici su otkrili da testovi dokazuju da medicinske sestre koje rade smjenu od 12 sati češće prave greške u zaključivanju i greške u pregledanju medicinskih kartona.

U Danskoj medicinske sestre nakon fakultetskog obrazovanja mogu specijalizirati njegu kritično oboljelih. To je kliničko i teorijsko obrazovanje – 2 godine više od diplome medicinske sestre, a isključivo se obrazuju za rad u JIL. U Francuskoj bolnice iz svog budžeta izdvajaju novčana sredstva za školovanje i usavršavanje medicinskih sestara za rad u JIL.(

Stav EffCNa je omogućiti  edukaciju  zaposlenim  medicinskim  sestrama  i  nakon  njihovog formalnog  školovanja  u  srednjoj školi ili  Fakultetu zdravstvenih studija, što  bi  tada imalo  pozitivan  učinak na  radnu  sposobnost te  najbrojnije  skupine  zdravstvenih  radnika,  a  time  i  na  kvalitet pružene njege  za kritične bolesnike.

Najveći broj ispitanika je sa dužinom radnog staža u JIL imeđu 10 i 15 godina, a najmanje sa stažom između 20 i 30 godina. Bez obzira na dužinu radnog staža i godine starosti, najveći broj ispitanika ima zajednički stav o visokom zadovoljstvu stepenom pružene zdravstvene usluge. U Francuskoj medicinske sestre koje imaju više od 6 godina radnog staža u JIL se rotiraju unutar Klinike i obavljaju lakše radne zadatke ili mogu ostati saradnici JIL.

Golubić R. (2010.g.) u svojoj studiji navodi da su kod medicinskih sestara u Hrvatskoj, značajni prediktori loše radne sposobnosti starija životna dob, problemi vezani uz organizaciju posla, finansiska pitanja i niži stepen obrazovanja.

Suština prikazanog istraživanja imala je za cilj da identifikuje, odnosno da pokaže da li su u jedinicama internističke intenzivne njege i terapije Kliničnog centra Univerziteta u Sarajevu uspostavljeni jasni kriteriji za zdravstvenu njegu. Na bazi prikazanog istraživanja i dobijenih rezultata, koji su potvrđeni statističkim testom, može se tvrditi da je dokazana prva radna hipoteza, odnosno da u jedinicama intenzivne njege i terapije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nisu uspostavljeni jasni standardi i kriteriji za zdravstvenu njegu. Tačnije, ne može se reći da standardi nikako ne postoji, oni postoje u određenim segmentima implementacije zdravstvene njege, ali u nekima nisu identifikovani. Argumenti kojima se potvrđuje ova hipoteza jesu sljedeći:

  • Na bazi provedenog istraživanja može se uočiti da sve klinike, koje su ovim istraživanjem obuhvaćene, nemaju jasno definisane standare i procedure u radu. U takvim uslovima, pojedini zaposlenici na posmatranim klinikama, smatraju da imaju razvijene standardne pocedure dok drugi ne dijele to mišljenje.
  • Rezultat statističkog testa je pokazao da posjedovanje pisanih procedura i protokola zdravstvene njege nije statistički značajno uslovljeno pojedinom klinikom. Tačnije, posjedovanje pisanih procedura i protokola su nezavisni u odnosu na kliniku, odnosno u odnosu na ispitanike po posmatranim klinikama.
  • Ukupan broj ispitanika, tačnije oko 80% je mišljenja da imaju razvijene standarde koji se implementiraju prilikom njege pacijenata. Ipak, detaljnim istraživanjem došlo se do zaključka da ne postoje jasni stanadardi u sljedećim okolnostima:
    • Sistem evalucije procesa zdravstvene njege,
    • Indikatori zdravstvene njege koji se primjenjuju u toku procesa hospitalizacije,
    • Jasni standardi o poslovima koje ispitanici, zaposleno osoblje treba da obavlja tokom rada.

79% ispitanika smatra barem delimično značajnim pisane procedure i protokole ali ih čak 85% ne učestvuje u izradi istih što ne može biti dobro za unapređenje kvaliteta pružanja usluge zdravstvene zaštite u JIL kao ni zadovoljstva uposlenika.

Kvalitetan sistem zdravstvene njege podrazumjeva i odgovarajuću edukovanost osoblja. Da bi se osoblje kvalitetno edukovalo neophodno je da se provode kontinuirane edukacije. Kroz ovo istraživanje obuhvaćene su i edukacije koje prolaze zdravstveno osoblje.

Prema rezulatatima koji su dobijeni može se primjetiti da postoji statistički značajna razlika među klinikama kada su u pitanju njihova učešća u kontinuiranim edukacijama koje se organizuju.

Kako se uočava, najviše zaposlenih ima stalne, kontinuirane edukacije u JIT-u i Institutu za srce, dok se u Infektivnoj klinici ove edukacije u najvećoj mjeri djelimično provode a u Klinici za endokrinologiju, reumatoligiju i hematologiju skoro i ne primejnjuju.

Istraživanje na medicinskim sestrama u hrvatskim bolnicama  koje je provela istraživačka skupina, pokazuju da je viši edukacijski stupanj značajno povezan s boljom radnom sposo-bnošću što  je  konzistentno  s  rezultatima  studija  provedenim  u  ostalim  zemljama.

Neophodno je bilo ispitati i koliko medicinske sestre/tehničari učestvuju u edukacijama. Dobijeni rezultati nam jasno ukazuju da postoji statistički značajna razlika među klinikama i da je neophodna kontinuirana edukacija zdravstvenog osoblja koje radi u JIL-u kako bi se uspostavio sistem kvaliteta i sigurnosti liječenja i procesuiranja zdravstvene njege.

Stav EffCNa je omogućiti  edukaciju  zaposlenim  medicinskim  sestrama  i  nakon  njihovog formalnog  školovanja  u  srednjoj  ili  Fakultetu zdravstvenih studija, što  bi  tada imalo  pozitivan  učinak na  radnu  sposobnost te  najbrojnije  skupine  zdravstvenih  radnika,  a  time  i  na  kvalitetu pružene njege  za kritične bolesnike.

Konkretnije posmatrano, može se tvrditi, na bazi dobijenih rezultata istraživanja da na analiziranim klinikama postoje standardi ali nisu jasno implementirani te djeluju zbunjujuće na zaposlenike. Ono što bi trebalo unaprijediti u ovom domenu jeste sljedeće:

  • Implementirati jedinstvene standarde za svaku od analiziranih klinika i detaljno upoznati medicinsko osoblje sa standardima;
  • Vršiti redovno ažuriranje standarda i njihovu dogradnju prema potrebama i uslovima rada na analiziranim klinikama;
  • Vršiti evaluaciju pozitivnog uticaja implementacije standarda na kvalitetniji rad medicinskih sestara;
  • Vršiti ocjene u kojoj mjeri jasno implementirani standardi pojačavaju odnosno podižu kvalitet rada medicinskih sestara;
  • Identifikovati jasne standarde koji će se primjenjivati prilikom evaluacije procesa zdravstvene njege;
  • Utvrditi jasne standarde rada, odnosno konkretne upute šta medicinski tehničari moraju obavljati, a sa ciljem sprečavanja dupliranja poslova i obavljanja poslova koji nisu u vezi sa osnovama posla.

Cilj istraživanja bio je da se pokaže da li postojanje standarda pojačava zadvoljstvo radnim aktivnostima i radnom sredinom kod medicinsnih sestara-tehničara. Može se primjetiti da je medicinsko osoblje prilično podjeljeno kada su u pitanju stavovi oko uvođenje standarda, i njegovo pozitivno djelovanje na jačanje stepena zadovoljstva na radnom mjestu. Rezultati istraživanja su pokazali da je opravdana hipoteza da postojanje standarda za zdravstvenu njegu ne utiče na zadovoljstvo radnim aktivnostima i radnom sredinom kod medicinskih sestara i tehničara. Prema statisitičkom testu i istraživanjima, ispitanici u najvećoj mjeri smatraju da bi uvođenje standarda sigurno smanjilo opterećenost na radu i da bi u značajnoj mjeri unaprijedilo kvalitet pružene usluge na klinikama koje su ovom prilikom analizirane.

U istraživanju je takođe ocjenjeno u kojoj mjeri uvođenje odnosno implementacija standarda ima pozitivan učinak na ishod liječenja pacijenata. Prema razultatima istraživanja može se tvrditi da ispitanici u najvećem broju smatraju da ovi standardi imaju pozitivne efekte. Statistički test je pokazao da ne postoji statistički značajna razlika među klinikama kada je u pitanju ocjena stanadarda zdravstvene njege i njihovog uticaja odnosno konačnog ishoda na rezultate liječenja i njege pacijenta. Ovo je dovoljan indikator koji jasno upućuje da je neophodno raditi na unapređenju i uvođenju novih standarda u klinikama koje su analizirane. Ono što se u ovom slučaju može tvrditi jeste da pisane procedure zdravstvene njege imaju uticaj na konačne, krajnje ishode liječenja i njege pacijenata, što se može potvrditi sljedećim argumentima:

  • Jasne procedure koje bi se implementirale smanjile bi greške u radu i odnosu prema pacijentima;
  • Uvođenje odgovarajućih standarda i procedura bi značajno smanjilo opterećenost medicinskih tehničara čime bi se povećao stepen zadovoljstva na radu a time i efikasnost i efektivnost rada;
  • Standardima bi se stvorilo više prostora, odnosno više vremena koje bi medicinski tehničari poklanjali pacijentima.

U JIL razvijenih zemalja npr. Francuskoj vrši se mjesečna samoocjena kvaliteta rada i uspješnosti liječenja, a računa se prema stopi mortaliteta i broju primljenih pacijenata za koje postoji šansa za preživljavanje. Po toj šemi dr. Guillaume Thiery i saradnici su 2009.g. izvršili procjenu stope mortaliteta i uspješnosti postojanja JIIT. Tako se došlo do zaključka da je u decembru 2009. g. stopa moratliteta u JIIT bila je 1, da bi u maju bila 0,9, a u avgustu 0,86, što govori o dobrom kvalitetu zdravstvene njege , te se na taj način stopa mortaliteta približava vrijednosti opserviranoj u Austriji, zemlji poznatoj po visokoj kvaliteti ICU.

Na primjer, u Austriji SAPS 2 je 36 (pacijenti manje teški) i očekivana stopa smrtnosti je 18%. Aktualni mortalitet je 15 %, te njihov standardizirani pokazatelj smrtnosti 0,84(30)

Evropsko udruženje za intenzivnu medicinu (ESCIM) preporučuje da pacijente ne bi trebalo primati u jedinice za visoko ovisne pacijente, osim ako nisu potpuno evaluirani već raspoloživi resursi jedinice intenzivne njege, te koji ne koriste uvijek sve tehničke resurse.(30)

Činjenica je da je uvođenje standarda povezano i sa stepenom zadovoljstva medicinskog osoblja. Rezultati koji su u istraživanju provedeni pokazali su da među klijentima, ali i među pojedincima koji su učestvovali u istraživanju postoje različiti tretmani. Tako npr., primjećuje se da zaposlenici u istim klinikama ne prolaze iste obuke i usvaršavanja. Ovim se direktno ugrožava stepen sticanja novih zanja kod pojedinca. Neophodno je implementirati jasne procedure i prakse kojima će se odrediti potreban broj obuka tokom godine za svakog pojedinog radnika te da se ove odluke u praksi zaista i realizuju.

Postoje pisani standardi, tj. politike i procedure u KCUS, zvanični dokumenti koje su dobile sve organizacione jedinice i uposlenici bi trebali da su upoznati sa njima i da ih se pridržavaju. Politike i procedure koje postoje su: o prevenciji i liječenju dekubitusa; pakovanje, transport, predaja i prijem uzoraka i uputnice i dostava izvještaja o izvršenom patohistološkom pregledu; snimanje elektrokardiograma (EKG); postupanje kod otpusta pacijenta iz bolnice; administrativna procedura otpusta pacijenta iz bolnice; rad ljekarskog konzilija u postupku davanja prijedloga za liječenje u inostranstvu; postupanje sa umrlim i prijava smrti; utvrđivanje uzroka smrti i patologija; procedura dezinfekcije i sterilizacije medicinskih instrumenata i medicinskih uređaja; procedura upotrebe dezinfekcionih sredstava; procedura čišćenja, pranja, provjetravanja i dezinfekcije svih prostora KCUS-a; procedura pranja i dezinfekcije ruku; procedura transporta, odlaganja i skladištenja bolničkog veša; premještaj i prevoz tijela umrlog; dokumentirane politike i procedure ( planiranje, izrada, odobravanje, distribucija, revizija i praćenje primjene); procedura saopštavanja loših vijesti; postupanje sa umrlim i prijava smrti; politika zbrinjavanja većeg broja pacijenata kod prirodnih i drugih nesreća. Istraživanje je pokazalo da postoji značajan broj ispitanika koji je nezadovoljan uslovima rada na klinici na kojoj je zaposlen. Činjenica je da bi uvođenje standarda na svim nivoima, a posebno kada je u pitanju zdravstvena njega, u velikoj mjeri osigurala kvalitetniju radnu atmosferu u kojoj bi se jasno znali svi poslovi koje pojedinac obavlja kao i način na koji taj posao treba obavljati.

ZAKLJUČAK

Na osnovu istraživanja koje je provedeno na temu „Značaj standarda za zdravstvenu njegu u jedinicama intenzivnog liječenja“, došlo se do slijedećih zaključaka:

  • Dokazana je prva radna hipoteza da u jedinicama intezivne njege i terapije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nisu uspostavljeni jasni standardi i kriteriji za zdravstvenu njegu, koji su primjenjivi za pacijente u jedinicama intenzivne njege i terapije.
  • Medicinske sestre ne učestvuju u pisanju procedura i protokola za zdravstvenu njegu iako smatraju da im isti pomažu u poboljšanju zrdavstvene njege kritično oboljelih pacijenata te da je potrebno uključivanje ove struke za pripreme sestrinskih standarda.
  • Evaluacija procesa zdravstvane njege se prati putem sestrinske dokumentacije, a indikator zdravstvene njege koji se najviše prati tokom hospitalizacije je učestalost bolničkih infekcija.
  • Godine starosti i dužina radnog staža u JIL nisu povezane sa stepenom zadovoljstva pružene usluge .
  • Zadovoljstvo kvalitetom radne sredine se razlikuje od klinike do klinike a većina smatra da su razlozi za nezadovoljstvo nepostojanje jasne politike u razvoju zdravstva i sestrinstva i slabija komunikacija sa nadređenim.
  • Ispitanici po klinikama u najvećoj mjeri posjeduju sestrinsku dokumentaciju i pisane procedure i protokole.
  • Neophodno je jasno definisanje modela standarda inputa, procesa i ishoda u sestrinskoj praksi i zdravstvenoj njezi u jedinicama za intenzivno liječenje.
LITERATURA
  1. Standardi i normative zdravstvene zaštite u FBiH. Ministarstvo zdravstva FBiH i Zavod za javno zdravstvo FBiH. Sarajevo, juli 2014.g.
  2. Standardi za bolnice. Sarajevo, AKAZ, 2010.
  3. Ivanuša A, Železnik D. Standardi aktivne zdravstvene njege. 2. Dopunjeno izdanje, Maribor, 2008.g.
  4. Fučkar, G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 1992
  5. Martinsen, T E. PROCEDURE, Priručnik za sestre. prevod za Srbiju Udruženje medicinskih sestara i tehničara Srbije, Beograd, 2004.
  6. Pilav A. Sistemi zaštite zdravlja, Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu, Sarajevo 2014.
  7. Bišćan J. Standardi u sestrinskoj njezi. Hrvatski časopis za javno zdravstvo. Vol. 7, Zagreb, 2003.g.
  8. Klinička sestrinska praksa. U: Lemon- priručnici za medicinske sestre. Sarajevo, 1999.g.
  9. Buljubašić A. Proces zdravstvene njege kod bolesnika oboljelog od želučanog vjeda. Sestrinski edukacijski magazin 2007:4(1)
  10. Proces sestrinske njege i dokumentacija. U: Lemon- priručnici za medicinske sestre. Sarajevo, 1999.g.
  11. Komunikacije. U: Lemon- priručnici za medicinske sestre. Sarajevo, 1999.g.
  12. Fučkar, G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb: HUSE. 1996
  13. Eldar R. Vrsnoća medicinske skrbi. Medicinska naklada, Zagreb 2003.g.
  14. Henderson, V.. Osnovna načela zdravstvene njege. Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju. Zagreb. 1994.
  15. Smajkić A. Zadovoljstvo bolničkim uslugama. Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH, Sarajevo 2000.g.
  16. Nightingale F. Notes on hospitals. 3rded. London: Longman, Green, Longman, Roberts, Green, 1863:89.
  17. Shaw C, Kalo I: Osnovne informacije za nacionalne politike kvaliteta zdravstvenih sistema, WHO 2002, AKAZ, 2003
  18. Pijalović B. Značaj I mjerenje kvaliteta u zdravstvu. 6. Naučno stručni skup sa međunarodnim učešćem “Kvalitet 2009”, Neum, 2009.g.
  19. Huseinspahić N. Implementacija sistema upravljanja kvalitetom u sektoru zdravstva, U: Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo 2008.
  20. Ferdinande P. Minimal strucutural requirements for ICUs and HDUs. In: The book works: Organisation and Management of intensive care. Berlin: Medzinisch Wissenschaftiche Verlagsgesellschaft, 2010:107-117.
  21. Šepec S. i suradnici. Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi, Hrvatska komora medicinskih sestara. Zagreb, 2010.g.
  22. Jukić M, Gašparović V, Husedžinović I, Majerić V, Perić M, Žunić J. Intenzivna medicina. Medicinska naklada, Zagreb 2008.g.
  23. Moreno P. Rui, Ben Singer and Andrew Rhodes. What is an ICU?. In: The book works: Organisation and Management of intensive care, Berlin: Medzinisch Wissenschaftiche Verlagsgesellschaft, 2010:7-15.
  24. Hawker F. Design and organisation of Intensive Care Units. In: Bersten AD, Soni N, editors. Oh′s Intensive Care Manual. 6 th ed. Philadelphia: Elsevier Limited; 2009. p. 3-10.
  25. Thorsteindottir R. Izazovi u njezi kritično oboljelih pacijenata, Fokus na Evropi. EffCCNa. U: Zbornik radova IV Kongresa UINARS, 2012. Beograd.
  26. Poole D, Bartolini G. Outcome-based benchmarking in the ICU Part I: Use and limitations of severty scores in critical care. In: Chiche J-D, Moreno R, Putensen C, Rhodes A, eds. Patients Safety and Quality of Care in Intensive Care Medicine, Berlin: Medzinisch Wissenschaftiche Verlagsgesellschaft, 2009:151-60.
  27. Džanković- Macić A, Pojskić B. Intenzivna njega bolesnika. Zenica, 2011.g.
  28. Rothen U. Hans. Organising the workflow in an ICU. In: The book works: Organisation and Management of intensive care, Berlin: Medzinisch Wissenschaftiche Verlagsgesellschaft, 2010:225-241
  29. Thorsteindottir R. Izazovi u njezi kritično oboljelih pacijenata. Fokus na Evropi. EffCCNa. U: Zbornik radova IV Kongresa UINARS, 2012. Beograd.
  30. Ovčina A. Analize strateških i operativnih funkcija menadžmenta u jedinicama intenzivnog liječenja u Kantonu Sarajevo. Magistarski rad. Fakultet zdavstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu. Sarajevo, 2013.g.
  31. Thiery G, Aganović K, Ovčina A, i aut. Proces osnivanja i rada jedinice za intenzivnu internističku terapiju u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Zbornik radova Okruglog stola Historija medicine. Zavod za javno zdravstvo FBiH, Sarajevo 2010.g.
  32. Moreno P. Rui, Diogo A.C, Alfonso de Carvalho S, Rhodes A. Benchmarking the intensive care unit. In: The book works: Organisation and Management of intensive care, Berlin: Medzinisch Wissenschaftiche Verlagsgesellschaft, 2010:375-383.
  33. Lyons RA, Wareham K, Hutchings HA, Major E, Ferguson B. Population requirement for adult critical care beds: a prospective quantitative and qualitative study. The Lancet 2000;(355):595-598.
  34. Rogers AE, Hwang WT, Scott LD, Aiken LH, Dinges DF. The Working hours of hospital staff nurses and patient safety. Health Affairs 2004;(23):202-212.
  35. Mills ME, Arnold B, Wood CM. Core 12: A controlled study of the impact of twelve-hour scheduling. Nursing Res 1983;32:356-361.
  36. Moreno RP, Hochrieser H, Metnitz B, Bauer P, Metnitz P. Characterizing the risk profiles of intensive care units. Intensive Care Med 2010;(36):1207–1212.
  37. Golubić  R,  Milošević  M,  Knežević  B,  Mustajbegović  J.  Work-related  stress, education  and work ability among hospital nurses.
  38. Golubović R. Domen kvaliteta života kao prediktori radne sposobnosti bolničkih zdravstvenih djelatnika: Doktorska disertacija. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Katedra za zdravstvenu ekologiju i medicinu rada, 2010.