Učestalost reanimacije novorođenčedi na klinici za pedijatriju kliničkog centra univerziteta u Sarajevu

Reanimation/resuscitation frequency of newborns at the pediatric clinic – university clinical center of Sarajevo

SAŽETAK

UVOD: Reanimacija novorođenčeta podrazumijeva skup mjera i postupaka, kao i primjenu lijekova sa ciljem da se uspostave vitalne funkcije. Najveći procenat beba, njih oko 90%, ulazi u spoljnji (ekstrauterini) život bez poteškoća. One zahtijevaju vrlo malu ili nikakvu pomoć da spontano prodišu i uspostave regularne respiracije. Oko 10% novorođenih beba nalazi se u situaciji da im je potrebna određena pomoć kako bi prodisale odmah po rođenju. Jedan procenat tek rođenih beba traži reanimacione mjere da bi preživjele.

CILJEVI ISTRAŽIVANJA: 1. Utvrditi ukupan broj beba primljenih u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS u periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine koje su imale letalan ishod poslije prijema; 2. Utvrditi na koliko navedenih pacijenata se radila reanimacija po porodu, a koliko u toku liječenja.

ISPITANICI I METODE ISTRAŽIVANJA: Ispitivanje je retrospektivno. Studija obuhvata period od novembra 2014.godine do augusta 2015. godine isključujući mjesece decembar, januar i februar obzirom da dosjei iz tih mjeseci nisu bili dostupni u arhivi.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA: Kao rezultat istraživanja o broju beba primljenih u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS u periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine koje su imale letalan ishod poslije prijema i koje su bile reanimirane, utvrđeno je da je primljeno 36 navedenih pacijenata, od čega 18 (50%) muškog spola i 18 (50%) ženskog spola. Ispitivanjem i analizom je utvrđeno da je od 36 ukupno primljenih beba u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS sa letalnim ishodom i koji su bili reanimirani tokom boravka u jedinici navedenog perioda bilo 26 (72%) nedonoščadi i 10 (28%) novorođenčadi.

ZAKLJUČCI: Većina primljenih beba u pomenutom periodu bila su nedonoščad, tačnije njih 26, dok je broj novorođenčadi bio 10. Odnos muške i ženske populacije primljenih beba bio je jedanak. Možemo zaključiti da je najviše beba primljenu u prvom danu života, njih 32, što čini 88%. Istraživanja su pokazala da je na 8 beba vršena reanimacija po porodu, dok su ostale bebe bile reanimirane u toku liječenja.

KLJUČNE RIJEČI: reanimacija, nedonošče, pedijatrijska klinika, intenzivna njega

SUMMARY

INTRODUCTION: Reanimation of the newborn babies implies a set of measures and procedures, as well as the application of drugs in order to establishing vital functions. The highest percentage of newborn babies (around 90%) enters the external life without difficulties. Mainly, they don’t or require very little assistance to breathe spontaneously and establish regular respiration. About 10% of newborn babies need medical assistance to establish normal breath function at birth. One percent of newborn babies require resuscitation measures to survive.

RESEARCH OBJECTIVES: 1) To determine the total number of babies admitted to the neonatal intensive care unit of the Pediatric Clinic-University Clinical Center of Sarajevo, in the period from November 2014 to August 2015 with a lethal outcome after admission; 2) To determine how many of those patients were resuscitated soon after birth and how many of them during treatment.

PATIENTS AND METHODS: The study was retrospective. The study covers the period from November 2014 to August 2015, excluding the months of December, January and February, since records of these months were not available in the archives.

SURVEY RESULTS: Research results showed that 36 babies with a lethal outcome after admission (which were reanimated) were admitted to the neonatal intensive care unit of the Pediatric Clinic-University Clinical Center of Sarajevo in the period from November 2014 to August 2015. From that number, 18 (50%) admitted babies were males and 18 (50%) females. The research and analysis showed that 26 (72%) of those patients were premature infants and 10 (28%) infants.

CONCLUSIONS: Majority of patients during this period were premature babies, precisely 26 of them, while the number of newborns was 10, with equal ratio of male and female babies. Conclusion is that most babies (32 of them or 88%) were admitted at the first day of life. Studies showed that the 8 babies required resuscitation soon after birth, while the other babies were resuscitated during treatment.

KEY WORDS: reanimation/resuscitation, a premature baby, pediatric clinic, intensive care

UVOD

Neonatalna asfiksija čini oko 23% od ukupno 4 miliona smrtnih slučajeva u neonatalnom periodu, koji se dogode svake godine širom svijeta. Mnoga od ove novorođenčadi nisu imala adekvatnu reanimaciju. Educiranjem i širokom primjenom tehnika neonatalne reanimacije može se poboljšati ishod na hiljade novorođenčadi godišnje.

Pri svakom porodu treba biti spreman za reanimaciju, jer potreba za reanimacijom novorođenčeta može iznenaditi.

Zbog toga, svakom porođaju treba prisustvovati najmanje jedna osoba obučena za neonatalnu reanimaciju čija je jedina dužnost da se brine o novorođenčetu.

Ukoliko je potrebna komplikovanija reanimacija, potrebno je više obučenog osoblja. Uz pažljivo razmatranje riziko-faktora, više od polovine novorođenčadi kojima je potrebna reanimacija može se identificirati prije rođenja. Ako se pretpostavlja da postoji mogućnost za reanimacijom potrebno je obezbjediti za reanimaciju obučeno osoblje da prisustvuje porođaju i pripremiti neophodnu opremu. Manjak educiranog kadra za adekvatno izvođenje postupka reanimacija znatno može ugroziti i poremetiti sistem zdravstvene zaštite.

Sva novorođenčad zahtijevaju inicijalnu procjenu kako bi se ocijenilo da li je potrebna reanimacija. Ukoliko je novorođenče rođeno prije termina, postoji značajna vjerovatnoća da će biti potrebna neka vrsta reanimacija.

Većina neonatalnih reaanimacija se mogu predvidjeti indentifikacijom prisustva prenatalnih riziko-faktora u toku porođaja koji su udruženi sa povećanom potrebom za reanimacijom.

Osobe koje učestvuju u procesu izvođenja porođaja trebaju biti educirane i pripremljene za izvođenje postupka reanimacije novorođene bebe. U prvih 30 sekundi po rođenju svaka beba zahtijeva početne korake zbrinjavanja. Početnim koracima treba odmah pristupiti zbrinjavanju kroz pružanje toplog i suhog okruženja, pozicioniranja i čišćenja usne duplje i nosa, naročito ako je plodova voda bila zelena i ako ima mekonijuma po koži bebe, zatim brisanje i stimulacija bebinih disajnih pokreta, uz repozicioniranje glave u cilju otvaranja disajnih puteva. Spremnost i opremljenost za reagovanje u trenutku kada je to potrebno povećat će uspješnost porođaja i bolju, sigurniju i uspješniju zdravstvenu zaštitu.

Reanimacija novorođenčeta

Reanimacija novorođenčeta podrazumijeva skup mjera i postupaka, kao i primjenu lijekova sa ciljem da se uspostave vitalne funkcije. Najveći procenat beba, njih oko 90%, ulazi u spoljnji (ekstrauterini) život bez poteškoća. One zahtijevaju vrlo malu ili nikakvu pomoć da spontano prodišu i uspostave regularne respiracije.

Oko 10% novorođenih beba nalazi se u situaciji da im je potrebna određena pomoć kako bi prodisale odmah po rođenju. Jedan procenat tek rođenih beba traži reanimacione mjere da bi preživjele.

Prepoznavanje simptoma za početak reanimacije je od velike važnosti, posebno kada se govori o zdravstvenim radnicima. Etiologija ugroženosti novorođenčeta gotovo uvijek je zbog problema disanja, tako da reanimacija treba biti fokusirana na provođenje ventilacija.

C:\Users\User\Desktop\12009813_10153868760266758_9184760644195073201_n.jpg Algoritam reanimacije opisuje sve korake koji su potrebni da se odredi potreba za reanimacijom i sve procedure koje se koriste u reanimaciji novorođenčadi.

Slika 1. Reanimacija novorođenčeta

Abeceda reanimacije novorođenčeta

A (Airway, disajni put): Početni koraci koji se trebaju učiniti kako bismo obezbjedili disajni put i započeli reanimaciju novorođenčeta ogledaju se u slijedećem:

  • obezbjeđivanju izvora toplote, što se može postići pokrivanjem djeteta ili stavljanjem u kontakt „koža na kožu“ sa majkom, ili postavljanjem djeteta ispod grijača na sto za reanimaciju, gdje se dalja reanimacija može lahko nastaviti.
  • pozicioniranju glave kako bismo otvorili disajne puteve i čišćenju disajnog puta ukoliko je potrebno.
  • posušivanju kože, stimuliranju djeteta na disanje i repozicioniranje glave kako bi otvorili disajne puteve.

Potrebno je izvršiti procjenu novorođenčeta nakon 30 sekundi. Treba simultano evaluirati respiracije i srčanu akciju.

B (Breathing, disanje): Ukoliko novorođenče ima apneu ili srčanu akciju ispod 100 otkucaja u minuti, potrebno je hitno započeti asistiranu ventilaciju pozitivnim pritiskom. Ukoliko diše, ali je u konstantnom distresu, mnogi kliničari bi primijenili ventilaciju kontinuiranim pritiskom (CPAP) sa maskom, osobito ako je dijete rođeno prijevremeno.

C (Circulation, cirkulacija): Cirkulaciju podržavamo vanjskom masažom srca. U tom trenutku se snažno preporučuje endotrahealna intubacija, da bi se kompresije grudnog koša olakšale.

D (Drug, lijekovi): Administrirati Adrenalin dok nastavljate sa ventilacijom pozitivnim pritiskom i kompresijama grudnog koša.

 

4

Slika 2. Indikacije za spoljašnju masažu srca

 CILJEVI ISTRAŽIVANJA

  1. Utvrditi ukupan broj beba primljenih u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS u periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine koje su imale letalan ishod poslije prijema
  2. Utvrditi ukupan broj novorođenčadi i nedonoščadi beba primljenih u jedinici Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS u periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine koje su imale letalan ishod poslije prijema
  3. Utvrditi starosnu i spolnu strukturu navedenih pacijenata
  4. Utvrditi na koliko navedenih pacijenata se radila reanimacija po porodu, a koliko u toku liječenja
  5. Utvrditi učestalost letalnog ishoda beba prema nedjelji gestacije
  6. Utvrditi broj letalnih ishoda prema vremenskom periodu života navedenih pacijenata
  7. Utvrditi antropomotorijske mjere primljenih beba sa letalnim ishodom
  8. Utvrditi stanje majke prije i tokom poroda, opće stanje djeteta po porodu, razvoj trudnoće i način poroda

ISPITANICI I METODE ISTRAŽIVANJA

Ispitivanje je retrospektivno. Studija obuhvata period od novembra 2014.godine do augusta 2015. godine isključujući mjesece decembar, januar i februar obzirom da dosjei iz tih mjeseci nisu bili dostupni u arhivi.

Ispitanici

U istraživanje su uključene sve bebe koje su u navedenom periodu primljene u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS, a koje su imale letalan ishod poslije prijema i bile reanimirane.

Kriteriji na osnovu kojih su navedeni pacijenti uključeni u studiju podrazumijevaju registrovanje slijedećih podataka: datum rođenja, spol, datum prijema u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS, opće stanje pacijenta po prijemu, stanje majke tokom trudnoće i po porodu, način poroda, poduzete mjere reanimacije, kao i eventualne komplikacije.

Metode ispitivanja

Metode korištene za ispitivanje podrazumijevaju arhivsku građu institucije, uvid u dosjee navedenih pacijenata, analiza arhivske građe institucije i dosjea navedenih pacijenata, te analiza stručne literature.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine broj beba koje su primljene u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS, a koje su imale letalan ishod poslije prijema i koje su bile reanimirane, utvrđeno je da je primljeno 36 navedenih pacijenata, od čega 18 (50%) muškog spola i 18 (50%) ženskog spola.

Grafikon 1. Prikaz muške novorođenčadi i nedonoščadi sa mjerama reanimacije i letalnim ishodom

Grafikon 2. Prikaz ženske novorođenčadi i nedonoščadi sa mjerama reanimacije i letalnim ishodom

Grafikon 3. Prikaz prijema beba sa mjerama reanimacije i letalnim ishodom za period Nov.14-Aug.15.

Dijete MUŠKI SPOL ŽENSKI SPOL Total
Nedonošče 12 14 26
Novorođenče 6 4 10
Ukupno 18 18 36

Tabela 1. Prikaz nedonoščadi i novorođenčadi sa mjerama reanimacije i letalnim ishodom prema spolu

Grafikon 4. Prikaz prijema beba sa letalnim ishodom u vremenskom periodu

Tabelarnim pregledom u nastavku također su predstavljeni dobiveni rezultati koji se odnose na nedjelju gestacije u kojem su navedeni pacijenti rođeni, zatim podaci o trudnoći, načinu poroda, stanju majke prije i tokom poroda, kao i stanju djeteta po porodu. Prema podacima 18 poroda je izvršeno carskim rezom što čini 50% od ukupnog broja.

DISKUSIJA

Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je u 2015.godini umrlo 4,5 miliona djece unutar prve godine života. Rizik za umiranje djece prije nego napune prvu godinu života bio je najviši u Africi ( 55 na 1000 živorođenih), što je pet puta više nego u Evropi. Globalno, stopa novorođenačke i dojenačke smrtnosti smanjena je stopom od 63 umrlih na 1000 živorođenih iz 1990.godine na 32 umrlih na 1000 živorođenih u 2015.godini. Broj beba sa letalnim ishodom primljenih u jedinici Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS za proteklih 10 mjeseci bio je 36.

C:\Users\User\Desktop\Untitled8.png

Grafikon 6. Prikaz mortaliteta novorođenčadi u svijetu prema podacima WHO

Crna Gora je zemlja sa niskom stopom mortaliteta novorođenčadi (podatak za 2009. Godinu je 5,7 na 1.000 živorođene djece, prema Statističkom godišnjaku Instituta za javno zdravlje). Neonatalni mortalitet čini oko 80% ukupnog broja smrtnih slučajeva (2008., UNICEF, Situaciona analiza). Jedan od glavnih uzroka smrti je asfiksija na porođaju.

Prema istraživanjima Zavoda za javno zdravstvo Hrvatske smrtnost dojenačke djece je najviši upravo u prvim danima života, kao što je slučaj bio i u ovom istraživanju u jedinici Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS. To nas upućuje na zaključak da određena organizacijska i tehnološka poboljšanja u neonatalnoj intenzivnoj njezi i terapiji mogu doprinijeti njenom smanjenju

Podaci koji su prikupljeni u ovom istraživanju su obrađeni standardnim metodama statističke obrade, dok su rezultati istraživanja pojašnjeni i prikazani tabelarno i u vidu grafikona.

Kao rezultat istraživanja o broju beba primljenih u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS u periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine koje su imale letalan ishod poslije prijema i koje su bile reanimirane, utvrđeno je da je primljeno 36 navedenih pacijenata, od čega 18 (50%) muškog spola i 18 (50%) ženskog spola.

Kroz ispitivanje došlo se do rezultata o broju primljenih beba u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS u periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine koje su imale letalan ishod poslije prijema i koje su bile reanimirane prema mjesecima pomenutog perioda iz čega se može utvrditi da je najveći broj njih bio u aprilu 2015. godine, dok je najmanji broj njih bio u junu i augustu iste godine. Prema prikazanom grafikonu može se uvidjeti i broj muških i ženskih pacijenata primljenih prema mjesecima navedenog perioda.

Ispitivanjem i analizom je utvrđeno da je od 36 ukupno primljenih beba u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS sa letalnim ishodom i koji su bili reanimirani tokom boravka u jedinici navedenog perioda bilo 26 (72%) nedonoščadi i 10 (28%) novorođenčadi.

Detaljna analiza podataka utvrdila je da je u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS od ukupnog broja pomenutih pacijenata najviše primljeno u toku prvog dana života, njih 32 što čini 88%, od čega 17 muškog spola, a 15 ženskog spola. Od desetog do dvadesetog dana života nije primljen niti jedan pomenuti pacijent. Dvoje pomenutih pacijenata primljeno je u periodu života od prvog do desetog dana, a dvoje nakon dvadesetog dana života.

Istraživanje je pokazalo da učestalost letalnog ishoda pomenutih pacijenata po prijemu varira zavisno o nedjelji gestacije. Kao rezultat toga ustanovljeno je da su najčešći pacijenti koji su imali letalni ishod i bili reanimirani rođeni u 25., 27. i 39. nedjelji gestacije.

Kroz ispitivanje se obratila pažnja na datum rođenja pacijenta, datum prijema u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatijske klinike KCUS, te opći izgled pacijenta – antropomotorijske mjere što je dalo dosta raznovrsne rezultate. Tabelranim pregledom prikazani su detaljniji podaci.

Rezultat ispitivanja je pokazao da je većina pacijenata rođena u drugoj, trećoj ili četvrtoj trudnoći, te da su prethodne trudnoće bile prekinute ili završene spontanim pobačajima. Isto tako utvrđeno je da je najraniji porod bio u 23 nedjelji gestacije, dok je nakasniji bio u 42 nedjelji gestacije. Djeca su po porodu većinom bila cijanotična, lošeg općeg stanja, aspirirana i ventilirana. Od ukupnog broja 8 pacijenata je bilo reanimirano po porodu, dok su se ostalim pacijentima metode reanimacije primjenjivale nakon određenog vremena, a kao uzrok toga bile su različite komplikacije poslije poroda.

ZAKLJUČCI

  1. Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da je broj beba koje su imale letalan ishod, a primljene su u jedinicu Neonatalne intenzivne njege Pedijatrijske klinike KCUS u periodu od novembra 2014. do augusta 2015. godine bio 36.
  2. Većina primljenih beba u pomenutom periodu bila su nedonoščad, tačnije njih 26, dok je broj novorođenčadi bio 10.
  3. Odnos muške i ženske populacije primljenih beba bio je jedanak.
  4. Možemo zaključiti da je najviše beba primljenu u prvom danu života, njih 32, što čini 88%.
  5. Istraživanja su pokazala da je na 8 beba vršena reanimacija po porodu, dok su ostale bebe bile reanimirane u toku liječenja.
  6. Rezultat istraživanja je pokazao da su najčešći bili reanimirani rođeni u 25., 27. i 39. nedjelji gestacije.
  7. Najveća učestalost letalonog ishoda bila je u toku 5 dana života
  8. Uzimajući u razmatranje antropomotorijske mjere primljenih beba koje su bile reanimirane i imale letalan ishod, najteža beba primljena je sa 4500 gr., dok je najlakša težila 700 gr. Najduža beba imala je 61 cm dužine, dok je najmanju dužinu imala beba od 25,5 cm.
  9. Bebe su po porodu većinom bile cijanotična, lošeg općeg stanja, aspirirana i ventilirana.
  10. Trudnoće su bile kontrolisane, a prema podacima 18 poroda je izvršeno carskim rezom što čini 50% od ukupnog broja. Većina majki su imale prethodne pobačaje.

LITERATURA

  1. Filipović-Grčić B, Grizelj R, Stipanović-Kastelić J. Reanimacija novorođenčeta. Hrvatski liječnički zbor-Hrvatsko društvo za perinatalnu medicinu, Zagreb, 2008.
  2. Petrović S, Anđelić S. Naučni časopis urgentne medicine. Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć. Beograd, 2010.
  3. Petrović S, Anđelić S. Naučni časopis urgentne medicine. Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć. Beograd, 2011.
  4. American Academy of Pediatrics / American Heart Association. Textbook of Neonatal resuscitation. American Heart asociation; 2011.
  5. Ramadani R. Dijagnostičke i terapijske intervencije u neonatologiji. Beograd, Grafoprint; 2001.
  6. Grupa autora. Priručnik za prvu pomoć i reanimaciju. Crveni križ Federacije BiH; 2010.
  7. Grupa autora. Smjernice za reanimaciju evropskog vijeća za reanimatologiju. 2010.
  8. http://savetipedijatra.com/index.php/forum/6-neonatologija-zdravstveni-problemi-u-prvom-mjesecu/61-perinatalna-asfiksija-reanimacija-rodene-bebe-i-posljedice (Pristupljeno 18.09.2015.)