Mastikoterapija i bioetičke perspektive u liječenju pacijenata nakon moždanog udara

Sažetak

UVOD: Moždani udar predstavlja jedno od najčešćih oboljenja moždanih struktura, čime rezultira smanjena mogućnost kretanja, smetnje u koordinaciji pokreta i hoda. Moždani udar je treći uzrok smrtnosti u svijetu, a prvi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj. Najčešće se pojavljuje u srednjoj i starijoj životnoj dobi te uzrokuje značajna privremena i trajna onesposobljenja oboljele osobe. Usprkos napretku u zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom, bolesnici nakon preboljelog moždanog udara vrlo često imaju teška oštećenja i funkcionalna ograničenja kretanja i percepcije.

Postoje razni oblici liječenja: farmakoterapija, kirurško liječenje, edukativni programi koji su primarno usmjereni prema bolesniku i njegovoj obitelji te funkcionalno liječenje. Od svih oblika funkcionalnog liječenja koje obuhvaća različite modalitete fizikalnih postupaka značajno mjesto pripada i prirodnim ljekovitim činiteljima.

Neframakološko liječenje je sastavni dio kompleksnog liječenja bolesnika nakon moždanog udara gdje nefarmakološki postupci uključuju veliki broj modaliteta među kojima prirodni ljekoviti činitelji imaju značajnu ulogu. Naftalan je zemno mineralno ulje dobiveno destilacijom naftenske nafte, iz koje se izdvajaju sterani, spojevi slični steroidnim hormonima i provitaminu D, pročišćeni i sigurni za primjenu.

Naftalanoterapija je metoda primjene specifičnog malo poznatog prirodnog faktora u medicini. U svijetu su poznata dva nalazišta naftenske nafte od kojih je jedno u Ivanić Gradu, a drugo je gradić Naftalan u Azerbejdžanu. U radu su opisani načini djelovanja te vrste aplikacija naftalanoterapije, sa posebnim osvrtom na liječenje bolesnika nakon moždanog udara. U ovom istraživanju se koristila „mastika“, kruti pripravak naftalana. Mastikoterapija postiže specifične efekte u rehabilitaciji bolesnika nakon moždanog udara.

CILJ RADA: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj mastikoterapije na funkcionalni status i smanjenje boli kod pacijenata nakon moždanog udara, kroz dva tjedna provođenja terapije.

METODE: Za provjeru uspješnosti mastikoterapije kod ispitanika koristila se vizualno analogna skala za bol i indeks za funkcionalno mjerenje neovisnosti. Rezultati su evaluirani FIM indeksom i VAS skalom.

REZULTATI I ZAKLJUČCI: Većini ispitanika liječenje naftalanom smanjilo je bolove u zglobovima te je poboljšana pokretljivost zahvaćenih zglobova. Uzorak ispitanika je bio relativno mali, tako da ne možemo govoriti o znanstvenoj relevantnosti dobivenih rezultata. Međutim, mišljenja smo kako se navedena mastikoterapija u korelaciji s drugim pristupima pacijentu, o kojima govore i medicinska etika i različiti etički kodeksi, te u okviru govora o palijativnoj skrbi i pristupu bolesniku, može u budućnosti donositi značajne doprinose u oporavku, ne samo osoba koje su imale moždani udar, nego i kod osoba s drugim vrstama oštećenja i oboljenja, a kod kojih se koristi neka od terapija koje provodi lječilište Naftalan.

KLJUČNE RIJEČI: moždani udar, naftalanoterapija, mastikoterapija, bol, etika, bioetika, perspektive

Summary

INTRODUCTION: Stroke is one of the most common diseases of the brain structures, which results in reduced possibility of movement, interference in movement coordination and walking. Stroke is the third cause of death in the world and the leading cause of death in Croatia. It most often occurs in middle and old age, and causes significant temporary and permanent disabilities. Despite advances in the management of patients with stroke, patients who suffered stroke often have severe damage and functional limitation of movement and perception.

There are various forms of treatment: pharmacotherapy, surgical treatment, educational programs, which are primarily directed towards the patient and his family, and functional treatment. Of all the forms of functional treatment that include different modalities of physical processes important place belongs to the natural healing factors.

Non – pharmacological treatment is an integral part of the complex treatment of patients after stroke, where non-pharmacological treatments include a large number of modalities including natural healing factors play an important role. Naftalan is petroleum mineral oil obtained by distillation of naphthenic oil, from which it is separated steranes, compounds similar to steroid hormones and provitamin D, purified and safe for use.

Naftalanotherapy is a method of employing a specific, not a very well- known natural factor in medicine. There are two deposits of naphthenic oil known worldwide, of which one is in Ivanic Grad, and the other is a small town Naftalan in Azerbaijan. This paper describes methods of operation and types of application of naftalanotherapy, with special emphasis on the treatment of patients after stroke. In this study we used “mastic”, the solid composition of naphthalene. Mastikotherapy achieves specific effects in the rehabilitation of patients after stroke.

AIM OF THE WORK: The aim of this study was to investigate the influence of mastikotherapy on functional status and pain reduction for patients after stroke, within two weeks of conducting therapy.

METHODS: To check the performance of mastikotherapy among the respondents, we used the visual analog scale for pain and index of functional independence measure. The results are evaluated with FIM index and VAS scale.

RESULTS AND CONCLUSIONS: For most of the respondents the treatment with naftalan has reduced the join pain and had improved mobility of the affected joints.

The sample was relatively small, so we cannot talk about the scientific relevance of the results. However, we believe, that mastikotherapy correlated with other approaches to the patient, as already known in the medical ethics and the various codes of ethics, and in the context of speaking about palliative care and approach to the patient, may in the future make significant contributions to the recovery, not just with people who had a stroke, but also in individuals with other types of damage and disease, and where the benefits of a therapy carried out by a health resort Naftalan.

KEY WORLDS: stroke, naftalanotherapy, mastikotherapy, pain, ethics, bioethics, perspective

Uvod

Moždani udar može se definirati kao klinički sindrom karakteriziran naglim razvojem žarišnog neurološkog deficita koji je uzrokovan lokaliziranim poremećajem arterijske cirkulacije mozga. Poremećaj cirkulacije dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Nedostatak kisika i hranjivih tvari uzrokuje oštećenje i odumiranje živčanih stanica u dijelovima mozga koje opskrbljuje oštećena krvna žila što ima za posljedicu oštećenje onih funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju.

Moždani udar je treći uzrok smrtnosti u svijetu, a prvi uzrok smrtnosti u Republici Hrvatskoj. Uz to, moždani udar je prvi uzrok invalidnosti kod nas i u svijetu. Svjedoci smo i činjenice da moždani udar ne zahvaća samo starije dobne skupine, već zadnjih godina od moždanog udara obolijevaju sve češće i bolesnici u najproduktivnijim godinama života, i to ga čini velikim kako zdravstvenim tako i ekonomskim problemom. Procjenjuje se da u svijetu na godinu od moždanog udara oboli oko 4 milijuna ljudi. Od toga na Europu otpada otprilike 570.000, a na Sjedinjene Američke Države oko 500.000 oboljelih.

Treba istaknuti da je kao pojedinačna dijagnoza moždani udar bio na vrhu ljestvice sveukupne smrtnosti s udjelom od 10,9 % u ukupnom mortalitetu u muškaraca i 15,8 % u ukupnom mortalitetu u žena u Hrvatskoj. Prema podacima za 2008. godinu, moždani udar bio je na drugom mjestu rang ljestvice deset vodećih uzroka smrti u Republici Hrvatskoj s udjelom od 15,49 % (8.076), a podaci se nisu značajnije mijenjali niti za 2011. godini.

Podaci za Hrvatsku pokazuju stalan porast pobola i smrtnosti od moždanog udara. Sličan nepovoljan trend porasta učestalosti moždanog udara bilježi se i u ostalim državama srednje i istočne Europe, kao i u većini zemalja u razvoju, pa se u dolazećim desetljećima predviđa prava epidemija obolijevanja od moždanog udara.

Naftalan u rehabilitaciji od moždanog udara

Balneoterapija dolazi od latinske riječi balneum – kupelj, grčke riječi therapeia – liječenje. Od pamtivijeka se balneoterapija koristila kako bi se poboljšala cirkulacija u tijelu, poboljšalo imunološko stanje organizma te smanjio stres i napetost. Blagodati termalnih voda koristili su još Rimljani, Grci i Egipćani. Pod balneoterapijom podrazumijevamo primjenjivanje mineralne vode, peloida i naftalana u ljekovite svrhe. Danas se balneoterapija koristi u rekreaciji i zdravstvenom turizmu.

Naftalan, zemno mineralno ulje, svrstavamo u prirodne ljekovite čimbenike. Prirodni ljekoviti čimbenici koriste se od davnina u očuvanju zdravlja i sprečavanju bolesti, a isto tako u liječenju već nastalih bolesti i oštećenja. Naftalan, koji se danas primjenjuje u Specijalnoj bolnici Naftalan, dobiva se destilacijom naftenske nafte. To je nafta visoke specifične težine i spada u „teške“ nafte. Sadrži malo lakih frakcija poput benzina i kerozina, ali sadrži visok postotak naftenskih ugljikovodika, od kojih izdvajamo sterane, spojeve koji su strukturom slični sterodinim hormonima te provitaminu D. Upravo se steranima pripisuje ljekovito djelovanje naftalana.

Naftenska nafta nastala je iz biološkog, organskog materijala, taloženjem ostataka uginulih mikroorganizama na dnu mora ili jezera, gdje su prikriveni mineralnim česticama. U uvjetima vrlo niskog sadržaja kisika, molekule biomase mikrobiološki su se razgrađivale na jednostavnije dijelove, koji su zadržali organsku strukturu. Uporaba naftalana seže unazad 600 – 700 godina. Čak poznati svjetski putnik Marco Polo daje jedan od prvih zapisa o ljekovitosti naftalana. Ali sustavno korištenje naftalana iz Azerbajdžana počelo je krajem 19. stoljeća. Nakon što je 70 – tih godina 20. stoljeća otkriveno nalazište naftenske nafte kod Ivanić Grada, „kriška nafta“, učinjena su brojna usporedna ispitivanja „kriške nafte“ i nafte iz Azerbajdžana. Ispitivanjima su utvrđena ista kemijska i biološka svojstva obaju vrsta nafte, te isključena njezina moguća kancerogena i toksična djelovanja. Do sada su u svijetu poznata dva nalazišta naftenske nafte, u Azerbajdžanu te u Ivanić Gradu. Ivanić – Grad je poznat po nalazištima rijetkih i snažnih prirodnih ljekovitih činitelja, ljekovite nafte naftalan i termomineralne vode. Ljekovitost naftalana je prirodna rijetkost, a nalazište kod Ivanić – Grada je drugo takvo nalazište u svijetu, a jedino u Europi.

Specijalna bolnica Naftalan broji preko 20.000 liječenih bolesnika, te brojne stručne radove koji su dokazali ljekovitost naftalana i termomineralne vode u liječenju kožnih bolesti, prvenstveno psorijaze i atopijskog dermatitisa, te upalnih reumatskih bolesti, degenerativnih bolesti lokomotornog sustava, izvanzglobnog reumatizma kao i postoperativnog i posttraumatskog liječenja lokomotornog sustava.

Cilj liječenja u Naftalanu je poboljšanje zdravstvenoga stanja kod određenih bolesti i dijagnoza, bolesnih stanja i posljedica ozljeda. Pacijente se na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom upućuje u situacijama kada se provođenjem rehabilitacije očekuje poboljšanje funkcionalnog statusa, a kada se ono ne može provesti na zadovoljavajući način, putem ambulantne rehabilitacije ili rehabilitacije u kući.

Metode primjene naftalana dijelimo na opće i lokalne. Između metoda koje se koriste u Specijalnoj bolnici Naftalan odabrali smo mastikoterapiju kako bi pokušali pokazati njezine eventualne pozitivne učinke za pacijente koji su imali moždani udar i nalaze se u procesu rehabilitacije.

Mastikoterapija

Mastikoterapija je kruti pripravak 30% – tnog naftalana, koji se aplicira u vidu obloga ili umakanja u otopljeni medij, kao pri aplikaciji parafina. Ovim termoterapijskim postupkom postižemo jaku hiperemiju, izrazit produžen toplinski efekt i naglašenu konsensualnu reakciju.

Mjerenjem kožne temperature dlana i dorzuma obje šake, prije terapije, za vrijeme terapije, te za 20 i 60 minuta nakon prestanka terapije, ustanovljeno je da se temperatura u toku terapije podiže za 5,5ºC, da je neposredno iza terapije viša za 4,3ºC od početne, nakon 20 minuta viša je za 2,5ºC, a nakon 60 minuta još uvijek viša za 1,5ºC od početne. Stoga se pri aplikaciji mastike postiže se jaka hiperemija i izrazito produžen toplinski efekt. Françon i Forestier su obradili indikacije za topličku terapiju na temelju smjernica Francuskog nacionalnog instituta za zdravlje, „European league against rheumatism“ (EULAR) i rezultata 19 randomiziranih kontroliranih studija. U 16 studija je nađeno dugoročno poboljšanje, duže od 12 tjedana, u smislu smanjenja boli, smanjenog uzimanja nesteroidnih antireumatika (NSAR), poboljšanja funkcionalne sposobnosti i kvalitete života. Primjena toplih obloga u kombinaciji s vježbama rezultira značajno većim smanjenjem boli.

Kako smo vidjeli u prethodnom pasusu, sve što se nudi u okviru specijalne bolnice Naftalan u dobroj je mjeri bazirano na nefarmakološkom pristupu pacijentu. Metode liječenja su dakle, gotovo u potpunosti prirodne i baziraju se na prirodnim sastojcima. Ono što možda nedostaje, ali ne samo specijalnoj bolnici Naftalan, nego i drugim bolnicama sličnoga ili istoga karaktera, jesu oni nekadašnji pristupi pacijentu u ustanovama, istog ili sličnoga karaktera kakav je Naftalan danas. To su nekad bile kupelji s termalnim izvorima. Radi se naime, o prisnosti s pacijentom, koja bi značila i bolje razumijevanje pacijentova stanja i potreba. Radi se o poziciji u kojoj su kupališta kao lječilišta bila mjesta druženja, povjeravanja i povjerenja, opuštanja, sklapanja prijateljstava i sl., a što i te kako doprinosi bržem oporavku pacijenata.

Nadalje bilo bi neizmjerno važno, ukoliko je to ikako moguće, ostvariti kontakt s pacijentovom obitelji, rodbinom i prijateljima, kako bi se od istih prikupilo što je moguće više potrebitih informacija o pacijentu s jedne strane, ali i kako bi se iste što je moguće više obrazovalo i pripremilo za pomoć pacijentu s druge strane. Radi se dakle o nadilaženju pristupa bolesniku na razini bolesti i ulasku u već spomenutu priču o personi (osobi) koja se pred liječnikom ili drugim službenikom nalazi, sa svim pravima i karakteristikama koje jednoj osobnosti tj. osobi pripadaju. Nažalost život je danas postao tako užurban i napet, nesklon opuštanju, zajedništvu, druženju, otvorenoj komunikaciji, spremnosti na pomoć, solidarnost, suosjećanje i sl., tako da nas ne treba čuditi što i u ustanovama koje su namijenjene za rehabilitaciju, opuštanje, osnaživanje duha i sl. sve češće doživljavamo iste zamke koje muče suvremeno društvo posebice zapada, a što su novac, profit, konzumerizam, hedonizam, itd.

Možemo reći da se u horizontu bioetike traži integrirajući moment i suradnja između medicine (kirurgija i fizioterapija kao postoperativni moment), psihologije i psihoterapije, duhovnosti i duhovnih elemenata (teologija i teolozi), komunikologije, društva i okoline u kojoj se pacijent nalazi… O svemu navedenom potrebno je stoga raspravljati bolje rečeno razgovarati iz različitih pozicija tj. perspektiva, te na taj način dolaziti do što je moguće boljeg učinka u pravcu oporavka osobe (pacijenta), a da se pritom nikome ne oduzima ingerencija u njegovom polju djelovanja. Navedeno i jest zadaća bioetike kako je zadnjih godina promiču Lošinjski dani bioetike zahvaljujući ponajprije Anti Čoviću, ali i mnogim njegovim suradnicima

Primjena mastikoterapije

Kod primjene obloga mastike, pacijent osjeća ugodnu toplinu, manje vruću nego parafin iste temperature, što omogućava primjenu viših temperatura u terapijske svrhe. Dolazi do popuštanja bolova, smanjenja otekline, popuštanja napetosti muskulature, te povećanja prethodno ograničenih opsega pokreta. Izmjenom količinskih odnosa sastojka pripravaka mastike, postižemo brže ili sporije skrućivanje odnosno manji ili veći progresivni otpor pri rehabilitacijskom tretmanu. Terapija oblozima provodi se kod bolesnika koji nemaju izraženu aktivnu upalnu komponentu.

Indikacije:

● bolesti mišićno – koštanog sustava (upalne reumatske bolesti, degenerativne bolesti

zglobova i kralježnice, izvanzglobni reumatizam)

● posttraumatska i postoperativna rehabilitacija lokomotornog sustava

(kontrakture, mišićna atrofija)

● bolesti centralnog i perifernog živčanog sustava (hemipareze nakon CVI – a, oštećenja

perifernih živaca)

● kožne bolesti (atopijski dermatitis, psorijaza, prurigo, ihtijoze, sklerodermija)

Kontraindikacije:

● krvarenja

● tumori

● TBC

● proširene vene

● zarazne bolesti

● akutna stanja

Cilj istraživanja

Dokazati pozitivan učinak mastikoterapije na smanjenje boli i funkcionalni status kod bolesnika nakon moždanog udara.

Hipoteza

H1: Mastikoterapija ima pozitivan učinak na smanjenje boli kod pacijenata nakon moždanog udara.

H2: Mastikoterapija ima pozitivan učinak na funkcionalni status kod pacijenata nakon moždanog udara.

Metode rada

Ispitanici

U istraživanju sudjeluju dvije skupine ispitanika (Tablica 1.), ukupno njih 10, od toga 3 žene i 7 muškaraca (Grafikon 1). U prvoj eksperimentalnoj skupini (E1), se nalazi 5 ispitanika u dobi od 43 do 66 godina starosti, od čega tri muškaraca i dvije žene. U drugoj eksperimentalnoj skupini (E2), se nalazi 5 ispitanika u dobi od 47 do 75 godina starosti, gdje su 4 muškaraca i jedna žena (Grafikon 2). Svi ispitanici su imali moždani udar.

Osnovni kriterij za odabir ispitanika bio je preboljeli moždani udar. Ispitanici prve eksperimentalne skupine (E1) su imali individualne vježbe u dvorani i fizikalne procedure u trajanju od 10 minuta, magnetoterapija, ultrazvučna terapija ili elektroterapija i nisu imali uključenu mastikoterapiju u planu fizioterapijske intervencije. Ispitanici druge eksperimentalne skupine (E2) su dobivali mastikoterapiju uz individualne vježbe u dvorani i fizikalne procedure u trajanju od 10 minuta, magnetoterapija, ultrazvučna terapija ili elektroterapija. Ispitanici prve i druge eksperimentalne skupine nisu imali evidentirane druge deficite zbog kojih bi imali problema u provođenju terapije u Naftalanu ili odustajanje od terapije.

Tablica 1. Prikaz ispitanika prema spolu i dobi

Redni broj Spol Dob Skupina
1. Ž 63 1
2. M 43 1
3. M 71 1
4. M 66 1
5. Ž 59 1
6. M 75 2
7. M 60 2
8. M 47 2
9. M 56 2
10. Ž 62 2

Grafikon 1. Spol pacijenata

Grafikon 2. Broj ispitanika po skupinama

Prosječna životna dob ispitanika iznosi 60,2 godine, prosječna dob 1. eksperimentalne skupine (E1) iznosi 60,4 godine, dok je prosječna dob 2. eksperimentalne skupine (E2) 60 godina (Tablica 2).

Tablica 2. Prosječna životna dob bolesnika

N Minimum Maximum Prosječna dob Prosječna dob E1 Prosječna dob E2
dob 10 43 75 60,2 60,4 60

Mjerni instrumenti i varijable procjene

Kao skale za provjeru učinka terapije u prvoj i drugoj eksperimentalnoj skupini, mjerena je razina boli Vizualno analognom skalom (VAS) i funkcionalni status kroz stupanj neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života Funkcionalnom skalom neovisnosti (Functional Indepedence Mesaure – FIM) na početku, te na kraju provedenih fizioterapijskih intervencija.

Vizualno analogna skala je jednostavna i razumljiva za sve bolesnike bez obzira na dob, rasu, spol, vjeru i psihosocijalni status. U analognoj skali bolesnik kvantificira svoju percepciju stupnjevanjem od bezbolnog stanja do najgore boli koju može zamisliti, a izražava se brojevima od 0 do10 ili prema izrazu lica u nizu slika. VAS je u najširoj upotrebi za ocjenu učinka terapije.

Ocjene na VAS skali:

● bez boli – 0

● blaga bol – 2

● umjerena bol – 4

● umjerena jača bol – 6

● jaka bol – 8

● najjača moguća bol – 10

FIM je objektivna mjera za procjenu bolesnikove samostalnosti u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. FIM indeks služi za utvrđivanje efikasnosti rehabilitacije u samostalnosti kod bolesnika nakon moždanog udara.

Ocjene FIM indeksa:

● totalna pomoć – 1

● maksimalna pomoć – 2

● umjerena pomoć – 3

● minimalna pomoć – 4

● nadgledanje – 5

modificirana neovisnost (upotreba pomagala) – 6

potpuna neovisnost (na vrijeme, sa sigurnošću) – 7

Zadaci koji se boduju:

a)Samobriga: hranjenje, higijena, oblačenje – gornji dio tijela, oblačenje – donji dio tijela,

toaleta

b)Kontrola sfinktera: kontrola mjehura, kontrola stolice

c)Mobilnost; – transfer: krevet, stolica, kolica, toalet, kada, tuš

– pokretanje: hodanje/kolica/stolica, stepenice

– komunikacija: primjena, ekspresija

– socijalne spoznaje: socijalna interakcija, rješavanje problema, pamćenje

Način provedbe istraživanja

Istraživanje je provedeno u razdoblju od 13.04.2015. godine do 15.06.2015. godine. Za istraživanje je odabran mali, prigodni uzorak koji čine bolesnici uključeni u terapije u Specijalnoj bolnici Naftalan u Ivanić Gradu.

Prilikom odabira ispitanika za istraživanje, ispitanici su informirani o mogućnosti njihova uključivanja u istraživanje i tražen je njihov usmeni pristanak, ali nisu bili upoznati s ciljem istraživanja.

Ispitanici prve eksperimentalne skupine (E1) nisu bili uključeni u mastikoterapiju, dok ispitanici druge eksperimentalne (E2) skupine jesu. Ispitanici u obje skupine su bili testirani FIM indeksom i VAS skalom prilikom prvog dana terapije i nakon 2 tjedna.

Unutar dva tjedna ispitanici su dobivali terapije 5 puta tjedno. Mastikoterapija je trajala 20 do 30 minuta. Provodila se svaki dan u isto vrijeme. Nad svim ispitanicima je proveden isti postupak procjene.

Metode statističke obrade podataka

Za potrebe obrade rezultata istraživanja bit će korištene metode deskriptivne statistike. Značajnost razlika između inicijalnog i finalnog mjerenja za mjerne varijable utvrđena je t – testom za male nezavisne uzorke.

Rezultati

Rezultati procjene stupnja boli odnosno razlika rezultata 1. i 2. mjerenja VAS skale kod 1. eksperimentalne skupine (E1) pokazuje razliku od 12 bodova, dok kod 2 eksperimentalne skupine (E2) ta razlika iznosi 21 (Tablica 3).

Rezultati FIM skale 1. eksperimentalne skupine (E1) odnosno razlika 1. i 2. mjerenja iznosi 15 bodova, dok je razlika 1. i 2. mjerenja 2. eksperimentalne skupine (E2) 39 bodova (Tablica 3).

Tablica 3. Rezultati 1. i 2. mjerenja, te razlike 1. i 2. mjerenja VAS, te 1. i 2. mjerenja, te razlike 1. i 2. mjerenja FIM za E1 i E2

Skupina VAS 1 VAS 2 Razlika VAS FIM 1 FIM 2 Razlika FIM
E1 8 6 2 74 75 1
E1 4 2 2 101 105 4
E1 6 4 2 103 107 4
E1 2 0 2 117 119 2
E1 6 2 4 105 109 4
Ukupno 26 14 12 500 515 15
E2 4 2 2 102 109 7
E2 10 0 10 84 88 4
E2 5 2 3 92 99 7
E2 5 2 3 91 105 14
E2 6 3 3 106 113 7
Ukupno 40 9 21 475 514 39


Tablica 5.
Prikaz rezultata t – testa prije i nakon provedene terapije

t-test df p
VAS 1 -,547 8 ,814
FIM 1 ,616 8 ,555
VAS 2 ,884 8 ,635
FIM 2 ,023 8 ,982

T – test je korišten su za provjeru statistički značajne razlike između prvog i drugog mjerenja kod prve i druge eksperimentalne skupine. Ispitanici obje skupine su imali umanjenu bol prema VAS skali i veći broj bodova kod FIM indeksa, no rezultati ne pokazuju statistički značajne razlike između promatranih skupina poslije provedene mastikoterapije. Testovi su pokazali da nema statistički značajne razlike između skupina s obzirom na intenzitet boli (t = 0,884; p > 0,05) te funkcionalni status, (t = 0,023; p > 0,05) (Tablica 5.).

Rasprava

Provedeno istraživanje pokazalo je kako su učinci mastikoterapije na smanjenje boli i funkcionalni status, na uzroku od 10 osoba oboljelih od moždanog udara u razdoblju od dva tjedna, veći nego učinci terapija kada se mastikoterapija nije koristila, ali razlike učinka nisu statistički značajne.

Imajući na umu ograničavajući učinak boli u domeni tjelesnog, psihičkog i socijalnog funkcioniranja osoba, istraživanje pokazuje pozitivan utjecaj mastikoterapije na problem bolnosti u rehabilitaciji osoba s moždanim udarom. Umanjenje problema boli govori o temeljnim učincima fizioterapije najčešće u rješavanju sekundarnih tegoba mišićno – koštanog sustava kod ovih bolesnika.

Ograničenja i nedostaci provedenog istraživanja ostavljaju otvorena pitanja o utjecaju mastikoterapije. U provedenom istraživanju svakako treba uzeti u obzir druge moguće čimbenike odgovorne za razliku rezultata ispitanika, npr. pokazatelje vrste, opsega, lokalizacije moždanog oštećenja, detaljnije pokazatelje psihičkog statusa ispitanika, pokazatelje utjecaja čimbenika životnog okruženja i obitelji ispitanika. Prvu i drugu eksperimentalnu skupinu ispitanika činio je mali broj ispitanika što je onemogućilo primjenu osjetljivijih metoda statističke obrade podataka i utvrđivanja razlika inicijalnog i finalnog mjerenja, pa bi u budućim istraživanjima u istraživanje trebalo uključiti veći broj ispitanika.

Ispitanici obuhvaćeni istraživanjem prije rehabilitacije u Specijalnoj bolnici Naftalan bili su hospitalizirani u različitim ustanovama gdje su tretirani različitim fizioterapijskim pristupima čime nisu jednako iskoristili potencijal oporavka živčanog sustava u ranoj fazi oporavka. Stoga je potrebno istražiti učinak mastike u odnosu na različite fizioterapijske pristupe u pojedinim fazama oporavka kod pacijenata sa moždanim udarom.

Uspješna terapija je zajednički cilj pacijenta i fizioterapeuta. Stoga fizioterapeuti u Naftalanu svakom pacijentu pristupaju individualno, sukladno njegovim mogućnostima i težini zahvata. Ovakvim pristupom rehabilitacija prestaje biti stres i prema riječima pacijenata, pretvara se u iskustvo kojeg se rado sjećaju.

Nekada su čak i najmanje sitnice važne u pogledu na brži i bolji oporavak pacijenta. [1]

Sve nam navedeno govori kako u standardizirane obrasce pristupa osobi/pacijentu, postoje i nestadardizirani obrasci koji nikako ne bi trebali biti isključeni ukoliko i u najmanjoj mjeri mogu doprinijeti oporavku osobe. Naprotiv bioetički sagledavano, ili bolje rečeno integrativno bioetički sagledavano, svi bi navedeni obrasci trebali biti integrirani u jedan horizont koji će omogućiti što je moguće bolje učinke u procesu oporavka osobe tj. Pacijenta

Zaključak

Mastikoterapija je jedinstvena metoda u rehabilitaciji koja ima brojne pozitivne učinke na mišićno – koštani i živčani sustav. Nalazište naftalana kod Ivanić Grada je drugo nalazište u svijetu, a jedino u Europi, te je mastikoterapija jedinstvena metoda primjene naftalana u terapijske svrhe.

Dosadašnja istraživanja potvrđuju pozitivne učinke mastikoterapije na smanjenje boli i poboljšanje funkcionalnog statusa. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju pozitivne tendencije u funkcionalnom statusu i smanjenju boli kod ispitanika nakon moždanog udara kod kojih se je primjenjivala mastikoterapija, no rezultati nisu pokazali statističku značajnost.

U budućim istraživanjima potrebno je uključiti veći broj ispitanika u istraživanje, odrediti ispitanike prema fazama oporavka, te produžiti vrijeme tretmana i praćenja ispitanika kako bi bili vidljivi i dugoročniji učinci tretmana. Za provjeru učinka mastikoterapije na smanjenje boli i funkcionalni status potrebno je provesti i druge testove funkcionalnih aktivnosti.

U svemu navedenom nikako ne treba zaboraviti na etički kodeks Hrvatskog zbora fizioterapeuta, prije svega na polje koje nosi naslov etički principi, a u kojemu pod točkom prvom u broju jedan stoji da fizioterapeut poštuje korisnikova prava, dostojanstvo, potrebe, želje, sustav vrijednosti i kulturne norme.

Mišljenja smo kako bi i snažna etička orijentiranost na osobu (personalizirana medicina), sa svim postupcima koji na toj liniji proizlaze omogućila kvalitetnije učinke različitih vrsta terapija u okviru oporavka pacijenata od moždanog udara, te jednako tako i mastikoterapije kao nove metode koja se koristi u lječilištu Naftalan.

Međutim, ono što bi u bioetičkom horizontu bilo još važnije jest potpuna informiranost osoba kako o prevenciji moždanoga udara, tako i o samom procesu koji slijedi prilikom moždanoga udara, kao i postupcima postoperativnog oporavka i rehabilitacije osoba nakon moždanoga udara. Dakle jasno informiranje o tome što je moždani udar, čimbenicima moždanog udara, kliničkoj dijagnozi, preventivnim mjerama i rehabilitaciji, uvijek imajući prisutno da se radi o osobi a ne bolesti, te da ta osoba ima svoje ljudsko dostojanstvo i nije samo broj. Samim tim i terapije koje se budu koristile u rehabilitacijskom procesu poštivat će načelo personaliteta koje je opće moralno načelo, ali i načelo koje vežemo uz bioetičke postavke i rasprave. Bioetika ima snagu biti most (spona) između različitih što znanstvenih, što kulturnih, svjetonazorskih, religijskih, ili bilo kojih drugih perspektiva kako je to izrečeno u djelu Bioetika most prema budućnosti, koje nam je ponudio jedan od tvoraca bioetike Van Ranselaer Potter, a čiju su bioetiku europski bioetičari prihvatili i razvili na europskom tlu uzimajući u obzir i doprinose njemačkog znanstvenika Fritza Jahra. Ostaje za vidjeti koliko će se konceptualno održati i razviti ideja integrativne bioetike kao orijentacijska snaga koju smo ovdje spominjali, ili je ovaj koncept samo prijelazno razdoblje, te će nam pomoći da dođemo do nekih gotovih rješenja, posebice u slučajevima koji u znanosti traže ozbiljnu filozofsko -etičko – bioetičku refleksiju.

Literatura

  1. Krajačić I. Fizikalna terapija nakon cerebrovaskularnog inzulta (CVI – a). Jurinić A. ur. Fizioterapija, znanost i umjetnost. 16. – 19. listopada 2014; Vukovar. Hrvatski zbor fizioterapeuta. 260-264.
  2. Telebuh M., Toljan I., Grozdek Čovčić G. Učinci Bobath tretmana nasuprot medicinskoj gimnastici u funkciji hoda kod pacijenta nakon moždanog udara. Jurinić A. ur. Fizioterapija, znanost i umjetnost. 16. – 19. listopada 2014; Vukovar. Hrvatski zbor fizioterapeuta. 113 – 120.
  3. Kadojić D. Epidemiologija moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2002; 41(3): 11 – 13.
  4. Hrabak – Žerjavić V., Šerić V., Kralj V., Radić – Silobrčić M. Epidemiologija moždanog udara. Medicus. 2001; 10(1): 7 – 12.
  5. Šklebar D. Izazovi makroregionalnog povezivanja zdravstvenih ustanova u cilju bolje dostupnosti i kvalitete zbrinjavanja bolesnika s akutnim moždanim udarom. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru 2013; 125 – 134.
  6. Demarin V. Moždani udar – rastući medicinski i socijalno ekonomski problem. Acta ClinicaCroatica. 2004; 43(1): 9 – 141.
  7. Pemovska G. Šećerna bolest i moždani udar. Medicus. 2001; 10(1): 35 – 40.
  8. Demarin V. Najnovije spoznaje u prevenciji, dijagnostici i liječenju moždanog udara u starijih osoba. Medicus. 2005; 14(2): 219 – 228.
  9. Matković A., Nedić A., Meštrov M., Ivković J. Uobičajna tjelesna aktivnost studenata medicinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Hrvatski športskomedicininski vjesnik; 25: 87 – 91.
  10. Kadojić D. Kliničko značenje proučavanja epidemiologije moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2004; 43(1): 19 – 26.
  11. Bakran Ž., Dubroja I., Habus S., Varjačić M. Rehabilitacija osoba s moždanim udarom. Medicina fluminensis. 2012; 48(4): 380 – 394.
  12. Kalousek M., Kalousek V., Popić J. Metode slikovnog prikaza u dijagnostici moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2004; 43(1): 57 – 63.
  13. Kalousek M., Rumboldt Z. „Neuroimaging“ metode (CT i MRI) u dijagnostici moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2002; 41(3): 33 – 34.
  14. Kristek B., Šarić G. Angiografija u dijagnostici moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2002; 41(3): 35 – 36.
  15. Trkanjec Z. Prevencija moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2004; 43(1): 26 – 37.
  16. Palić J. Pristupi u prevenciji moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2002; 41(3): 26 – 28.
  17. Kadojić M. Tjelesna aktivnost u prevenciji moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2002; 41(3): 29 – 30.
  18. Gajski L. Lijekovi ili priča o obamni. Zagreb: Pergamena, 2009.148 – 150.
  19. Butković-Soldo S. Rehabilitacija bolesnika nakon moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2002; 41(3): 47 – 48.
  20. Bakran M., Posavec V. Dobrobit rane rehabilitacije u akutnom liječenju moždanog udara – klinička studija iz stvarnog života. Fizikalna i rehabilitacijska medicina. 2012; 24(1-2): 1 – 11.
  21. Šerić V., Soldo – Butković S. Nove mogućnosti u neurorehabilitaciji. Acta ClinicaCroatica. 2004; 43(1): 128 – 131.
  22. Dubravica M. Rehabilitacija nakon moždanog udara. Medicus, 2001; 10(1): 107 – 110.
  23. Čović A. Etika i bioetika. Zagreb: Pergamena, 2004.
  24. Tokić M. Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji. Zagreb: Pergamena, 2013. 131 – 138.
  25. Bakran Ž., Dubroja I., Habus S., Varjačić M. Rehabilitacija osoba s moždanim udarom. Medicina fluminensis. 2012; 48.
  26. Kalauz S. Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma. Zagreb: Pergamena, 2011.
  27. Markanović A. Specifične metode procjene u neurološkoj fizioterapiji nakon cerebrovaskularnog inzulta. Grubušić M., Šćepanović D., Sutić I., urednici. 6. Kongres fizioterapeuta Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem. 16. – 18. Listopada 2009; Šibenik, Hrvatska. Zagreb: Hrvatska komora fizioterapeuta; 2009. 111 – 118.
  28. Vladetić M. Neuropsihologijska procjena kognitivnih funkcija nakon moždanog udara. Acta ClinicaCroatica. 2002; 41(3): 48 – 49.
  29. Babić B., Jandrić S., Stojković-Topić Lj., Trivunović S. Funkcionalni testovi kod pacijenata s hemiparezom nakon cerebrovaskularnog inzulta. Fizikalna i rehabilitacijska medicina. 2012; 24(1): 192 – 193.
  30. Bahlen Kramar M., Maričić G., Matić V. Primjena termomineralne vode u SB Naftalan. U: Kraml O., ur. III Balneološki skup „Dr. Ivan Šreter“. 17. svibanj 2013; Lipik, Hrvatska. Pakrac: Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik; 2013. 109 – 112.
  31. Maričić G. Balneološki vidik zdravstvenoga turizma Ivanić Grada. Gazophylacium. 2011; 3 – 4: 83 – 92.
  32. Ostrogović Ž. Naftalanoterapija psorijaze i psorijatičnog artritisa. U: Mustać M, Vukelić -Baturić T, Maštrović Ž, urednici. Medica Jadertina. 9 – 12.srpanj 1990; Zadar, Hrvatska. Zadar: Zadarska tiskara; 1991. 68 – 71.
  33. Grazio S., Doko I. Balneoterapija/hidroterapija u bolesnika s reumatoidnim artritisom, ankilozantnim spondilitisom i psorijatičnim artritisom-deskriptivni pregled. Fizikalna i rehabilitacijska medicina. 2013; 25(3 – 4): 84 – 96.
  34. Grazio S. Nefarmakološko liječenje mišićnokoštane boli. Reumatizam. 2007; 54(2): 37 – 48.
  35. Pavlović R. Cjelovit pristup rehabilitaciji u seronegativnim spondiloartopatijama. Fizikalna i rehabilitacijska medicina. 1997; 14(3 – 4): 31 – 32.
  1. Jedna od osoba koja je imala moždani udar, te je rehabilitirana u bolnici Naftalan, pokazatelj je koliko su i najmanji detalji važni kod oporavka osoba nakon moždanog udara. Osoba je prošla sve terapije, došla kući, ali je pokazivala izrazite znakove depresije i bezvoljnosti. Posebno je sve došlo do izražaja kada je shvatila da neke najobičnije stvari poput promjene kanala na daljinskom upravljaču za TV, ili prisjećanje prezimena ili imena neke osobe isl. postaju ozbiljna prepreka, jer naprosto ne zna kako promijeniti kanal ili uza sve napore nije u stanju sjetiti se imena ili prezimena neke osobe, te je navedena osoba još više gubila volju i sve dublje padala u depresiju, pokazivala razdražljivost i malodušnost. Navedenoj osobi jedan je dječačić iz susjedstva u potpunosti mijenjao raspoloženje na bolje. Uočivši tu promjenu roditelji su savjetovali dječaku da svaki dan posjeti navedenu osobu, pita je kako je i popriča s njom. Osoba je također imala i duhovnu pomoć u okviru svoje župne zajednice. Promjene na bolje počele su se događati puno brže nego li se to u predviđenim rokovima moglo očekivati. U navedenom vidimo važnost mnogih čimbenika o kojima smo već govorili spominjući Sonju Kalauz.