Od kada se implementira Projekat Jačanje sestrinstva u BiH i do kada je planirana njegova realizacija?
Projekat jačanja sestrinstva u Bosni i Hercegovini (ProSes) započeo je u oktobru 2012. godine i njegova prva faza se završava u septembru 2016. godine, nakon koje bi trebale uslijediti još dvije faze. ProSes djeluje u cijeloj BiH – u oba entiteta i u Brčko distriktu.
Koji su ciljevi i zadaci projekta Jačanje sestrinstva u BiH?
Opšti cilj projekta je unapređenje zdravstvenih ishoda u BiH povećanjem kvaliteta i efikasnosti usluga medicinskih sestara i tehničara, posebno na nivou primarne zdravstvene zaštite, te poboljšanjem pristupa uslugama medicinskih sestara i tehničara za ugrožene grupe stanovništva.
ProSes objedinjuje intervencije u slijedeće tri oblasti, odnosno komponente projekta:
- komponenta: regulativa i priznavanje sestrinske profesije
- komponenta: razovj sestrinstva u zajednici/polivalentne patronaže i pristup ugroženim grupama stanovništva
- komponenta: formalno visoko obrazovanje medicinskih sestara/tehničara.
Ko je nadležan za provođenje ciljeva zadatih u projektu?
ProSes sprovodi Konzorcij koga čine bosanskohercegovački i švicarski partneri – Fondacija fami (BiH), Univerzitetska bolnica u Ženevi i Institut sestrinskih nauka Univerziteta u Bazelu, i to u ulozi fasilitatora koji domaćim partnerskim institucijama angažovanim u različitim radnim grupama pruža stručnu pomoć, vrši koordinaciju i kontrolu kvaliteta.
Ovakvom strategijom djelovanja, odnosno inkluzivnim i participativnim pristupom koji se koristio i prilikom planiranja projekta i izrade projektne dokumentacije, osigurano je da ProSes djeluje u skladu sa postojećim politikama i strategijama ministarstava zdravlja i obrazovanja i već započetim procesima reformi.
Sve navedeno ima za cilj da osigura prilagođenost projektnih intervencija stvarnim potrebama i obezbijedi sistemski održive promjene.
Ko podržava realizaciju projekta?
ProSes podržava i finansira Švajcarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) koja još od 1999. godine pruža podršku reformama zdravstvenog sektora u BiH u nekoliko oblasti (porodična medicina, mentalno zdravlje, te jačanje sestrinstva).
Šta je urađeno do danas?
Prva godina implementacije ProSes-a bila je, prije svega, usmjerena na aktivno uključivanje i uspostavljanje modela saradnje sa mnogobrojnim ključnim akterima u BiH (udruženja i komore medicinskih sestara i tehničara, fakulteti zdravstvenih studija, agencije za akreditaciju kvaliteta u zdravstvu, zavodi za javno zdravstvo, itd.). Prikupljene su neophodne informacije i viđenja projektnih partnera po pitanju postojeće zakonske regulative te sistemskog prikupljanja podataka u oblasti sestrinstva; sestrinskih standarda, vodiča i protokola; kontinuiranog stručnog usavršavanja medicinskih sestara i tehničara; sadašnjih aktivnosti i organizacije sestrinstva u zajednici/polivalentne patronaže, zdravstvenih potreba ugroženih grupa stanovništva; nastavnih planova i programa i nastavnog osoblja na javnim fakultetima zdravstvenih studija.
Ishodi navedenih aktivnosti koriste se kao osnova za pokretanje procesa kao što su formiranje Inicijativnog odbora za uspostavljanje, zakonom obavezne, Federalne komore medicinskih sestara i tehničara; izradu standarda zdravstvene njege i standardnih operativnih procedura; izradu održivog modela sestrinstva u zajednici koji će odgovoriti na identifikovane zdravstvene potrebe ugroženih grupa stanovništva; davanje preporuka za izmjene nastavnih planova i programa kojim bi se integrisale potrebne setrinske kompetencije i za izgradnju domaćih predavačkih kapaciteta medicinskih sestara i tehničara na visokom nivou obrazovanja; itd.
U cilju dalje podrške započetim procesima, ProSes je domaćim aketerima obezbjedio uvid u postojeća iskustva, modele i preporuke iz svijeta.
Da li će biti nekih značajnih promjena kada je u pitanju školovanje medicinskih sestara i tehničara?
ProSes, odnosno 3. komponenta projekta koja se bavi formalnim visokim obrazovanjem medicinskih sestara i tehničara, u prvoj fazi projekta se uglavnom bavi uspostavljanjem neophodnih uslova za poboljšanje formalnog visokog obrazovanja kojem će se biti u fokusu u narednim fazama projekta. Spomenuto će se postići putem postizanjem dogovora o potrebnim kompetencijama koje se trebaju steći na visokom nivou obrazovanja da bi se moglo odgovoriti na sadašnje i buduće zdravstvene potrebe stanovništva, odnosno neophodnim izmjenama nastavnih planova i programa, te razvojem strategija za izgradnju predavačkih kapaciteta medicinskih sestara i tehničara.
Vjerujemo da će, uz već postojeće magistarske studije a uskoro i doktorske studije iz zdravstvene njege koji se uvode na fakultetima zdravstvenih studija u BiH, medicinske sestre i tehničari imati sve veću ulogu u obrazovanju unutar svoje profesije, ali i u drugim pitanjima koji se tiču sestrinstva.
Obaveza usaglašavanja sa EU direktivama, među kojima je i Direktiva 2005/36/EZ Evropskog parlamenta i vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija, te drugim evropskim i svjetskim standardima vezanim za obrazovanjem medicinskih sestara, zasigurno će biti dodatni stimulus za izmjene u ovoj oblasti.
Da li projekat obuhvata i standardizaciju zdravstvene njege i uspostavljanje jasnih kompetencija za medicinske sestre?
Jedna od aktivnosti unutar 1. komponente projekta upravo je posvećena izradi standarda sestrinske prakse na kojima će se, nakon već obavljenje konsultatske posjete i datih preporuka, početi raditi sa ključnim akterima u ovoj oblasti – entitetskim agencijama za akreditaciju kvaliteta u zdravstvu i sestrinskim udruženjima i komorama.
Definisanjem potrebnih sestrinskih kompetencija koje se stiču kroz formalno visoko obrazovanje ProSes se bavi u okviru 3. komponente projekta.
Budući da je urađena situaciona analiza stanja sestrinstva u okviru dosadašnjih projektnih aktivnosti,možete li nam kratko reći gdje se uočavaju najčešći problemi u sestrinstvu?
Prije svega, sestrinstvo kao zasebna i samostalna profesija nije dovoljno prepoznato u BiH, što je vidljivo u nedovoljnom postojanju neophodnih zakonskih i regulativnih okvira kao i u nepotpunoj implementaciji postojećih strategija kada je u pitanju jačanje uloge i korištenje punog radnog potencijala medicinskih sestara i tehničara. Nepostojanje ili nedovoljno jake komore i udruženja medicinskih sestara nemaju trenutno kapacitet da djeluju kao ključne institucije koje će raditi aktivno na unapređenju svoje profesije, samoregulaciji i zaštiti interesa građana.
U pogledu sestrinstva u zajednici, najistaknutije poteškoće su: nepostojanje formalnog okvira i jasno definisane uloge medicinske sestre u zajednici / patronažne sestre, nedovoljno razvijene kompetencije i rad na preventivno-promotivnim aktivnostima i međusektorska saradnja, te mehanizmi finansiranja.
U okviru obrazovnog sistema, same medicinske sestre još uvijek nisu u dovoljnoh mjeri uključene u samo definisanje i sprovedbu nastavnog procesa.
Vaša vizija sestrinstva nakon realizacije Projekta?
Vizija sestrinstva u BiH u 2020. godini, dogovorena sa ključnim projektnim partnerima, je slijedeća:
Sestrinstvo obuhvata autonomnu i kolaborativnu njegu pojedinaca svih dobi, porodica, grupa i zajednica, bolesnih i zdravih i u svim okruženjima. Zdravstveni sistem će prepoznavati medicinske sestre i tehničare kao ključne aktere koji će biti uključeni u aktivnosti promocije i prevencije; pomagati ljudima i porodicama da se nose sa bolešću, invalidnošću i stresom; pružati savjete o rizicima vezanim za stil života i ponašanja; te doprinositi ranoj prognozi i liječenju zdravstvenih problema kako bi se zadovoljile potrebe populacije koju opslužuju.
Zagovaranje, promocija sigurnog okruženja, istraživanje, učešće u oblikovanju zdravstvene politike i upravljanje bolničkim i zdravstvenim sistemima, te edukacija, su takođe ključne sestrinske uloge.
Medicinska sestra/tehničar biće kvalificirana da se bavi izazovima kao i očekivanjima svih korisnika i biće autonomna, nezavisna, educirana, kompetentna sa širokim i poboljšanjim znanjima, vještinama i stavovima, empatična, predstavljena, nagrađena i priznata.