Oznaka: edukacija

Sestrinska njega i edukacija pacijenata u cilju poboljšanja kvaliteta života bolesnika na programu peritoneumske dijalize

Sažetak

Peritoneumska dijaliza (PD) je zamjena bubrežne funkcije i koristi se od 1976.godine za liječenje bolesnika sa terminalnim stadijumom bolesti bubega. Terminalni stadij oštećenja bubrega, ima za posljedicu poremećaj mnogih homeostaza u organizmu, kao što su poremećaj metabolizma vode, eletrolita i acidobazne ravnoteže. Postupkom PD se nastoji vratiti ravnoteža između tjelesnih tečnosti i elektrolita uklanjanjem tih materija procesima difuzije i ultrafiltracije, preko membrane peritoneuma. Pacijenti se obučavaju za samoliječenje u kućnim uslovima, bez direktnog nadzora zdravstvenih radnika. Bolesnici u terminalnom stadijumu zatajenja bubrega imaju potrebu za integrisanom zdravstvenom njegom, koja uključuje sve segmente zdravstvenog sistema i socijalne zaštite, radi održavanja kvaliteta života.

Ključne riječ: peritoneumska dijaliza, zatajenje bubrega, edukacija, medicinska sestra

Nursing care and education of patients to improve quality of life patients on peritoneal dialysis

Abstract

Peritoneal dialysis (PD) is the replacement of renal function and is used in 1976 to treat patients with end-stage disease bubega. End-stage renal failure, results in many homeostasis disorder in an organism, such as a metabolic disorder of water, electrolyte and acid-base balance. PD procedure aims to restore the balance between body fluids and electrolytes removing these substances processes of diffusion and ultrafiltration across the peritoneum membrane. Patients are trained for self-treatment at home without direct supervision of health workers. Patients with end-stage renal failure have a need for an integrated health care, which includes all segments of the health system and social security, to maintain quality of life.

Key words: peritoneal dialysis, renal failure, education, nurse

Nastavi čitati Sestrinska njega i edukacija pacijenata u cilju poboljšanja kvaliteta života bolesnika na programu peritoneumske dijalize

Kvalitet života oboljelih od hepatitisa B i C

Sažetak

U ovom istraživanju uključeno je 76 ispitanika-bolesnika.To su bolesnici sa hroničnim B ili C hepatitisom, koji su hospitalizirani i oni koji su posjećivali hepatološko savjetovalište 01.01.2007-31.12.2013.godine. To su bolesnici koji su bili na inerferonskoj terapiji.

Cilj istraživanja je ispitati zadovoljstvo i kvalitet života oboljelih od B i C hepatitisa na osnovu socio-demografskih fatora kao i načina i razvoja ove bolesti,ove hronične infekcije. U našem istraživanju je bio gotovo isti omjer oboljelih između muškaraca 55% i žena 45%.

Najmlađi ispitanik je imao 30 godina a najstariji 55 godina,što dosta govori o homogenosti ispitanika kada je u pitanju dobna struktura.

Nijedan pacijent koji je učestvovao u istraživanju nije imao simptomatski hepatitis. Najveći broj pacijenata prvi put testirano je prije 2-3 godine,odnosno 35%. Najmanji broj pacijenata 16% testirano je prije 8 i više godina. Iz tabele 10 vidimo se da je najveći broj pacijenata zaražen putem krvi,njih 42%, dok je 26% pacijenata zaraženo putem šprice.

Mali broj oboljelih pokušava da poboljša kvalitet života, da živi po pravilima.

Zadovoljstvo i kvalitet života je bolji kod mlađih ispitanika kao i kod onih koji su u bračnoj zajednici gdje je p>0,005.

Na kvalitet života utiče i dužina i razvoj bolesti. Detekcija bolesti je jako bitna gdje se stavlja naglasak na testiranje i kod same sumnje na hepatitis B ili C.

Naglasak se stavlja i na edukaciju i prevenciju da bi se poboljšao i kvalitet života oboljelih.

Ključne riječi: hepatitis B i C, edukacija, prevencija, kvalitet života, detekcija, testiranje

Nastavi čitati Kvalitet života oboljelih od hepatitisa B i C

Tretman djece sa dijagnostikovanim neurogenim mjehurom sa aspekta medicinske sestre

SAŽETAK

Neurogena disfunkcija donjeg urinarnog sistema (neurogeni mjehur) nastaje zbog prirođenog ili stečenog oštećenja inervacije mokraćnog mjehura i uretre te predstavlja rizik za oštećenje bubrežne funkcije. Urodinamska ispitivanja omogućila su bolje razumijevanje, rano otkrivanje faktora rizika za oštećenje gornjeg urinarnog sistema. Po rođenju potrebna je kompletna nefrološka, neurološka i urodinamska obrada. Kod svakog djeteta potrebno je na vrijeme otkriti faktore rizika i individualno napraviti plan liječenja i praćenja. Potrebna je edukacija roditelja: kateterizacija i defekacija, edukacija djece samokateterizaciji, otkloniti nesigurnost kod roditelja, smanjiti rizik od infekcije. U istraživanje je uključeno 56 pacijenata oba spola ležeći i ambulantno tretirani na Klinici za dječiju hirurgiju, kabinetu za urodinamiku Urološke klinike i Nefrološkom odjeljenju Pedijatrijske klinike Kliničkog Centra Univeziteta u Sarajevu. Podaci su uzeti iz historije bolesti, kartona mokrenja dnevne kontinencije, noćne kontinencije, prisustva bola pri mokrenju, konzistencije stolice i mikrobioloških analiza (urin). Studija je retrospektivno-prospektivna analiza podataka, postojeće medicinske i sestrinske dokumentacije. Prikazana je analiza urodinamskog ispitivanja, podataka o edukaciji roditelja djeteta za kateterizaciju. Rezultati planiranog istraživanja su prezentirani u odgovarajućim tabelama i grafikonima. Kroz pet godina praćenja neurogeni mjehur je dokazan kod 56 djece od toga 55% dječaka a 45% djevojčica. Najčešći uzročnik urinarnih infekcija je escerichia coli 53%. Od ukupnog broja djece koja su rođena sa neurogenim mjehurom 44% djece je pokretno, 30% djece je sa paraparezom flacidom, 24% je sa paraplegijom a kvadriplegijom je samo 2% djece. VUR se pojavio kod 19 djece IV i V stepena obostrano 68 %, lijevo 21% a desno 11% od toga 68% djevojčica a dječaka 32%. 59% djece sa neurogenim mjehurom kontroliše stolicu i urin a 41% ne kontroliše. Neophodno je sačiniti standard za edukaciju roditelja za čistu intermitentnu kateterizaciju. Po rođenju dijete treba uputiti na urodinamsko ispitivanje i tačno odrediti o kojem se tipu neurogenog mjehura radi. Kod 25% djece prva urodinamika rađena je u trećoj godini života. Dijete treba redovno kliničko i urodinamsko praćenje kako bi se očuvala bubrežna funkcija i postigla socijalno prihvatljiva kontinencija.

Ključne riječi: kateterizacija, edukacija, neurogeni mjehur

Nastavi čitati Tretman djece sa dijagnostikovanim neurogenim mjehurom sa aspekta medicinske sestre

Komunikacija – ključni element internih odnosa s javnošću kod pružanja zdravstvene nege onkološkom pacijentu i porodici

Sažetak

Odnosi s javnošću predstavljaju funkciju upravljanja i imaju zadatak da uspostavljaju i neguju međusobno kvalitetneodnose izmađu zdravstvene ustanove i njene javnosti, od čega u velikoj meri zavisiuspeh organizacije. Odnosi s javnošću su veoma složen komunikacijski proces, koji obuhvata aktivnosti zdravstvene organizacije, usmerene na razvijanje saradnje sa njenim ciljnim grupama, koje mogu da budu interne i eksterne.
Jedna od glavnih karakteristika dobrog govora je da se ostvare mogućnosti da se o komplikovanim i teškim stvarima jednostavno govori, što je veoma važno za interne odnose s javnošću i komunikaciju sa pacijentima.
Komunikacija na nivoulekara,sestara i pacijenata je veoma važna, a ključna je u lečenju bolesnika sa onkološkim bolestima, jer pacijenti primaju niz teških informacijai nalaze se ustanju visokog stresa i nesigurnosti, a istovremene moraju doneti odluke koje bitno utiču na njihov život. U komunikaciji između zdravstvenog radnika i pacijenta, odnosno članova njegove porodice, ključan je dijalog, gde svaka osoba u tom dijalogu donosi sopstvene pretpostavke, očekivanja i način ponašanja, koji utiče na njihovo tumačenje tog dijaloga te stoga i na njegov ishod.
Dobrakomunikacija pomaže pacijentu da lakše primi “loše” vesti, podnese emocionalni pritisak zbog bolesti koja ugrožava život, kao ida razume, prihvati, i zapamti niz informacija o bolesti i lečenju. Bolest, strah od smrti i osećaj da je smrt realno moguća, zahtevaju analizu odnosa u porodici uopšte. Neophodno je pojasniti pacijentu da seživotni vek obolelih od malignih bolesti sve više produžava uz različite faze poboljšanja i pogoršanja, ponovljenih lečenja i medicinskih intervencija.
Zbog toga treba pripremiti porodicu bolesnika da takvo stanje može dugo trajati i da je njihova podrška veoma važna za sam tok bolesti i lečenje.
Bolesnika je potrebno informisati o detaljima bolesti,događajima uporodici, okruženju, poslu, aktuelnim društvenim događajima.
Takva komunikacijaće biti od velikepomoćibolesniku dane bude orijentisan samo na misli o bolesti i da postoji nadaza budućnost. Otvorena komunikacija pojačava nadu,pacijentu pomaže da nađe snagu kada se suočava sa teškom situacijom i istovremeno mu potvrđuje da ga bolest nije onesposobila i isključila iz svakodnevnog života. Bolesnik želi učestvovati u životu,a ako ga izolujete od okoline i društvenih događaja, postaće nepoverljiv i povući će se u sebe.
Na taj način možemo postići poboljšanje njegovog psihičkog stanja,smanjenje tenzije, umora i konfuzije, povećati živahnost, smanjiti bol i depresivnu simptomatologiju.
Dobra komnikacija će doprineti da doktori i sestreodrže svoju profesionalnost na visokomnivou, uz pridržavanje etičkih principa, što u ogromnoj meri poboljšava kvalitet života onkoloških pacijenata.
Veština komunikacije je najjače oruđe čoveka i ona se, kao i svaka druga veština, usavršava vežbanjem i traži stalnu edukaciju sa ciljem obnove znanja.

Ključne reči: odnosi s javnošću, komunikacija, onkološki pacijent, porodica, kvalitet života, edukacija

Nastavi čitati Komunikacija – ključni element internih odnosa s javnošću kod pružanja zdravstvene nege onkološkom pacijentu i porodici