Kvalitet života oboljelih od hepatitisa B i C

Sažetak

U ovom istraživanju uključeno je 76 ispitanika-bolesnika.To su bolesnici sa hroničnim B ili C hepatitisom, koji su hospitalizirani i oni koji su posjećivali hepatološko savjetovalište 01.01.2007-31.12.2013.godine. To su bolesnici koji su bili na inerferonskoj terapiji.

Cilj istraživanja je ispitati zadovoljstvo i kvalitet života oboljelih od B i C hepatitisa na osnovu socio-demografskih fatora kao i načina i razvoja ove bolesti,ove hronične infekcije. U našem istraživanju je bio gotovo isti omjer oboljelih između muškaraca 55% i žena 45%.

Najmlađi ispitanik je imao 30 godina a najstariji 55 godina,što dosta govori o homogenosti ispitanika kada je u pitanju dobna struktura.

Nijedan pacijent koji je učestvovao u istraživanju nije imao simptomatski hepatitis. Najveći broj pacijenata prvi put testirano je prije 2-3 godine,odnosno 35%. Najmanji broj pacijenata 16% testirano je prije 8 i više godina. Iz tabele 10 vidimo se da je najveći broj pacijenata zaražen putem krvi,njih 42%, dok je 26% pacijenata zaraženo putem šprice.

Mali broj oboljelih pokušava da poboljša kvalitet života, da živi po pravilima.

Zadovoljstvo i kvalitet života je bolji kod mlađih ispitanika kao i kod onih koji su u bračnoj zajednici gdje je p>0,005.

Na kvalitet života utiče i dužina i razvoj bolesti. Detekcija bolesti je jako bitna gdje se stavlja naglasak na testiranje i kod same sumnje na hepatitis B ili C.

Naglasak se stavlja i na edukaciju i prevenciju da bi se poboljšao i kvalitet života oboljelih.

Ključne riječi: hepatitis B i C, edukacija, prevencija, kvalitet života, detekcija, testiranje

Summary

The study included 76 examinees-patients. These are patients with chronic hepatitis B or C,witch were hospitalized in the Infectious Disease Clinic and these witch visited hepatology counseling from January 2007 to December 2013.These patients were on the interferons therapy.

Tharget of exploration are examine satisfaction and quality of life patients with cronic hepatitis B and C, on the basis of socio-demographic factors as well as ways and development of the disease, these chronic infections.

In our study was almost the same proportion of patients between men 55% and women 45%, where is p>0,005. A few of patients traing to improve quality of life,to live with rules.

Youngest patient was 30 and the oldest 55 years, which says a lot about the homogeneity of respondents when it comes to the age structure. None of the patients who participated in the study had symptomatic hepatitis.

Most patients first tested 2-3 years ago, or 35%. he minimum number of patients 16% were tested before and 8 more years. From table 10 we see that the greatest number of patients infected through blood, 42%, while 26% of patients infected via syringe.

Satisfaction and quality of life is better in younger patients and in those who are in a marriage.

On the quality of of life affects the length and the development of disease.

Detection of disease is very important where the emphasis is placed on testing a single suspected hepatitis B or C.

The emphasis is placed on education and prevention in order to improve the quality of life of patients.

Key words: hepatitis B or C, education, prevention, quality of life, detection, testing

UVOD

Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih ćelija. Hepatitis može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (hronični). U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u hronično stanje. Hronični hepatitis se može razviti i samostalno. Veliki je broj virusa koji mogu izazvati upalu jetre. Virusi hepatitisa su dobili nazive prema abecedi: virus hepatitisa A, B, C, D, E, G, a u novije vrijeme pominje se i TT virus. Svi ovi hepatitisi se razlikuju po načinu prijenosa, dužini inkubacije, težini bolesti, mogućnosti prelaska u hroničnu upalu, tj. hronični hepatitis i razvoju teških komplikacija kao što su ciroza jetre i karcinom jetre. Najopasniji i najnezgodniji su virusi B i C.

Kvalitet života predmet je istraživanja brojnih nauka. Postala je istaknuti predmet interesa u psihologiji, sociologiji, filozofiji, medicine i zdravstvenoj zaštiti.4

Kao akademska disciplina kvalitet života se pojavio 1970. godine, a potvrđen je i razmatran 1974. godine od strane naučnog žurnala Social Indicators Research. Druga bitna akademska publikacija je Journal of Happiness, multidisciplinarni žurnal koji omogućava rasprave o tome šta su dvije glavne polazne osnove u istraživabnju sreće:

1. Teorijski ogledi dobrog života

2. Empirijska istraživanja subjektivnog blagostanja

Međunarodna asocijacija za istraživanje kvaliteta života (ISQOLS) služi kao forum akademskim istraživačima koji rade na ovom polju, ohrabrujući interdisciplinarna istraživanja, metodološke diskusije i razvoj. Tokom posljednjih trideset godina, kvalitet života postaje brzorastuća disciplina u potpunosti prihvaćena od stranih vlada, agencija i javnih sektora širom svijeta. Mnoge studije o kvalitetu života su sponzorisane od organizacija kao UNESCO, OECD i Svjetske zdravstvene organizacije.

WHO-Svjetska zdravstvena organizacija definira kvalitet života kao percepciju vlastitog položaja u životu u kontekstu kulture i sistema vrijednosti u kojem pojedinac živi, te u odnosu s njegovim vlastitim ciljevima, očekivanjima, standardima i interesima. 6

Različiti izvori navode slijedeće definicije kvalitete života:

Tartar i sar.(1988): Višestruki sklop koji obuhvata ponašajne i kognitivne kapacitete pojedinca, emocionalno blagostanje i sposobnosti potrebne za postizanje porodičnih, stručnih i društvenih uloga.

SZO(1995): Kvalitet života je lična percepcija sopstvenog načina života u kontekstu kulture, sisitema vrijednosti, težnji, izgleda za budućnost, standard i interesa.

Jednu od sveobuhvatnijih definicija kvaliteta života iznose Felce i Perry (1995) definirajući kvalitetu života kao sveukupno, opće blagostanje koje uključuje objektivne uslove i subjektivno vrijednovanje fizičkog, materijalnog, socijalnog i emotivnog blagostanja, sve posmatrano kroz osobne vrijednosti pojedinca. Neke se definicije odnose na specifične populacijske skupine (osobe oboljele od određene bolesti).

Kvalitet života predstavlja veoma aktuelan vid posmatranja ishoda oboljenja i uspješnosti terapijske procedure. On je i nov instrument za mejenje cjelokupnog zdravstvenog stanja ne samo pojedinca već i određene populacije. Izbor upitnika sa visokom pouzdanošću najvažniji je korak u pravilnoj organizaciji procjene kvalitete života.9

U literature o kvalteti života nalazimo stotinjak definicija i modela. Još uvijek ne postoji slaganje oko definicije kvalitete života, niti univerzalno prihvaćen zlatni standard mjerenja. 7, 8

Cummins (1997): Kvalitet života je objektivan i subjektivan, u osnovi zbir 7 dimenzija: materijalnog stanja, zdravlja, produktivnosti, intimnosti, sigurnosti, zajedništva, emocionlnog blagostanja. Subjektivni domeni obuhvataju ponderisane dimenzije prema njihovom značaju za pojedinca. 10

Schalock(2000): Kvalitet života je concept koji održavaželjene uslove pojedinca povezane sa 8 glavnih dimenzija njegovog života: emocionalnim blagostanjem, međuljudskim odnosima, materijalnim blagostanjem, ličnimrazvojem, fizičkim blagostanjem, samoostvarenjem mjestom u društvu i pravima.

Rajeski i Mihalko(2001): Svjesna kognitivna procjena zadovoljstva svojim životom.

Lane (2003): Kvalitet života je pravilno definisan preko odnosa između subjektivnih ili lično baziranih elemenata i seta objektivnih okolnosti. Subjektivni elementi visokog kvaliteta života sadrže: osjećaj blagostanja i lični razvoj, napredak. Objektivni element shvaćen kroz okolnosti koje predstavljaju povoljnu šansu za iskorištavanje od strane ljudi, živeći svoje živote.

Osnovne dimenzije kvaliteta života

Do nedavno, glavni socijalni indikatori su bili razne mjere kao što subruto nacionalni dohodak, pokazatelji zaposlenosti i sl. Pokazalo se da objektivne mjere (procjena socio-ekonomskog statusa) nisu dovoljne u objašnjenju kvalitete života već je i nužno uključiti i subjektivnu procjenu. Objektivne mjere su pokazatelji stvarnosti dok se subjektivnim mjerama ukazuje na razlike pojedinacau opažanju i doživljavanju stvarnih uvjeta života. Ako su zadovoljene osnovne potrebe pojedinca, povećanje materijalnih dobara neće značajno utjecati na subjektivnu mjeru kvalitete života. Objektivni pokazatelji propuštaju mjeriti kako ljudi doživljavaju vlastiti život, jer su za to potrebni subjektivni pokazatelji odnosno mjere.

Razlike u kvaliteti života sa obzirom na neke demografske varijable, kao što su spol, dob, stepen obrazovanja, bračni status, kultura i sl. Mogu se uočiti, no rezultati tih istraživaja su nekonzistentni.

Što se tiče bračnog statusa, istraživanja pokazuju da u pravilu osobe u braku imaju veću kvalitetu života od samaca. Isto tako, obrazovaniji su zadovoljniji svojim životom od onih sa slabijim obrazovanjem. Što se tiče kulturalnih razlika, iako pojedinci žive u različitim okolnostima, prosječna razina zadovoljstva životom svjetske populacije varira samo oko 20%.

Govoreći o životu razvijenim zemljama, američki autori iznose tvrdnju da ljudi u 90-ima su u prosjeku, četiri puta bogatiji od njihovih pra-pradjedova sa početka 20-og stoljeća, ali nisu četiri puta sretniji. S psihološkog stajališta zadovoljstvo životom je subjektivni doživljaj kvalitete života. Historijski gledano dva su osnovna pristupa u mjerenju kvalitete života.

Jedan pristup podrazumjeva mjerenje kvalitete života u cjelini i on se naziva jednodimenzionalnim jer promatra kvalitetu života kao jedinstven entitet. Prema drugom pristupu kvaliteta života se poima kao složena konstrukcija diskretnih domena. U mjerenju kvalitete života koriste se upitnici kojima se procjenjuje više različitih područja života pojedinca.

Cummins (1996) na osnovi anlize brojnih studija i definicija kvalitete života utvrđuje da se u većini istraživanja javlja 7 osnovnih područja:

  1. zdravlje,
  2. emocionalna dobrobit,
  3. materijalno blagostanje,
  4. bliski odnosi sa drugim ljudima (porodica, prijatelji, partner),
  5. produktivnost
  6. društvena zajednica
  7. sigurnost

U istraživanjima kvaliteta života koriste se različiti nazivi, kao npr. subjektivni kvalitet života, zadovoljstvo životom, blagostanje i mnogi drugi, no oni nisu svi dio istog koncepta. Najčešće korišten termin je kvalitet života, a odnosi se zapravo na subjektivno zadovoljstvo životom u cjelini ili njegovim pojedinim aspektima.

Infekcije HBV-om i HCV -om

Infekcije HBV-om i HCV-om danas u svijetu imaju karakteristike tihe epidemije. One su problem globalnog značenja i jedan od glavnih prioriteta SZO. Na to ukazuje podatak da hepatitis B i C usmrte godišnje 1,5 miliona stanovnika. Svaki 12-i stanovnik svijeta ima hronični hepatitis B ili C, a svaki treći stanovnik je bio izložen jednom ili oba virusa. HBV i HCV infekcije su globalni zdravstveni, socijalni i ekonomski problem koji će biti prisutan i narednih decenija.

Za hepatitis B i C postoje 3 razloga zašto je globalni problem:

– veliki prirodni rezervoar pacijenata

– ozbiljna priroda sekvela bolesti

– značajno ekonomsko opterećenje koje čini ova bolest za društvenu zajednicu.

Hronična infekcija hepatitisom B i C predstavlja glavni problem vezan za ovu infekciju i utiče na: gubitak kvaliteta života, dužinu života, visoke troškove vezane za liječenje bolesti i njenih posljedica, ekonomske štete nastale gubitkom radnih sati. 19,20

Bolesnici koji primaju antivirusnu terapiju (analozi nukleozida ili nukleotida) nemaju značajnije neželjene efekte liječenja, te ne zahtijevaju bolovanje. Bolesnici sa posthepatitisnom, kompenzovanom cirozom jetre imaju ograničenu radnu sposobnost. Oni imaju značajno smanjen broj funkcionalnih hepatocita, a intezivan fizički napor (npr. fizički radnici, rudari, drvosječe, profesionalni sportisti i dr.) redukuje protok krvi kroz portni sistem, čak za 80%.

Ukoliko se zna, da je saturacija kiseonikom i v. porti samo 60% i da kroz jetru protiče samo 20% arterijske krvi, dodatni smanjeni protok krvi kroz jetru, može dovesti do tzv. ishemijskog hepatitisa i pogoršanja osnovnog toka bolesti.

Promjena radnog mjesta, koje iskjučuje mogućnost kontinuiranog i intezivnog fizičkog napora, bilo bi idealno riješenje. Bolesnici sa posthepatitisnom, dekompenzovanom cirozom jetre zbog prijetećih i čestih, po život opasnih komplikacija (krvarenje iz variksa jednjaka, hepatička encefalopatija, ozbiljne bakterijske infekcije, hepatorenalni sindrom, spontani bakterijski peritonitis, razvoj hepatocelularnog karcinoma), ne mogu se smatrati radno sposobnim. U prilog ovome ide i činjenica da manifestna ili subklinička hepatička encefalopatija, koja gotovo redovno prati bolesnika u ovom stadijumu bolesti, može značajno uticati na kvantitet i kvalitet rada.

Ocjena radne sposobnosti-hronični virusni hepatitis, u principi, ne limitira radnu sposobnost oboljele (inficirane) osobe. Pri iznošenju ovog egzaktnog stava, polazi se od slijedećih činjenica: hronični virusni hepatitis ne karakteriše hronična hepatocelularna insuficinencija jer jetra: ima moć regeneracije (životni vijek zdravog hepatocita iznosi do 300 dana, a inficiranog 10-100 dana) ima veliku rezervu: kritična masa iznosi 300-420 gr funkcionalnih hepatocita, a jetra u prosjeku ima oko 1200 gr hepatocita hronični virusni hepatitis, najčešće, protiče kao neevolutivna – neprogresivna bolest. U slučaju da se radi o evolutivnoj bolesti (progresiji kao cirozi jetre), dostupna je antivirusna/ imunomodulatorna terapija sa značajnom efikasnošću.

U slučaju egzacerbacije hronične HBV/HCV infekcije, koju karakteriše skok aktivnosti AST/ALT ( 5-10 puta), obično bez hiperbilirubinemije, savetuje se mirovanje (bolovanje) u trajanju od 30-60 dana, zavisno od toka bolesti. Bolovanje se predlaže i kod bolesnika koji primaju interferonsku terapiju i imaju izražene neželjene efekte: malaksalost, nesanicu, psihičke promene, glavobolju, bolovi u mišićima itd. Svi ovi simptomi imaju tranzitorni karakter i po obustavljanju ili završetku terapije, brzo prolaze.

Bolesnici koji primaju antivirusnu terapiju (analozi nukleozida ili nukleotida) nemaju značajnije neželjene efekte liječenja, te ne zahtijevaju bolovanje. Promjena radnog mjesta, koje iskjučuje mogućnost kontinuiranog i intezivnog fizičkog napora, bilo bi idealno riješenje. Bolesnici sa posthepatitisnom, dekompenzovanom cirozom jetre zbog prijetećih i čestih, po život opasnih komplikacija (krvarenje iz variksa jednjaka, hepatička encefalopatija, ozbiljne bakterijske infekcije, hepatorenalni sindrom, spontani bakterijski peritonitis, razvoj hepatocelularnog karcinoma), ne mogu se smatrati radno sposobnim. U prilog ovome ide i činjenica da manifestna ili subklinička hepatička encefalopatija, koja gotovo redovno prati bolesnika u ovom stadijumu bolesti, može značajno uticati na kvantitet i kvalitet rada. Jedina radikalna i medicinski opravdana terapijska mjera za ove bolesnike, ukoliko se ispune i neki drugi uslovi, jeste transplantacija jetre.

Obilježavanje Svjetskog dana hepatitisa (World Hepatitis Day – WHD) je dio globalne kampanje koja se provodi s ciljem podizanja svijesti o virusnom hepatitisu kao zdravstvenom problemu koji ima i društveno-političku dimenziju, vezanu uz problem diskriminacije, kršenja ljudskih prava i društvenog neprihvaćanja oboljelih.

WHD se obilježava već devetu godinu zaredom u cijelom svijetu. Od 2011. godine, kao službeni dan Svjetske zdravstvene organizacija (SZO) obilježava se na dan 28. jula. U cijelom svijetu kao i u našem susjedstvu, državama ex Jugoslavije postoje udruženja za oboljele od hepatitisa. Samo u BiH ne postoje takva udruženja odnosno postoji jedno u Banja Luci-B18 koje je pred gašenjem zbog finansijskih problema.

Život sa hroničnim hepatitisom B i C

Žvot sa hroničnim hepatitisom B i C nije lak. Problemi iz perspektive pacijenata su slični. Popis neugodnih posljedica prije svega iz društvenih aspekata govorimo o diskriminaciji, problemima o životu u porodici, društvu, poslu i dr. treba saznati više da bi se mogli nositi sa njom. Za bolji kvalitet života oboljelih od B i C hepatitisa:

  • redovno se kontrolisati i pridržavati se savjeta zdravstvenih radnika,
  • ne konzumirati alkohol i gazirana pića budući da alkohol ubrzava razvoj ciroze,
  • izbjegavati teža fizička naprezanja i stresne situacuje,
  • razgovarati o svojoj bolesti sa svojim ljekarom ili stomatologom kada koristite bilo kakav medicinski ili stomatološki tretman,
  • pridržavati se jetrene-dijetalne ishrane,
  • primjenjivati metode sigurnog seksa.

Hepatitis se može spriječiti, otkriti i liječiti. Potrebno je samo obaviti testiranje. Neznanje, nedostatak novca, potiskivanje problema i bolesti, neprihvatanje dijagnoze, neshvaćenost kao i neobučenost ograničava oboljele u postizanju kvaliteta življenja.

HIPOTEZE

Nulta hipoteza

Na kvalitet života isptanika oboljelih od B i C hepatitisa ne utiču značajno socio-demografska obilježja kao što su dob, spol, bračni status, stepen obrazovanja, radni status, te faktori nastanka i razvoja bolesti (period nastanka,način zaraze,itd.)

Radna hipoteza

Na kvalitet života ispitanika oboljelih od B i C hepatitisa utiče socio-demografska obilježja kao što su spol, dob, bračni status, stepen obrazovanja, radni status, te faktori nastanka i razvoja bolesti (period nastanka, način zaraze itd.)

CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Utvrditi:

  • broj oboljelih od B i C hepatitis koji su bili na interferonskoj terapiji od od 01.01.2007 do 31.12.2013.godine.
  • dužinu trajanja bolesti i puteve prijenosa infekcije.

Ispitati zadovoljstvo i kvalitet života oboljelih prema Likertovoj skali (sa vrijednostima od 1 do 5) koji su oboljeli od B i C hepatitisa na osnovu:

  • sociodemografskih obilježja,
  • perioda bolesti,
  • pretpostavljenih načina nastanka bolesti.
ISPITANICI I METODE ISTRAŽIVANJA

Ispitanici

Istraživanjem su obuhvaćeni bolesnici koji su bili u hepatološkom savjetovalištu i koji su bili hospitalizirani od 01.01.2007 do 31.12.2013.godine.

Izvor podataka su istorije bolesti bolesnika koji su bili hospitalizirani na hepatološkom odjelu Infektivne kllinike KCUS-a, protokoli hepatološkog savjetovališta Infektivne klinike KCUS-a kao i anketa koja je dala ostale odgovore prilikom posjete savjetovalištu.

Kriterij za uključivanje u studiju

  • Svi bolesnici sa dijagnosticiranim hroničnim B i C hepatitisom koji su bili na interferonskoj terapiji

Kriterij za isključivanje iz studije

  • Bolesnici sa dijagnosticiranim B i C hepatitisom i bolesnici koji su bili na pregledu u hepatološkom savjetovalištu i koji nisu bili na inerferonskoj terapiji
Metode istraživanja

Rad je epidemiološkog karaktera, kombinacijom retrospektivnom studijom i studijom presjeka. Podaci iz istorija bolesti i iz protokola bolesnika su uneseni u anketni upitnik.

To je anketni upitnik WHOQOL-BREF verzija. Skala zadovoljstva životom koja je korištena u istraživanju je skala Likertovog tipa, sa vrijednostima od 1 do 5. Skala sadrži ukupno 32 čestica kojima se mjeri zadovoljstvo životom. Ukupan skor na skali iznosi 160. Prema ranijim istraživanjima, normalno ili prosječno zadovoljstvo životom na skalama iznosi od 60-80%, ispod 60% se smatra niskim zadovoljstvom, a preko 80% visokim. U skladu s tim na korištenoj skali, ispitanici koji su su ostvarili skor od 32 do 90 imaju nisku razinu zadovoljstva, ispitanici koji postižu rezultat od 91 do 125 imaju prosječno zadovoljstvo, dok ispitanici koji psotižu rezultat od 126 do 160 imaju visoko zadovoljstvo.

Korištena sala mjeri i 3 pojedina elementa zadovoljstva: fizičko, psihičko i socijalno.

Ukupan skor za fizićko zadovoljstvo iznosi 55, psihičko također 55, a socijalno iznosi 50.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U prvom dijelu prikazani su rezultati deskriptivne statistike, tj. socio-demografka obilježja ispitanika.

Ukupan broj pacijenata koji su obolili od hepatitisa a registrovani su na klinici iznosi 86. Od toga broja u ovom istraživanju je učestovalo 76 ispitanik. Obzirom da neki ispitanici nisu u potpunosti ispunili upitnik (nisu davali odgovore na određena pitanja) izbačeni su iz analiza.

Tabela 1. Spolna struktura ispitanika

Broj Procenat
Spol muški 42 55%
ženski 34 45%
Total 76 100%

U tabeli broj 1 prikazana je spolna struktura, gdje dominira muški spol (55%) u odnosu na ženski (45%).

Tabela 2. Dobna struktura ispitanika

Broj Procenat
Dob 30-40 27 36%
41-55 49 64%
Total 76 100%

U tabeli 2 prikazana je dobna struktura ispitanika po kojoj vidimo da je 36% pacijenata bilo u dobi od 30-40 godina, dok je ipak veći broj ispitanika, njih 64% bilo starije dobi, od 41-55 godina. Dakle najmlađi ispitanik je imao 30 godina, a najstariji 55, što dosta govori o homogenosti ispitanika kada je u pitanju dobna struktura.

Tabela 3. Stepen obrazovanja ispitanika ispitanika

Broj Procenat
Obrazovanje NSS 2 3%
SSS 65 86%
VŠS 1 1%
VSS 8 11%
Total 76 100%

image046

Grafikon 1. Stepen obrazovanja ispitanika ispitanika

Kada je u pitanju obrazovanje ispitanika, vidimo da imamo i ovom slučaju jako homogenu grupu. Čak 86% ispitanika ima SSS, dok je 11% ispitanika ima VSS, te 3% ispitanika ima NSS. Samo 1% ispitanika ima VŠS.

Tabela 4. Bračni status ispitanika

Broj Procenat
Bračni status oženjen/udatra 36 47%
neženjen/neudata 40 53%
razveden 0 0%
Total 76 100%

U tabeli 4 su prikazane deskriptivne vrijednosti ispitanika prema njihovom bračnom statusu. Tako vidimo da imamo približan omjer ispitanika koji su oženjeni/udati, njih 47% i ispitanika koji su neoženjeni/neudati. Niko od ispitanika koji su učestovali u istraživanju nije bio razveden.

Tabela 5. Vlastita procjena zdravstvenog stanja

Broj Procenat
Procjena zdravlja vrlo loše 0 0%
loše 0 0%
ni loše ni dobro 8 11%
dobro 58 77%
vrlo dobro 9 12%

image047

Grafik 2. Vlastita procjena zdravstvenog stanja

U nastavku rada pitali smo ispitanike kako bi procijenili svoje zdravlje. Unatoč činjenici da se radi o pacijentima sa dijagnosticiranim hepatitisom, većina ispitanika, tačnije 77% je procijenilo svoje zdravlje kao dobro. Čak 12% ispitanika je procijenilo svoje zdravlje kao vrlo dobro, dok je 11% njih procijenilo svoje zdravlje kao niti loše niti dobro. Zanimljivo je da od 76 ispitanika ni jedan ispitanik nije procijenio svoje zdravlje kao loše ili vrlo loše.

Tabela 6. Procjena da li se ispitanici smatraju bolesnim

Broj Procenat
Smatrate li se bolesnim da 0 0%
ne 76 100%
Total 76 100%

U tabeli 6 su prikazani odgovori ispitanika na pitanje, da li sebe smatraju bolesnim. Na pitanje su dobiveni jako zanimljivi podaci, gdje je 100% ispitanika, odnosno njih 76 svi odgovorili sa NE.

Tabela 7. Status hepatitisa

Broj Procenat
Hepatitis status asimptomatski 76 100%
simptomatski 0 0%
Total 76 100%

Nadalje u tabeli 7 je prikazan status hepatitisa, gdje vidimo da svi ispitanici imaju asimptomatski hepatitis. Dakle ni jedan pacijent koji je učestovao u istraživanju nije imao simptomatski hepatitis.

Tabela 8. Period prvog testiranja

Broj Procenat
Prvi put testirani prije 2-3 godine 29 38%
prije 4-5 godina 13 17%
6-7 godina 22 29%
prije 8 i više godina 12 16%

image048

Grafik 3. Period prvog testiranja

Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli 8 vidimo da je najveći broj pacijenata prvi put testirano prije 2-3 godine, odnosno 35% njih. Nadalje 29% pacijenata je testirano prije 6-7 godina, dok je 17% pacijenata testirano prije 4-5 godina. Najmanji broj pacijenata, odnosno 16% njih, testirano je prije 8 i više godina.

Tabela 9. Period zaraze

Broj Procenat
Period zaraze prije 2-3 godine 21 28%
prije 4-6 godina 20 26%
7-i više godina 35 46%

image049

Grafik 4. Period zaraze

Kada je u pitanju period zaraze, rezultati iz tabele 9 pokazuju da je najveći broj pacijenata zaraženo prije 7 i više godina, njih 46%. Prije 2-3 godine zaraženo je 28% pacijenata, dok je 26% zaraženo prije 4-6 godina.

Tabela 10. Način zaraze

Broj Procenat
Način zaraze seksualnim putem 17 22%
unosom IV droga 27 36%
putem krvi 32 42%

image050

Grafik 5. Način zaraze

Nakon prikaza perioda zaraze i prvog testiranja, u nastavku su prikazani rezultati načina zaraze. Iz tabele 10 vidimo da je najveći broj pacijenata zaražen putem transfuzije krvi, njih 42%, dok je 26% pacijenata zaraženo unosom IV droga, 22% pacijenata zaraženo je seksualnim putem.

Tabela 11. Mogućnost koncentracije

Broj Procenat
Koncentracija nimalo 6 8%
malo 39 53%
umjerena 26 35%
jako 3 4%
izuzetno 0 0%

image051

Grafik 6. Mogućnost koncentracije

Iz tabele 11. vidimo da ispitanici uglavnom imaju problema sa koncentracijom, njih 53% je izjavilo da se mogu malo koncetrisati, dok je 35% pacijenata izjavilo da im je koncentracija umjerena. Čak 8% pacijenata smatra da se ne mogu nimalo skoncentrisati, dok 4% smatra da se mogu jako koncentrisati. Ni jedan ispitanik nije smatra da se može izuzetno koncentrisati.

Nakon preliminarnih analiza i deskriptivne statistike u nastavku rada rađene su provjere statističke značajnosti u zadovoljstvu životom između ispitanika podjeljenih u različite grupe prema socio-demografsim obilježima i prema historiji bolesti.

Skala zadovoljstva životom koja je korištena u istraživanju je skala Likertovog tipa, sa dvijednostima od 1 do 5. Skala sadrži ukupno 32 čestoce kojima se mjeri zadovoljstvo životom. Ukupan skor na skali iznosi 160. Prema ranijim istraživanjima, normalno ili prosječno zadovoljstvo životom na skalama iznosi od 60-80%, ispod 60% se smatra niskim zadovoljstvom, a preko 80% visokim. U skladu s tim na korištenoj skali, ispitanici koji su su ostvarili skor od 32 do 90 imaju nisku razinu zadovoljstva, ispitanici koji postižu rezultat od 91 do 125 imaju prosječno zadovoljstvo, dok ispitanici koji postižu rezultat od 126 do 160 imaju visoko zadovoljstvo.

Korištena sala mjeri i 3 pojedina elementa zadovoljstva: fizičko, psihičko i socijalno.

Ukupan skor za fizićko zadovoljstvo iznosi 55, psihičko također 55, a socijalno iznosi 50.

Tabela 12. Deskriptivne vrijednosti zadovoljstva životom između muškaraca i žena

Spol N Nivo zadovoljstva p
Zadovoljstvo muški 41 102 0,551
ženski 34 110
Total 75

Prvo smo provjeravali da li postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom između muškaraca i žena. Obzirom da distribucija rezultata nije normalna, kao što je navedeno ranije, korištena je neparametrijska statistika. U tu svrhu korišten je Mann-Whitney U test kao neparametrijska mjera statističke značajnnosti između 2 grupe.

Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli 12. vidimo da je p>0,05, što znači da nije dobivena statistički značajna razlika između muškaraca i žena kada je u pitanju nivo zadovoljstva životom. Dakle i muškarci i žene oboljele od hepatitisa su podjednako zadovoljni životom.

Tabela 13. Subjektivna procjena kvaliteta životom između muškaraca i žena

Spol N Nivo zadovoljstva p
Fizičko zadovoljstvo muški 39 37 0,523
ženski 31 33
Total 70
Psihičko zadovoljstvo muški 38 35 0,460
ženski 31 36
Total 69
Socijalno zadovoljstvo muški 38 32 0,408
ženski 32 34
Total 70

Nakon provjere generalnog zadovoljstva životom između muškaraca i žena, rađene su analize kojima smo provjeravali pojedine elemente zadovoljstva koje smo mjerili kroz fizičko ili tjelesno zadovoljstvo, psihićko ili kognitivno-emocionalno zadovoljstvo i kroz socijalno zadovoljstvo.

I u ovom slučaju nisu dobivene statistički značajne razlike u razini pojedinih elemenata zadovoljstva kao ni za cjelokupno zadovoljstvo životom između muškaraca i žena. Za sve 3 mjerene dimenzije zadovoljstva p>0,05, dakle ne postoji statistički značajna razlika između muškaraca i žena u nivou fizičkog, psihičkog i socijalnog zadovoljstva.

Tabela 14. Subjektivna procjena zadovoljstva životom prema dobi ispitanika

Dob N Nivo zadovoljstva p
Zadovoljstvo životom 30-40 27 110 0,002
41-55 49 86
Total 76

U nastavku smo provjeravali da li postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom između mlađih pacijenata (30-40 godina) i starijih pacijenata (41-55). Kako bi provjerili postojanje statističke značajnosti korišten je Mann-Whitney U test.

Rezultati prikazani u tabeli 14 pokazuju da je dobivena statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom između starijih i mlađih pacijenata p<0,05, gdje su mlađi pacijenti statistički značajno više zadovoljni od starijih pacijenata.

Tabela 15. Subjektivna procjena kvaliteta životom prema dobi ispitanika

Dob N Nivo zadovoljstva p
Fizičko zadovoljstvo 30-40 24 73 0,011
41-55 47 55
Total 71
Psihičko zadovoljstvo 30-40 24 89 0,574
41-55 46 86
Total 70
Socijalno zadovoljstvo 30-40 26 107 0,026
41-55 45 98
Total 71

Nakon rezultata kojima smo potvrdili da mlađi ispitanici imaju statistički značajno veće zadovoljstvo, ispitivali smo u kojim segmentima zadovoljstva se razlikuju mlađi i stariji ispitanici.

Rezultati prikazani u tabeli 15. pokazuju da su dobivene statistički značajne razlike p<0,05, između starijih i mlađih ispitanika kada je u pitanju fizičko i socijalno zadovoljstvo, gdje rezultati pokazuju da mlađi ispitanici imaju statistički značajno veći nivo fizičkog i socijalnog zadovoljstva u odnosu na starije ispitanika. Kada je u pitanju psihičko zadovoljstvo , nisu dobivene statistički značajne razlike.

Tabela 16. Subjektivna procjena zadovoljstva životom prema bračnom statusu ispitanika

Bračni status N Nivo zadovoljstva p
Zadovoljstvo životom oženjen/udata 36 116 0,023
neoženjen/neudata 40 102
Total 76

Pod pretpostavkom da na zadovoljstvo životom utječe i bračni status, ispitivali smo da li postoje statistički značajne u nivou zadovoljstva životom između oženjenih/udatih ispitanika i ispitanika koji nisu u braku. Za provjeru statističke značajnosti korišten je Mann-Whitney U test.

Kao što vidimo na osnovu prikazanih rezultata, dobivena je statistički značajna razlika p<0,05, gdje pacijenti koji žive u braku imaju statistički značajno veći nivo zadovoljstva životom u odnosu na pacijente koji ne žive u braku. Dakle na osnovu ovih rezultata možemo zaključiti da emocionalna podrška kao socijalno okruženje koje pruža brak utječu na nivo zadovoljstva životom kod pacijenata oboljelih od hepatitisa.

Tabela 17. Subjektivna procjena kvaliteta životom prema bračnom statusu ispitanika

Bračni status N Nivo zadovoljstva p
Fizičko zadovoljstvo oženjen/udatra 34 32 0,142
neženjen/neudata 37 34
Total 71
Psihičko zadovoljstvo oženjen/udatra 33 46 0,001
neženjen/neudata 37 34
Total 70
Socijalno zadovoljstvo oženjen/udatra 33 49 0,000
neženjen/neudata 38 33
Total 71

Nadalje cilj istraživanja bio je ispitati i razlike u fizičkom, psihičkom i socijalnom zadovoljstvu između ispitanika koji žive u braku i onih koji nisu oženjeni ili udati.

Na osnovu rezultata prikazanih u vidimo da je dobivena statistički značajna razlika p<0,05 u nivou psihičkog i socijalnog zadovoljstva između ispitanika koji žive u braku i onih koji ne žive, gdje rezultati pokazuju da ispitanici koji žive u braku imaju statistički značajno veći nivo psihičkog i socijalnog zadovoljstva u odnosu na ispitanike koji ne žive u bračnoj zajednici. Kada je u pitanju fizičko zdravlje nisu dobivene statički značajne razlike između ove 2 grupe ispitanika.

Nakon analiza utjecaja socio-demografksih karakteristika ispitanika na nivo zadovoljstva, u nastavku rada rađene su analize kojima se nastojalo utvrditi kako historija bolesti utječe na zadovoljstvo životom kod pacijenata oboljelih od hepatitisa.

Tabela 18. Subjektivna procjena zadovoljstva životom prema periodu zaraze

Period zaraze N Nivo zadovoljstva p
Zadovoljstvo prije 2-3 godine 21 114 0,039
prije 4-6 godina 20 102
7-i više godina 35 96
Total 76

Tako je rađena provjera da li period zaraze, odnosno period koliko dugo je pacijent obolio od hepatitisa utječe na zadovoljstvo životom. Kako bi provjerili pomenutu predpostavku korišten je Kruskal-Wallis test kao neparametrijska mjera statističke značajnosti između više grupa (više od 2 grupe).

U tabeli su prikazani rezultati Kruskal-Wallis testa, gdje vidimo da je p<0,05, što znači da je dobivena statistički značajna razlika u nivou zadovoljstva životom između različitih grupa pacijenata formiranih prema dužini oboljenja. Tako je najveći nivo zadovoljstva životom dobiven kod pacijenata koji imaju najkraću historiju bolesti, odnosno koji su zaraženi prije 2-3 godine. Kako odmiče period zaraze pacijenti postaju manje zadovoljni životom, pa tako nivo zadovoljstva pada kod pacijenata koji si oboljeli prije 4-6 godina, dok je najniži nivo zadovoljstva kod pacijenata koji su oboljeli 7 i više godina. Ove rezultati potvrđuju da je dužina bolesti faktor koji direktno utječe na zadovoljstvo životom pacijenata oboljelih od hepatitisa.

Tabela 19. Subjektivne procjena kvaliteta životom prema periodu zaraze

Period zaraze N Nivo zadovoljstva p
Fizičko zadovoljstvo prije 2-3 godine 21 51 0,019
prije 4-6 godina 18 44
7-i više godina 32 38
Total 71
Psihičko zadovoljstvo prije 2-3 godine 20 44 0,592
prije 4-6 godina 19 46
7-i više godina 31 41
Total 70
Socijalno zadovoljstvo prije 2-3 godine 20 39 0,411
prije 4-6 godina 19 43
7-i više godina 32 41
Total 71

Nadalje smo testirali da li postoje statistički značajne razlike u nivou fizičkog, psihičkog i socijalnog zadovoljstva prema dužini bolesti.

Rezultati pokazuju da je dobivena statistički značajna razlika, p<0,05 u nivou fizičkog zadovoljstva između grupa pacijenata formiranih prema dužini trajanja bolesti. Tako pacijenti kojima je dijagnosticiran hepatitis prije 2-3 godine pokazuju najevći nivo fizičkog zadoovljstva, nakon čega slijede pacijenti kojima je dijagnoza postavljena prije 4-6 godina, dok najmanji nivo fizičkog zadovoljstva imaju pacijenti kojima je hepatitis dijagnosticiran prije 7 i više godina. Kada je u pitanju psihičko i socijalno zadovoljstvo nisu dobivene statistički značajne razlike između ove 3 grupe ispitanika.

Tabela 20. Deskriptivne vrijednosti zadovoljstva životom prema načinu zaraze

kako ste zaraženi N Nivo zadovoljstva p
Zadovoljstvo životom seksualnim putem 17 98 0,046
šprica 27 87
krv 32 112
Total 76

Na kraju su rađene analize kojima smo željeli da provjerimo da li način na koji su se pacijenti zarazili utječe na zadovoljstvo životom. Za tu provjeru korišten je Kruskal-Wallis test kao neparametrijska mjera statističke značajnosti.

Iz tabele 20. vidimo da je dobivena statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom između 3 grupe pacijenata, u zavisnosti kako su se zarazili. Tako vidimo da su pacijenti koji su se zarazili putem šprice najmanje zadovoljni životom, zatim slijede pacijenti koji su se zarazili seksualnim putem, dok najveći nivo zadovoljstva imaju pacijenti koji su se zarazili putem krvi

Tabela 21. Subjektivna procjena kvaliteta životom prema načinu zaraze

Način zaraze N Nivo zadovoljstva p
fizičko zadovoljstvo seksualnim putem 17 35 0,328
unosom IV droga 26 33
putem krvi 28 36
Total 71
Psihičko zadovoljstvo seksualnim putem 16 38 0,006
unosom IV droga 25 29
putem krvi 29 44
Total 70
Socijalno zadovoljstvo seksualnim putem 17 42 0,000
unosom IV droga 27 33
putem krvi 27 48
Total 71

Na kraju su rađene analize kojima smo željeli utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u nivou fizičkog, psihičkog i socijalnog zadovoljstva između pacijenata koji su zaraženi putem krvi, seksualnim putem ili unosom IV droga.

Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli 21. vidimo da je dobivena statistički značajna razlika kada je u pitanju psihičko i socijalno zadovoljstvo, p<0,05. Pacijenti koji su se zarazili unosom IV droga imaju najmanje psihičko i socijalno zadovoljstvo, nakon čega slijede pacijenti koji su zaraženi seksualnim putem, dok najveći nivo psihičkog i socijalnog zadovoljstva imaju pacijenti koji su zaraženi putem krvi. Kada je u pitanju fizičko zadovoljstvo nisu dobivene statistički značajne razlike između 3 grupe.

DISKUSIJA

Retrospektivna studija provedena je na uzorku od 76 pacijenata oboljelih od hroničnog B i C hepatitisa koji su bili na interferonskoj terapiji. Studija je imala za cilj na osnovu subjektivne percepcije utvrditi stepen kvalitete života.

Udio pacijenata obuhvaćenih istraživanjem u odnosu na ukupan broj liječenih na našoj klinici 86 (100%) bio je visok, što ukazuje da je ispitvani uzorak 76 (89%) bio reprezentativan.

Istraživanje uključuje ispitanike-pacijente koji su bili hospitalizirani na odjelu za hepatologiju na klinici za Infektivne bolesti kao i pacijente koji su bili u hepatološkom savjetovalištu navedene klinike UKC zbog interferonske terapije u periodu 01.01.2007- 31.12.2013.godina.

Zahvaljujući programu Vlade Federacije BiH, pacijenti sa područja Federacije BiH su od 2005. godine oslobođeni troškova dijagnostike i terapije hroničnog hepatitisa B i C.

U prvom dijelu prikazani su rezultati deskriptivne statistike, tj. socio-demografka obilježja ispitanika.

U istraživanju je ukupno učestovalo 76 ispitanika oboljelih od hepatitisa. Od 76 ispitanika 55% su bili muškarci, odnosno 41 ispitanik, dok je 45% ispitanika bile žene, odnosno 34.

Ovdje se može vidjeti da nije bilo statističke razlike u spolnoj strukturi ispitanika.

Ovo naše istraživanje pokazuje različite rezultate od istraživanja u Australiji, u Melburnu 2007-2012god, gdje je u istraživanju bilo 80% muškog u odnosu na 20% ženskog spola. Ovakvo istraživanje je sprovedeno i u Varšavi-Poljskoj gdje su dobiveni isti rezulati 81%-19% u korist muškog spola.

U Federacijiu 2012. godini je registrirano 118 oboljelih od B hepatitisa nešto više nego u 2011.g. (112 oboljelih), 77,11% oboljelih su muškog spola.

Najveći broj oboljelih je registriran u Zeničko-dobojskom kantonu.

U 2012. godini registrirana je 101 oboljela osoba od hepatitisa C , nesto više nego u 2011.g (93 oboljelih), 66,01% oboljelih su muškog spola. 55

Slijedeće što smo ispitivali je dobna struktura ispitanika. Obzirom da je uzorak dosta homogen kada je u pitanju dob, ispitanike smo podijelili u 2 grupe prema starosti (prema ovoj podjeli su u nastavku rada rađene dodatne analize statističkih značajnosti). Tako vidimo da je 36% pacijenata bilo u dobi od 30-40 godina, dok je ipak veći broj ispitanika, njih 64% a bilo starije dobi, od 41-55 godina. Dakle najmlađi ispitanik je imao 30 godina, a najstariji 55, što dosta govori o homogenosti ispitanika kada je u pitanju dobna struktura u Fedraciji u ispitivanju Zavoda za javno zdravstvo 2012. godine dok je najveći broj oboljelih od kroničnog hepatitisa B zabilježen je u dobnoj skupini od 50. do 59. godine života u Hrvatskoj u primorsko-goreanskoj županiji od 2001-2010 god., što se slaže sa našim podacima.

Najviše oboljelih je u dobi 25‐49.g. (65,59%); u Federaciji u 2012 godini. U istoj dobnoj skupini od 20. do 49. godina života evidentirano je najviše oboljelih od akutnog C hepatitisa u Hrvatskoj od 2001-2010.godine. Razika u dobi nije statistički značajna međutim podaci iz susjedne Hrvatske u primorsko-goranskoj županiji odudaraju od naših rezultata.

Ispitanici sa B hepatitisom su prosječne dobi 38±9 godina

Ispitanici sa C hepatitisom su prosječne dobi 40,2 ±8 godina. Kada je u pitanju obrazovanje ispitanika, vidimo da imamo i ovom slučaju jako homogenu grupu. Čak 86% ispitanika ima SSS, dok je 11% ispitanika ima VSS, te 3% ispitanika ima NSS. Samo 1% ispitanika ima VŠS.

Homogenost uzorka prema stepenu obrazovanja, odnosno neravnomjerna podjela ispitanika u grupe ne dozvoljava nam da u nastavku rada radimo dodane analize prema dimenziji stepena obrazovanja.

Prikazana razlika u obrazovanju je statistički značajna. Naši rezultati se podudaraju sa rezultatima israživanja koje je sprovedeno u Italiji u nekoliko bolnica koje pružaju interfeonsku terapiju oboljelim od B i C hepatitisa, gdje je najveći broj oboljelih 76% ima SSS.

Slijedeće što je prikazano su deskriptivne vrijednosti ispitanika prema njihovom bračnom statusu. Tako vidimo da imamo približan omjer ispitanika koji su oženjeni/udati, njih 47% i ispitanika koji su neoženjeni/neudati. Niko od ispitanika koji su učestovali u istraživanju nije bio razveden. Bračni status ispitanika je u korist oženjenih/udatih 51/76 (68%), dok su neudati/neoženjeni zastupljeni manje sa 24/76 (32%), prikazana razlika u bračnom statusu je statatistički značajna.

Slične podatke možemo vidjeti u studiji koja je bila u Lionu, Francuska 2012.godine. Iz ovih rezultata se može vidjeti da i osobe oboljele od B i C hepatitisa mogu da osnuju porodicu odnosno da zadrže svoju bračnu zajednicu. Odnosno da je okolina jako bitna za brži i bolji oporavak samog oboljelog.

U nastavku rada pitali smo ispitanike kako bi procijenili svoje zdravlje. Unatoč činjenici da se radi o pacijentima sa dijagnosticiranim hepatitisom, većina ispitanika, tačnije 77% je procijenilo svoje zdravlje kao dobro. Čak 12% ispitanika je procijenilo svoje zdravlje kao vrlo dobro, dok je 11% njih procijenilo svoje zdravlje kao niti loše niti dobro. Od 76 ispitanika ni jedan ispitanik nije procijenio svoje zdravlje kao loše ili vrlo loše.

U sličnim su se istraživanjima samoprocjene pokazale kao razmjerno valjane mjere zdravlja u starijih osoba (Murrel i Meeks, 2002.). Navedena psihometrijska svojstva mjera primijenjenih u ovom istraživanju također zadovoljavaju, gdje čak 73% starijih osoba procijenilo da je njihovo zdravlje dobro.

U nastavku rada željeli smo ispitati kada su se ispitanici koji učestvuju u ovom istraživanju prvi put testirali na hepatitis. Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli 8 vidimo da je najveći broj pacijenata prvi put testirano prije 2-3 godine, odnosno 35% njih. Nadalje 29% pacijenata je testirano prije 6-7 godina, dok je 17% pacijenata testirano prije 4-5 godina. Najmanji broj pacijenata, odnosno 16% njih, testirano je prije 8 i više godina.

Nakon prikaza perioda zaraze i prvog testiranja, u nastavku su prikazani rezultati načina zaraze. Iz tabele 10 vidimo da je najveći broj pacijenata zaražen putem krvi, njih 42%, dok je 26% pacijenata zaraženo putem šprica, 22% pacijenata zaraženo je seksualnim putem. Dakle ovi podaci ukazuju da je najčešći način zaraze krv, dok je najrjeđi seksualnim putem, iako ima značajan broj pacijenata koji su se zarazili ovim putem.

Sa ovim našim podacima se podudaraju podaci sa Instituta za Infektivne bolesti u Beogradu gdje najveći broj oboljelih od B i C hepatitisa se zarazio putem krvi i putem šprica čak 80%, a namanji broj seksualnim putem 10%, dok je 10 % oboljelih nepoznatog puta prenosa B ili C hepatitisa. 61

Slično istraživanje je sprovedeno u istočnoj Chini 2011-2012 godine, gdje je utvrđeno da je gronični hepatitis B ili C čak 95% dobilo transfutijom krvi ili kod zubara a ostalih 5% na ostale puteve prenosa.62

Nakon prikaza socio-demografskih obilježja ispitanika i pregleda historije nastanka bolesti u nastavku smo ispitivali kakva je koncentracija ispitanika. Iz tabele 11. vidimo da ispitanici uglavnom imaju problema sa koncentracijom, njih 53% je izjavilo da se mogu malo koncetrisati, dok je 35% pacijenata izjavilo da im je koncentracija umjerena. Čak 8% pacijenata smatra da se ne mogu nimalo skoncentrisati, dok 4% smatra da se mogu jako koncentrisati. Niti jedan ispitanik ne smatra da se može izuzetno koncentrisati.

Psihijatrijski poremećaji, a osobito poremećaji raspoloženja, anksioznost i zloupotreba sredstava ovisnosti prisutni su u visokom postotku kod osoba s kroničnim HCV-om (Butt i sur., 2006, prema Stewart i sur., 2012). pacijenata smatra da se ne mogu nimalo skoncentrisati, dok 4% smatra da se mogu jako koncentrisati. Niti jedan ispitanik ne smatra da se može izuzetno koncentrisati. 63

Nakon preliminarnih analiza i deskriptivne statistike u nastavku rada rađene su provjere statističke značajnosti u zadovoljstvu životom između ispitanika podjeljenih u različite grupe prema socio-demografsim obilježima i prema historiji bolesti.

Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli 13 vidimo da je p>0,05, što znači da nije dobivena statistički značajna razlika između muškaraca i žena kada je u pitanju nivo zadovoljstva životom. Dakle i muškarci i žene oboljele od hepatitisa su podjednako zadovoljni životom.

Nakon provjere generalnog zadovoljstva životom između muškaraca i žena, rađene su analize kojima smo provjeravali pojedine elemente zadovoljstva koje smo mjerili kroz fizičko ili tjelesno zadovoljstvo, psihićko ili kognitivno-emocionalno zadovoljstvo i kroz socijalno zadovoljstvo.

Ovakvo istraživanje je sprovedeno i u Hrvatskoj u Zagrebu u bolnici “Dr.A. Štampar“ i njihovi podaci odudaraju od naših podataka gdje je p>0,05 u korist muškaraca tj. da su muškarci više zadovoljni kvalitetom svog života

U nastavku smo provjeravali da li postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom između mlađih pacijenata (30-40 godina) i starijih pacijenata (41-55). Kako bi provjerili postojanje statističke značajnosti korišten je Mann-Whitney U test.

Rezultati prikazani u tabeli 15 pokazuju da je dobivena statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom između starijih i mlađih pacijenata p<0,05, gdje su mlađi pacijenti više zadovoljni životom od onih starijih. Rezultati prikazani u tabeli 19 pokazuju da su dobivene statistički značajne razlike p<0,05 između starijih i mlađih ispitanika kada je u pitanju fizičko i socijalno zadovoljstvo, gdje rezultati pokazuju da mlađi ispitanici imaju statistički značajno veći nivo fizičkog i socijalnog zadovoljstva u odnosu na starije ispitanika. Kada je u pitanju psihičko zadovoljstvo , nisu dobivene statistički značajne razlike, statistički značajno više zadovoljni od starijih pacijenata.

Nakon rezultata kojima smo potvrdili da mlađi ispitanici imaju statistički značajno veće zadovoljstvo, ispitivali smo u kojim segmentima zadovoljstva se razlikuju mlađi i stariji ispitanici. Ovakvo istraživanje je bilo u Srbiji na Institutu za infektivne bolesti gdje su dobiveni isti rezutati kao i u našem istraživanju u korist mlađih pacijenata. 65

U literaturi se nalaze i podaci da starost utiče na QoL, i to mjereno CLDQ iliQLI upitnikom.

Ova pojava je zabilježena i u uzorku pacijenata sa PBC i pacijenata sa hroničnim hepatitisom C.

Pod pretpostavkom da na zadovoljstvo životom utječe i bračni status, ispitivali smo da li postoje statistički značajne u nivou zadovoljstva životom između oženjenih/udatih ispitanika i ispitanika koji nisu u braku. Za provjeru statističke značajnosti korišten je Mann-Whitney U test.

U tabeli 17 prikazani su rezultati statističke značajnosti u nivou zadovoljstva životom između pacijenata koji žive u braku i pacijenata koji ne žive u braku. Kao što vidimo na osnovu prikazanih rezultata, dobivena je statistički značajna razlika p<0,05, gdje pacijenti koji žive u braku imaju statistički značajno veći nivo zadovoljstva životom u odnosu na pacijente koji ne žive u braku. Dakle na osnovu ovih rezultata možemo zaključiti da emocionalna podrška kao socijalno okruženje koje pruža brak utječu na nivo zadovoljstva životom kod pacijenata oboljelih od hepatitisa. Različiti autori ističu veliku važnost bračnog statusa u zadovoljstvu životom (Blieszner, 2000;Hatch, 1999; Szinovacz, Ekerdt i Vinick, 1992; Morgan, 1992). Istraživanje Brajković (2010) ne potvrđuje nalaze iz literature. Nisu nađene značajne razlike u zadovoljstvu životom među sudionicima koji su u braku, koji su razvedeni, koji su udovci/udovice ili koji se nisu nikada ženili/udavali (F=2,02; p>0,05), kao niti među sudionicima koji žive sami odnosno žive s obitelji (t‐test=1,02; p>0,05). Istraživanje ukazuje na važnost varijable imaju li sudionici djecu ili ne. Nađene su značajne razlike u zadovoljstvu životom među sudionicima koji imaju djecu i onim sudionicima koji nemaju djecu (t‐test = 2,753; p<0,01).

Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli 23 vidimo da je dobivena statistički značajna razlika p<0,05 u nivou psihičkog i socijalnog zadovoljstva između ispitanika koji žive u braku i onih koji ne žive, gdje rezultati pokazuju da ispitanici koji žive u braku imaju statistički značajno veći nivo psihičkog i socijalnog zadovoljstva u odnosu na ispitanike koji ne žive u bračnoj zajednici. Kada je u pitanju fizičko zdravlje nisu dobivene statički značajne razlike između ove 2 grupe ispitanika.

Tako je rađena provjera da li period zaraze, odnosno period koliko dugo je pacijent obolio od hepatitisa utječe na zadovoljstvo životom. Kako bi provjerili pomenutu pretpostavku korišten je Kruskal-Wallis test kao neparametrijska mjera statističke značajnosti između više grupa (više od 2 grupe).

U tabeli 19 prikazani su rezultati Kruskal-Wallis testa, gdje vidimo da je p<0,05, što znači da je dobivena statistički značajna razlika u nivou zadovoljstva životom između različitih grupa pacijenata formiranih prema dužini oboljenja. Tako je najveći nivo zadovoljstva životom dobiven kod pacijenata koji imaju najkraću historiju bolesti, odnosno koji su zaraženi prije 2-3 godine. Kako odmiče period zaraze pacijenti postaju manje zadovoljni životom, pa tako nivo zadovoljstva pada kod pacijenata koji si oboljeli prije 4-6 godina, dok je najniži nivo zadovoljstva kod pacijenata koji su oboljeli 7 i više godina. Ove rezultati potvrđuju da je dužina bolesti faktor koji direktno utječe na zadovoljstvo životom pacijenata oboljelih od hepatitisa.

Nadalje smo testirali da li postoje statistički značajne razlike u nivou fizičkog, psihičkog i socijalnog zadovoljstva prema dužini bolesti. Ovaj dio istraživanja nismo mogli komparirati, nije bilo literature.

Rezultati iz tabele 20. pokazuju da je dobivena statistički značajna razlika, p<0,05 u nivou fizičkog zadovoljstva između grupa pacijenata formiranih prema dužini trajanja bolesti. Tako pacijenti kojima je dijagnosticiran hepatitis prije 2-3 godine pokazuju najeveći nivo fizičkog zadovo ljstva, nakon čega slijede pacijenti kojima je dijagnoza postavljena prije 4-6 godina, dok najmanji nivo fizičkog zadovoljstva imaju pacijenti kojima je hepatitis dijagnosticiran prije 7 i više godina. Kada je u pitanju psihičko i socijalno zadovoljstvo nisu dobivene statistički značajne razlike između ove 3 grupe ispitanika.

Slično istraživanje je bilo u Berlinu u Njemačkoj 2010 gdje se isitivao kvalitet života oboljelih od B i C hepatitisa gdje su došli gotovo do istih rezultata kao što su naši gdje je p>0,005 u korist fizičkog zadovoljstva.

Na kraju su rađene analize kojima smo željeli da provjerimo da li način na koji su se pacijenti zarazili utječe na zadovoljstvo životom. Za tu provjeru korišten je Kruskal-Wallis test kao neparametrijska mjera statističke značajnosti.

Na kraju su rađene analize kojima smo željeli utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u nivou fizičkog, psihičkog i socijalnog zadovoljstva između pacijenata koji su zaraženi putem krvi, seksualnim putem ili špricom.

Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli 21. vidimo da je dobivena statistički značajna razlika kada je u pitanju psihičko i socijalno zadovoljstvo, p<0,05. Pacijenti koji su se zarazili putem šprice imaju najmanje psihičko i socijalno zadovoljstvo, nakon čega slijede pacijenti koji su zaraženi seksualnim putem, dok najveći nivo psihičkog i socijalnog zadovoljstva imaju pacijenti koji su zaraženi putem krvi. Kada je u pitanju fizičko zadovoljstvo nisu dobivene statistički značajne razlike između 3 grupe.

Ovaj rezutat također možemo komparirati sa istraživanjem iz Berlina, 2010.god. gdje se naši podaci podudaraju sa njihovim gdje je psihičko i socijalno zadovoljstvo, p>0,005 a fizčko zadovoljstvo bez statističke razlike.

ZAKLJUČCI
  1. Ukupan broj pacijenata koji su oboljeli od hepatitisa B i C a registrovani su na klinici iznosi 86. Od toga broja u ovom istraživanju je učestovalo 76 ispitanik. Obzirom da neki ispitanici nisu u potpunosti ispunili upitnik (nisu davali odgovore na određena pitanja) izbačeni su iz analiza.
  2. Kada je u pitanju period zaraze, najveći broj pacijenata je zaražen prije 7 i više godina, njih 46%. Prije 2-3 godine zaraženo je 28% pacijenata, dok je 26% zaraženo prije 4-6 godina. Najveći broj pacijenata zaražen putem krvi, njih 42%, dok je 26% pacijenata zaraženo putem šprica. 22% Pacijenata zaraženo je seksualnim putem.
  3. Nivo zadovoljstva životom prema dobu, spolu, bračnom statusu gdje je utvrđeno na skali: 0-160, da je nivo zadovoljstva 91-126, što je prosječan nivo zadovoljstva životom gdje je p < 0,005.
  4. Kvalitet života oboljelih prema sociodemografskim obilježjima, gdje je utvrđeno prema psihičkim, fizičkim i socijalnim uslovima i na skali od 0-160; kvalitet života je ispod 91 što je nizak kvalitet života i gdje je p < 0,005.
  5. Pacijenti kojima je dijagnosticiran hepatitis prije 2-3 godine pokazuju najevći nivo fizičkog zadovljstva, nakon čega slijede pacijenti kojima je dijagnoza postavljena prije 4-6 godina, dok najmanji nivo fizičkog zadovoljstva imaju pacijenti kojima je hepatitis dijagnosticiran prije 7 i više godina.
  6. Pacijenti koji su se zarazili putem šprice imaju najmanje psihičko i socijalno zadovoljstvo, nakon čega slijede pacijenti koji su zaraženi seksualnim putem, dok najveći nivo psihičkog i socijalnog zadovoljstva imaju pacijenti koji su zaraženi putem krvi.
  7. Na kraju treba reći da se potvrdila radna hipoteza da socioekonomski faktori utiču na kvalitet života oboljelih od B i C hepatitisa.
LITERATURA
  1. EASL Clinical Practice Guidelines:Management of chronic hepatitis B virus infecton, J. of hepatology 2012 , vol.57 167-185
  2. S.Dautović-Krkić, Hepatitis B-Infektologija, Sarajevo-Tuzla, 2011., 298-30
  3. Z.Vukobrat-Bijedić,Virusnihepatitis,dijagnostika,terapija komplikacije,Sarajevo,2007,41-45
  4. Calabrese LH,Zein N,Safetyof antitumor necrosis factor therapyin patient with cronic viral infection: hepatitis B,hepatitis C,and HIV infection.Ann Rheum Dis 2007; 63(suppl): 1118-1124
  5. Delheyj.,Bohnke P.,Hebich R.,Zapf W.,:Quality of life in European Perspective:the Euromodule as a New Instrument, in Comparative Welfare Research,Soc.Indic Res; 58
  6. Administration,scoring end generic version of the assessment.Field Trial Version 1996.
  7. G.Vuletić i saradnici, Kvalitet života i zdravlja, Hrvatska zaklada za znanost-sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, 2011, 1-19
  8. Isaković, L., Ostojić, S., & Mikić, M. (2011). Analysis of contemporary research on quality of life of cochlear implanted persons. Beogradska defektološka škola, (1), 57-74.
  9. Pavić, S., Švirtlih, N., Simonović, J., & Delić, D. (2011). Influence of depression on the quality of life in patients with chronic hepatitis C. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 139(9-10), 645-650.
  10. Gribajčević, Mehmed, Zora Vukobrat-Bijedić, and Nadir Lačević. “VODIČ ZA HEPATITIS B I C.” (2005).
  11. Eurofound,EurLife.//www.eurofound.europa.eu./quality of life/eurlifee/index.2 007220.WHO.,Programme on mental health:WHOQOL-BREF Introduction,
  12. GuyattGH.,Fenny DH.,Patrick DL.,:Measuring health-related quality of life:Intern Med. 1993g
  13. Zdravković, M., Krotin, M., Deljanin-Ilić, M., & Zdravković, D. (2010). Quality of life evaluation in cardiovascular diseases. Medicinski pregled, 63(9-10), 701-704.
  14. Roviš, Darko. “Capacity building for health promotion and drug prevention in Croatia.” Journal of Public Health 19.1 (2011): 57-68.
  15. Cummins RA.,:Objective and Subjective Quality of life: An Interactve Model Social Indicators Research 2000g,
  16. Breslin S.,:Quality of life:How is it measured and defined? 1991g.,
  17. Šulović, Vojin, and Đorđe Jakovljević. “Medicina i kvalitet života.” Zdravstvena zaštita 33.3 (2004): 11-14
  18. Hezode C, Lonjon I,Roudot-Thoroval F, Mavijer JP, Pawlovski JM,Zafrani ES, Dhumeaux D.Impact of smoking on histological liver lesions in chronic hepatitis C.Gut 2003;52:126-129
  19. Gish J,Jia JD,Locarnini S,Zoulim F. Selection of chronic hepatitis B therapy with high barrier to resistant.Lancent Infect Dis 2012;12:341-353
  20. Zoulim F,Locarnini S.Hepatitis B virus resistance to nucleoustide analogues.Gastroenterologa 2009;137:1593.1608
  21. Chotiyaputta W,Peterson C,Ditah FA,Goodwin D,Lok AS. Persistence and adherence to analogue treatment for chronic hepatitis B. J.Hepatol 2011;54:12-18
  22. Draganić-Gajić, Saveta. “Quality of life in families with depressive member.” Psihijatrija danas 37.1 (2005): 131-147.
  23. Cardoso AC,Moucari R, Figueirted-Mendes C, at al. Impact of peginterferon and ribavirin therapy on hepatocellular carcinoma:incidence and survival in hepatitis C patient with advanced fibrosis.J.Hepatol 2010;52:652-657
  24. Bacon BR. Treatment of patie3nts with hepatitis C and normal aminotransferase levels.Hepatology 2202;36:S179-S184 TerzićB,Andrić D, potrošnja antidepresiva u Hrvatskoj 2004-2008;2010;38-52
  25. Mesihović R.,Stević E.,Kurtagić-Pepić E.,Hepatitis B I C,priručnik za pacijente,Sarajevo2008;43-50
  26. Duvnjak M.Priručnik za bolesnike 2013 Zagreb 22.28
  27. Brunetto MR,Moriconi F, Bonino F, Lau GK,Farci P, et al. Hepatitis B virus surface antigen levels: a guide to supstained response to pegionerferon alfa-2a in HbeAg-negative chronioc hepatitis B. Hepatology 2009; 49:1141-1150
  28. Paganelli M,Stephenne X,Sokal EM,.Chronic hepatitis B in children and adolescents.J Hepatology 2012;57:885-896
  29. World Health Organization .hepatitis B vaccines-WHO position paper.Wkly Epidemiol Rec 2009;89:405-420
  30. S.Ahmetagić,Hepatitis C infekcija rizičnih grupa,Doktorska disertacija,Univerzitet u Tuzli,Medicinski fakultet,2005
  31. Beck J,Nassal M.Hepatitis B replication.World J.Gastroenterol 2007;13:48-64
  32. Schadler S,Hildt E, HBV life cycle:entry and morphpgenesis.Viruses 2009;1:185-209
  33. Hildt E,Saher G,Bruss V.The hepatitis B virusa large surface protein (LHBs) is transcriptional activator.Virology 2006;225:235-239
  34. Neuveut C,Wei Y,Buendia MA.Mechanisms if HBV-related hepatocarcinogenesis. J.Hepatology 2010;52:594-604
  35. P.Michael,Curry and Sanjiv Chopra, Acute viral hepatitis in: Principles practice of INFECTIOUS DISEASES,sex edititon 2007, 1426-1441
  36. EASL Clinical Practice Guidelines: Menagment of hepatitis C virus infection, Journal of hepatology 2014, vol.60 392-420
  37. D.Lupi, Matica Hrvatska-AIDS i virusni hepatitisi.bolesti koje prijete, Sarajevo, 2006,279-281
  38. Hao,JH Global control of hepatitisBvirus infection.Infect Dis,2; 2007, 397-403
  39. Esteban JI,Sauleda S,Quer J. The changing epidemiology of hepatitis C infection In Europe. J .Hepatology 2010; 48:418-431
  40. Allison MC Miles PR (2006).Screening asymptomatic people at high risk group gor hepatitis C.BMJ;312:1349-1350
  41. Hepatitis B and C in the EU neighbourhood: prevalence, burden of disease and screening policies. Stockhlom: European Centre for Disease Prevention and Control; 2010
  42. Castera L. Non invasive method to asses liver disease in patients with hepatitis B and C.Gastroenerology 2012;142:1293-1302
  43. Poynard T,Zarski JP,et al.Relative perfomances of Fibrotest,Fibroscan,and biopsy for the assessment of the stage of liver fibrosis in patients with chronic hepatitis C :a step toward the truth in the absence of a gold standard .J.Hepatology 2012;56:541-548
  44. Hao,JH(2002).Global control of hepatitis B infection.Infect.Disease2:397-403
  45. Fattovich G,Bartoloti F,,Donato F.Natural history of chronic hepatitis B: special emphasis on disease progression and prognostic factors. J.Hepatol 2008; 48:335-352
  46. Lavanchy D.Hepatitis B epidemiology,disease burden,treatment,and current,and emerging prevention and control measures. J.Viral hepat 2004;11:97-107
  47. Marcellin P,Asselah T,Bojer N. Fibrosis and disease progression in hepatitis C. Hepatology 2002;36:547-556 BOŽIČEVIĆ, ANA. “Application of biomechanics and ergonomics in the analysis of the safety belt for vehicle drivers.” Sigurnost 48.1 (2006): 1-9.
  48. Andrews J.Guyat,Oxman AD,GRADE guidelines; 14.Going from evidence to recommendations. J Clin Epidemiol 2013;66:719-725
  49. Di Marco V,Covolo L,Calvaruso V.Who is more likely to respond to dual treatment with PEG-Interferon and Ribavirin for chronic hepatitis C. A gender –oriented analysis.J.Viral Hepat 2013;20:113.121
  50. Andrews J.Guyat,Oxman AD,GRADE guidelines; 14.Going from evidence to recommendations. J Clin Epidemiol 2013;66:719-725
  51. Kostić, Marina, Biljana Kocić, and Lidija Popović Dragonjić. “Epidemiological characteristics of carriers of antibody against hepatitis C virus in the population of Nišava district.” Acta Facultatis Medicae Naissensis 31.1 (2014): 51-58
  52. Cardoso AC,Moucari R, Figueirted-Mendes C, at al. Impact of peginterferon and ribavirin therapy on hepatocellular carcinoma:incidence and survival in hepatitis C patient with advanced fibrosis.J.Hepatol 2010;52:652-657
  53. Heatcote,E..J. Prevention of hepatitis C virus-related hepatocellular carcinoma.Gastroenerology 2004;127:294-302
  54. Gish R,Locarnini S,Zoulim F. Selection of chronic hepatitis with high barrier to resistence. Lancent Infect Dis 2012;12:341-353
  55. ZZZ,Epidemiloški nadzor nad zaraznim bolestima u Fedraciji,2012 bilten br.31,82-88
  56. Bručić N,Modrić M.,Polić D,Hepatitis A,b,c u Primorsko-goranskoj žipanij 2001-2020;33-48
  57. Younossi ZM, Kiwi ML, Boparai N, Price LL, Guyatt G. Cholestatic liver diseases and health-related quality of life. Am J Gastroenterol 2000; 95(2): 497-502.
  58. Diepernik, E., Willenbring, M. i Ho, S.B. (2000). Neuropsychiatric Symptoms Associated With Hepatitis C and Interferon Alpha: A Review. Am J Psychiatry. 157:6.
  59. BOŽIČEVIĆ, ANA. “Application of biomechanics and ergonomics in the analysis of the safety belt for vehicle drivers.” Sigurnost 48.1 (2006): 1-9.
  60. Andrews J.Guyat,Oxman AD,GRADE guidelines; 14.Going from evidence to recommendations. J Clin Epidemiol 2013;66:719-725
  61. Murrel, S. A. i Meeks, S. (2002.), Psychological, economic and socialmediators of the education-health relationship in older adults, Jour-815 nal of Aging and Health, 14 (4): 527-550.
  62. Huang P1, Zhu LG2, Zhai XJ2, Zhu YF2, Yue M3, Su J1, Wang J4, Yang HT2, Zhang Y5, Shen HB1, Peng ZH1, Yu RB1. Hepatitis C virus infection and risk factors in the general population: a large community-based study in eastern China, 2011-2012.456-458;
  63. Božić M.,(2004),akutni virusni hepatitis.,Infektivne bolesti,4.poglavlje,infekcije jetre I žučnih puteva,Medicinski fakultet u Beogradu,CIBIG LIBRI MEDICORUM 173-194
  64. Stewart, B.J., Mikocka-Walus, A.A., Harley, H. i Andrews, J.M. (2012). Help-seeking and coping with the psychosocial burden of chronic hepatitis C: A qualitative study of patient, hepatologist, and counsellor perspectives. International Journal of Nursing
  65. ML.Kosaniović.:Kvalitet života oboljelih od b i c hepatitisa „dr.A.Štampar“ –Zagreb;str.68-69
  66. Delić D.Hronični virus hepatitisa B I c ,Srbija 2012;542-548
  67. Kallman J, O’Neil MM, Larive B, Boparai N, Calabrese L, Younossi ZM. Fatigue and health-related quality of life (HRQL) in chronic hepatitis C virus infection. Dig Dis Sci
  68. Dan AA, Martin LM, Crone C, Ong JP, Farmer DW, Wise T, et al. Depression, anemia and health-related quality of life in chronic hepatitis C. J Hepatol 2006; 44(3): 491-8.
  69. Ambrovitz, M. (2000). Humor can heal. Current Health 2, 27(6).
  70. Blasiole, A.A., Shinkunas, L., LaBresque, D.R., Arnold, R.M. i Zickmund, S.L. (2006). Mental and physical symptoms associated with lower social support for patients with hepatitis C. World Journal of Gastroenterology. 12:29, 4665-4672.
  71. Quality of life of patients with liver disease, Hepatology 2009,50,1360-1369
  72. Loftis, J.M., Matthews, A.M. i Hauser, P. (2010). Psychiatric and substance use disorders in individuals with hepatitis: epidemiology and management. Drugs. 66:2, 155-174.