Učestalost elemenata stresa na radnom mjestu

The sources of stress at work

SAŽETAK

Stres na radu je specifična vrsta stresa čiji je izvor u radnoj sredini. Stres na radu je prepoznat širom svijeta, kao najveći izazov zdravlju radnika i zdravlju njihovih organizacija. (6) Stres povezan s radom je odgovor kojim ljudi reagiraju, kada se susretnu sa zahtjevima rada i pritiscima koji ne odgovaraju njihovom znanju i sposobnosti, i koji ugrožavaju njihovu sposobnost da se sa njima nose.

CILJ: Utvrditi prisutvo, incidencu, nivo i izvore stresa na radu, te njihov uticaj na zdravlje, apsentizam, kvalitet života i radnu sposobnost zaposlenika.

METODE: Retrospektivno presječno istraživanje provedeno je pomoću tri standardizirana, anonimna upitnika u vremenskom periodu 2011/2012g. obuhvata uzorak 270 zaposlenika, mušku i žensku radnoaktivnu populaciju, životne dobi 20 do 65 godina.

REZULTATI: Prisustvo elemenata stresa na radu utvrđeno je kod 137 (51%) anketiranih zaposlenika, svih struktura zanimanja, sa većom incidencom 6 (100%) kod menadžera, od kojih 5 (83%) su percipirali visok nivo stresa. Rezultati studije pokazuju prisustvo i veću incidencu morbiditeta i dugotrajnog apsentizma, kod zaposlenika pod stresom. Stres na radu subjektivno je percipirao veći broj 59 (83%) zaposlenika sa lošom radnom sposobnošću i lošim kvalitetom života 45 (83%.)

ZAKLJUČAK: Utvrđena je povezanost stresa sa učestalijom pojavom morbiditeta i apsentizma, kao i prisustvo stresa kod većeg broja zaposlenika sa lošom radnom sposobnošcu i lošim kvalitetom života. Značajna povezanost incidence i razine stresa u odnosu na zanimanje zaposlenika, pokazuje da je stres prisutan kod svih struktura zanimanja, ali sa većom incidencom i visokom razinom stresa kod menadžera.

KLJUČNE RIJEČI: zaposlenici, stres, kvalitet života, radna sposobnost

SUMMARY

Stress at work is a specific type of stress whose source is centered in work environment. Moreover, it is worldwide recognized as the biggest challenge of employees’ health and the health of organizations they belong. Stress related to work is a response of people when they are faced with job requirements and pressures that are inadequate for their skills and knowledge that threaten their ability to deal with them.

OBJECTIVE: Objective is to determine presence, incidence, levels and sources of stress at work and their influence on employees’ health, absenteeism, life quality and work ability.

METHODS: A retrospective cross-sectional research has been conducted with the help of three standardized and anonymous questionnaires in the period 2011/2012.

It includes a sample of 270 male and female employees that belong to working population aged from 20 to 65.

RESULTS: The presence of work stress elements has been found at 137 (51%) surveyed employees of all occupational structures. The higher incidence of stress has been found at 6 (100%) managers where 5 (83%) of them have perceived high level of stress.

Results of study show a presence and higher incidence of morbidity and long-lasting absenteeism in workers under the stress. Stress at work has been subjectively perceived by 59 (83%) employees with poor work ability and bad life quality (45; 83%).

CONCLUSION: The relationship between stress and frequent presence of morbidity and absenteeism has been determined during this research. Moreover, a stress has been shown at a large number of employees with poor work ability and bad life quality. Significant interconnection of incidence and level of stress, in regard to employee ocupation, shows us that stress is present at all occupational structures, but with higher incidence and level of stress at managers.

KLJUČNE RIJEČI: employees, stress, life quality, work ability

Nastavi čitati Učestalost elemenata stresa na radnom mjestu

Kvalitet života oboljelih od hepatitisa B i C

Sažetak

U ovom istraživanju uključeno je 76 ispitanika-bolesnika.To su bolesnici sa hroničnim B ili C hepatitisom, koji su hospitalizirani i oni koji su posjećivali hepatološko savjetovalište 01.01.2007-31.12.2013.godine. To su bolesnici koji su bili na inerferonskoj terapiji.

Cilj istraživanja je ispitati zadovoljstvo i kvalitet života oboljelih od B i C hepatitisa na osnovu socio-demografskih fatora kao i načina i razvoja ove bolesti,ove hronične infekcije. U našem istraživanju je bio gotovo isti omjer oboljelih između muškaraca 55% i žena 45%.

Najmlađi ispitanik je imao 30 godina a najstariji 55 godina,što dosta govori o homogenosti ispitanika kada je u pitanju dobna struktura.

Nijedan pacijent koji je učestvovao u istraživanju nije imao simptomatski hepatitis. Najveći broj pacijenata prvi put testirano je prije 2-3 godine,odnosno 35%. Najmanji broj pacijenata 16% testirano je prije 8 i više godina. Iz tabele 10 vidimo se da je najveći broj pacijenata zaražen putem krvi,njih 42%, dok je 26% pacijenata zaraženo putem šprice.

Mali broj oboljelih pokušava da poboljša kvalitet života, da živi po pravilima.

Zadovoljstvo i kvalitet života je bolji kod mlađih ispitanika kao i kod onih koji su u bračnoj zajednici gdje je p>0,005.

Na kvalitet života utiče i dužina i razvoj bolesti. Detekcija bolesti je jako bitna gdje se stavlja naglasak na testiranje i kod same sumnje na hepatitis B ili C.

Naglasak se stavlja i na edukaciju i prevenciju da bi se poboljšao i kvalitet života oboljelih.

Ključne riječi: hepatitis B i C, edukacija, prevencija, kvalitet života, detekcija, testiranje

Nastavi čitati Kvalitet života oboljelih od hepatitisa B i C

Komunikacija – ključni element internih odnosa s javnošću kod pružanja zdravstvene nege onkološkom pacijentu i porodici

Sažetak

Odnosi s javnošću predstavljaju funkciju upravljanja i imaju zadatak da uspostavljaju i neguju međusobno kvalitetneodnose izmađu zdravstvene ustanove i njene javnosti, od čega u velikoj meri zavisiuspeh organizacije. Odnosi s javnošću su veoma složen komunikacijski proces, koji obuhvata aktivnosti zdravstvene organizacije, usmerene na razvijanje saradnje sa njenim ciljnim grupama, koje mogu da budu interne i eksterne.
Jedna od glavnih karakteristika dobrog govora je da se ostvare mogućnosti da se o komplikovanim i teškim stvarima jednostavno govori, što je veoma važno za interne odnose s javnošću i komunikaciju sa pacijentima.
Komunikacija na nivoulekara,sestara i pacijenata je veoma važna, a ključna je u lečenju bolesnika sa onkološkim bolestima, jer pacijenti primaju niz teških informacijai nalaze se ustanju visokog stresa i nesigurnosti, a istovremene moraju doneti odluke koje bitno utiču na njihov život. U komunikaciji između zdravstvenog radnika i pacijenta, odnosno članova njegove porodice, ključan je dijalog, gde svaka osoba u tom dijalogu donosi sopstvene pretpostavke, očekivanja i način ponašanja, koji utiče na njihovo tumačenje tog dijaloga te stoga i na njegov ishod.
Dobrakomunikacija pomaže pacijentu da lakše primi “loše” vesti, podnese emocionalni pritisak zbog bolesti koja ugrožava život, kao ida razume, prihvati, i zapamti niz informacija o bolesti i lečenju. Bolest, strah od smrti i osećaj da je smrt realno moguća, zahtevaju analizu odnosa u porodici uopšte. Neophodno je pojasniti pacijentu da seživotni vek obolelih od malignih bolesti sve više produžava uz različite faze poboljšanja i pogoršanja, ponovljenih lečenja i medicinskih intervencija.
Zbog toga treba pripremiti porodicu bolesnika da takvo stanje može dugo trajati i da je njihova podrška veoma važna za sam tok bolesti i lečenje.
Bolesnika je potrebno informisati o detaljima bolesti,događajima uporodici, okruženju, poslu, aktuelnim društvenim događajima.
Takva komunikacijaće biti od velikepomoćibolesniku dane bude orijentisan samo na misli o bolesti i da postoji nadaza budućnost. Otvorena komunikacija pojačava nadu,pacijentu pomaže da nađe snagu kada se suočava sa teškom situacijom i istovremeno mu potvrđuje da ga bolest nije onesposobila i isključila iz svakodnevnog života. Bolesnik želi učestvovati u životu,a ako ga izolujete od okoline i društvenih događaja, postaće nepoverljiv i povući će se u sebe.
Na taj način možemo postići poboljšanje njegovog psihičkog stanja,smanjenje tenzije, umora i konfuzije, povećati živahnost, smanjiti bol i depresivnu simptomatologiju.
Dobra komnikacija će doprineti da doktori i sestreodrže svoju profesionalnost na visokomnivou, uz pridržavanje etičkih principa, što u ogromnoj meri poboljšava kvalitet života onkoloških pacijenata.
Veština komunikacije je najjače oruđe čoveka i ona se, kao i svaka druga veština, usavršava vežbanjem i traži stalnu edukaciju sa ciljem obnove znanja.

Ključne reči: odnosi s javnošću, komunikacija, onkološki pacijent, porodica, kvalitet života, edukacija

Nastavi čitati Komunikacija – ključni element internih odnosa s javnošću kod pružanja zdravstvene nege onkološkom pacijentu i porodici