Rana rehabilitacija pacijenata kod cerebralnih aneurizmi

Early rehabilitation in patients with cerebral aneurysms

SAŽETAK

UVOD: Cerebrovaskularne bolesti (CVB) uz kardiovaskularne bolesti (KVB) i maligne bolesti su najčešća oboljenja muškaraca i žena u razvijenom svijetu. Nalaze se na trećem mjestu po smrtnosti, a na prvom mjestu po invalidnosti. Pod pojmom CVB podrazumevaju se svi poremećaji u kojima je dio mozga prolazno ili trajno oštećen ishemijom ili krvarenjem i kod kojih je jedan ili više krvnih sudova mozga primarno oštećen patološkim procesom.

CILJ RADA: je ustanoviti utječe li rani početak rehabilitacije oboljelih od cerebralnih aneurizmi na: pojavu komplikacija, na dužinu akutnog liječenja i nastavak liječenja u drugim ustanovama.

METODE ISTRAŽIVANJA: Ispitivanje je retrospektivno. Studija obuhvata period od 01.12.2013.godine do 01.07.2014. godine. U istraživanje je uključeno 50 pacijenata.

U istraživanje su uključeni svi pacijenti Klinike za neurohirurgiju KCUS koji su hospitalizirani u gore navedenom periodu.

REZULTATI I ZAKLJUČCI: Analizom spolne distribucije ispitanika ustanovili smo da je statistički značajniji broj pacijenata ženskog spola 78%, u odnosu na pacijente muškog spola kojih je bilo 22%. Kada je u pitanju starosna struktura ispitanika, najveći broj ispitanika spada u dobnu skupinu od 46-55 godinu njih 44% (22), u dobnim skupinama od 36-45 godina i 56-66 godina imamo po 9 pacijenta (18%), u dobnim skupinama od 67-75 i 76-85 godina imamo po 1 pacijenta.

Prema zastupljenosti dijagnoza u našem istraživanju utvrdili smo sljedeće. Najveći broj dijagnoza je Aneurisma rupturata njih ukupno 38 (76%), zatim Aneurisma a Basilaris 9 (18%), Aneurisma Gigantea 2 (4%) i 1 Aneurisma a Ophtalmicae 2 (4%).

KLJUČNE RIJEČI: rehabilitacija, cerebralne aneurizme, cerebrovaskularne bolesti, prevencija komplikacija

SUMMARY

INTRODUCTION: Cerebrovascular diseases along (CVB) with cardiovascular diseases (KVB) and malignant diseases are the most common diseases of men and women in the developed world.There are third in mortality, and in the first place bydisability.The term CVB means all disorders in which part of the brain is transiently or permanently damaged byischemia or bleeding and in which one or more blood vessels of the brain primarily damaged by pathological process.

AIM OF THE WORK: to determine the influence of the early start of rehabilitation of patients with cerebral aneurysms on: currence of complications, the length of the acute treatment and continuation of treatment at other institutions.

METHODS OF SEARCHING: The study has a retrospective.The study included the period from 01.12.2013. to 01.07.2014.years. The study included 50 patients. The study included all hospitalized patients of the Department for Neurosurgery KCUS in the above mentioned period.

RESULTS AND CONCLUSIONS: The analysis of sex distribution of subjects showed that there is a statistically significant higher number of women (78%), compared to the number of male patients (22%).When it comes to the age structure of the respondents , most of the respondents belong to the age group of 46-55 years old- 44% (22), in the age groups of 36-45 years old and 56-66 years old there is 9 patients in each (18%), in the age groups of 67-75 years old and 76 -85 years old we have 1 patient.

We conclude that the majority of diagnoses in our study is Aneurysma rupturata with 38 (76%) cases, followed by aneurysm of the basilar artery with 9 cases (18%), Aneurisma Gigantea with 2 cases (4%) aneurysm of the ophtalmic artery with 2 cases (4%).

KEY WORDS: rehabilitation, cerebrovascular aneurysms, cerebrovascular diseases,prevention of complications

UVOD

Cerebrovaskularne bolesti (CVB) uz kardiovaskularne bolesti (KVB) i maligne bolesti su najčešća oboljenja muškaraca i žena u razvijenom svijetu. Nalaze se na trećem mjestu po smrtnosti, a na prvom mjestu po invalidnosti. Pod pojmom CVB podrazumevaju se svi poremećaji u kojima je dio mozga prolazno ili trajno oštećen ishemijom ili krvarenjem i kod kojih je jedan ili više krvnih sudova mozga primarno oštećen patološkim procesom. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u nizu zemalja već dugi niz godina prati i proučava ovo oboljenje.

Integrisani program suzbijanja i sprječavanja masovnih nezaraznih bolesti (CINDI) i u okviru njega Monitoring trendova i determinanti kardiovaskularnih oboljenja (MONICA), kao i mnogobrojna prospektivna, multicentrična, kontrolisana istraživanja širom svijeta usmjerena su ka primarnoj i sekundarnoj prevenciji CVB.

Cerebralne aneurizme su lokalna proširenja na zidu krvnog suda. Najčešće se proširenje nalazi na arterijama, odnosno na račvištima arterija. Oko 85% ima lokalizaciju superaatentorijalno, 15-20% su multiple. Najčešće su locirane na arteriji communicans anterior (30%), na arteriji carotis interni i arteriji cerebri mediji (20%), na vertebrobazilarnom slivu (15%).

Postoji više teorija nastanka aneurizmi od kojih najčešće spominjane su: kongenitalni poremećaji u razvoju, arteriosklerotične promjene stijenke krvnog suda i trauma. Postoji još i terminološki nazivane tzv. mikroaneurizme (veličine 0,5-2 mm), mikotične aneurizme nastale upalnim promjenama najčešće nakon septičnog endokarditisa i disekantne aneurizme koje nastaju prodorom krvi u stijenku zida.

Prema obliku mogu biti sakularne (vrećaste), fuziformne (vretenaste) i disekantne (raslojeni zidovi arterije). Mogu biti veličine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara (gigantske promjene preko 2,5 cm).

Klinički manifestne postaju najčešće u 5. i 6. dekadi života. Mogu se manifestirati znacima kompresije na mozak (kao tumor) ili smetnjama zbog podražaja kranijalnih nerava, kao što je spuštenost kapaka i poremećaji bulbomotorike zbog podražaja nervus oculomotoriusa, pareza pogleda u stranu zbog podraćaja nervus abducensa, kao trigeminalna neuralgija (rijetko), kao tikovi mimične musculature zbog podražaja nervus facijalisa i dr. Znatno češće se manifestira kao subarahnodijalna hemoragija. Razlog kravrenja su prskanje zida aneurizme, uzrokovano sistolnim udarom krvi od stijenku aneurizme i turbulencija krvi unutar aneurizme. Njaveći broj hemoragija iz cerebralnih aneurizmi događa se za vrijeme hipertenzivnih kriza.

Nakon krvarenja krv iz bazalnih cisternih mozga se širi na površinu mozga i u subarahnoidalni prostor spinalnog kanala. Pacijent osjeti izuzetno jaku glavobolju u potiljačnom i čeonom dijelu glave. Može doći i do kratkotrajnog gubitka svijesti. Ukoliko krv prodre u moždani parenhim i bazalne ganglije, može se javiti i kvalitativniji poremećaj svijesti, do stanja duboke kome i brzog letalnog ishoda.

Ukoliko je svijest sačuvana glavobolje postanu difuzne. Dalja klinička slika ovisi o toku oboljenja, koje je uvjetovano i drugim promjenama, kao što su nastanak vazospazma, recidiv krvarenja, stanja kardiocirkulatornog sistema, dobi pacijenta i dr.

Incidencija subarahnoidalnog krvarenja je od 10 – 15/100 000 stanovnika. Veća je pojavnost u starijoj životnoj dobi, iznad 70 godina i u žena. Oko 20 % bolesnika sa spontanim subarahnoidalnim krvarenjem mlađe je od 45 godina, dok bolesnici stariji od 70 godina imaju lošiju prognozu. Spontano subarahnoidalno krvarenje je bolest srednje životne dobi (55 – 60 godina) s relativno visokim stupnjem mortaliteta i morbiditeta. U europskim zemljama najveća incidencija je u Finskoj, od 15,1 – 29,8/100 000 stanovnika, a najmanja u Francuskoj, 2,2/100 000.

Prevalencija bolesnika s intrakranijskim aneurizmama je nepoznata, ali se pretpostavlja da je veća od incidencije subarahnoidalnog krvarenja. Obdukcijski nalazi ukazuju da 5% populacije ima jednu ili više aneurizmi. Oko 10 – 15 % bolesnika umire prije nego stigne do liječnika, 10% umire unutar prvih par dana, a smrtnost bolesnika sa svim oblicima SAH-a iznosi do 45%. Morbiditet je značajan, s obzirom na to da ih se 66% nikada ne vrati na raniji posao, niti ima istu kvalitetu života. Aneurizme su češće na arterijama karotidnog sliva (80 – 85%), a manje česte (8.42 – 15%) na arterijama vertebrobazilarnog sliva.

Smatra se da su najčešće sijelo aneurizmi unutarnja karotidna arterija (37.0 – 41.2%), prednja komunikantna (30.7 – 33.5%) i srednja cerebralna arterija (13.4 – 19.8%).

Tipovi aneurizmi

Intrakranijske aneurizme su lokalna proširenja moždanih arterija, uzrokovane strukturalnim promjenama arterijske stijenke i hemodinamskim faktorima. Uzrok pojave aneurizmi još nije posve jasan, posebno odnos prirođenih faktora i stečenih degenerativnih promjena. U usporedbi s ekstrakranijalnim krvnim žilama, stijenka krvnih žila mozga sadrži manje mišićnice te ima izraženiju elastičnu laminu. S obzirom na to da kranijalne krvne žile leže u subarahnoidalnom prostoru, one imaju značajno manje potpornog tkiva, što pridonosi razvoju aneurizmi.

Kao što smo već naveli aneurizme prema obliku dijelimo na: vrećaste aneurizme (sakularne aneurizme), aterosklerotične, vretenaste aneurizme (fuziformne aneurizme), disecirajuće aneurizme

CILJ RADA

Cilj rada je ustanoviti utječe li rani početak rehabilitacije oboljelih od cerebralnih aneurizmi na:

  • pojavu komplikacija,
  • na dužinu akutnog liječenja i
  • nastavak liječenja u drugim ustanovama.

MATERIJAL I METODE RADA

Ispitivanje je retrospektivno. Studija obuhvata period od 01.12.2013.godine do 01.07.2014. godine. U istraživanje je uključeno 50 pacijenata.

Ispitanici

U istraživanje su uključeni svi pacijenti Klinike za neurohirurgiju KCUS koji su hospitalizirani u gore navedenom periodu.

Kriteriji na osnovu kojih su pacijenti uključeni u studiju podrazumjevaju registrovanje sljedećih podataka: ime i prezime, datum rođenja, spol, kod svih pacijenata će biti registrovana dijagnoza, operativni tretman, boravak u jedinici intenzivne njege, fizikalni tretman, dužina boravka u bolnici, komplikacije i smrtni ishod.

Metode istraživanja

Istraživanje je retrospektivno, kliničko-manipulativno i deskriptivno-analitičkog karaktera. Uzorak je sačinjen od svih pacijenata koji su zadovoljili prethodno navedene kriterije za uključivanje u istraživanje.

STATISTIČKA OBRADA PODATAKA

Podaci koji su prikupljeni u ovom istraživanju su obrađeni standardnim metodama statističke obrade, dok su rezultati samog istraživanja pojašnjeni i prikazani tabelarno i u vidu grafikona.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Naše ispitivanje je retrospektivnog karaktera. Studija obuhvata period od 01.12.2013.godine do 01.07.2014. godine. U istraživanje je uključeno 50 pacijenata.

Grafikon 1. Spolna distribucija pacijenata

Grafikon 2. Starosna struktura ispitanika

Grafikon 3. Prikaz dijagnoza naših pacijenata

Grafikon 4. Tretman naših pacijenata

Tabela 1. Boravak u jedinici intenzivne njege

JEDINICA INTENZIVNE NJEGE N %
DA 49 99
NE 1 1

Tabela 2. Boravak na odjelu

ODJEL N %
DA 40 80
NE 10 20

Tabela 3. Odlazak u drugu ustanovu i smtrni ishod naših pacijenata

SMRTNI ISHOD 8
DRUGA USTANOVA 6

Grafikon 5. Aplikacija fizikalnog tretmana kod naših pacijenata

Grafikon 6. Minimalni i maximalni broj dana hospitalizacije u odnosu na period uključivanja fizikalnog tretmana

DISKUSIJA

Cerebralna aneurizma je nenormalno proširenje krvne žile u mozgu. Na bazi mozga nalazi

se splet arterija koje čine takozvani Willisijev krug i od kojeg se dalje račvaju arterije koje opskrbljuju mozak. Račvišta tih arterija najčešća su mjesta na kojima nastaju aneurizme. Najčešće se javljaju u odraslih u dobi od 35 do 60 godina, češće u žena. Aneurizma se razvija na mjestima slabije konstrukcije strukturalnih slojeva arterije. ovakva mjesta se nalaze najčešće na grananju arterija gdje nedostaje mišićni sloj arterije, ili ga nema dovoljno. Povišeni krvni tlak i ateroskleroza mogu dovesti do nastanka i stimulacije rasta aneurizme. Tokom vremena arterija postaje na nekom mjestu slabija i tada se zbog pritiska krvi arterija širi poput balona i nastaje proširenje koje može biti u obliku vreće (sakularna aneurizma) ili u obliku vretena (fuziformna aneurzima). Kako proširenje raste tako se “balon” širi i stvara se vrat kojim je vezana za arteriju. Kada su male ne predstavljaju veću opasnost, no kako rastu i postaju veće, postaji opasnost od puknuća (rupture) i izlijevanja krvi u područje između mozga i ovojnice koja ga odvaja od lubanje, što se naziva subarahnodalno krvarenje. ono uobičajeno izaziva iznenadnu i tešku glavobolju. U nekim slučajevima ovo stanje može dovesti do kome ili smrti.

Aneurizma može rupturirati i krvariti i unutar samoga mozga.

Kod aneurizme koja nije rupturirala, cilj tretmana je spriječiti rupturu ili rast aneurizme.

U tretmanu aneurizmi koje su rupturirale, cilj je zaustaviti daljnje krvarenje i spriječiti ili ograničiti vazospazam. Aneurizma se može tretirati klasičnim kirurškim metodama i endovaskularnim metodama.

Sa ranim tretmanom rehabilitacije je potrebno početi što ranije, kao što je pasivni pokret i masaža, najčešće sutradan, po inzultu, uz očuvanu svijest pacijenata i dobro stanje kardiorespiratornog aparata. Kod hemoragičnog inzulta sa kineziterapijom se počinje nekoliko dana po smirivanju opštih moždanih simptoma, kad se razbistri svijest i poboljša opće stanje.

Da bi tretman bio uspješan potrebno je početi na vrijeme, dok se nisu razvile kontrakture i dok nema patoloških promjena mišićnog tonusa. Ponovno uspostavljanje motornih funkcija ide veoma sporo, tako da je tretman potrebno sprovoditi više mjeseci. U slučaju da dođe do pogoršanja opšteg stanja, pojave glavobolje ilivrtoglavice, poremećaja moždanog krvotoka, infektivnih oboljenja ili tromboze krvnih sudova kineziterapija se privremeno prekida do smirivanja simptoma.

Zadaci kineziterapije su sljedeći; poboljšanje i uspostavljanje motorne kontrole, ubrzanje kompenzatornih procesa na račun dinamične promjene strukture (stvaranje novih puteva koji će zaobići ledirano mjesto), smanjenje povišenog mišićnog tonusa (spasticiteta), sprečavanje nastanka kontraktura, uspostavljanje pokreta neophodih u svakodnevnom životu, djelovanje na čitav organizam kao što je poboljšanje opšte motorne funkcije, jačanje neoštećenih mišića, poboljšanje kardiovaskularnog i respiratornog sistema.

Proces kineziterapije odvija se uporedo sa liječenjem na neurološkom, neurohirurškom, internom ili kardiohirurškom odjelu. Za vrijeme boravka pacijenta na ovim odjelima i dok se saniraju posljedice akutnog šoka i bori za život pacijenta, fizioterapeut sprovodi mjere koje sprečavaju nastanak mišićne atrofije i kontraktura koje kasnije mogu ometati funkciju lokomotornog sistema.

U akutnoj fazi oboljenja rehabilitacijski tim čine:neurolog, internista, neurohirurg, specijaliste drugih oblasti prema potrebi, medicinska sestra, fizioterapeut, socijalni radnik. Po završetku liječenja i premještaja pacijenata u specijalizovanu ustanovu gdje će se sprovesti rehabilitacija, taj tim čine fizijatar i ljekari drugih specijalnosti po potrebi, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, ortotičar, logoped, psiholog, socijalni radnik i defektolog.

U ranoj fazi liječenja i rehabilitacije ovi bolesnici često imaju hemiplegiju i mišići su flakcidni, a navedeno stanje može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana; ekstremiteti i zglobovi su tada skloni razvoju kontraktura, osobito u slučaju lošeg namještanja bolesnika u krevetu ili invalidskim kolicima.

Zbog lošeg namještanja i nedostatne percepcije kod tih bolesnika može doći do oštećenja perifernih živaca. Ako bolesnici u toj fazi sjede bez optimalnog oslonca za ruke ili ako stoje s flakcidnom rukom, težina ruke može istegnuti zglobnu čahuru ramena, što dovodi do subluksacije i bolova u ramenu. U toj se fazi rehabilitacije fizioterapija sastoji od pravilnog namještanja u krevetu, pravilnog namještanja i potpore ruke u sjedećem položaju. Trakciju ruke trebalo bi izbjegavati prilikom izvođenja transfera krevet – kolica i obrnuto. Svi zglobovi na plegičnim ekstremitetima trebaju biti pasivno razgibavani ako nema strukturalnih promjena u punom rasponu opsega pokreta bar jednom dnevno s ciljem prevencije kontraktura.

Već nakon nekoliko sati ili dana nakon moždanog udara tonus mišića počinje rasti progresivno i u toj se fazi oporavka primjenjuju različiti kineziterapijski postupci.

U toku našeg istraživanja koje je trajalo od 01.12.2013.godine do 01.07.2014. godne, došli smo do sljedećih rezultata.

U istraživanje je uključeno ukupno 50 pacijenata. Analizom spolne distribucije ispitanika ustanovili smo da je statistički značajniji broj pacijenata ženskog spola 78%, u odnosu na pacijente muškog spola kojih je bilo 22%.

Kada je u pitanju starosna struktura ispitanika, najveći broj ispitanika spada u dobnu skupinu od 46-55 godinu njih 44% (22), u dobnim skupinama od 36-45 godina i 56-66 godina imamo po 9 pacijenta (18%), u dobnim skupinama od 67-75 i 76-85 godina imamo po 1 pacijenta.

Prema zastupljenosti dijagnoza u našem istraživanju utvrdili smo sljedeće. Najveći broj dijagnoza je Aneurisma rupturata njih ukupno 38 (76%), zatim Aneurisma a Basilaris 9 (18%), Aneurisma Gigantea 2 (4%) i 1 Aneurisma a Ophtalmicae 2 (4%).

Najveći procenat naših ispitanika je imao operativni tertman na Neurohirurškoj klinici KCUS, njih 70%, 22% endovaskularni tretman i njih 8 % je bilo bez operativnog tretmana.

U jedinici intenzivne njege boravili su gotovo svi ispitanici, njih 99%, samo 1 ispitanik nije. Na odjelu ih je boravilo 80%, a smrtni ishod imamo kod 8 ispitanika.

Analizom aplikacije fizikalnog tretmana kod naših pacijenta utvrdilo smo da je kod najvećeg broja njih ona uključena četvrtog (22%) i petog dana (22%), zatim drugog (15%) i trećeg (15%) dana, kod dva pacijenta ona je uključena sedmog dana, dok kod jednog šestog dana.

Boravak u drugoj ustanovi imamo kod 6 pacijenta.

Analizom dužine boravka u bolnici u odnosu na dan uključivanja fizikalnog tretmana došli smo do sljedećih rezultata. Najmanji broj dana hospitalizacije imaju pacijenti kojima je tretman rehabilitacije uključen drugi dan, minimalno 2, a maksimalno 5. Prate ih pacijenti kojima je tretman uključen treći dan sa minimalnim boravkom u bolnici od 4 dana, a maksimalnim od 21 dan. Pacijenti kojima je naknadno uključen fizikalni tertman boravili su u bolnici u prosjeku od 8 do 37 dana, što je detaljno prikazano u tabeli 8.

Naši rezultati ne odstupaju od rezultat drugih istraživača. Bakran M. i Posavec V. (21) u svom istraživanju “Dobrobit rane rehabilitacije u akutnom liječenju moždanog udara”, navode da u skupini pacijenata koji su već u ranoj fazi bolesti bili uključeni u proces akutne rehabilitacije zabilježeno je značajno manje respiratornih infekcija i značajno bolji ishod liječenja– kraće vrijeme akutnog liječenja, nakon akutnog liječenja više je bolesnika otpušteno kući, nijedan bolesnik iz skupine uključenih u akutnu rehabilitaciju nije premješten uspecijalnu bolnicu za liječenje kroničnih bolesti.

Drugih autori, su pokazali da rehabilitacija kao sastavni dio akutnog liječenja pacijenata sa cerebrovaskularnim aneurizmama od samog početka bitno unapređuje kvalitetu liječenja i poboljšava konačni ishod u smislu smanjenja rezidualnoga neurološkog deficit.

To poboljšava kvalitetu života bolesnika, umanjuje potrebu za stalnom njegom i pomoći druge osobe, skraćuje trajanje akutnog liječenja, umanjuje potrebu za produženim ili hroničnim liječenjem i stacionarnom rehabilitacijom. Osim koristi za bolesnika svakako znači i financijsko rasterećenje za društvenu zajednicu, odnosno smanjuje njezina financijska izdvajanja. Svakako je važno spomenuti i to da se postizanjem boljeg neurološkog statusa pri otpustu i smanjenjem potrebe za pomoći druge osobe olakšava reintegracija bolesnika u zajednicu, a onima radno aktivnim povećavaju izgledi za povratak na radno mjesto ili omogućuje prekvalifikacija, što bolesnika čini i ekonomski neovisnim.

Dobro organizovan tim u rehabilitaciji postiže rezultate, podiže kvalitet profesionalnog djelovanja i dovodi do većeg zadovoljstva bolesnika i članova njihovih porodica, a istovremeno i snižava nivo stresa kod zdravstvenih radnika.

Timski rad u medicini postaje nezaobilazan u radu kako u organizaciji kvalitetnog profesionalnog djelovanja tako i u organizaciji kvalitetnog rukovođenja. Posebno mjesto zauzima u sprovođenju rehabilitacionog programa.

Ekspanzivan razvoj medicinske struke, savremenog menadžmenta u brzoj dijagnostici i liječenju, dovodi ubrzano do značajnih promjena koje zahtijevaju prilagođavanje i u svakodnevnom profesionalnom djelovanju. Jedna osoba, odnosno jedna struka ne može više preuzeti odgovornost za ostvarivanje svih mogućnosti i zahtijeva savremene medicine i rehabilitacije. Za timski rad neophodna je saradnja više raznih specijalnosti i subspecijalnosti kao i u sestrinskoj struci, a uz to i saradnja s raznim drugim profesijama kao što su psiholozi, socijalni radnici, protetičari, ortotičari, arhitekte, biohemičari, članovi šire društvene zajednice.

Efikasan timski rad u rehabilitaciji i kvalitetna komunikacija s bolesnicima i članovima njihovih porodica, može značajno prevenirati greške u radu, nezadovoljstvo pruženom uslugom i sprečiti pritužbe na zdravstvene radnike. U našoj sredini timski rad je u okviru određenih struka i aktivnosti, dugotrajno prisutan. Jedan od primjera su rehabilitacioni timovi bez kojih se ne bi moglo doći do rezultata u rehabilitaciji bolesnika. U djelovanju tima uvijek je potrebno uvažiti bazične činjenice kao što su: svako ima pravo izneti svoje mišljenje i stavove koje drugi članovi tima moraju uvažavati i uključiti u diskusiju vezanu uz donošenje definitivne strategije do realizacije određenog cilja/ciljeva; svi rade na zajedničkom cilju, uzajamno se nadopunjuju i svaki ima svoj dio odgovornosti.

Brojna istraživanja pokazuju vrijednosti i dobrobiti timskoga rada u rehabilitaciji, no isto tako se navode i poteškoće u organizaciji i realizaciji istog.

Dobra zdravstvea njega temelj je održavanja njege kože, hranjenja, hidratacije, pozicioniranja i monitoriranja vitalnih znakova kao što su temperatura, puls i krvni tlak. Za većinu bolesnika fizikalna terapija i radna terapija temelji su rehabilitacijskog procesa. Često, pomoćne tehnologije kao što su invalidska kolica, hodalice, štapovi i ortoze mogu biti korisne. Fizikalna terapija i radna terapija imaju područja u kojima se njihova stručnost preklapa, međutim fizikalna terapija se fokusira na zajednički raspon pokreta i snage provodeći vježbe i ponovnim učenjem funkcionalnih zadača kako što su mobilnost u krevetu, prijenosi, hodanje i druge motorne funkcije. Fizioterapeuti mogu raditi s pacijentima i na njihovom poboljšanju svjesnosti i korištenja hemiplegične strane. Rehabilitacija uključuje rad na sposobnosti proizvođenja jakog pokreta ili na sposobnost obavljanja zadataka pomoću normalnih obrazaca. Naglasak je često usmjeren na funkcionalne zadatke i pacijentove ciljeve. Fizioterapeuti koriste naprezanjem – induciranu terapiju pokreta kako bi promicali motoričko učenje. Kroz kontinuirano vježbanje pacijent ponovno uči kako koristiti i prilagoditi hemiplegični ud tijekom funkcionalnih aktivnosti kako bi se stvorile trajne promjene.

Radna terapija uključena je u obuku ponovnog učenja skakodnevnih aktivnosti poznatih kako aktivnosti svakodnevnog života (ADLs) kao što su jedenje, pijenje, oblačenje, kupanje, kuhanje, čitanje, pisanje i upotreba zahoda (29,30).

Iz navedenog pregleda dostupne literature možemo zaključiti da je značaj rane rehabilitacije kod pacijenata sa cerebralnom aneurizmom od izuzetnog značaja za daljni oporavak.

ZAKLJUČCI

  1. Analizom spolne distribucije ispitanika, statistički značajniji broj pacijenata je ženskog spola 78%, u odnosu na pacijente muškog spola kojih je bilo 22%.
  2. Najveći broj ispitanika spada u dobnu skupinu od 46-55 godinu njih 44% (22), u dobnim skupinama od 36-45 godina i 56-66 godina imamo po 9 pacijenta (18%), u dobnim skupinama od 67-75 i 76-85 godina imamo po 1 pacijenta.
  3. Zaključujemo da je najveći broj dijagnoza u našem istraživanju Aneurisma rupturata njih ukupno 38 (76%), zatim Aneurisma a Basilaris 9 (18%), Aneurisma Gigantea 2 (4%) i 1 Aneurisma a Ophtalmicae 2 (4%).
  4. Najveći procenat naših ispitanika je imao operativni tertman na Neurohirurškoj klinici KCUS, njih 70%, 22% endovaskularni tretman i njih 8 % je bilo bez operativnog tretmana.
  5. U jedinici intenzivne njege boravili su gotovo svi ispitanici, njih 99%, samo 1 ispitanik nije. Na odjelu ih je boravilo 80%, a smrtni ishod imamo kod 8 ispitanika.
  6. Analizom aplikacije fizikalnog tretmana kod naših pacijenta utvrdilo smo da je kod najvećeg broja njih ona uključena četvrtog (22%) i petog dana (22%), zatim drugog (15%) i trećeg (15%) dana, kod dva pacijenta ona je uključena sedmog dana, dok kod jednog šestog dana.
  7. Analizom dužine boravka u bolnici u odnosu na dan uključivanja fizikalnog tretmana došli smo do sljedećih rezultata. Najmanji broj dana hospitalizacije imaju pacijenti kojima je tretman rehabilitacije uključen drugi dan, minimalno 2, a maksimalno 5.
  8. Možemo zaključiti da najveći značajna oporavak neuroloških pacijenta ima rana medicinska rehabilitacija i specijalizovana njega koje bi trebalo da se sprovode u stacionarnim zdravstvenim ustanovama, uz uključivanje tima ljekara različitih specijalnosti.

LITERATURA

  1. Mandić M. i sar. Faktori rizika za nastanak moždanog udara. Med Pregl 2011; LXIV (11-12): 600-603.
  2. Brkić H. Neurohirurgija za studente medicine. Harfo Graf doo.Tuzla, 2006 god. str.123-127.
  3. Linn FHH, Rinkel GJE, Algra A, Van Gijn J. Incidence of subarachnoid hemorrhage. Role of region, year and rate of computed tomography: A meta-analysis. Stroke 1996;27:625-9.
  4. Broderick JP, Brott T, Tomsick T, Huster G, Miller R. The risk of subarachnoid and intracerebral hemorrhage in blacks as compared to whites. N Engl J Med 1992;326: 733-6.
  5. Bederson JB, Connolly ES Jr, Batjer HH, Dacey RG, Dion JE, Diringer MN et al. Guidelines for the management of aneurysmal subarachnoid hemorrhage: A statement for healthcare professionals from a special writing group of the stroke council, American Heart Association. Stroke 2009;40:994-1025.
  6. Rhoton AL. Anatomy of saccular aneurysms. Surg Neurol 1980;14:59-66.
  7. Santos-Franco JA, Zenteno M, Lee A. Dissecting aneurysms of the vertebrobasilar system. A comprehensive review on natural history and treatment options. Neurosurg Rev 2008;31:131-40.
  8. The International Study of Unruptured Intracranial Aneurysm Investigators. Unruptured intracranial aneurysms – risk of rupture and risks of surgical intervention. N Engl J Med 1998;339:1725-33.
  9. Ostergaard JR, Høg E. Incidence of multiple intracranial aneurysms. J Neurosurg 1985;63:49-55.
  10. Parkinson D, West M. Traumatic intracranial aneurysms. J Neurosurg 1980;52:11-20.
  11. Bohmfalk GL, Story JL, Wissinger JP, Brown WE Jr. Bacterial intracranial aneurysm. J Neurosurg 1978;48:369- 82.
  12. Drake CG. Giant intracranial aneurysms: experience with surgical treatment in 174 patients. Clin Neurosurg 1979;26:12-95.
  13. Wheelock B, Weir B, Watis R, Mohr G, Khan M, Hunter M et al. Timing of surgery for intracerebral hematomas due to aneurysm rupture. J Neurosurg 1983;58:476-81.
  14. Hunt WE, Hess RM. Surgical risk as related to time of intervention in repair of intracranial aneurysms. J Neurosurg 1968;28:14-20.
  15. Demarin V. Digitalna suptrakcijska angiografija (DSA). In: Moždani krvotok. Klinički pristup. Zagreb: Naprijed, 1994;178-205.
  16. Archer CR, Silbert S. Infundibula may be clinically significant. Neuroradiology 1978;15:247-51.
  17. Kurtović B. i saradnici. Zdravstvena njega neurokirurških bolesnika. Hrvatska komora medicinskih sestara. Alfacommerce d.o.o.Zagreb, 2013; str.196-255.
  18. Jović S. Neurorehabilitacija. Narodna bibilioteka Srbije. Beograd, 2004 god.
  19. Pavlović M. Kineziterapija hemiplegija. Beograd, 2006 god.
  20. Bakran Ž, Dubroja I, Habus S, Varjačić M. Rehabilitaicija osoba sa moždanim udarom. Medicina fluminensis, 2012; 48 (4):380-394.
  21. Bakran M. i Posavec V. Dobrobit rane rehabilitacije u akutnom liječenju moždanog udara. 2011.
  22. Stavern K, Rnning OM. Survival over 12 years following acute stroke, initial treatment in a stroke unit vs general medical wards. Acta Neurol Scand 2011;124(6):429-33.
  23. 9. Brandstater ME. Stroke rehabilitation. U: DeLisa JA (ur). Physical medicine and rehabilitation principles and practice. 4. izdanje Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins; 2005.
  24. 10. An M, Shaughnessy M. The effects of excercise-based rehabilitation on balance and gait for stroke patients: a systemic review. J Neurosc Nurs 2011;43(6):298-307.
  25. 11. Šerić V. Kvaliteta života i rehabilitacija u zajednici – živjeti s moždanim udarom. Acta Clin Croat 2002;41;52-3.
  26. 12. Lang CE, Bland MD, Connor LT i sur. The brain recovery care: building a system of organised stroke rehabilitation and outcomes assessment across the continuum of care. J Neurol Phys Ther 2011;35(4):194-201.
  27. 13. Teasell R, Foley N, Salter K, Bhogal S, Sutai J, Speechley M. Evidence-based review of stroke rehabilitation: executive summary 12th edition. Topics Stroke Rehabil 2009;16(6):463-88.
  28. Savić M, Devečerski G. Timski rad u rehabilitaciji. Zbornik radova kongresa fizijatara. 2014, 60-62.
  29. Kidwell CS, Saver JL, Schubert GB, Eckstein M, Starkman S. Design and retrospective analysis of the Los Angeles Prehospital Stroke Screen (LAPSS). Prehospital Emergency Care; 1998; 2 (4): str. 267.–273.
  30. Bamford JM. The role of the clinical examination in the subclassification of stroke. Cerebrovascular Diseases, 2000;10 (4):str. 2.–4.