U našem prošlom interjvjuu objasnili ste mi formiranje bofilma općenito te posebno u kateterima. Tada ste spomenuli da postoje načini kako smanjiti rizik od infekcije. Biste li mogli našim čitateljima dati uvid u navedeno?
Naravno! I bitno je napomenuti da saznanja koja ću podijeliti s vama ne dolaze od mene. Postoji velik broj preporuka od strane američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC). Njihove smjernice slijedi velik broj međunarodne zajednice.
Kako biste Vi opisali te preporuke?
Prvo, sve započinje u trenutku kada se donese odluka o postavljanju katetera. Uvođenje katetera trebalo bi se odvijati u sterilnom okruženju, što znači uz upotrebu ogrtača, maski, kapa i sterilnih rukavica te pravilnom dezinfekcijom kože, kao i upotrebom sterilnih prekrivki. Kao što sam pojasnio u našem prošlom razgovoru; mikroorganizmi se u roku nekoliko minuta ili čak sekundi pričvrste za bilo kakvu površinu! Drugo, studije su pokazale da se većina CR-BSI-a dogodi petog dana vremena mirovanja od uvođenja katetera… To se odnosi na slučaj kada se medicinske sestre brinu o kateteru. Ovo također pokazuje koliko su važne sestre kada se radi o pravilnom rukovanju kateterom.
I što se događa kada se kateter postavi?
Kada je kateter postavljen, najveći je problem činjenica što kliničari uvijek trebaju imati što je više moguće ulaznih puteva. Čvorištu katetera tada se pristupa pomoću trosmjerne skretnice. 62% tih skretnica podložno je kolonizaciji u roku od 24h. Unatoč tome, ostavljaju se na kateteru 72 do 96 sati. Biofilm će se tada ispirati niz kateter, pričvrstiti se za intraluminalnu površinu katetera te će se na kraju raspršiti u krvotok. Ono što se događa kada pacijent pokazuje znakove septičkog šoka je: CR-BSI.Ovo se također može dogoditi i sa čvorištem katetera koji je upravo isto ono što i čvorište trosmjerne skretnice: otvoreni ulaz u krovotok.
Želite li, dakle, reći da će svaki kateter biti koloniziran?
Da, do određene mjere, iako neće svaki kateter uzrokovati CR-BSI. Ono što je bitno je da moramo ukloniti kolonizaciju koja se nalazi u čvorištu katetera. To možemo napraviti uz pomoć zatvorenog beziglenog pripoja. Kolonizacija će se dogoditi na beziglenom pripoju, a ne u čvorištu katetera kojem nemamo pristup. No, bezigleni pripoji se jako razlikuju jedan od drugog, što nije slučaj kod trosmjerne skretnice. Skretnica ima otvoren put protoka tekućine, a svi bezigleni pripoji imaju različite puteve protoka tekućine. Zbog toga je teško biti siguran da ćete ispravno odabrati.
Kako onda ispravno odabrati?
Kao i uvijek, postoje dva kriterija: klinički dokaz i, kada nemate klinički dokaz, morate koristiti zdrav razum. Na tržištu postoje brojne studije, jedna priznatija od druge, ali u principu možete lako reći kako određena klinička studija mora biti prospektivna i randomizirana. Jedna od vodećih studija u ovoj kategoriji je Bouza studija koja uspoređuje skretnice sa CLAVE beziglenim pripojem. Rezultati su pokazali vrlo veliko smanjenje kolonizacije čvorišta i vrha katetera koje je rezultiralo 46%-tnim smanjenjem CR-BSI-a između grupa otvorenih sustava i CLAVE grupa.
Postoji li još neki kriterij?
Da, tu su i preporuke IDSA-a (Američkog društva za infektivne bolesti) i CDC-a: 1) koristite neutralni bezigleni pripoj koji sprječava povratni protok tekućine u lumen katetera, 2) pripoj sa podijeljenom pregradom bi mogao imati prednost pred mehaničkim uređajem i 3) pobrinite se da uređaj bude pravilno dezinficiran prije ulaska. Ove preporuke također trebaju biti popraćene kliničkim dokazima jer neki pripoji sa podijeljenom pregradom imaju negativno istiskivanje.
Postoji jedna zanimljiva eskperimentalna laboratorijska studija koju je provela dr. Maricia Ryder, a prati prijenos bakterija u 11 različitih pripoja kada se koriste bez dezinfekcije. U toj se studiji MicroClave pokazao najboljim jer je ostalo samo 9 bakterija za isprati. U usporedbi sa najlošijim pripojem iz te studije, koji jeomogućio prijenos gotovo 16.000 CFU-a (jedinica koje formiraju koloniju), jasno je da među pripojima postoje ogromne razlike.
Zašto je to bila eksperimentalna laoboratorijska studija, a ne klinička studija?
(smijeh) Dobro pitanje… Ali, da li biste Vi htjeli biti pacijent sa centralnim venskim kateterom, a da Vaš pripoj NIJE bio dezificiran prije upotrebe? Iz etičkih razloga takva se studija može provesti samo u laboratorijskim uvjetima.
Koliko je dezinfekcija važna?
Od ključne je važnosti! Ulazni putevi trebaju se dezinficirati prije svakog uvođenja i to mehaničkim postupcima i brzodjelujućim dezinfekcijskim sredstvom produljenog djelovanja. 70%-tni alkohol je dobro dezinficirajuće sredstvo, ali dodavanjem 2%-nog klorheksidina postiže se produljeno djelovanje za uništavanje bakterija.
Recimo da Vam zatreba kateter; kako bi po Vama izgledala idealna situacija?
Kao prvo, vješt liječnik koji jako brzo može postaviti kateter u sterilnim uvjetima; drugo, dobro obučena sestra koja je dezinficirala svoje ruke prije nego je počela raditi s mojim kateterom, i ne bi bilo potrebe pokušati postaviti skretnice na moj kateter: zatražio bi da se na moj kateter postavi bezigleni pripoj po MOM izboru: bezigleni pripoj koji klinički dokazano prenosi najmanje bakterija, ima podijeljenu pregradu, određeni unutarnji put protoka tekućine i neutralno istiskivanje. Oh, i kada oni ne bi imali sve to… ja uvijek u svojoj putnoj torbi nosim nekoliko pripoja! (smijeh)
Najljepša Vam hvala za vrijeme koje ste izdvojili za ovaj intervju i svoja saznanja koja ste podijelili s našim čitateljima.
Bilo mi je zadovoljstvo!