Cijenjeni Ministre,
Zdravstveni časopis „Rauche“ koji izdaje firma „Rauche Publisching“ sa sjedištem u Zagrebu, je časopis koji je namjenjen medicinskim sestrama –tehničarima i drugim zdravstvenim profesionalcima. U Časopisu se objavljuju stručni i naučni radovi iz oblasti zdravstva, te sestrinske prakse. Časopis ima i rubrike koje su od značaja za sve zdravstvene radnike, među kojima su i intervjui za zdravstvenim profesionalcima.
Zadovoljstvo mi je kao glavnom uredniku postaviti Vam nekoliko pitanja koja će našim čitateljima biti od važnosti.
Zdravstveni sistem i zdravstvena politika u FBiH je vrlo kompleksna i ovisi o mnogo faktora. Molim Vas pojasnite nam koji su to faktori i da li su podložni promjenama? Od koga zavise?
Ustavom Federacije BiH zdravstvo je u podijeljenim nadležnostima između Federacije i kantona, s tim da Federacija utvrđuje politiku i donosi zakone iz oblasti zdravstva, dok kantoni provode zakone. U isto vrijeme prikupljanje i raspodjela sredstava od obaveznog zdravstvenog osiguranja iz čega se zapravo i finansira zdravstveni sistem se provodi na nivou kantona, dok se 9 posto prikupljenih sredstava prosljeđuje u Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja koji, pak, finanasira najskuplje oblike zdravstvene zaštite za sve građane Federacije BiH, kao što je kardiohirurgija i kardiologija, liječenje karcinoma, hemodijaliza itd.
Iz ovih razloga, ranije se dešavalo da se određeni zakoni i propisi drugačije, nedovoljno, ili uopće ne provode na području pojedinih kantona. Podijeljene nadležnosti i drugačije tumačenje tih nadležnosti često su bili uzrok određenih problema u zdravstvenom sistemu, ali na početku svog mandata na ovoj poziciji sam istaknuo da ćemo se baviti rješenjima, a ne opravdanjima i da ćemo uvijek iznova u saradnji sa kantonima tražiti i donositi rješenja da zaista provedemo neophodne reforme u zdravstvu, a pacijenta i njegove potrebe stavimo u fokus tih reformi.
Šta su prema Vašem mišljenju prednosti, a šta nedostatci zdravstvenog sistema u FBiH?
Medicinske sestre – tehničari predstavljaju najbrojniju skupinu zdravstvenih radnika u zdravstvenom sistemu, po mom mišljenju ova skupina zdravstvenih radnika nije adekvatno vrednovana i nije dovoljno prepoznata u sistemu zdravstva, u poređenju sa zemljama Evrope i Svijeta. Kako vi gledate na probleme medicinskih sestara i da li ste poduzeli neke konkretne radnje po pitanju vrednovanja ove profesije?
Sve reforme koje smo započeli i koje provodimo su usmjerene na unapređenje zdravstvenog sistema, a što podrazumijeva povećanje zadovoljstva pacijenata, ali i zdravstvenih radnika. Medicinske sestre i tehničari jesu temelj svakog, pa tako i našeg zdravstvenog sistema te je unapređenje sestrinstva od krucijalne važnosti za unapređenje cjelokupnog sistema. U tom pravcu, započeli smo brojne aktivnosti.
Prije svega, ističem da smo se, shodno brojnim međunarodnim deklaracijama, ali i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, odlučili za donošenje separatnog zakona o sestrinstvu kojim se uređuje djelatnost medicinskih sestara i medicinskih sestara akušerki, način obavljanja i organizovanja djelatnosti, standard obrazovanja i uslovi za obavljanje djelatnosti; prava, obaveze i odgovornosti medicinskih sestara i akušerki kao i kontrola sigurnosti i kvalitete rada.
Nacrt ovog zakona je usvojen u prvom čitanju u Parlamentu FBiH, a o ovom dokumentu se trenutno provodi i javna rasprava. Vjerujem da će ovaj zakon svakako doprinijeti unapređenju sestrinstva.
Također, uskoro u saradnji sa Švicarskom agencijom za razvoj i saradnju počinje implementacija sveobuhvatnog projekta za jačanje sestrinstva u Bosni i Hercegovini.
Ovaj sveobuhvatni dugogodišnji projekt bit će fokusiran na tri šire oblasti: unapređenje regulative u oblasti sestrinstva, jačanje komora i udruženja medicinskih sestara, te razvoj sistema kontinuirane edukacije za medicinske sestre; zatim na razvoj sestrinstva u zajednici, to jest polivalentne patronaže te unapređenje univerzitetskog nivoa obrazovanja za medicinske sestre i planiranja ljudskih resursa u području sestrinstva.
U zdravstvu vlada paternalizam između ljekara i medicinskih sestara, zbog čega dominacija u zdravstvu kada smo zajednički usmjereni na jedan cilj a tj. pomoć bolesnom i to svako iz svog domena prakse? Molim Vas Vaše mišljenje?
Ja ne bih generalizirao stvari temeljem pojedinačnih primjera i na osnovu toga donosio zaključke. Generaliziranje te stvaranje i oblikovanje suprotnih „strana“ nikada nije donijelo ništa dobro. Ljekari i medicinske sestre-tehničari su zapravo jedan tim i vjerujem da većina zdravstvenih radnika razmišlja na taj način. Štaviše, smatram da bi dio tog tima na svojevrstan način trebao biti i sam pacijent. Kao što ste rekli, ljekari i medicinske sestre-tehničari su usmjereni na jedan cilj – pomoć oboljelom – te bi oni kao jedan tim trebali uspostavljati partnerski odnos s pacijentima. Na taj način se i gradi neophodno povjerenje između pacijenata i zdravstvenih radnika.
Konstatovano je da se danas vrlo malo zdravstvenih radnika bavi zdravljem klijenata, većina je usmjerena samo na liječenje bolesti? Da li Vam se danas čini da su pacijenti zapostavljeni od strane zdravstvenih radnika?
Ne bih se u potpunosti složio sa takvim kvalifikacijama. Činjenica jeste da u odnosu na standarde Evropske unije, imamo manjak kadra i da je taj kadar neravnomjerno raspoređen na području Federacije BiH između urbanih i ruralnih sredina. To je jedan od razloga što pojedini zdravstveni radnici imaju jako velik broj pacijenata te samim tim nemaju dovoljno vremena da se više posvete preventivnom radu. Kada govorimo o prevenciji, tu zapravo najveći dio posla treba preuzeti primarna zdravstvena zaštita. Zato smo prilikom definiranja prioritetnih mjera za unapređenje zdravstva, kao prvu mjeru postavili upravo unapređenje rada porodične medicine. U okviru tog cilja smo donijeli čitav set mjera u cilju unapređenja ovog servisa, a to svakako podrazumijeva i stvaranje preduvjeta da se timovi porodične medicine više bave preventivno-promotivnim radom sa pacijentima te sa njima stvaraju partnerski odnos i grade međusobno povjerenje. Zapravo to i jeste ono čemu težimo: da se veći postotak zahtjeva pacijenata rješava na nivou primarne zdravstvene zaštite, te da se timovi porodične medicine više bave promocijom zdravlja i prevencijom bolesti te na taj način doprinose zdravlju svojih pacijenata. To je model porodične medicine koji zagovaramo i mi u okviru svojih nadležnosti i mogućnosti radimo na tome da porodična medicina zaista dostigne željene standarde rada koji će zadovoljiti pacijente, ali i same zdravstvene radnike.
Kakav je Vaš stav kada je u pitanju školovanje diplomiranih zdravstvenih radnika u FBIH? Da li postoji sistemsko planiranje kadrova u zdravstvu prema tržištu rada?
Novim zakonom o zdravstvenoj zaštiti predviđeno je da se na prijedlog Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH i uz prethodno pribavljeno mišljenje kantonalnih ministara zdravstva donosi srednjoročni plan ljudskih resursa za zdravstveni sistem Federacije BiH.
Smatramo da ćemo uvođenjem ove prakse značajno unaprijediti planiranje i upravljanje ljudskim resursima što je, svakako, jedan od osnovnih preduvjeta za daljnje reforme u zdravstvenom sektoru.
Kakvo je Vaše mišljenje o odvajanju sestrinskih komora na području FBiH?
Nacrtom zakona o sestrinstvu predviđena je mogućnost formiranja jedinstvene komore medicinskih sestara – tehničara svih profila. Zakon se nalazi u javnoj raspravi, a očekujemo i mišljenje kantona kako bi evaluirali rezultate javne rasprave i sublimirali sve pristigle sugestije i prijedloge, te je u ovom trenutku nemoguće prejudicirati konačna pravna rješenja.
Jedan od zaključaka V Kongresa medicinskih sestara – tehničara u BiH je glasio da je neophodno što prije formirati Urede za sestrinstvo pri Ministarstvima zdravstva Kantona FBiH, uključujući i glavni Ured za sestrinstvo pri Ministarstvu zdravstva FBiH, a prema uzoru na Zemlje Regiona i Evrope. Koje korake će te poduzeti u realizaciji navedenog zaključka?
Federalno ministarstvo zdravstva, svjesno značaja sestrinstva u okviru cjelokupnog zdravstvenog sistema, već dugi period ima medicinsku sestru koja je savjetnik za zdravstvenu njegu i sestrinstvo i, da tako kažem, glavni koordinator svih aktivnosti u vezi funkcioniranja i unapređenja sestrinstva u kojima ravnopravno učestvuju svi sektori unutar Ministarstva. Želim reći da Ministarstvo i bez formalno pravno ustanovljenog ureda za sestrinstvo, kao organizacione jedinice, itekako mnogo pažnje posvećuje sestrinstvu. S druge strane, naš cilj, kako u reformama koje provodimo u zdravstvenom sektoru, tako i u organizacijskom smislu, svakako jesu standardi Evropske unije, ali naravno, u skladu sa mogućnostima i specifičnostima našeg zdravstvenog sistema.
Na žalost u mreži zdravstvenih ustanova sve je manje „pravih“ menadžera i lidera koji rade na unapređenju zdravstvene zaštite i stvaranju pozitivne harmonije unutar zdravstvenih kuća? Da li je prema Vašem mišljenju potrebna dodatna edukacija iz menadžmenta za zdravstvene radnike koji vode organizaciju ili se sa sposobnostima lidera i menadžera rađa? Kako napraviti pomake u menadžmentu?
Obzirom da je praksa ukazala na to da znatan broja direktora zdravstvenih ustanova ne posjeduje adekvatne upravljačke sposobnosti, jedna od novina koju smo uveli novim zakonom o zdravstvenoj zaštiti, jeste ta da će direktori zdravstvenih ustanova morati imati znanje iz zdravstvenog menadžmenta.
U tom smislu, nedavno smo donijeli i Pravilnik o zdravstvenom menadžmentu, te bi ubrzo, po završetku svih potrebnih predradnji, trebali početi sa edukacijom iz zdravstvenog menadžmenta. Nakon toga će, u predviđenim rokovima, znanje iz zdravstvenog menadžmenta postati obligatorno za sve direktore zdravstvenih ustanova.
Uvođenjem ovog novog sistema želimo osigurati da zdravstvenim ustanovama upravljaju osobe koje posjeduju adekvatna znanja i iskustva potrebna za strateško upravljanje, finansijsko planiranje i druge aktivnosti nužne za upravljanje zdravstvenim ustanovama.
Da li je moguće napraviti reinženjering u zdravstvu na području FBiH? Od koga zavise promjene?
Naravno da je moguće, ali je potrebno mnogo rada, truda i volje. Međutim, da ne vjerujem u to da možemo promijeniti i unaprijediti sistem ne bih ni prihvatio ovu funkciju. S druge strane, trebamo biti svjesni i toga da reforme u zdravstvu nije moguće provesti u kratkom vremenskom periodu. Uostalom, mnogo stabilnije, ekonomski jače zemlje svijeta nisu lako, ili uopće nisu ni uspjeli provesti reforme u zdravstvu.
Na početku mandata sam kazao da je za sveobuhvatnu suštinsku reformu u našem zdravstvenom sistemu potrebno osam godina. Brzina i uspjeh tih reformi zavisi od mnogo faktora, kako onih unutar zdravstvenog sistema, tako i izvan sistema, ali kao što sam rekao trebamo tražiti rješenja, a ne opravdanja.
Obzirom da FBiH ima 10 Kantonalnih ministarstava zdravstva da li ste zadovoljni njihovim radom i da li redovno dobivate pismene revizije poslovanja?
Redovno se održavaju koordinacije ministara zdravstva na koje se uključuju i direktori zavoda zdravstvenog osiguranja u ovisnosti od tema. Lično sam zadovoljan djelovanjem ovog tijela i saradnja je za sada dosta dobra. Svakako moram napomenuti i da je Koordinacija podržala prioritetne mjere za unapređenje zdravstvene zaštite koje je Federalno ministarstvo zdravstva donijelo u prvih 100 dana rada Vlade FBiH i koje zapravo predstavljaju osnovni okvir naših dosadašnjih reformskih aktivnosti u sektoru zdravstva.
Kada govorimo o prioritetnim mjerama, moram napomenuti da je u tom pravcu urađeno dosta i da se u većini kantona ove mjere jako dobro provode. Naime, kao što sam već spomenuo, donijeli smo cijeli set mjera za unapređenje porodične medicine i već imamo prve rezultate u smislu da su, primjera radi, uvođenjem tromjesečnog recepta, smanjene gužve, a počela je i provedba odredbi o organiziranim specijalističkim pregledima u manjim ambulantama.
Sa zadovoljstvom mogu reći i da smo revidirali esencijalnu listu lijekova, ali i listu skupih lijekova, koji se izdaju na teret Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, a koje nisu revidirane od 2008. godine. Također, intenzivno radimo na informatizaciji zdravstvenog sektora i prve, svima vidljive, rezultate očekujemo polovinom godine.
Budući da u nekim gradovima FBiH postoje odvojeni sektori zdravstva, te da su stanovnici zbunjeni načinom ostvarivanja zdravstvenih usluga, recite mi da li u FBiH postoje etničke podjele u zdravstvu? Tko finansira odvojene zdravstvene sektore, da li je isplativo ili je to stvar politike koju bolestan čovjek ne prepoznaje?
Prije svega, zdravstvo je, prema Ustavu FBiH u podijeljenoj nadležnosti između Federacije i kantona. Također, prikupljanje sredstava za zdravstvo i finansiranje zdravstva se vrši na nivou kantona i to su razlozi što u praksi imamo situaciju da se pojedina prava pacijenata razlikuju po kantonima.
S druge strane, jedan dio sredstava od prikupljenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, o čemu smo već govorili, se izdvaja u Federalni zavod zdravstvenog osiguranja koji, pak, finansira određene zdravstvene usluge, kao što su kardiohirurgija i kardiologija, hemodijaliza, liječenje malignih oboljenja, za sve građane FBiH bez obzira iz kojeg su kantona.
Da li bi centralizacijom, ne samo na nivou Federacije, nego cijele BiH, zdravstveni sistem bio racionalniji, efikasniji, u krajnjem slučaju pravedniji – to je nešto o čemu možemo i trebamo razgovarati. Lično, smatram i podržavam formiranje ministarstva zdravstva na nivou BiH. Međutim, trebamo biti svjesni činjenice da su za centralizaciju zdravstva na nivou BiH neophodne ustavne promjene. Ali, u isto vrijeme to ne znači da ne možemo i da ne trebamo unapređivati funkcioniranje zdravstvenog sektora u postojećem pravnom i političkom sistemu i mi ćemo na tome intenzivno raditi, jer je to naša obaveza prema svim pacijentima, to jest građanima.
Vi ste na funkciji ministra zdravstva vrlo kratak period i zasigurno imate puno zadatih ciljeva koje trebate realizirati za vrijeme Vašeg mandata. Da li će te poduzeti neke korake u riješavanju pitanja birokratskih procedura koje se nameću bolesnicima koji se liječe izvan Kantona u FBiH?
Prema našem planu rada u ovoj godini namjeravamo donijeti novi zakon o zdravstvenom osiguranju, koji je jedan od temeljnih zakonskih propisa u oblasti zdravstva. Ovim se zakonom prvenstveno teži boljoj organizaciji zavoda zdravstvenog osiguranja koja će ponuditi veću obuhvatnost zdravstvenim osiguranjem, veća sredstva prikupljena po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje, kako bi se stvorili takvi pravni mehanizmi da plaćeni doprinos za zdravstveno osiguranje prati pacijenta.
Na kraju, da li ste u Ministarstvu zdravstva FBiH izradili strateški plan poslovanja (vizija i misija) za naredni period, ako je odgovor da, koji je to period i šta bi ste izdvojili kao najvažnije dijelove vizije.
Okvir u kojem djeluje Federalno ministarstvo zdravstvo – naravno u skladu sa svojim nadležnostima – je prije svega Strateški plan razvoja zdravstva 2008-2018. koji je usvojio Parlament FBiH. Strategija predstavlja okvir za razvoj i unapređenje zdravstvo, a prioritetni strateški pravci djelovanja u narednom periodu bit će usmjereni na ostvarenje pet ciljeva: jačanje mehanizama neophodnih za uspostavljanje efikasnog i savjesnog upravljanja u zdravstvu i jačanje upravljanja zdravstvenim sistemom; usklađivanje zakonodavnog okvira sa reformskim ciljevima o propisima EU i jačanje zaštite prava pacijenata i zdravstvenih profesionalaca; jačanje primarne, specijalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite; jačanje uloge javnog zdravstva i unapređenje farmaceutskog sektora.
Cijenjeni Prof. Dr Mesihović, hvala Vam na odvojenom vremenu za razgovor koji će našim čitateljima biti od velikog značaja.