Sažetak
Prema svjetskim statistikama politrauma je jedan od vodećih uzroka smrtnosti. Ovo iz razloga što najmanje dva, a najčešće više organa ili sustava organa ugrožava život bolesniku. Zbrinjavanje politraumatizovanog bolesnika je vrlo složen i skup zadatak, jer je potrebno djelovati brzo, efikasno i timski.
Strategija svake zemlje u prevenciji i kontroli liječenja politraume je formiranje kompletne baze podataka kako o uzrocima, tretmanu tako i posljedicama politraume. Cilj rada je da se prikažu podatci o učestalosti traumatskih povreda kod politraumatizovanih bolesnika sa teškim tjelesnim povredama te procesa njihovoga zbrinjavanja u CUM – u SKB Mostar.
Statistička obrada dobijenih podataka vršena je pomoću distribucije frekvence i neposredne analize tabelarnih podataka u razdoblju od 3 godine.
Naši rezultati govore o zabrinjavajuće visokom broju politraumatizovanih sa teškim povredama.
Ključne riječi: trauma, politrauma, stopa morbiditeta, CUM SKB Mostar
Summary
According to international statistics polytrauma is one of the leading causes of death. That’s because at least two, but usually more organs or organ systems are threatening the patients life. The treatment of a polytraumatised patient is a very complex and expensive task, because quick action, efficiency and team work is needed.
The strategy of each country in the prevention and control of treatment procedures of polytraumatised patients is the formation of a complete database on the causes, treatment and consequences of polytraumatic events. The objective of this paper is to present data on the prevalence of traumatic injuries in polytraumatised patients with severe bodily injuries and treatment procedures in the Emergency medicine center (CUM) – SKB Mostar. Our results suggest that there is a disturbingly high proportion of polytraumatised patients with serious injuries.
Statistical analysis of the data was performed using the frequency distributions and immediate analysis of tabular data in the period of 3 years.
Keywords: trauma, polytrauma, morbidity rate, Emergency medicine center (CUM) SKB Mostar
Uvod
Povreda (trauma) je nasilno oštećenje tijela (zdravlja), izazvano isključivo djelovanjem vanjskih faktora, za razliku od oboljenja, kao prirodnog oštećenja zdravlja, koje se razvija spontano, pod utjecajem kako vanjskih (egzogenih), tako i unutarnjih (endogenih) faktora. Treći, vodeći uzrok smrti nakon kardiovaskularnih i malignih bolestI. Važan je medicinski, kao i društveno ekonomski značaj. Povećana upotreba raznih oblika prijevoza, prije svega motornih vozila, dovodi posljedično i do uvećanja broja prometnih nezgoda.
Hitne traume su velike „ specifične težine „ što znači da je oporavak i rehabilitacija dugotrajan / a, te samo ozljeđivanje dovodi do većeg gubitka potencijalnih preostalih godina života.
Razvojem moderne medicine i boljim poznavanjem patofizioloških zbivanja u ljudskom organizmu, kao i novim metodama dijagnostike i intenzivnog praćenja vitalnih parametara, poboljšani su uvjeti za liječenje životno ugroženih bolesnika.
Od brze i precizne dijagnostike, kao i od kvalitetnog medicinskog tretmana zavisit će prije svega preživljavanje, kvaliteta oporavka, kao i vraćanje takvih pacijenata u normalan život.
Pacijenta pregledavamo prema ABCDE pristupu, a nakon što otkrijemo kritičnu situaciju odmah pristupamo njenom rješavanju a tek onda nastavljamo s pregledom.
“ABCDE” pristup obuhvaća:
(airway) dišni put
(breathing) disanje
(circulation) cirkulacija
(disability) neurološka procjena
(exposure) izloženost
Ovaj pristup je temelj svih urgentnih zbivanja u Centru urgentne medicine i hitnog prijema, te po istom planiramo daljnje postupke:
Vrsta lezije
Vitalni znaci
Mehanizam ozljede (potrebna hitna operacija, produbljivanje dijagnoze, prijem u JIL)
Zbrinjavamo najveću životno ugrožavajuću prijetnju
Ne odgađamo liječenje dok čekamo dijagnozu
Postupamo po kliničkim načelima
Usvajamo provjerene protokole
Sigurnost opreme je jedan od važnih faktora, kao i ispravnost iste. Osposobljeno, educirano osoblje koriste standardizirana i dostupna iskustva, gdje nam je najvažnija odlična komunikacija i timski rad, pa možemo istaknuti da je proces zbrinjavanja multidiscipliniran. Standardni protokoli predviđali su ranije kod politrauma obvezne rendgenografije lubanje, vratne kralježnice, grudnog koša, pluća i srca, ekstremiteta, nativnu abdomena kao i ultrazvuk abdomena. kod ozbiljnijih trauma i u samom startu po prijamu hemodinamski nestabilnih pacijenata učini se:
MSCT:
Neurokraniuma
Vrata
Toraksa
Abdomena i zdjelice
Po dobivanju rezultata dijagnostičke obrade, pristupa se daljnjem liječenju. Nakon učinjene potrebne dijagnostičke obrade pacijent se smješta na Odjel intenzivnog liječenja ili se prevozi u operacijsku dvoranu direktno iz CUM – a.
Vrsta i način istraživanja
Istraživanjem su obuhvaćeni svi pacijenti kojima je u razdoblju od lipnja 2009. godine do lipnja 2012. godine pružena hitna medicinska pomoć u Centru urgentne medicine i hitnog prijema.
Isti su uzeti iz protokola CUM – a i iz obrasca Prijave o povredi.
Promatrani parametri : nasilje, ozljede na poslu ili u prometu, dob, spol, ozlijeđenost organa, mehanizam nastanka ozljede te smrtni ishodi, nakon čega sam dobila slijedeće rezultate:
u razdoblju od 3 godine, 3121 pacijent je obrađen u CUM-u, od toga 2128 (68,2%) muškaracai 993 (31,8%) žena
od ukupno 5727 ozljeda koje su se evidentirale, 4930 (86,1%) je bilo lakih i 797 (13,9%) teških
zabilježena su 122 smrtna ishoda, od toga 5 djece.
Tablica 1. Distribucija ozljeda prema godina starosti pacijenata
Tablica 2. Uzroci ozljeda
Tablica 3. Lake i teške ozljede određenih organa
Tablica 4. Starost ispitanika i smrtni ishod usljed ozlježivanja
Zaključci
Najčešće traume u našoj regiji nastaju zbog ozljeda zadobivenih u prometu
Neophodna je represija i edukacija kako bi se smanjio broj prometnih nezgoda, a samim tim i broj hospitalizacija te mortalitet
Kvalitetna primarna obrada te timski rad su smanjili smrtnost prilikom traume posljednjih godina, posebno u dječjoj dobi.
Unaprijediti i bolje organizirati primarnu, sekundarnu i tercijarnu zaštitu da bi konačna obrada pacijenta bila što bolja donacija organa
Težiti razvoju TRAUMA – centara sa adekvatnim multidisciplinarnim pristupom zbrinjavanju bolesnika
Po uzoru na praksu razvijenih zemalja, izraditi pravilnik o trajnoj edukaciji i provjeri znanja iz ATLS-a i ILS-a za medicinsko osoblje
CUM SKB Mostar – teži navedenom modernom trauma centru – kontinuirana edukacija i poboljšanje kvalitete
Predlažemo da se kod izrade minimalnih standarda prostora i opreme za svaku bolnicu uvede odredba kojom se iste obvezuju kako će u svim zgradama imati set za reanimaciju, a u bolnicama koje su u jedinstvenom objektu komplet će biti dostupan na takvim mjestima da se reanimacija može započeti u roku od tri minute.
Spašavanje ozljeđenikovog života je primarno;
Ozljeda nije skup pojedinačnih dijagnoza, već predstavlja kompleksno stanje koje uzrokuje reakciju cijelog organizma;
Zbog svoje kompleksnosti ozljeda zahtijeva multidisplinirano liječenje;
Definitivno liječenje ozljeđenika treba provoditi u najbližoj kompetentnoj bolnici;
Umjesto „ Stay & play „, mora vrijediti krilatica „ Run & play „ što znači da treba maksimalno skratiti prehospitalno vrijeme uz stalno provođenje mjera za održavanje života. Naime, ozljede su jedina stanja u cijeloj medicini kod kojih je liječenje važnije od postavljanja konačne dijagnoze.
Literatura
European mortality database, WHO Regional Office for Europe,Copenhagen, Denmark, july 2011.
Vlada Republike Hrvatske: Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske 2001.-2005. god., Zagreb, 22. ožujka 2001.
MUP RH: Izvješće o provedbi Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa za 2008. god., Zagreb, travanj 2009.
European Transport Safety Council: Reducing the Severity of Road Injuries Through Post Impact Care, Brussels 1999.
Advanced trauma life support for doctors. Instructor course manual, 6th ed., American College of Surgeons, Chicago, 1997.
American Trauma Society: Trauma System-Agenda for the Future.2002.
Michaelson M: Building a Trauma System-The Rambam Medical Center Experience. Trauma Care 2002 Fall; 12 (2).
SMARTRISK, Health Canada, Emergency Health Services Branch Ministry of Health: The Economic Burden of Unintentional Injury in Canada, 1998.
United Nations, General Assembly, 1 August 2003: Global Road Safety Crisis. Report of the Secretary-General.
La Flamme L: Social Inequality in Injury Risks. Knowledge Accumulated and Plans for the Future. Sweden, Karolinska Institutet, 1998.
La Flamme L: Explaining socio-economic differences in injury risk. Injury Control and Safety Promotion 2001; 8 (3):149-153.
Shoemaker WC et al.: Resuscitation from severe hemorrhage. Crit Care Med 1996; 24 (2): 12-23.
American College of Surgeons, Committee on Trauma: Resources for optimal care of the injured patient. Chicago, The College; 1993.
Arnold JL: Introduction to International Emergency Medicine, Medicine Journal 2001;2 (9).
European Association for Trauma & Emergency Surgery: European Course of Trauma Care (E.C.T.C.), 2001.
Advanced Trauma Life Support, International Promulgation policy (www.facs.org/trauma/atls/indeks.html).
State of California, Emergency Medical Services Authority: Chapter 7. Trauma Care Systems, California, 2003.
Driscoll PA, Vincent CA: Organizing an efficient trauma team. Injury 1992; 23: 107–110.
Champion HR et al.: The major trauma outcome study: establishing rational norms for trauma care. J Trauma 1990; 30 (11):1356-65.
Cales RH: Trauma mortality in Orange County: the effect of implementation of a regional trauma system. Ann Emerg Med 1984; 13 (1): 15-24.
21. Smith JS, Martin LF, Young WW, Macioce DP: Do trauma centers improve outcome over non-trauma centers: the evaluation of regional trauma care using discharge abstract data and patient management categories. J Trauma 1990; 30 (12):1533-1538.
Nakayama DK, Copes WS, Sacco W: Differences in trauma care among pediatric and nonpediatric trauma centers. J Pediatr Surg 1992; 27 (4): 427-431.
Stewart TC, Lane PL, Stefanits T: An evaluation of patient outcomes before and after trauma center designation using Trauma and Injury Severity Score analysis. J Trauma 1995; 39 (6): 1036-1040.
Sampalis JS, Denis R, Frechette R, Brown R, Fleiszer D, Mulder D: Direct transport to tertiary trauma centers versus transfer from lower level facilities: impact on mortality among patients with major trauma. J Trauma 1997; 43 (2): 288-96.
Sampalis JS et al.: Trauma care regionalization: a process-outcome evaluation. J Trauma 1999; 46 (4):565-581.
Simons R, Eliopoulos V, Laflamme D, Brown DR: Impact on process of trauma care delivery 1 year after the introduction of a trauma program in a provincial trauma center. J Trauma 1999; 46 (5):811-816.
West JG, Williams MJ, Trunkey DD, Wolferth CC Jr: Trauma systems: current status – future challenges. JAMA 1988; 259 (24):3597-600.
Kortebeek JB: A review of trauma systems using the Calgary model.Can J Surg 2000; 43: 23-28.
Bilteni o sigurnosti cestovnog prometa. Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, 1995-2006.
Mock CN, Jurkovich GJ, Nii-Amon-Kotei D, Arreola-Risa C, Maier RV: Trauma mortality patterns in three nations at different economic levels: implications for global trauma system development. J Trauma1998; 44: 804-812.
Mock C: Strengthening Trauma Systems In Developing Countries.Trauma Surgery 2000; 39-44.