Sažetak
Palijativna skrb je sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje životni vijek. Nastoji se ublažiti bol i podići kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti. Osnivač pokreta palijativne skrbi je Engleskinja Cicely Saunders1967. godine. Ona je nastojala omogućiti neizlječivim bolesnicima da umru u što udobnijim uvjetima.
Cilj palijativne skrbi je smanjiti bol i neugodne simptome bolesti kako bi bolesnik koji je u posljednjim stadijima neizlječivih bolesti ili ima kroničnu tešku bolest,imao kvalitetniji ostatak života. Zajedno surađuju liječnici, farmaceuti, socijalni radnici, medicinske sestre i volonteri s obitelji pacijenata.Palijativna skrb odvija se u centrima za njegu,bolnicama i u liječenju kod kuće.Palijativnom medicinom nastoji se pomoći bolesniku na tjelesnom,duševnom i duhovnom planu.
Najčešće se radi o oboljelima od karcinoma .Palijativna medicina u suprotnosti je s eutanazijom i asistiranim samoubojstvom. Nastoji se pomoći bolesniku, da živi što kvalitetnije i sa što manje boli do njegove prirodne smrti. “Ako bolesnik traži da ga se ubije, podbacili smo u pružanju njege“( Cicely Saunders).
Svrha rada dovodi do saznanja visokog procenta manifesnog razvoja palijativnih oboljenja,komplikacija i poremečaja uz gubitak prethodne fizičke sposobnosti sa uznapredovanosti bolesti u bar dvije oblasti ( komplikacije i psihofizički disbalans).
Problem oboljenja i njegove progresije ukazuje na vodeća onkološka oboljenja koja dovode do smrti kao posljedica komplikacija neadekvatno primjenjenom zdravstvenom njegom, te je vodeći uzrok invaliditeta. U jednoj trećini slučajeva komplikacije završavaju smrću, druga trećina bolesnika postaju teški invalidi, dok trećina zadovoljavajuće spriječava progresiju oboljenja uz prolongiranje komplikacija.
Prema saopštenju Svjetske zdravstvene organizacije karcinomi su jedan od vodećih oboljenja ljudi širom svijeta. To je jedno od najčešćih hroničnih nezaraznih oboljenja.
Čimbenici rizika su: dob, spol, rasa, naslijeđe,uticaj spoljnjih faktora, stres,neadekvatni stilovi života i nezdrava prehrana.
Ključne riječi: palijativna njega, karcinom, hospicij, bol, eutanazija
Summary
Palliative care is comprehensive (medical, psychological, social and spiritual) care with the aim of providing the necessary care to patients with incurable disease, which significantly shortens the life span. Seeks to alleviate the pain and improving the quality of life of patients of incurable diseases or complex. Its founder of palliative care was English Cicely Saunders1967. year. She tried to allow the incurably sick to die in the comfortable conditions.
The goal of palliative care is to reduce pain and unpleasant symptoms of the disease to the patient who is in the final stages of incurable disease or a severe chronic disease, had better rest of their lives. Work together physicians, pharmacists, social workers, nurses and volunteers with family pacijenata.
Palliative care takes place in care centers, hospitals and treatment by home.Palliative care seeks to help the patient’s physical, mental and spiritual level.
Often are suffering from cancer. Palliative Medicine is contrary to euthanasia and assisted suicide. Seeks to help the patient to live as good and with as little pain until his natural death. “If a patient asks to be killed, we fell short in providing care” (Cicely Saunders).
The purpose of knowledge leads to a high percentage of apparent development of palliative illness, complications and disorders with loss of physical fitness prior to the stage of disease in at least two areas (physical and mental complications and disbalance).
The problem of disease and its progression points to lead oncology diseases that lead to death as a result of complications of the applicable inadequate medical care, and is the leading cause of disability. In one third of cases, complications ending in death, one third of patients become severely disabled, while the third prevents sufficient to delay the progression of disease complications.
According to the press release of the World Health Organization carcinoma is one of the leading diseases of people world wide. This is one of the most common chronic non-communicable diseases.
Risk factors include: age, gender, race, heredity, the effect of external factors, stress, inadequate lifestyles and unhealthy diets.
Keywords: palliative care, carcinoma, hospis, pain, euthanasia
Uvod
Karcinom je problem svjetskih razmjera, a učinkovita borba se ogleda u udruživanju svih subjekata u cilju suzbijanju komplikacija oboljenja.Svjetska zdravstvena organizacija ukazuje na onkološka oboljenja kao vodeći uzrok smrtnosti koja su u porastu.Svake godine 12.7 miliona ljudi otkriju rak ,a 7.6 miliona godišnje umire od ovog oboljenja.Različita istraživanja pokazuju da 30-40 % smrti se mogu spriječiti ,a jedna trečina se može spriječiti kroz promotivno-preventivne aktivnosti.
Za liječenje neophodan je multidisciplinaran tim i pristup ranog detektiranja oboljenja sve u svrhu spriječavanja prerane smrti i komplikacija.
U Bosni i Hercegovini zabilježen je porast oboljelih od carcinogenih oboljenja sa tendencom daljnjeg porasta.
Adekvatan skrinining, prevencija, edukacija, tretman oboljelih je od prioritetnih zadataka zajednice uz iznalaženje načina suzbijanja mučnine,boli i nuspojava može omogučiti pacijentima kvalitetniji život. Oboljenje se javlja u svim životnim dobima.
Karcinom uslovno može biti uticajno genetsko isti toliko koliko i uticajno vanjsko faktoralno oboljenje. Nasljeđivati se može samo predispozicija razvitka tumorne bolesti i to ne uvijek. Prisustvo ili odsutnost nasljednih faktora razvitka ove opake bolesti može se pronaći pomoću genetskog testiranja.Najmodernijim načinom nelinearnog dijagnostičkog pregleda pomoću medicinskog kompjuterskog programa omogučava se otkriče o lošim mutacijama i nasljednim predispozicijama.
Poznato je da je nositelj nasljedne informaciji u stanicama živih organizma, uključujući čovjeka, DNA u kojoj su spremljeni geni odgovorni za sve karakterne znakove individue: boja očiju, forma nosa, procesi razmjene tvari, imunološki odgovor i drugo. Također postoje geni koji kontroliraju rast i množenje stanica.
Misao o tome da genetski aparat stanice može uticati na proces pojave tumora pojavila se još početkom 20 stoljeća.Uspješan razvitak genetike dokazao je istinitost ove hipoteze. U suvremeno vrijeme pronađeno je više od 200 gena u kojima mutacije mogu uticati na pojavu tumora u normalnim stanicama čovjeka.
Poznato je da faktori mogu biti različite vrste zračenja (UV, ionizirajuće), mutagene i kancerogene kemikalije (poput nekih policikličkih aromatskih ugljikovodika, arsen, krom, nikal, itd.) virusi i paraziti.
U genetskom aparatu čovjeka postoje efikasne mehanizmi koji zaustavljaju dijeljenje stanica ili obnavljaju oštećenu DNA s tim da mehanizam prirodne zaštite ponekad zakaže. Tada transformirana stanica stiće svojstvo beskontronog dijeljenja, „ne sluša“ signale koji dolaze iz zdravog tkiva što rezultira pojavom tumora.
Dobro je poznato da u ljudskom organizmu postoji dvije vrste stanice: somatske, koje formiraju različito tkivo i organe, i spolne stanice. Mutacije u somatskim stanicama događaju se samo kod njihovog dijeljenja i ne prenose se na potomstvo.Mutacija u spolnim stanicama jednog roditelja prenosi se iz generacije u generaciju.Takva osoba bit će nosiocem mutiranog gena što još ne znači da će ta osoba oboljeti od tumorne bolesti.
Takav proces samo stvara predispoziciju razvitka oboljenja. Da bi se rak pojavio kod nosioca nasljedne mutacije potrebno ga je „probuditi“. Ogromna uloga se odnosi na kvalitetu okoliša i načinu života, te prehrane osobe koja posjeduje takvu predispoziciju.
Tumorne pojave kod djece su puno drugačije nego kod odraslih.Mutacije genoma koji su odgovorni za dječje tumore dešavaju se (učestalo) još na nivou tkiva ili organa embriona. Zbog toga su tumori kod djece učestalo usko vezani s oštećenjem različitih organa.
Stupanj učestalosti nasljednih faktora u pojavi tumora nije jednak. Primjer: kod dječjih tumora (retinoblastoma, neuroblastoma i dr.) nasljedne forme pronalaze se u 25-40 % slučaja. Kod bolesnika s rakom mliječnih žlijezda 7-15%, s rakom debelog crijeva 5-10% slučajeva, s osteogenom sarkomom samo 1-2 % slučajeva.
Razina sadašnjih znanja dozvoljava razraditi kriterije razlika nasljednih i nenasljednih forma tumora.Dijagnostička prognoza pokazuje vjerojatnost pojave tumornog oboljenja kod potomka.
U grupu rizika spadaju osobe s hipertoničnim oboljenjem, dijabetesom, ishemijom srca i drugim bolestima koje mogu utjecati na razvitak oboljenja.
Cilj rada
Analizirati spolne i dobne karakteristike ispitanika
Ispitati precipitirajuće faktore nastanka ili uvoda u pogoršanje bolesti
Utvrditi vrijednosti kvalitete zdravih navika i stilova života u odnosu na prosječno trajanje liječenja u bolnici i prisutnost komlikacija
Ispitati komplikacije i progresiju karcinoma uz uticaj sa posljedičnim rezultatima dugotrajnog disbalansa.
Ispitanici i metode
U istraživanju su korišteni podaci preuzeti iz historije bolesti pacijenata, koji su pod dijagnozom carcinoma bilo koje oblasti, registrirani u Centru za profesionalnu njegu“ Ruhama“ Zenica, u periodu od 01.06.2011 do 31.06.2012. godine.Studija je kreirana po deskriptivnom tipu,kao retrospektivna analitička.
Podaci su pračeni putem anaketnih listova sačinjenih od: općih demografskih podataka (dob, spol, zanimanje), kliničkih parametara (simptomi, stepen invalidnosti, komplikacije uz usmjerenje na progresiju oboljenja), dijagnostičke i labaratorijske procedure i terapija. Progresija bolesti evaluirana je pomoću skale stepena onesposobljenja specifičnog za carcinom.
Statistička obrada podataka izvršena je pomoću računarskog programa Excel (Microsoft Ofice Excel 2003) i SPSS računarskog programa za statističke analize (SPSS – Statistical Package for Social Sciences).
Rezultati istraživanja
Grafikon 1. Spolna struktura ispitanika
Grafikon 2. Starosna struktura ispitanika
Grafikon 3. Dužina boravka u bolničkom okruženju
Grafikon 4. Ponavljane hospitalizacije
Grafikon 5. Pogoršanje bolesti
Slika 1. Vrijednosti nalaza u 99% slučajeva je pokazao disbalans tokom 6 mjeseci ,što ukazuje na neadekvatno reguliranje oboljenja na duži vremenski period uz posljedičnu interakciju sa nereguliranim referentnim vrijednostima.
Kod 20% pacijenata je tokom dijagnostikovanja oboljenja došlo je do promjene stilova života, dok kod 80% pacijenata abnormalne referentne vrijednosti nisu ukazivale na promjenu svijesti niti su utjecale na promjenu stilova života.
Neadekvatna prehrana 90% ,nedovoljna fizička aktivnost 80%,pušenje 89%,unos alkohola 57%.
Slika 2. Najveći broj pacijenata je imao bol kao glavni simptom 70% gubitak tjelesne težine 80%,prekomjernu tjelesnu težinu 20%, mučninu 30%,povraćanje 20%, depresija%, 71% anksioznost.
Slika 3. Komplikacija i progresija oboljenja sa posljedičnim uticajem ukazuje na visok stepen komplikacija u vidu komplikacija dugotrajne dekompenzacije(dekubitus 20%, tromboza 30%).
Progresija oboljenja se javila u največem obliku u 88% pacijenata, zabilježene su komplikacije u uznapredovalom obliku.Vodeći oblici su progresivni. Progresivni oblici sa daljnjim pogoršanjima 92% su ustanovljeni kod ispitanika.
Najveći broj pacijenata je liječeno invazivnom terapijom 80%,dok 20% medikamentima, 40% kombinacijom.
Jedna od zajedničkih pretraga kod sumnje na karcinom je mjerenje tumorskih markera.Provjera kod lica sa povečanim rizikom za oboljevanje 15%,dijagnosticiranje kod karcinoma posebnog tipa 30%,određivanje prognoze bolesti 30%,pračenje toka uspjeha terapije korišteno je u 20% slučajeva.Primjena drugih dijagnostičkih postupaka 40%.
Diskusija
Nedovoljna pažnja usmjerena na palijativne bolesnike kao rezultat dovodi do zaključka ka progresiji oboljenja sa posljedičnim komplikacijama dugotrajne dekompenzacije i komplikacijama koje produbljuju patnje bolesnika. Istraživanjem se pokazuje neadekvatno zbrinjavanje palijativnih pacijenata,što usmjerava na pregled neadekvatne brige i promjenu sadašnjeg stanja. Palijativna njega ukazuje na važnost i predstavlja osnovu za brigu ka dostojanstvenom ostatku života u odnosu na patnju.
Onkološki bolesnik može biti izložen patnji uzrokovanoj brojnim faktorima: bolom i drugim fizikalnim tegobama, psihološkim problemima, socijalnim, kulturološkim i duhovnim teškoćama. Oni su često međusobno uslovljeni i povezani,ali osnova usmjerena na planiranje ostatka života okupiranjem simptoma je važna problematika društva kojom treba da se pozabavi i stvore uslovi i standard za realizaciju podrške palijativnim timovima i ustanovama palijativne njege kao i pogleda na kompleksan pristup.
Jedan od najvećih problema je manifestacija komplikacija koje dovode do trajne invalidnosti značajnih poremečaja kako u vidu društvenog, tako i u vidu zdravstvenog zbrinjavanja.Učestalost oboljenja i progresije je u porastu uz učestalo oboljevanje oba pola. Oboljenje se najčešće javlja kod lica srednje životne dobi sa povečanom tendencom rasta kod lica treće životne dobi. Jedan od osnovnih razloga je nezdrav stil života i nerazvijenost promotivno-preventivnih programa.
Ukupno je obrađeno 100 ispitanika i kroz historije bolesti uočen je povećan broj žena u odnosu na ispitanike muškog spola pračeno slučajnim izborom. Starosna struktura pacijenata iznosi:povečanje oboljelih kod lica srednje životne dobi u odnosu na lica treće životne dobi.
Najveći broj pacijenata boravio je u bolničkom okruženju više od jednog puta u odnosu na boravak od 20 dana. Pogoršanje bolesti zabilježeno je kod največeg procenta oboljelih i dijagnosticiranih pacijenata.Stagnaciju, spriječavanje komplikacija imalo je mali procenat pacijenata.
Vrijednosti nalaza u vodećem broju pokazalo je najveći postotak pacijenata sa disbalansom tokom 6 mjeseci, što ukazuje na neadekvatno reguliranje oboljenja na duži vremenski period uz posljedičnu interakciju sa nereguliranim referentnim vrijednostima. Svi ovi podaci pokazuju povečan trošak za zdravstveni sistem i neučinkovitost i to bi sa druge strane pomnim planiranjem i reguliranjem palijativne njege bilo olakšanje kako za sustav tako i za pacijenta kao osnovnog subjekta.
Također, poražavajuća činjenica je da promjene stilova života su na najmanjem mogućem rangu, dok neznatan broj pacijenata je promjenio loše životne navike.Redoslijed navika je:neadekvatna prehrana,nedovoljna fizička aktivnost,pušenje,unos alkohola.Najveći broj pacijenata je imao bol i gubitak tjelesne težine kao glavni uznapredovali simptom,dok nakon njih slijedi mučnina,povračanje,depresija,anksioznost.
Komplikacija i progresija oboljenja sa posljedičnim uticajem ukazuje na visok stepen komplikacija u vidu komplikacija dugotrajne dekompenzacije(dekubitus,tromboza ). Progresija oboljenja se javila u največem obliku, zabilježene su komplikacije u uznapredovalom obliku.Vodeći oblici su progresivni.Progresivni oblici sa daljnjim pogoršanjima su ustanovljeni kod največeg broja ispitanika.Najveći broj pacijenata je liječeno invazivnom terapijom zatim medikamentima,kombinacijom.
Jedna od zajedničkih pretraga kod sumnje na karcinom je mjerenje tumorskih markera.Provjera je najuočljivija kod dijagnosticiranja karcinoma posebnog tipa, sa povečanim rizikom za oboljevanje. Kod određivanja prognoze bolesti i na kraju sa najmanjim postotkom kod pračenja toka uspjeha terapije,mali je udio poboljšanja u odnosu na pogoršanje što je poražavajuća činjenica.Primjena drugih dijagnostičkih postupaka zauzima srednje mjesto u odnosu na predhodne situacije.
Literatura
Human Life Alliance of Minnesota: Euthanasia, Imposed Death, St. Paul 1998.
http://www.molekula-zdravlje.com/medicinski-noviteti/zanimljivosti/
Nemeth C, Rottenhofer I. Abgestufte Hospiz- und Palliativversorgung in Österreich. Wien: Österreichisches Bundesinstitut für Gesundheitswesen, 2004.
Elsey B, McIntyre J. Assessing a support and learning network for palliative care workers in a country area of South Australia. Aust J Rural Health 1996.
Mitchell G, Price J. Developing palliative care services in regional areas. The Ipswich Palliative Care Network model. Aust Famy Physician 2001.
Schroder C, Seely JF. Pall-Connect: a support network for community physicians. J. Palliat Care 1998.