Sažetak
Uvod: Epidemiološke studije o učestalosti malignih tumora kože pokazuju da se broj oboljelih razlikuje prema geografskom položaju. Tako je u području Australije i Novog Zelanda 10 puta više pacijenata nego u Evropi, što je u izravnoj vezi s oštećenjem ozonskog zaštitnog omotača koji filtrira UV zračenje. Maligni melanom čini približno 2-3% svih malignih tumora kože i uzrokuje 1-2% ukupnog mortaliteta od malignih bolesti.
Cilj rada:
Utvrditi zastupljenost kožnih malignoma tj. epitelioma i melanoma u Kabinetu za dermatoskopiju Klinike za kožne i spolne bolesti
Odrediti distribuciju kožnih malignoma prema spolnoj i dobnoj zastupljenosti, te zanimanju pacijenta
Utvrditi distribuciju kožnih malignoma prema mjestu anatomske lokalizacije primarnog sijela tumora
Utvrditi kretanje i relativni odnos kožnih epitelioma i melanoma za posmatrani period
Metode rada: Istraživanje je obuhvatilo 402 pacijenta. Studija je provedana kao retrospektivna, deskriptivna, ciljana i otvorena. Obuhvaćen je period od 2007.-2010. godine i uključeni su svi pacijenti Kabineta za dermatoskopiju Klinike za kožne i spolne bolesti kod kojih je sumnja na malignom uspostavljena inspekcijom kože u cijelosti, a potom i dermatoskopskim pregledom ciljane lezije načinjenim digitalnim dermatoskopom MoleMax II. U istraživanju je korištena medicinska dokumentacija Klinike za kožne i spolne bolesti, tj. radni protokoli Kabineta za dermatoskopiju.
Rezultati istraživanja: Istraživanje je pokazalo da je broj oboljelih od bazocelularnog, spinocelularnog i malignog melanoma kože prema dobnoj zastupljenosti pokazuje da je najveći broj pacijenata tokom promatranih godina istraživanja pripadao dobnoj skupini >70 godina, češće kod muškaraca nego kod žena, što je procentualno prikazano s 53,9% kod muškaraca, i 46,1% kod žena (12). U provedenoj studiji po godinama, može se ustanoviti da je evidentirano ukupno 3 pacijenta oboljela od malignog melanoma za period od 2007. – 2010. godine. U 2008. godini evidentirana su 2 pacijenta ili 2,8%, a u 2009. godini evidentiran je 1 pacijent ili 0,8% pacijenta.
Zaključak: Najučestaliji kožni malignom je bazocelularni tumor kože s 96,3% pacijenata, potom spinocelularni s 3% pacijenata, a najmanja učestalost otpada na maligni melanom, s 0,8%. Broj oboljelih muškaraca sa 53,9% (217) je veći od broja oboljelih žena sa 46,1% (185) tj: rotio M:F= 1,1:1. Najopterećenija dobna skupina je preko sedamdeset godina starosti sa 46,3%, a zapažen je kontinuiran porast oboljelih s godinama starosti.
Distribucija oboljelih prema zanimanju je pokazala da su najzastupljeniji penzioneri s 48,3%, potom radnici 20,4%, domaćice 16,7%, a na ostale otpada 14,7% pacijenata.
Najučestalija anatomska lokalizacija primarnog sijela su lice i uške sa 66,8%, a najmanje ih je smješteno u predjelu donjih ekstremiteta, tj: 0,4%.
Ključne riječi: spinocelulasni, bazocelularni, maligni melanom, prevencija
Summary
Introduction:Epidemiological studies on the incidence of malignant skin tumors showed that the number of patients varies geographically. So in Australia and New Zealand there is 10 times more patients than in Europe, which is directly related to the depletion of the ozone protective layer that filters UV radiation. Malignant melanoma accounts for about 2-3% of all malignant tumors of the skin and causes 1-2% of the total mortality from malignant diseases.
Goal:
To determine the prevalence of skin cancer orepithelioma and melanoma in the Cabinet for Dermatoscopy at Department of Dermatology and Venereology.
Determine the distribution of skin cancers by sex, age and the patient’s occupation
Determine the distribution of skin cancers by anatomic site of the primary tumor.
Determine the trends and the relative ratio of skin carcinoma and melanoma in the reporting period.
Methods:The study included 402 patients. The study is conducted as retrospective, descriptive, targeted and open. Includes a period from 2007 to 2010r and included all patients of the Cabinet for dermatoscopy Department of Dermatology and Venereology which had suspected skin malignancy established by inspection of the whole skin, and then by dermatoscope review of target lesionmade by digital dermatoscope MoleMax II. The study used medical records of the Department of Dermatology and Venereology, or working protocols of Cabinet for dermatoscopy.
Results:Research has shown that the number of patients with basal cell, spinocellularcarcinoma and malignant melanoma by age shows that the largest number of patients during the years of research belonged to the age group>70 years, more often in men than in women, which shows the percentage with 53.9 % of men and 46.1% in women (12). In the study conducted by years, it can be determined that is recorded a total of 3 patients suffering from malignant melanoma in the period since 2007 – 2010. In 2008 2 patients were registered, or 2.8%, and in 2009 was recorded 1 patient or 0.8% of patients.
Conclusion:The most frequent was basal cell skin cancer in 96.3% of patients, followed by spinocellular with 3% of patients and the lowest incidence of malignant melanoma of 0.8%. Number of affected men with 53.9% (217) is greater than the number of women with 46.1% (185), orthe male to female ratio is 1.1:1. Mostlyaffectedis age group over seventy years of age with 46.3%, with noted steady increase in number of patients with age.Distribution of patients by occupation showed that the majority are retired- 48.3%, followed by 20.4% of workers, 16.7% housewives, and other 14.7%.Most common anatomic sites of primary cancer are the face and ears with 66.8%, whilethe least number was localized at the lower extremities – 0.4%.
Keywords: spinocellular carcinoma, basal cell carcinoma, malignant melanoma, prevention
Uvod
Tumor je prekomjerno, nedovoljno kontrolisano, neusklađeno, i neusmjereno bujanje maligno promjenjenih ćelija, koja najčešće počinje na jednom mjestu u organizmu. Prema Willisovoj definiciji tumor je nenormalna masa tkiva čiji je rast pretjeran i neusklađen s normalnim tkivom, koji traje i onda kad prestanu uticaji koji su promjenu izazvali.
Otkrivanjem svjetlosnog mikroskopa ispitivanje tumora ulazi u djelokrug patologa, kada i počinju prve klasifikacije tumora.
Prema stepenu malignosti, tumori kože dijele se u dvije velike grupe: benigne i maligne.
Benigni tumori kože su dobro diferencirani, tj. njihova struktura je vrlo slična normalnom zdravom tkivu ili organu. Osim toga, benigne promjene sporije rastu, nemaju sposobnost da invadiraju u okolna tkiva, ne stvaraju metastaze i imaju povoljnu prognozu.
Maligni tumori kože predstavljaju breme, ali i izazov savremene medicine radi svoje učestalosti, visoke smrtnosti i niza etioloških nepoznanica. Maligni tumori kože su najčešći od svih zloćudnih tumora u mnogim zemljama u kojima pretežno živi bijelo stanovništvo, kao što je to Australija i SAD. Kretanje kožnih malignoma kroz godine i njihov međusobni odnos rezultat su napretka medicinske nauke i tehnologije, prosvjećenosti stanovništva, načina života i visine standarda.
Epiteliomi ili karcinomi kože
Etiologija malignih tumora kože do danas nije potouno objašnjena. Različiti egzogeni i endogeni faktori vjerovatno izazivaju oštećenja ćelija na nivou enzima koji su odgovorni za normalan rast ćelija. Različiti egzogeni faktori, a naručito mehanički, tehnički i aktininički faktori, zatim hemijski (mineralna ulja, naftalin, antracen, parafin) i biološki (virusi) djeluju kancerogeno.
To je i razlog da karcinome uopšte, pa prema tome i maligne tumore kože, češće susrećemo kod starijih dobnih uzrasta.
Epiteliomi ili karcinomi kože se dijele na bazocelularne i spinocelularne maligne tumore kože.
Epithelioma basocellulare (engl. Basal Cell Carcinoma, BCC)-bazocelularni karcinom je najčešći maligni tumor kože koji se očituje sporim rastom, lokalnom agresivnošću i destruktivnošću ali bez sklonosti metastaziranju. Epitelioma bazocelulare je najučestaliji zloćudni tumor u bjelaca, a ujedno i najučestaliji nemelanomski kožni tumor. Na njega otpada oko 70% svih zloćudnih tumora kože. U stalnom je porastu, a incidencija mu ovisi o broju sunčanih dana. Bazaliom nalazimo kod osoba između 50. i 80. godina života, češće se javlja kod muškaraca nego kod žena. U 95% slučajeva lokalizovana je na licu, rijeđe se javlja na ekstremitetima i pokrivenim dijelovima tijela. Bazocelularni karcinom uglavnom ne daje metastaze u regionalne limfne čvorove.
Epithelioma spinocellulere ( Squamous Cell Carcinoma, SCC )-Spinocelularni karcinom je maligni tumor keratinocita koji se može pojaviti kao karcinom in situ a nastaje u epidermisu, u adneksima kože te u sluznicama koje imaju sposobnost orožnjavanja. Spinocelularni karcinom najčešće se javlja na donjoj trećini lica, i na pokrivenoj koži trupa i na koži ekstremiteta. Najčešća predilekciona mjesta za nastanak spinocelularnog karcinoma kože su polusluzokože i sluzokože. Spinocelularni maligni tumor kože češće se javlja u starijoj životnoj dobi između 60. i 80. godina života, dvostruko češće kod muškaraca nego kod žena. Učestalnost spinalioma u Zapadnoj Evropi je 20, u Australiji 50 bolesnika na 100.000 stanovnika, a u SAD-u oko 40 stanovnika na 100.000.
Maligni tumori koji se razvijaju na modificiranoj koži, kao što su usne, glans penisa i vulva, te na sluznici usta, imaju prilično visok procenat metastaziranja, ako se ne prepoznaju i ne liječe u ranom stadiju.
Melanoma malignum (maligni melanom)
Maligni melanom je zloćudni tumor kože, porijeklom od melanocita. Maligni melanom predstavlja oko 1% svih oboljenja raka, a oko 30% malignog melanoma nastaje iz preegzistirajućih melanocitičnih lezija, a 70% ih se javlja na prethodno nepromjenjenoj koži.
Tako je u području Australije i Novog Zelanda 10 puta više pacijenata nego u Evropi, što je u izravnoj vezi s oštećenjem ozonskog zaštitnog omotača koji filtrira UV zračenje.
Maligni melanom se uglavnom javlja između 20. i 60. god. života Obično se javlja kod osoba kod kojih je boja kože svijetlija, zatim kod osoba koji imaju plavu boju očiju, kao i kod osoba koje imaju plavu ili crvenu boju kose. Najčešća lokalizacija ovog malignog tumora kod muškaraca bijele rase su trup, gornji ekstremiteti, vrat i glava, a kod žena leđa, podkoljenice, gornji ekstremiteti, glava i vrat, dok kod pripadnika crne i žute rase, se češće javlja na tabanima, mukoznim membranama, noktima.
Melanomi kože može se razviti na predhodno nepromjenjenoj koži. Najčešće se manifestuje kao polukuglast ili okrugao čvorić čija veličina varira od veličine zrna prosa do veličine lješnjaka. Boja kože može biti smeđa, smeđecrvena, plavkastocrna ili potpuno crna.
Spriječavanje nastanka malignih tumora kože važan je zadatak svih obiteljskih liječnika, a pregled kože važan je ponajprije kod osoba koje rade na otvorenom prostoru i onih koji imaju mladeže.
Primarna prevencija
Zaštita od sunčeve svjetlosti u najranijem djetinjstvu kada se ne smije izlagati suncu između 10 sati i 15 sati i kada treba zaštiti kožu od sunca.
Sekundarna prevencija
Sekundarna prevencija se odnosi na ranu dijagnozu i ranu terapiju malignih tumora kože, posebno malignog melanoma. To uključuje i fotodokumentaciju svih mladeža i dermatoskopski pregled svakih 3-6 mjeseci.
Rano otkrivanje promjena koje upućuju na maligne tumore i učinkovitost prevencije, te dijagnoza u ranijim stadijima bolesti, omugućava adekvatno liječenje, veću stopu izlječenja i smanjenje stope smrtnosti.
Ciljevi istraživanja
Utvrditi zastupljenost kožnih malignoma tj. epitelioma i melanoma u Kabinetu za dermatoskopiju Klinike za kožne i spolne bolesti
Odrediti distribuciju kožnih malignoma prema spolnoj i dobnoj zastupljenosti, te zanimanju pacijenta
Utvrditi distribuciju kožnih malignoma prema mjestu anatomske lokalizacije primarnog sijela tumora
Utvrditi kretanje i relativni odnos kožnih epitelioma i melanoma za posmatrani period
Ispitanici i metode istraživanja
Ispitanici
U istraživanje je obuhvaćeno 402 ispitanika Kabineta za dermatoskopiju Klinike za kožne i spolne bolesti kod kojih je sumnja na malignom uspostavljena inspekcijom kože u cijelosti, a potom i dermatoskopskim pregledom ciljane lezije načinjenim digitalnim dermatoskopom MoleMax II.
Metode rada
U ovom istraživanju je radu korištena medicinska dokumentacija Klinike za kožne i spolne bolesti, tj. radni protokoli Kabineta za dermatoskopiju. Prema kliničko-dermatoskopskoj dijagnozi ispitanici će biti podjljeni na oboljele od nemelanomskih i melanomskih kožnih tumota tj. oboljele od epitelioma ( kožnih karcinoma ) i melanoma Prema godinama starosti ispitanici će biti podjeljeni u 4 grupe: do 29 godina, od 30-49 godina, od 50-69 godina, i 70 i više godina života.
Rezultati istraživanja
Tabela 1. Distribucija oboljelih od kožnih malignoma po dobnoj zastupljenosti
Dob 2007 2008 2009 2010 Ukupno
29 3 0 1 5 9
30-49 6 11 9 13 39
50-69 37 27 57 47 168
>70 29 40 55 62 186
Ukupno 75 78 122 127 402
Grafikon 1. Distribucija kožnih malignoma prema spolnoj zastupljenosti
Grafikon 2. Učestalost kožnih malignoma prema zanimanju
Grafikon 3. Učestalost kožnih malignoma prema lokaciji
Grafikon 4. Distribucija kožnih malignoma po godinama
Grafikon 5. Distribucija i kliničko-dermatoskopske dijagnoze tumora
Diskusija
Maligni tumori kože predstavljaju breme, ali i izazov savremene medicine radi svoje učestalosti, visoke smrtnosti i niza etioloških nepoznanica. Maligni tumori kože su najčešći od svih malignoma humane patologije i stoga su intrigantno područje mnogih grana medicine.
U razvijenim zemljama jedna od tri osobe oboli, a svaka četvrta umre od tumora. Tumori kože spadaju među najčešće tumore kod bijelaca, na njih otpada 19% svih malignoma kod muškaraca i 11% kod žena.
Maligni tumori kože su najčešći od svih zloćudnih tumora u mnogim zemljama u kojima pretežno živi bijelo stanovništvo. U Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama ( procjenjuje se 50% svih slučajeva). Incidencija je manja kod stanovnika s tamnom bojom kože. Maligni tumori kože su rijeđi u afričkim i azijskim zemljama, u odnosu na tamno stanovništbo u Americi i Australiji.
U provedenoj studiji, u razdoblju od 1996-2006 godine, koje je provela Drljević, u Službi za patološku anatomiju i histologiju Kantonalne bolnice u Zenici, među oboljelim od kožnih malignoma (MM, SCC, BCC), statističkom obradom putem Hi-kvadrata testa, utvrđena je statistički značajna razlika, između pojave pojedinih kožnih malignoma. U provedenoj studiji od ukupno 1311 oboljelih, najviše je bilo pacijenata oboljelih od bazocelularnog malignog tumora kože i to ukupno 946 ili 72,2% bolesnika, zatim od spinocelularnog tumora kože oboljelo je ukupno 266 bolesnika, odnosno 20,3% bolesnika. U ispitivanom periodu bilo je ukupno 99 oboljelih od malignog melanoma ili 7,6%.
U istraživanju koje je provedeno u periodu od 2007.-2010. godine u Kabinetu za dermatoskopiju Klinike za kožne i spolne bolesti najviše oboljelih pacijenata je od bazocelularnog tumora kože je 387 ili 96,3%, zatim od spinocelularnog 12 ili 0,3%, a od malignog melanoma 3 pacijenta ili 0,8%.
Bazocelularni karcinom je najčešći maligni tumor kože kod bijelaca. Spinocelularni tumor kože se uglavnom pojavljuje kod starijih osoba i to desetak puta rjeđe od bazalioma. Zajedno BCC i SCC čine oko 90% svih zloćudnih tumora kože. Bazaliom se očituje sporim rastom, lokalnom agresivnošću i destruktivnošću ali bez sklonosti metastaziranju. Na njega otpada oko 70% svih zloćudnih tumora kože, i u stalnom je porastu, a incidencija mu ovisi o broju sunčanih dana. Učestalost bazalioma u SAD-u je oko 110 na 100.000 stanovnika, a u susjednoj Republici Hrvatskoj 315 na 100.000 stanovnika, što se odnosi na srednjodalmatinske otoke. Bazaliom nalazimo kod osoba između 50. i 80. godina života, češće se javlja kod muškaraca nego kod žena.
U provedenom istraživanju smo dobili rezultate koji nam pokazuju da se bazocelularni tumor kože najčešće javlja iznad 70. godine života, češće kod muškaraca nego kod žena, što je procentualno prikazano s 53,9% kod muškaraca, i 46,1% kod žena.
U svom istraživanju Drljević je za period od ( 1996- 2006 ) došla do rezultata koji pokazuju da češće oboljevaju muškarci i to (56,50%) u odnosu na žene (43,50%) i da najveći broj oboljelih pripada dobnoj skupini preko 60. godina. U provedenom istraživanju prikazani podatci govore da najveći broj oboljelih od (BCC, SCC, MM), pripada dobnoj skupini 70. godina i više, i da iznosi 186 bolesnika ili 46,3%, dok najmanji broj bolesnika pripada dobnoj skupini do 29.godina i taj broj ukupno iznosi 9 bolesnika ili 2,2%. U provedenom istraživanju za već pomenuti period Drljević došla je do rezultata da je najveći broj oboljelih pripadao dobnoj skupini ispod četrdeset godina života i da ukupno ima 59 oboljelih ili 4,5% bolesnika, dok najmanji broj oboljelih pripada dobnoj skupini od 10.-19. godina i ukupno iznosi 3 bolesnika ili 0,23%, što je identično rezultatima do kojih je došla Dr. Mutavelić- Arslanagić.
Spinocelularni tumor kože češće se javlja u starijoj životnoj dobi, između 60. i 80. godina života, dva puta češće kod muškaraca nego kod žena, što je potvrđeno i u provedenoj studiji u Evropi, što u našem istraživanju nije slučaj, odnos muškaraca u odnosu na žene je 2:1. Najčešće se pojavljuje na otkrivenim dijelovima tijela, a rijetko metastazira u regionalne limfne čvorove.
U našem istraživanju je potvrđeno da se spinocelularni i bazocelularni tumor kože pretežno javlja u području vlasišta, lica i uški sa 84,4%. U toku istraživanja za posmatrani period za bazocelularni, spinocelularni i maligni melanom kože u ovisnosti od zanimanja, od ukupno 402 bolesnika, najveći broj otpada na penzionere 194 ili 48,3% pacijenata, na radnike 82 ili 20%, zatim slijede domaćice gdje je ukupno 67 ili 16,7% pacijenata, dok najmanji broj otpada na ostalu skupinu zanimanja njih 59 ili 14,7% pacijenata.
Maligni melanom nije čest tumor, ali u novije vrijeme pobuđuje sve veće zanimanje zbog naglog porasta broja oboljelih. U većini zemalja broj smrtnih slučajeva uzrokovanih ovim malignim tumorom kože udvostručio se u posljednjih 20.godina. Maligni melanom čini približno 2-3% svih malignih tumora kože i uzrokuje 1-2% ukupnog mortaliteta od malignih bolesti. Tako je u području Australije i Novog Zelanda 10 puta više pacijenata nego u Evropi, što je u izravnoj vezi s oštećenjem ozonskog zaštitnog omotača koji filtrira UV zračenje.
U Velikoj Britaniji svake godine oboli 7000 ljudi od MM-a a incidencija se 4 puta povećala za muškarce a 3 puta za žene u periodu od 1975.-2001. godine. uglavnom među bijelom populacijom. Od svih malignih tumora udio malignog melanoma je 1,6% za muškarce i 1,5% za žene. Maligni melanom se uglavnom javlja između 20. i 60. godine života.
U provedenoj studiji po godinama, može se ustanoviti da je evidentirano ukupno 3 pacijenta oboljela od malignog melanoma za period od 2007. – 2010. godine. U 2008. godini evidentirana su 2 pacijenta ili 2,8%, a u 2009. godini evidentiran je 1 pacijent ili 0,8% pacijenta.
U provedenoj studiji Drljević najmanji broj tumora verificiran je u 1996. godini, ukupno 52 pacijenta.
Broj pacijenata kontinuirano raste sa pikom u 2001. godini, gdje je verificirano ukupno 170 tumora, te u 2005. godini, kada je verificirano 207 tumora. Posmatrajući procentualnu zastupljenost kožnih malignoma može se uočiti sljedeće: maligni melanom je najmanje zastupljen u 2004. godini s 3,6%, a najviše u 1998. godini sa 9,8% : spinocelularni karcinom kože najmanji procenat zastupljenosti je bio u 1999. godini s 7,8%, a najveći u 2005. godini sa 24,6%: bazocelularni karcinom kože najmanji procenat zastupljenosti je bio u 1997. godini, a najveći u 2003. godini s 76,6%.
Na kraju same diskusije treba istaći da podatci do kojih smo došli u toku našeg istraživanja u većem dijelu poklapaju se s podatcima do kojih smo došli iz literature a koja se odnosi na nama susjedne zemlje ili šire područje.
Zaključci
Najučestaliji kožni malignom je bazocelularni tumor kože s 96,3% pacijenata, potom spinocelularni s 3% pacijenata, a najmanja učestalost otpada na maligni melanom, s 0,8%.
Broj oboljelih muškaraca sa 53,9% (217) je veći od broja oboljelih žena sa 46,1% (185) tj: rotio M:F= 1,1:1.
Najopterećenija dobna skupina je preko sedamdeset godina starosti sa 46,3%, a zapažen je kontinuiran porast oboljelih s godinama starosti.
Distribucija oboljelih prema zanimanju je pokazala da su najzastupljeniji penzioneri s 48,3%, potom radnici 20,4%, domaćice 16,7%, a na ostale otpada 14,7% pacijenata.
Najučestalija anatomska lokalizacija primarnog sijela su lice i uške sa 66,8%, a najmanje ih je smješteno u predjelu donjih ekstremiteta, tj: 0,4%.
Literatura
Obralić N. Tumori kože. U: Mušanović M, Obralić N. Onkologija. Sarajevo: Bošmkački institut, 2004: 13-16.
Mutavelić – Arslanagić N. Dermatovenerologija. Sarajevo 2004: 298-321
Drljević I. Uticaj štetnog djelovanja sunčevih zraka na porast oboljevanja od malignog melanoma i nemelanomskih malignih tumora kože. Magistarski rad. Sarajevo: Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2006: 1-19.
Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo. Vodić za tretman malignog melanoma i pigmentnih promjena kože. Sarajevo: Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, 2009: 7-25.
Pašić A. Maligni melanom. U: Lipozemčić J. i sur. ur. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada, 2005: 493- 494.
Šamija M, Krajina Z, Purišić A: Radioterapija. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1996; 329-347
Šimić D. Utjecaj vanjskih i predispozirajućih rizičnih faktora na porast broja oboljelih od tumora kože. Univerzite u Sarajevu, Sarajevo 2005; Magistarski rad.