Primjena hiperbarične komore kod patoloških promjena na perifernim krvnim sudovima

Application of hyperbaric therapy to the patients with pathological changes in peripheral blood vessels

SAŽETAK

UVOD: Primjena hiperbarične terapije je efektivna komponenta kompleksnog liječenja šećerne bolesti, ne samo u liječenju kasnih komplikacija već i u ranoj fazi bolesti. Cilj je da se spriječi razvoj hipoksije i pratećih komplikacija (mikro i makroangiopatije, polineuropatije, retinopatije i nefropatije).Terapija hiperbaričnim kisikom je relativno rijetko primjenjivan metoda liječenja iako postoje brojne studije koje dokazuju pozitivne kliničke efekte kod niza bolesti. Stoga je potrebno istražiti koliko se ta metoda primjenjuje kod nas, kod kojih bolesnika kao i kakvi efekti su zabilježeni.

CILJ RADA: Utvrditi udio odnosno zastupljenost pojedinih bolesti unutar ispitivane grupe bolesnika liječenih u hiperbaričnoj komori; Utvrditi udio bolesnika kod kojih tretman u hiperbaričnoj komori nije mogao biti primijenjen ili je morao biti prekinut zbog nuspojava.

Utvrditi dužinu tretmana ispitivane grupe; Utvrditi uspješnost tretmana.

METODE ISTRAŽIVANJA: Istraživanje je provedeno na Klinici za vaskularne bolesti UKC Sarajevo u periodu od jula do marta 2015.g. Studija je retrospektivna i obuhvatila je 119 pacijenata. Za istraživanje korištene su Historije bolesti i bolnički protokol Klinike.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA: Od ukupno 119 pacijenata 87 su bili muškaraci (73,1%) i 32 žene (26,9%). Prosječna starost ispitanika za čitavu grupu je bila 60,12 godina, (muškaraca 60,49 a žena 59,18 godina). Od ukupnog broja tretiranih, 40 pacijenata je bilo sa dijabetičnim ulkusom ekstremiteta, ishemijski arterijski ulkus je imalo 33, a radi Morbus Buerger je tretirano 12 pacijenata. Tretirana su 34 pacijenta sa venskim ulkusom.

ZAKLJUČCI: Od ukupno tretiranih pacijentata, kod 58 je registrovano poboljšavanje stanja, kod 48 pacijenata nije bilo uočljive promjene (poboljšavanja ili pogoršavanja), dok je dok je kod samo 13 pacijenata potpuno izostao učinak hiperbarične oksigenacije.

Najbolji i statistički signifikantan efekt je postignut u tretmanu venske patologije, dok su različita stanja insuficijencije arterijske cirkulacije imale slabiji efekt, koji nije bio statistički signifikantan. Tretman u hiperbaričnoj komori se pokazao kao podnošljiv jer je kod svih ispitanika tretman proveden u planiranom trajanju.

KLJUČNE RIJEČI: hiperbarična komora, dijabetes, stopalo, oksigenacija, tretman

SUMMARY

INTRODUCTION: Application of hyperbaric therapy is an effective component of a complex treatment of diabetes. In addition of treatment of late complications, therapy is also used at early stage of the disease. The main aim of therapy is to prevent the development of hypoxia and related complications (micro and macroangiopathy, neuropathy, retinopathy and nephropathy). Hyperbaric oxygen is relatively rarely applied method of treatment, although there are numerous studies that prove the positive clinical effects in a number of diseases. Therefore, it is necessary to examine how this method is applied in our medical practice, type of treated patients and what effects have been reported.

RESEARCH OBJECTIVE: To determine the precentage and distribution of certain diseases in the studied group of patients treated by hyperbaric therapy; to determine the precentage of patients that hyperbaric therapy could not be applied or had to be interrupted because of side effects; to determine the length of the treatment of the test group; and to determine treatment success.

RESEARCH METHODS: The study was conducted at the Department of Vascular Clinic – University Clinical Center of Sarajevo, in the period from July 2014 to March 2015. The study was retrospective. The study included 119 patients. Documents used for the realization of the study are History of diseases and Vascular Clinical Protocol.

RESEARCH RESULTS: The total number of treated patients was 119, from that 87 were male (73.1%) and 32 female (26.9%). The average age of the respondents was 60.12 years (male 60.49 years and female 59.18 years). Of those patients, 40 patients with Extremity ulcer diabetic, 33 with Ischemic arterial ulcer, 12 patients with Buerger’s disease, and 34 patients with Venous ulcer.

CONCLUSION: From the total number of treated patients, in 58 patients was noted improvement in their health condition, in 48 patients was noted noticeable change (improvement or deterioration), while in only 13 patients resulted totally absent effect of hyperbaric therapy.

The most statistically significant effect is accomplished in the treatment of venous pathology, while weaker effect was noted in patients with insufficiency of arterial circulation, which wasn’t statistically significant. The treatment by hyperbaric therapy proved as a tolerable method of treatment, because in all treated patients treatment carried out in a planned duration.

KEY WORDS: hyperbaric therapy, diabetes, foot, oxygenation, treatment

UVOD

Većina kisika u krvi je vezana za hemoglobin, čije zasićenje kisikom kod atmosferskog tlaka iznosi 97%. Mali udio kisika je fizički otopljen, i taj udio se prema Henryjevom zakonu povećava kako se povećava tlak kisika. Kod udisanja pri normalnom atmosferskom tlaku tlak kisika u arterijskoj krvi je 100 mmhg, a u tkivima oko 55 mmHg. Pri povećanju tlaka na 3 ATM, tlak kisika u arterijskoj krvi može porasti na 2000 mmHg a u tkivima oko 500 mmHg, što omogućava transport do 60 ml/ kisika u litri krvi (u odnosu na 3 ml/L krvi pri atmosferskom tlaku), odnosno povećanje količine transportiranog kisika za 20 puta. To može biti dovoljno da osigura oksigenaciju čak i bez doprinosa kisika. Kako je kisik fizički otopljen u tkivima, može doći u ona područja do kojih eritrociti ne mogu.

Hiperbarična komora je uređaj koji osigurava ljudima boravak u sredini povišenog tlaka u odnosu na normalni atmosferski tlak od 1 bara. S “porastom dubine” uz pomoć kompresora zraka i 100-postotnog kisika iz boca s kisikom pod tlakom, u njoj raste barometarski pritisak, a to je fiziološki jednako ronjenju ispod površine mora. Hiperbarična barokomora je zapravo “simulator ronjenja”, samo što umjesto vode njenu unutrašnjost ispunjava plin (100-postotni kisik).

Primjena hiperbarične terapije je efektivna komponenta kompleksnog liječenja šećerne bolesti, ne samo u liječenju kasnih komplikacija već i u ranoj fazi bolesti. Cilj je da se spriječi razvoj hipoksije i pratećih komplikacija (mikro i makroangiopatije, polineuropatije, retinopatije i nefropatije).

Indikacije za primjenu HBOT

Brojne su indikacije za primjenu HBO-a, a najčešće liječene su: sve vrste hroničnih sporocijelećih rana (dijabetične flegmone i gangrene, venski ulkusi, ishemijske gangrene, dekubitusi), sve komplikacije šećerne bolesti (dijabetičko stopalo, dijabetička slabovidost – retinopatija i makulopatija, angiopatija – bolest krvnih žila, polineuropatija – oštećenje perifernih živaca, nefropatija – oštećenje funkcije bubrega), upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest), bolesti cirkulacije (klaudikacija – grč u mišićima pri hodu, Bürgerova bolest, Sudeckova bolest), sistemske autoimune bolesti (sklerodermija, lupus, vaskulitisi, reumatoidni artritis), aseptička nekroza kosti bilo kojeg porijekla, kronični osteomijelitis (gnojenje kostiju) bilo kojeg sijela, podrška ugradnji umjetnih zglobova (rjeđe komplikacije i brža rehabilitacija), oštećenja tkiva jonizirajućim zračenjem, osobito na glavi i prevencija njihovih komplikacija (osteoradionekroza – raspadanje kosti nakon zračenja), akutna stanja nakon težih ozljeda (Crush i Compartment sindrom), vaskularna impotencija i sterilitet, glaukom otvorenog kuta sa suženim vidnim poljem, optikoretinopatije, makulopatije, nagluhost i šum u uhu, moždani apscesi (lokalni gnojni procesi u mozgu), dio ozljeda kralježnice i leđne moždine i mozga, vaskularne vrtoglavice, moždani inzulti u akutnoj, ranoj poslijeakutnoj i kroničnoj fazi, oštećenja mozga izazvana trovanjima plinovima, dimovima i parama, vaskularna moždana oštećenja, multipla skleroza, cerebralna paraliza, spastička stanja kod invalidnih osoba (poboljšava učinke fizikalne rehabilitacije), psihofizičko kondicioniranje, priprema sportaša za zahtjevna natjecanja, prevencija i liječenje brojnih sportskih ozljeda.

Pored toga, hiperbarični kisik je najvažniji lijek za neke hitne, za život opasne bolesti – nastradali ronioci, plinska embolija, trovanja plinovima, dimovima i parama (osobito ugljikovim monoksidom), plinska gangrena i druge nekrotizirajuće infekcije mekih tkiva, teška iskrvarenost (kod nedostatka odgovarajuće krvne grupe ili odbijanja primanja krvi zbog vjerskih i drugih razloga), naglo nastala sljepoća, gluhoća (i šum u uhu), oduzetost živca lica (Bellova pareza).

Priprema bolesnika za HBOT

Bolesnik koji se podvrgava HBOT mora biti spreman na potpunu suradnju s medicinskim osobljem, strpljiv i discipliniran u provedbi sljedećih sanitarno-tehničkih i bezbjedonosnih procedura;

  • Da se temeljito okupa i sa sebe skine sve tragove masnoće, lak sa kose i noktiju, lokalne dermatike (lijekove koji mu je liječnik propisao za nanošenje na površinu kože), dezodorans i druga kozmetička sredstva,
  • Da sa sebe skine slušna, zubna, očna (leće i naočale) i druga protetska pomagala, i razne metalne, plastične i keramičke ukrasne predmete i sl.
  • Sva mjesta tretirana lokalnim dermaticima i kozmetičkim preparatima temeljito se prije kupanja tretiraju alkoholom ili sličnim preparatima a otvorene rane i druge kožne promjene medicinski se tretiraju od strane med. osoblja i prekriva gazom navlaženom fiziološki otopinom(3).
  • Pacijent liječenju pristupa potpuno nag, a prije ulaska u barokomoru na sebe oblači specijalni mantil i platnene kaljače, a na glavu stavlja specijalnu kapu (sve od 100%) pamuka.
  • Kosa mora biti vlažna da ne bi došlo do elektriziranja(3). Po ulasku u barosalu bolesnik se hvata za posebnu šipku–uzemljenje i tako prazni statički elektricitet.
  • Ishrana na dan HBOT mora biti lagana bez celuloze, gaziranih napitaka i alkohola. Poslednji obrok prije HBOT uzima se najkasnije 1,5 sati, a pacijent ne smije se liječiti HBOT na tašte jer može doći do pojave hipoglikemija.
  • Dva sata prije i dva sata poslije HBOT pacijentu se preporuča da ne puši, kako se nebi smanjio učinak liječenja, a lijekove koji su mu propisani uzima po ustaljenoj shemi prije ulaska u barokomoru.
  • Obavezno prije HBOT treba obaviti fiziološki potrebe, kako se liječenje, koja traje najmanje 60 min. ne bi prekidalo.
  • Po završenoj HBOT bolesnik je dužan da ostane pod kontrolom liječnika najmanje 20 minuta.

Faze liječenja

Proces liječenja u barokomorama prolazi kroz više faza koje moraju osigurati maksimalnu sigurnost i visoku kvalitetu liječenja: Proces upravljanja i priprema sistema za rad; Stanica na tekući (ili plinoviti) kisik za opskrbu barokomora 100% kisikom podliježe svakodnevnoj kontroli tijekom HBOT.

Rad u hiperbaričnom centru mora započeti sljedećim pripremnim radnjama:

  • Dnevna kontrola ispravnosti opreme i sustava
  • Puštanje sustava u rad
  • Specifična priprema opreme i procedura koje zavise od stanja bolesnika
  • Kompletna evidencija opreme i sustava
  • Stanje ispravnosti protupožarne zaštite i sustava komunikacije (personala međusobno i personala sa bolesnikom).

Kontraindikacije za primjenu HBOT

Apsolutne kontraindikacije

  • Pneumotoraks je apsolutna kontraindikacija za HBO
  • Neliječeni pneumotoraks
  • Neliječeni metastatski malignitet, izuzev ako postoji potreba za primjenom HBOT (kod trovanja ugljičnim monoksidom, plinske gangrene ili drugih opasnosti koje ugrožavaju život bolesnika)
  • Kardiogeni šok
  • Anamnestički podaci o komplikacijama tijekom ranijeg liječenja HBOT.
  • Bolesti pluća ( kaverna, absces pluća, zračna embolija).
  • Podaci o povećanoj preosjetljivosti na kisik.
  • Urođena sferocitoza
  • Lijekovi: Cilj-Platinium (zbog pojačane citotoksičnosti), Doksorubicin – Adriamicin (povećan mortaliteta na eksperimentalnim životinjama), Bleomicin (teži oblici pneumonitisa, najčešće fatalan čak i kod primjene normobaričnog kisika ili hiperbaričnog zraka, Mafenide acetat (Sulfamylon ®), Disulfiram ( Antabuse ®) (stvara uvjete za pojačanu toksičnost kisika).

Relativne kontraindikacije

  • Strah (fobija) zatvorenog prostora.
  • Epilepsija i slični poremećaji
  • Teži oblici hipertenzivne bolesti.
  • Infekcije gornjeg respiratornog trakta
  • Teži oblici narušeno prohodnosti eustahijeve tube, nosnih kanala i sinusa: polipi nosa, sinusa, uha, zapaljenski procesi u nosu sinusima srednjem uvu i urođene anomalije u ORL regiji.
  • Opstruktivne bolesti pluća
  • Stanja nakon operativnih zahvata na grudnom košu
  • Trudnoća (u 3 mjesecu i kasnije)

Komplikacije u toku HBOT

Komplikacije tijekom HBOT su izuzetno rijetke, ako se prije liječenja provede propisani dijagnostički postupak, au tijeku primjene sve procedure monitoringa. Prema istraživanjima Američkog udruženja za hiperbaričnu medicinu na oko 10.000 slučaja može doći do jedne komplikacije, što je iznimno rijetko.

  • Barotrauma srednjeg uha
  • Bol u zubima i / ili čeljusti
  • Barotrauma pluća (pneumotoraks)
  • Dekompresiona bolest.
  • Bol u sinusima
  • Kratkovidost i katarakta
  • Kiseonička epilepsija (trovanje kisikom)
  • Klaustrofobija
  • Kiseoničko uho
  • Požar i / ili eksplozija

Ateroskleroza i dijabetes melitus predstavljaju veliki medicinski i sociomedicinski problem kako u svakom društvu, tako i u Bosni i Hercegovini. Komplikacije navedenih bolesti zahtjevaju u svom rješavanju anganžman kako oboljelih i zdravstvenih radnika, tako i angažman cijelokupne populacije. Posljedice kao što su ograničenost radne sposobnosti uzrokovane razvojem komplikacija i težina komplikacija, zahtijevaju velike materijalne troškove liječenja.

Kadrovski troškovi liječenja, razvoj visokog stepena invalidnosti i amputacije predstavljaju veliki teret našem sistemu zdravstva i sa sobom odnose velika materijalna sredstva. Hiperbarična oksigenacija (HBO) je terapijski metod rješenja svih formi hipoksije.

CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Terapija hiperbaričnim kisikom je relativno rijetko primjenjivan metoda liječenja iako postoje brojne studije koje dokazuju pozitivne kliničke efekte kod niza bolesti. Stoga je potrebno istražiti koliko se ta metoda primjenjuje kod nas, kod kojih bolesnika kao i kakvi efekti su zabilježeni.

  1. Utvrditi broj te spolnu i starosnu strukturu pacijenata tretiranih u u UKCS u periodu 7/2014-3/2015
  2. Utvrditi udio odnosno zastupljenost pojedinih bolesti unutar ispitivane grupe bolesnika liječenih u hiperbaričnoj komori.
  3. Utvrditi udio bolesnika kod kojih tretman u hiperbaričnoj komori nije mogao biti primijenjen ili je morao biti prekinut zbog nuspojava.
  4. Utvrditi dužinu tretmana ispitivane grupe
  5. Utvrditi uspješnost tretmana

METODE ISTRAŽIVANJA

Karakteristike ispitivane grupe su utvrđivane putem evidencijskog protokola Kabineta za hiperbaričnu medicinu Klinike za vaskularne bolesti.

Učestalost prekida tretmana je određivana iz medicinske dokumentacije (fajl pacijenata u arhivi, otpusna pisma)

Uspješnost tretmana je procjenjivana skorovanjem po ordinalnoj skali, uspoređivanjem kliničkog statusa na početku terapije u HBO sa statusom na završetku terapije, pri čemu su efekti HBO tretmana skorovani na slijedeći način

  1. Pogoršavanje kliničkog statusa -1
  2. Nepromijenjen klinički status 0
  3. Poboljšan klinički status 1

REZULTATI

Karakteristike ispitivane grupe su opisane standardnim metodama deskriptivne statistike.

Ukupno je liječeno 119 pacijenata od kojih je bilo 87 muškaraca (73,10%) i 32 žene (26,89%).

Grafikon 1. Spolna struktura

Grafikon 2. Dobna struktura

Grafikon 3. Distribucija prema bolestima- kliničkim entitetima

Tabela 1. Relativna distribucija efikasnosti tretmana u HBO

Patologija povoljan efekt bez efekta nepovoljan efekt UKUPNO
Dijabetični ulkus 47,50 45,00 7,50 100%
Venski ulkus 70,59 20,59 8,82 100%
Ishemijski ulkus 32,35 52,94 14,71 100%
Mb. Buerger 33,33 50,00 16,67 100%

 

Grafikon 4. Pregled učestalosti pojedinih efekata terapije u HBO prema patologiji

Grafikon 5. Skor ishoda za pojedinačne patologije

Tabela 2. Apsolutni broj pojedinih efekata tretmana u HBO prema patologiji

Patologija povoljan efekt bez efekta nepovoljan efekt SKOR UKUPNO
Dijabetični ulkus 19 18 3 0,4 40
Venski ulkus 24 7 3 0,61 34
Ishemijski ulkus 11 17 5 0,39 33
Mb. Buerger 4 6 2 0,16 12
UKUPNO 68 48 13

Tabela 3. Jednostruki ANOVA-test

Patologija SS MS F p-value
Dijabetični ulkus 1,22 0,96 2,12 0,43
Venski ulkus 5.27 5.37 4.11 0.049
Ishemijski ulkus 1,87 1,11 2,15 0,51
Mb. Buerger 0.92 0.46 0.36 0.702

Trajanje tretmana

Prosječno trajanje tretmana za ukupnu grupu za pacijente koji su do kraja proveli planirani tretman je bilo 22,23 dana. Najduže liječenje u prosjeku su imali pacijenti sa venskim ulkusima (28,4 dana), nakon njih pacijenti sa dijabetičnim ulceracijama (24,8 dana) i pacijenti sa ishemijskim aterosklerotskim ulkusima (23,1), dok su pacijenti sa Mb. Buerger imali najkraće prosječno trajanje tretmana (19,9) dana.

Prekid tretmana

Tretman je prema planiranom protokolu proveden kod svih pacijenata koji su uključeni u istraživanje. U dijelu pacijenata 29 (24,37%) bile su prisutne subjektivne tegobe, dominantno u vidu bolova u uhu, rjeđe zbog nemira odnosno klaustrofobične anksioznosti). Navedeni problemi su rješavani u razgovou sa sestrom, a prema potrebi je smanjivan tlak u komori na 1,6 bara.

DISKUSIJA

Iz rezultata je vidljivo da je većina liječenih bolesnika (skoro tri četvrtine) bila muškog spola. Ovaj podatak slaže se sa rezultatima drugih autora, a razlog za takve rezultate je veća prevalencija riziko-faktora kod muškaraca kao i fiziološko izostajanje estrogenske zaštite kod muškaraca. U pogledu spolne distribucije generalno nije bilo većih razlika među studijama.

Prosječna dob liječenih bolesnika u ispitivanju je bila 60 godina.

Rezultat prosječne starosti je nešto drugačiji od rezultata većine drugih autora, u čijim istraživanjima je prosječna starost ispitanika bila značajno niža. Samo manji broj komparabilnih istraživanja je imao pacijente koji su bili slične dobi kao u ovom istraživanju. Postoji više mogućih razloga za takve rezultate. Vjerovatno najznačajniji razlog za to su razlike u zdravstvenom sistemu. Naime u razvijenim zdravstvenim sistemima je briga za pacijente sveobuhvatnija, a aktivno i sofisticirano liječenje pacijenata počinje u ranijim stadijima bolesti, kad su pacijenti mlađi, dok se kod nas pacijenti kasnije javljaju na preglede, tek kada se razviju teže komplikacije.

Dokaz u prilog ove tvrdnje je to što su studije koje su imale mlađu prosječnu dob ispitanika provođene u razvijenim zemljama (Sjeverna Amerika i Evropa), dok su studije sa starijim ispitanicima provođene u istočnoj Evropi, odnosno Kini(6).

Iz rezultata je vidljivo da je najveći broj pacijenata liječenih u hiperbaričnoj komori liječen zbog dijabetičnih ulceracija, dok nešto manji broj (slične incidencije) bio pacijenata sa venskim ulkusima i aterosklerotskim ishemijskim ulkusima. Najmanji broj pacijenata je bio sa Mb. Buerger.

Distribucija pacijenata iz drugih studija je bila vrlo varijabilna, sa jednom konstantom, a to je da je u svim istraživanjima najmanji udio liječenih bolesnika bio sa Mb. Buerger, što je očekivano, obzirom na relativno najmanju prevalenciju Mb. Buerger u populaciji.

Udio ispitanika sa Mb. Buerger je u našem istraživanju je u odnosu na druge studije bio najveći, što se može povezati sa činjenicom da je Klinika za vaskularne bolesti u Sarajevu jedna od dvije ustanove u BiH koja raspolaže hiperbaričnom komorom, tako da je veliki dio populacije sa Mb. Buerger iz BiH liječen u našoj ustanovi.

Udio pojedine patologije u drugim istraživanjima je bio varijabilan. U dijelu studija je dominantna patologija bila venski ulkus, a u drugom dijelu dijabetične ulceracije (kao kod nas), dok su u većini drugih istraživanja ishemijski aterosklerotski ulkusi bili na trećem mjestu. Ovakva distribucija odgovara prevalenciji te patologije u populaciji. Obzirom da povećanje prevalencije dijabetesa u razvijenom svijetu poprima epidemijske razmjere, u roku od nekoliko godina se stoga može očekivati i povećanje prevalencije kasnih dijabetičnih komplikacija od kojih su najčešće smetnje mikrocirkulacije na nogama sa ishemijskim i neurotrofičnim komplikacijama. Većina studija(6) uključujući i ovu nije diferencirala dijabetične ulceracije u odnosu na to je su li ishemijske ili neurotrofične.

Rezultati u smislu efekata tretmana u hiperbaričnoj komori su među rezultatima drugih autora bili vrlo varijabilni. U ovoj studiji je signifikantan efekt dobiven samo u grupi venskih ulceracija, dok za grupe dijabetičnih ulkusa, ishemijskih ulkusa nije dobiven signifikantan efekt. Jedan broj autora nije bilježio signifikantne razlike niti u jednoj populaciji bolesnika, dok su neki autori bilježili signifikantna poboljšanja u svim ispitivanim grupama. Razlozi za to mogu biti višestruki, u prvom redu različita metodologija procjene uspjeha, različite metode randomizacije kao i ne uvijek isti primijenjeni terapijski protokoli. Dalji potencijalni razlog za zabilježene razlike su generalno nedovoljno velike grupe ispitanika u većini studija (do 50), a samo rijetke studije su imale preko 100 ispitanika.

U pogledu prekida tretmana je u ovoj studiji zabilježena znatno veća učestalost prekida tretmana (prosječno 21,75%) u odnosu na većinu drugih studija gdje su učestalosti prekinutih tretmana bili prosječno ispod 10%, mada se mora reći je da u nekim studijama(6), prekid terapije bio kriterij za isključivanje i studije, pa rezultati ovih pacijenata nisu uključivani u studiju. U ovoj studiji je postotak prekinutih tretmana bio upadljivo manji u grupi sa Bürgerovom bolesti, ali je to sasvim sigurno posljedica malog uzorka, a ne neke specifičnosti Bürgerove bolesti.

U svim analiziranim studijama drugih autora nije nađeno signifikantnih razlika u incidenciji prekida tretmana.

ZAKLJUČCI

  1. Na Klinici za vaskularne bolesti UKC Sarajevo je u periodu od 7/2014-3/2015 hiperbaričnom oksigenacijom je tretirano ukupno 119 pacijenata od kojih je bilo 87 muškaraca (73,1%) i 32 žene (26,9%). Prosječna starost ispitanika za čitavu grupu je bila 60,12 godina, (muškaraca 60,49 a žena 59,18 godina).
  2. Od ukupnog broja tretiranih, 40 pacijenata je bilo sa dijabetičnim ulkusom ekstremiteta, ishemijski arterijski ulkus je imalo 33, a radi Morbus Buerger je tretirano 12 pacijenata. Tretirana su 34 pacijenta sa venskim ulkusom.
  3. Nije bilo pacijenata kod kojih se zbog nuspojava moralo odustati od planiranog tretmana.
  4. Prosječno trajanje tretmana kod pacijenata kod kojih je u potpunosti proveden planirani tretman je bilo 22,23 dana.
  5. Od ukupno tretiranih pacijentata, kod 58 je registrovano poboljšavanje stanja, kod 48 pacijenata nije bilo uočljive promjene (poboljšavanja ili pogoršavanja), dok je dok je kod samo 13 pacijenata potpuno izostao učinak hiperbarične oksigenacije.
  6. Najbolji i statistički signifikantan efekt je postignut u tretmanu venske patologije, dok su različita stanja insuficijencije arterijske cirkulacije imale slabiji efekt, koji nije bio statistički signifikantan.
  7. Tretman u hiperbaričnoj komori se pokazao kao podnošljiv jer je kod svih ispitanika tretman proveden u planiranom trajanju.

LITERATURA

  1. Niinikoski J. Physiologic effects of hyperbaric oxygen on wound healing processes. In: Mathieu D, ed. Handbook of Hyperbaric Medicine. Dordrecht.The Netherlands: Springer, 2006: 135-45
  2. Gesell LB, editor. Hyperbaric Oxygen Therapy Indications. 12th ed. Durham, NC: Undersea and Hyperbaric Medical Society, 2008.
  3. Živković.M, izdavač. Hiperbarična i podvodna medicina.Beograd: HBO medical center ; Nauka, 1998.
  4. Mustoe T: Understanding chronic wounds: a unifying hypothesis on their pathogenesis and implications for therapy. Am J Surg. 2004; 187(suppl 5):S65–S70.
  5. Zamboni W, Wong H, Stephenson L, et al: Evaluation of hyperbaric oxygen for diabetic wounds: A Prospective Study. Undersea Hyperbaric Med. 1997;24(3):175–179.
  6. Kranke P, Bennett M, Roeckl-Wiedmann I, Debus S. Hyperbaric oxygen:(therapy for chronic wounds. Cochrane Database Syst Rev 2004
  7. Kalani M, Jorneskog G, Naderi N, Lind F, Brismar K. Hyperbaric oxygen therapy (HBO) in treatment of diabetic foot ulcer long-term follow-up. J Diabetes Complic 2002; 16: 153-8 28.