Analiza uzročnika bolničkih infekcija u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu
SAŽETAK
Uvod: Bolničke, nozokomijalne infekcije predstavljaju tešku, često po život opasnu komplikaciju osnovne bolesti koja je bila razlog hospitalizacije.
Bolničke infekcije predstavljaju najčešći nus-efekat liječenja u bolnicama i prepoznate su kao veliki javno-zdravstveni problem u cijelom svijetu. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije upozoravaju da godišnje u svijetu milioni hospitaliziranih bolesnika dobiju bar jednu bolničku infekciju u toku liječenja i da je to razlog velikog broja smrti u bolnici ali i nakon bolničkog liječenja. Posljedica su brojnih endogenih i egzogenih faktora rizika čije je praćenje neophodno u prevenciji i kontroli razvoja bolničkih infekcija. Od ukupnog broja razvijenih bolničkih infekcija 30% je moguće prevenirati primjenom protokola i preporuka za spriječavanje i suzbijanje njihove pojave.
Cilj istraživanja: Prikazati vrste izoliranih uzročnika u jedinicama intenzivne njege KCUS u periodu 01.08.2012 god. do 01.09.2013. god., utvrditi najčešće puteve njihovog prenošenja te značaj riziko-faktora za nastanak bolničkih infekcija.
Materijal i metode istraživanja: Istraživanje je retrospektivno-prospektivno, analitičko i deskriptivno sa početkom od 01.08.2012 god. do 01.09.2013. god. Istraživanjem će biti obuhvaćeni bolesnici svih dobnih skupina i oba spola hospitalizirani u jedinicama intenzivne njege Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Izvor radnog materijala će biti prijave bolničkih infekcija dostavljene Komisiji za prevenciju intrahospitalnih infekcija KCUS.
Rezultati istraživanja: Intezvna njega Klinike za pedijatriju imala je najveću incidencu 13%, potom Klinika za pastičnu hirurgiju 7%, Klinika za vaskularne bolesti 5%, Anestezija i reanimacija 2%, ostale klinike su manje ili jednako 1%. Najveći broj ispitanika sa izolovanim uzročnicima je na pedijatrijskoj int.njezi 51%, potom slijede, Klinka za anesteziju 11% i neurohiruška int.njega 10%. Ostale klinike su zastuplejne od 4-1%. Acinetobacter baumani, Seratia marscensens i Klebsiela pneumoniae dominiraju nad ostalim izolatima sa približnim udjelom od 17-15%, potom Clostridium difficilae 10%, MSSE 9%, MRSA i Enterococcus fecalis 6%, ostli uzročnici od 5-1%. Najkraća dužina hospitalizacije iznosila je 1 dan, a najduža 160 dana.
Zaključci: Intrahospitalne infekcije su prisutne i u KCUS na odjelima intezivne njege. Različita incidenca, pogotovu niska na pojedinim klinikama ukazuje na problem ne prepoznavanja IHI i ne adekvatnog prijavljivanja. Utvrdili smo da su produžena hospitalizacija i intubacija nejčešći egzogeni faktori rizika.Radi smanjenja incidence IHI neophodno je skratiti dužinu hospitalizacije i poštovanje protokola za sprečavanje horizontalnog širenja bolničkih uzročnika.
Ključne riječi: intrahospitalne infekcije, uzročnici, hospitalizacija, protokoli.
Karakteristike bolničkih infekcija uzrokovanih methicillin rezistentnim staphylococcus aureus sojevima u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu
SAŽETAK
Uvod: Methicillin – rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) je prema definiciji soj Staphylococcus aureus-a koji je rezistentan na veliku grupu antibiotika zvanih β – laktami koji uključuju peniciline i cefalosporine MRSA ne podrazumjeva samo methicillin rezistentni već multiplo rezistentni Staphylococcus aureus MRSA je glavni patogen u svijetu MRSA općenito nije virulentnija od ostalih sojeva, ali zbog svoje rezistencije, puno teže je izliječiti MRSA infekciju.
Ciljevi istraživanja: komparacija rezultata briseva iz perioda 2005.g. (oktobar-decembar) i 2009. g.(januar-juli) bolesnika liječenih na tri klinike KCU Sarajevo: Klinika za pedijatriju (neonatološka intenzivna njega), Klinika za neurohirurgiju (jedinica intenzivne njege) i Klinika za hemodijalizu; komparacija rezultata briseva za isti period kod uposlenika gore navedene tri klinike KCU Sarajevo. odnos kolonizacije/infekcije bolesnika i kolonizacije uposlenika na svakoj klinici.
Materijal i metode: Ispitivanje je bilo retrospektivno – prospektivno na Insitutu za Kliničku mikrobiologiju KCU u Sarajevu; Dostavljeno je ukupno 235 uzoraka u periodu oktobar-decembar 2005. g. i 960 uzoraka za period januar-juli 2009. godine različitog biološkog materijala sa tri navedene klinike; Obrađeno je ukupno 205 uzoraka u 2005. godini i 102 uzorka za 2009.g. kontrolnog brisa grla i nosa uposlenika sa istih klinika. Svi biološki materijali su obrađeni standardnim mikrobiološkim metodama.
Rezultati istraživanja: U tromjesečnom periodu 2005.g. broj izolacije MRSA je iznosio 105/235 (44,6%), dok je u 2009.g.(šestomjesečni period) iznosio 94/960 (9,79 %)
U 2005.g. najveći broj izolata je bio u brisu rane (57/54,2%), dok je u 2009.g. najveći broj izolirane MRSA je bio u brisu guše i nosa (40/ 42%)Prevalenca zastupljenosti MRSA i kod bolesnika i kod uposlenika je bila znatno veća u periodu 2005 u poređenju sa 2009 godinom.
Zaključak: Rezultati ove studije upućuju na značajno smanjenje kolonizacije i infekcije sa MRSA nakon primjene protokola o dekolonizaciji, te uvođenja skrininga pacijenata po prijemu.Primjena terapije sa mupirocinom dovela je do značajnog smanjenja kolonizacije kod pacijenata i osoblja klinika.Uvodjenje skrining testa po prijemu pacijenata igra veliku ulogu u ranoj detekciji koloniziranih pacijenata i blagovremenoj izolaciji istih što ima značaj u smanjenju bolničkih infekcija sa ovim uzročnikom. Skrining uposlenika je ekonomski opravdan samo u slučajevima povećanog broja pozitivnih uzoraka pacijenata na MRSA.
Ključne riječi: MRSA, skrining, nadzor, izolati, izolacija
Nasljedni poremećaji hemostaze-epidemiološke i kliničke karakteristike kod bolesnika Odjeljenja hematologije interne Klinike Banja Luka
SAŽETAK
Uvod: Pod hemostazom se podrazumijeva ravnoteža između zgrušavanja krvi i održavanja krvi u tekućem stanju u krvnim sudovima. Bez hemostaze čovjek bi ili iskrvario ili bi stalno stvarao ugruške koji bi doveli do prestanka cirkulacije
Ciljevi istrživanja: Ukazati na učestalost hemofilije i von Willebrandove bolesti kod bolesnika na odjeljenju Hematologije – UKC Banja Luka
Prikazati epidemiološke karakteristike kod bolesnika oboljelih od hemofilije A i B i von Willebrandove bolesti.
Prikazati najčešće simptome oboljelih od hemofilije i von Willebrandove bolesti.
Pokazati vrste liječenja koje se primjenjuju kod hemofilije i von Willebrandove bolesti.
Metode istraživanja: Ispitivanje je učinjeno na odjeljenju za Hematologiju interne klinike UKC Banja Luka, u vremenskom periodu od 01.01.2006 – 30.06.2011. godine. Podaci su dobijeni iz protokola za bolesnike odjeljenja za Hematologiju i medicinske dokumentacije bolesnika. Svim oboljelim je učinjena kompletna klinička obrada (klinički pregled, kompletna diferentna laboratorijska, ultazvučna i radiološka obrada).
Rezultati istraživanja: Ispitivanje je učinjeno na odjeljenju za Hematologiju interne klinike UKC Banja Luka, u vremenskom periodu od 01.01.2006 – 30.06.2011. godine
Od ukupno 4336 bolesnika liječenih na Hematološkom odjeljenju interne klinike UKC Banja Luka u navedenom periodu, bilo je ukupno 36 bolesnika sa nasljednim poremećajima hemostaze.
Istraživanjem smo dobili sledeće rezultate od ukupnog broja liječenih bolesnika 4336 ili (100%) na Hematološkom odjeljenju interne klinike UKC Banja Luka, 21 bolesnik ili (0.48%) je bolovao od hemofilije A i B, a od von Willebrandove bolesti 15 (0.35%). Ostala hematološka oboljenja su zabilježena kod 4300 bolesnika (99,17%). Dakle, riječ je o rijetkim nasljednim bolestima, kako kod nas tako i u svijetu
Zaključci: Od ukupno 4336 bolesnika liječenih na Hematološkom odjeljenju Interne klinike UKC Banja Luka u, bilo je ukupno 36 bolesnika sa nasljednim poremećajima hemostaze. Sa područja regije grada Banja Luka je bilo 7 bolesnika (19%), a sa drugih regija 29 bolesnika (81%). Simptom koji se najčešće javlja kod bolesnika je krvarenje u zglobovima i otok zglobova. Smrt kao posljedica oboljenja hemofilije i von Willebrandove bolesti je niska, uz redovnu terapiju i higijensko dijetetski režim ovi bolesnici mogu doživjeti starost. Najčešće korišteni lijek je Factor VIII. Najučestalija komplikacija ovih bolesti je hepatitis B i C.
Ključne riječi: hemofilija, nasljedni poremećaji, hemostaza, interna klinika, hematologija